Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-7406/2018-67

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, u pravnoj stvari tužitelja T-TOMISLAV d.o.o., Zagreb, Ulica Pavla Šubića 26, OIB: 40996068254 zastupanog po punomoćniku Ivanu Ferencu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama Silviji Marasović Bajuk i Ivani Markovinović Žunko, odvjetnicama iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2025. godine u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja FU, direktora tužitelja, punomoćnika tužitelja Ivana Ferenca, odvjetnika, tuženice osobno i punomoćnica tuženice Silvije Marasović Bajuk i Ivane Markovinović Žunko, odvjetnica, dana 29. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja i ukida se platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Bože Svedrec iz Zagreba od 29.10.2018. posl.br. Ovrv-80/2018 kojim je naloženo ovdje tuženici HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju T-TOMISLAV d.o.o., Zagreb, Ulica Pavla Šubića 26, OIB: 40996068254 iznos od 4.900,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.07.2018. do isplate, kao i naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 257,02 EUR i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 104,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi (dana 29.10.2018.) do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.687,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 29.10.2018. tužitelj je podnio javnom bilježniku Boži Svedrec iz Zagreba prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a koji se sada smatra tužbom, u kojem navodi da mu je tuženica za izvršenu uslugu dužna isplatiti ukupnu svotu od 36.920,00 kn, odnosno sada 4.900,13 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR), da je iz vjerodostojne isprave razvidno da je tražbina dospjela dana 20.07.2018., te kako tuženica nije ispunila svoju obvezu, tužitelj predlaže donošenje rješenja o ovrsi kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 36.920,00 kn, odnosno sada 4.900,13 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.07.2018. do isplate, kao i naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.936,50 kn, odnosno sada 257,02 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR) i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 787,50 kn, odnosno sada 104,52 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Boža Svedrec iz Zagreba donijela je dana 29.10.2018. rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-80/2018 kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju tražbinu kako je to tužitelj zatražio u prijedlogu za ovrhu, uključujući i zatražene nastale i predvidive troškove ovršnog postupka, sve sa zateznim kamatama.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se sada smatra odgovorom na tužbu od 06.11.2018. (datum na omotu) tuženica navodi da pravodobno podnosi prigovor u otvorenom zakonskom roku, te ističe da rješenju o ovrsi prigovara u cijelosti. Kako proizlazi iz točke I prijedloga za ovrhu tužitelj je predložio donošenje rješenja o ovrsi u ovom predmetu temeljem "izvoda otvorenih stavki od dana 10.09.2018 godine", dok je kao prilog prijedlogu dostavljen dokument nazvan "izvod iz poslovnih knjiga" od dana 30.09.2018., a zbog čega je navedeni prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti. Nadalje, iz priložene vjerodostojne isprave ne može se utvrditi na koji bi se posao navodno dugovanje odnosilo te ista ne odgovara izvatku iz poslovnih knjiga kakav je uobičajen u pravnom prometu niti sadrži elemente koji izvod iz poslovnih knjiga mora sadržavati sukladno računovodstvenim i poreznim propisima, a osobitu sumnju u vjerodostojnost isprave unosi broj 1. kao oznaka rednog broja jer je potpuno neuvjerljivo da bi posao iz srpnja bio prvi posao u godini poslovnog subjekta kao i okolnost da je na samom izvatku uz naknadu poslovnog subjekta naznačeno "ovrhovoditelj". Račun na koji se izvod navodno odnosi nije dostavljen uz prijedloga za ovrhu. Tuženica ističe kako je račun tužitelja pod brojem 31/1/1 tuženici prethodno dostavljen od strane odvjetnika Ivana Ferenca iz Zagreba, Tkalčićeva 61 dana 26. srpnja 2018. uz dopis u kojem se navodi da se račun za izvršenu uslugu dostavlja u zastupanju tužitelja na plaćanje u roku od 8 dana (što nota bene nije u skladu s podacima iz poslovnih knjiga gdje se datum izdavanja i datum dospijeća podudaraju), a da "navedena obveza proizlazi sukladno ugovoru Posrednički list od 8. travnja 2017., vezano uz kupoprodaju nekretnine od dana 20. lipnja 2018., upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada 222259), k. o. [katastarska općina], kat. čest. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta STAMBENA ZGRADA BR. 44A [adresa] I DVORIŠTE, ukupne površine 218 m2. U prilogu je dostavljen račun s podacima u rubrici "šifra robe"; Provizija za kupnju kuće [adresa] (posrednički list 8.4.2017.) što ne odgovara opisu usluge iz dopisa. Budući da tuženica nije sudjelovala kao kupac u kupoprodaji koja se navodi u dopisu ovrhovoditelja iz točke IV, tuženica je putem odvjetnika iz Odvjetničkog društva Vedriš & partneri d.o.o. uputila dana 27.07.2018. odgovor u kojem se navodi kako tuženica nema saznanja o postojanju pravne osnove za izdavanje predmetnog računa za "izvršenu uslugu" od strane tužitelja te moli da se radi razjašnjenja sporne situacije dostavi dokumentacija na kojoj se zahtjev temelji. Na dopis nije zaprimljen odgovor, iako se u poštanskom sustavu pošiljka vodi kao "uručena" te je dana 13.08.2018 ponovljen dopis za koji je vraćena povratnica s naznakom korištenja godišnjeg odmora. Nakon proteka naznačenog roka korištenja godišnjeg odmora, odvjetnica Ivana Markovinović Žunko u zastupanju tuženice telefonski je kontaktirala odvjetnika Ivana Ferenca te mu je usmeno prenijela sadržaj dopisa, naglasivši pri tome kako tuženica nije sudjelovala u kupoprodaji, a da kupoprodaja s kojom ju se povezuje nikako ne može predstavljati "izvršenu uslugu" od strane tužitelja spram tuženice. Tuženica iz navedenih razloga prvenstveno traži odbacivanje prijedloga za ovrhu, odnosno obzirom da je račun izdan za uslugu koja nije nikada izvršena prema tuženici za koju tužitelj nije obavio nikakve poslove posredovanja radi čega ni izvadak iz poslovne knjige ne može predstavljati stvarne otvorene stavke, predlaže ukinuti rješenje o ovrsi te potražuje troškove postupka.

4. Povodom prigovora tuženice, ovaj sud je dana 13.12.2018. donio rješenje posl.br. Povrv-7406/18-2 kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u djelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U nastavku postupka u podnesku od 30.05.2019. tužitelj, a očitujući se na prigovor protiv rješenja o ovrsi koji se sada smatra odgovorom na tužbu, navodi da osporava navode tuženice u cijelosti. Prvenstveno tužitelj ističe da je isti društvo registrirano za obavljanje djelatnosti posredovanja u prometu nekretnina, sukladno odredbama Zakona o posredovanju u prometu nekretninama (Narodne novine br. 107/07, 144/12, 14/14, 32/19-dalje ZPPN) i za koju djelatnost je ovlašteno naplatiti posredničku naknadu, sukladno odredbi čl. 4, 15, 27 i 28 ZPPN-a. Tužitelj ističe kako su navodi tuženice usmjereni na očito odugovlačenje postupka i izbjegavanja svoje obveze. Prijedlog za ovrhu sadržava sve što je propisano odredbama Ovršnog zakona (Narodne novine br.112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17-dalje OZ) te je isti sastavljen sukladno odredbi čl. 39 OZ-a. Navodi tuženice u dijelu odbacivanja ovršnog prijedlog radi navođenja izraza "izvod otvorenih stavki od dana 10.09.2018", dok prijedlogu prileži dokument naziva "izvod iz poslovnih knjiga od dana 30.09.2018." su bespredmetni te navedeno ne može predstavljati razlog za odbačaj prijedloga za ovrhu obzirom je iz vjerodostojne isprave razvidno da je ista u cijelosti sastavljena sukladno odredbi čl. 31 OZ-a, slijedom čega su navodi tuženice neosnovani i paušalni u cijelosti. Glede osobite sumnje u vjerodostojnost isprave radi brojke "1" pojašnjava se da se ista odnosi na vrstu računa, a ne na broj računa, obzirom isti glasi "31/2018". Uostalom, predmetni navod tuženice nejasan je u cijelosti kao i navod u dijelu naziva "ovrhovoditelj" na izvodu. Sve i da je predmetni posao kupoprodaje prvi posao u godini poslovnog subjekta navedeno se uopće ne tiče tuženice niti je isto predmet postupka. Da li je tužitelj u prošloj, tekućoj ili bilo kojoj drugoj godini realizirao jedan, više ili niti jedan posao nije uopće predmet postupka niti briga tuženice. Navod tuženice da predmetni račun nije dostavljen uz prijedlog za ovrhu je nejasan slijedom čega se moli pojašnjenje. Svi navodi tuženice izneseni i u prigovoru su izrazito nejasni, tako i navodni račun 31/1/1, navodno je sporan izraz "šifra robe" (kao sastavni dio obrasca na kojem se ispisuje račun), adresa " [adresa]" (tužitelj pojašnjava da ne piše 64 nego 44, obzirom je i tuženici dobro poznato o kojoj se nekretnini konkretno radi budući da se s tužiteljem u više navrata susrela i dogovorila posao posredovanja). Tuženica svakako ne osporava da je predmetni račun uredno zaprimila.

6. Nadalje, tužitelj pojašnjava da je sukladno svojim ovlastima te postignutom dogovoru sa tuženicom dana 08. travnja 2017. došlo do sklapanja ugovora o posredovanju Posrednički list br

/2017 god. (dalje Ugovor) između tužitelja kao posrednika i tuženice kao potencijalnog kupca, vezano uz posredovanje u kupoprodaji nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], u vlasništvu LU kako je to definirano i u samom Ugovoru. Predmet ovog sudskog postupka je naplata posredničke naknade temeljem posredovanja tužitelja za opisanu nekretninu, koju je tuženica, odnosno njezin sin, na kraju temeljem Ugovora o kupoprodaji i kupio te postao vlasnikom iste. Predmetnim ugovorom tužitelj je posredovanjem omogućio tuženici razgledavanje predmetne nekretnine, dok je preuzeta obveza tuženice definirana na način kako slijedi: "Izjavljujem da se, u slučaju da dođe do zaključenja UGOVORA O KUPNJI ili NAJMU NEKRETNINE između mene ili osobe u čije ime sam razgledavao nekretninu (širi i uži članovi obitelji, prijatelji, poznanici….) te vlasnika gore navedene nekretnine obvezujem agenciju T-TOMISLAV iz Zagreba, platiti proviziju u iznosu od 2% ako je nekretnina u Gradu Zagrebu ili 3% ako je nekretnina van Grada Zagreba, od dogovorene kupoprodajne cijene i to prilikom zaključenja prvog pisanog dokumenta kojim se ugovara kupoprodaja među ugovornim stranama. U slučaju najma provizija iznosi 50% od visine mjesečne najamnine jednokratno." Dakle, obveza tuženice ("potencijalnog kupca") prema tužitelju (posredniku) je jasna i određena, u iznosu od 2% od dogovorene kupoprodajne cijene. Tužitelj pojašnjava da je predmetna nekretnina sukladno naknadnim saznanjima tužitelja, prodana i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj OV-2734/18 od dana 20. lipnja 2018 sklopljenim između kupca KU (sina tuženice) i LU (sa kojim je tužitelj također imao sklopljen Ugovor o posredovanju- prodaja nekretnina br

/2017 god) koji je posredstvom tužitelja doveden u vezu sa prodavateljem. Predmetna nekretnina je prodana kupcu za iznos od 250.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

7. Tužitelj pojašnjava da visina potraživanja tužitelja proizlazi temeljem pojašnjenja visine posredničke naknade iz Ugovora sa tuženicom, vezano uz tečajnu listu HNB-a na dan izdavanja računa. Naime, tužitelj je u konkretnoj situaciji u cijelosti postupao sukladno obvezi preuzetoj Ugovorom te posredovanjem doveo tuženicu u vezu sa vlasnikom predmetne nekretnine LU, radi sklapanja posredovanog posla, odnosno posla kupoprodaje nekretnine i sa kojim je u konačnici sin tuženice i sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine. Dodatno tužitelj napominje da je namjeravana kupoprodaja i posredovanje predmetne nekretnine dogovarano u vise navrata kroz različite sastanke na kojima su bili prisutni tuženica osobno, KU te njihove punomoćnice, odvjetnice Ivana Markovinović i Silvija Marasović Bajuk iz odvjetničkog društva Vedriš & partneri, direktor tužitelj FU, u to vrijeme zaposlenica tužitelja IU, LU te punomoćnik LU, odvjetnik Aleksandar Marjanović Kavanagh. Na predmetnim sastancima nesporno je utvrđena obveza tuženice i LU u vidu plaćanja posredničke naknade tužitelju te su u navedene svrhe i potpisani predmetni ugovori, da bi tuženica na koncu svjesno pokusala izbjeći svoju obvezu plaćanja posredničke naknade tužitelju, unatoč činjenici da je upravo posredstvom tužitelja kupljena predmetna nekretnina. Tužitelj u dodatne svrhe dokazivanja svojih tvrdnji prilaže i ispise e-mail korespondencije u to vrijeme zaposlenice tužitelja, IU, i punomoćnice tuženice, odvjetnice Ivane Markovinović. Sa navedenim u vezi u cijelosti su neosnovani navodi tuženice kako nije sudjelovala kao kupac u kupoprodaji, obzirom na nespornu činjenicu potpisa predmetnog Ugovora i iznesenih činjenica Uzgred, nikakav odgovor tuženice putem punomoćnika odvjetnika iz Odvjetničkog društva Vedriš & partneri d.o.o. nikada nije zaprimljen, o čemu niti ne prileži dokaz obzirom sama povratnica nikada nije zaprimljena, što je i razvidno iz iste budući da na istoj ne prileži nikakav potpis da je ista i zaprimljena. Dakle, na navedeno nije niti mogao biti zaprimljen odgovor obzirom da predmetni dopis nikada nije niti zaprimljen. Navode u dijelu telefonskog poziva je bespredmetno komentirati te isto osim što je izrazito neprofesionalno, je i u potpunosti irelevantno za ovaj sudski postupak. Slijedom iznijetog, tužitelj se izričito protivi saslušanjima predloženih odvjetnika na navedenu okolnost obzirom isto nema veze sa predmetnim postupkom te je nejasno na koje okolnosti, bitne za predmetni postupak, bi se predloženi odvjetnici saslušavali. Tužitelj ističe da se prije pokretanja postupka obratio tuženici sa dopisom u svrhu mirnog rješenja spora no tuženica po istom nije postupila. Obzirom na iznesene navode, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu u kojem se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 36.920,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.07.2018. do isplate, kao i u dijelu u kojem se nalaže tuženici naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.936,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.10.2018. do isplate, te kojom presudom se nalaže tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

8. Tuženica se u podnesku koji je predala na ročištu od 06.09.2019. očitovala na navode tužitelja iz podneska od 30.05.2019. navodeći da ukazuje na slijedeće okolnosti koje su od značaja za rješenje ovoga predmeta. Sumnje u vjerodostojnost isprave koje je tuženica iznijela u svom prigovoru o rješenju o ovrsi nemaju za svrhu odugovlačenje postupka i izbjegavanje obveze kako to ističe tužitelj već su izneseni kako bi se ukazalo da niti na formalnoj razini tužitelj nije udovoljio propisanim uvjetima koji bi stvorili na strani tuženice obvezu čije ispunjenje tužitelj zahtjeva sudskim putem. Međutim, formalnopravni razlozi tek su od podrednog značaja budući tuženica osporava ispunjenje obveze tužitelja s materijalno pravne osnove i to iz razloga što, suprotno samoj biti obveze posrednika nije doveo do sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine već je potencijalnu realizaciju svojim postupanjem spriječio. Prije svega tuženica osporava kvalifikaciju tuženice kao nalogodavca iz navodnog ugovora o posredovanju. Naime, tužitelj tvrdi da je dana 8. travnja 2017. godine došlo do sklapanja ugovora o posredovanju ,,Posrednički list br. /2017 godine", a slijedom navedenog i do obveze plaćanja posredničke naknade. Uvidom u predmetnu ispravu proizlazi da se radi o jednostranoj izjavi tuženice koja nije u formi ugovora kao dvostrano obveznog akta i u kojoj tuženica potvrđuje da je razgledala nekretninu na adresi [adresa] ,,u vlasništvu LU" te u kojoj se izjavi u nastavku tuženica obvezuje na plaćanje određene provizije za slučaj sklapanja ugovora. Činjenica da se predmetna isprava zove ,,posrednički list" ima osobiti značaj u okolnostima ovog slučaja. Posrednički list definiran je samim zakonom o obv. kao izvadak iz posredničkog dnevnika koji je posrednik dužan voditi, a u praksi se koristi kao i dokaz učestalosti prezentacija pojedinih nekretnina. Ni u kojem slučaju posrednički list nije dokaz o postojanju ugovora o posredovanju niti se s njime može izjednačiti.

9. Tuženica ne spori da je potpisala predmetni dokument, ali osporava sklapanje ugovora o posredovanju. Razlikovanje je iznimno bitno jer je samo nalogodavac iz ugovora o posredovanju dužan platiti proviziju, dok na strani tzv. ,,trećih osoba" takva obveza ne postoji. Naime, prema zakonskoj definicije nalogodavac je fizička ili pravna osoba koja s posrednikom u prometu nekretnina sklapa pisani ugovor o posredovanju (prodavatelj, kupac, zakupnik, zakupodavac, najmodavac, najmoprimac i drugi mogući sudionici u prometu nekretnina) dok je treća osoba - osoba koju posrednik u prometu nekretnina nastoji povezati s nalogodavcem radi pregovara o sklapanju pravnih poslova kojih je predmet određena nekretnina. Vezano za navedeno, a s obzirom na razne manipulativne pojave u praksi, Ministarstvo gospodarstva izdalo je mišljenje u kojem se ističe kako se: ''Posrednička naknada određuje isključivo Ugovorom o posredovanju osim ako ne postoji dogovor između nalogodavca i posrednika da se pravo na plaćanje posredničke naknade stječe pri sklapanju predugovora. Posrednička naknada određuje se posebno za svaki ugovor o posredovanju. Vezano uz istu nekretninu u smislu Zakona postoji samo jedan nalogodavac kao obveznik plaćanja posredničke naknade. Osoba koju posrednik u prometu nekretnina nastoji povezati s nalogodavcem radi pregovora o sklapanju pravnih poslova kojih je predmet određena nekretnina zakon tretira kao treću osobu. Nalogodavcem u smislu Zakona smatra se samo onaj tko je sa posrednikom sklopio ugovor o posredovanju. ,,Evidencija o razgledu nekretnine" ne može se u smislu Zakona smatrati ni ugovorom niti predugovorom o posredovanju bez obzira na sadržaj koji je posrednik u prometu nekretnina unio u njega niti ,,Evidencija o razgledu nekretnine" može rezultirati obvezom podmirenja posredničke naknade". Samo javljanje na oglas o prodaji stana na web stranici određene agencije, bez sklapanja ili potpisivanja ugovora o posredovanju u prometu nekretnina u smislu naprijed citiranih odredbi Zakona, ne rezultira pravnim poslom sa agencijom za posredovanje, te ne nastaje odnos nalogodavac - posrednik u smislu važećih odredbi ovog Zakona. Isto tako, samo sklapanjem ugovora o posredovanju u prometu nekretnina nastaje zakonom propisana isplata posredničke naknade. Bez sklapanja navedenog ugovora obveza plaćanja posredničke naknade ne postoji. Važno je istaći da svaka manipulacija ili prisila na sklapanje ugovora o posredovanju u prometu nekretnina predstavlja eklatantno kršenje odredbi Zakona, budući je suština ugovora i njegova osnovna karakteristika da je to sporazum, konsenzus, očitovanje volje ugovornih strana, a ne prisila. Slijedom navedenog razvidno je da Zakon distinktivno određuje pojmove i uvjete koji definiraju posredovanje u prometu nekretnina.''

10. Tuženica dodaje da u konkretnom slučaju tužitelj sam tvrdi da je potpisao Ugovor o posredovanju s prodavateljem te isti ugovor dostavlja u prilogu svog podneska od 30.05.2019. godine. U opisanom Ugovoru o posredovanju izričito je definirano daje g. LU nalogodavac dok se tužitelj kao posrednik obvezuje dovesti u vezu nalogodavca s potencijalnim kupcem pod uvjetima određenim predmetnim ugovorom. Stoga tuženica nikako ne može biti nalogodavac, bez obzira na sadržaj Posredničkog lista. Upravo u gotovo identičnom slučaju stav je zauzela i sudska praksa. Tako u predmetu broj: 8 KŽ-416/16, koji se vodio pred Županijskim sudom u Varaždinu, u presudi od dana 4. ožujka 2016. godine navodi se: ''...Prema Zakonu o posredovanju u prometu nekretnina koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme inkriminacije (Narodne novine" br. 69/97, 127/00, 153/02 i 22/11), ugovor o posredovanju je formalan pravni posao, koji mora biti sastavljen u pisanom obliku, te u njemu osobito moraju biti navedeni podaci o posredniku, nalogodavcu, vrsti i bitnome sadržaju posla, te posredničkoj naknadi i eventualnim dodatnim troškovima.; Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugog stupnja, prije svega primjećuje da u konkretnom slučaju ne postoji ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sastavljen u pisanom obliku između optuženika kao nalogodavca, i navedenog trgovačkog društva kao posrednika, koji bi sadržavao ranije navedene bitne sastojke. Sama inkriminacija temelji se na postojanju zapisnika sačinjenog 12. svibnja 2012. kojim optuženik potvrđuje da mu je posredstvom T. B. d.o.o. prvi puta pokazana predmetna nekretnina, te na njegovoj izjavi sadržanoj u nastavku tog zapisnika kojom se obvezuje da će, ukoliko on osobno, njegov bračni drug, potomak ili roditelj zaključi ugovor o kupnji te nekretnine isplatiti T. B. d.o.o. proviziju za posredovanje u iznosu od 3 %.; Međutim, po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu ranije navedenu prirodu tog pravnog posla, takav zapisnik i izjava ne mogu zamijeniti ugovor o posredovanju u prometu nekretnina. Doduše prema Zakonu o posredovanju u prometu nekretnina posrednik može naplatiti proviziju i od kupca, ali samo ako je isti nalogodavac, a što podrazumijeva postojanje valjanog ugovora o posredovanju u prometu nekretnina sklopljenog između posrednika i kupca. Međutim kada se kupac javi posredniku s željom da razgleda nekretninu (koju kasnije on, njegov bračni drug, potomak ili roditelj i kupi) no bez želje za ikakvim drugim uslugama agencije, on samim time ne postaje nalogodavac nego treća zainteresirana strana. U svezi javljanja na oglase agencija tumačenje je dalo i Ministarstvo gospodarstva, koje u svojem mišljenju u bitnome navodi da se nalogodavcem u smislu Zakona o posredovanju u prometu nekretnina smatra samo onaj tko je s posrednikom sklopio ugovor o posredovanju, te se ,,Evidencija o razgledu nekretnine" ne može u smislu tog zakona smatrati ugovorom niti predugovorom o posredovanju bez obzira na sadržaj koji je posrednik u prometu nekretnina unio u njega niti ,,Evidencija o razgledu nekretnine" može rezultirati obvezom podmirenja posredničke naknade.; Imajući u vidu tekst inkriminiranog zapisnika od 12. svibnja 2012., on sadržajno očito predstavlja upravo ,,Evidenciju o razgledu nekretnine", te se shodno svemu ranije iznesenom bez obzira što sadrži i izjavu kupca da će ukoliko on osobno, njegov bračni drug, potomak ili roditelj zaključi ugovor o kupnji te nekretnine isplatiti T. B. d.o.o. proviziju za posredovanje u iznosu od 3 %", ne može u smislu Zakona o posredovanju u prometu nekretnina smatrati niti ugovorom niti predugovorom o posredovanju, a time ni rezultirati obvezom kupca na podmirenje posredničke naknade...''. I Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž- 716/09 od 9. rujna 2009. godine zauzeo je stajalište da u situaciji kada je između tuženika i prodavatelja sklopljen kupoprodajni ugovor posredovanjem agencije za posredovanje da je tada prodavatelj kao ugovorna strana iz ugovora o posredovanju sklopljenog sa agencijom u obvezi platiti proviziju a ne i tuženik (kupac), budući se obraćanje kupca agenciji zbog zainteresiranosti za kupnju nekretnine te upozorenje od strane agencije na obvezu plaćanja provizije u slučaju prodaje, ne može smatrati sklapanjem ugovora o posredovanju, jer je agencija za posredovanje ispunjavala svoju ugovornu obvezu prema prodavatelju s kojim je sklopila ugovor o posredovanju.

11. Dakle, tuženica se ne može smatrati nalogodavcem bez obzira što je potpisala ''posrednički list'' te je ista u ovom slučaju samo ''treća osoba''. Pokušaji da se potpisivanje posredničkog lista strankama kasnije pokuša prezentirati kao zaključeni ugovor o posredovanju manipulativni je potez koji je nažalost čest u praksi, a o čemu svjedoči sama struka. Tako se npr. na portalu AGENTI.HR kao specijaliziranom strukovnom web sjedištu ovlaštenih agenata i posrednika (agencija) nekretninama navodi slijedeće upozorenje: ''Ukoliko posrednika niste angažirali da za vas traži nekretninu prema određenim karakteristikama i sa posrednikom niste potpisali ugovor o posredovanju za tu uslugu, tada se potpis u posrednički dnevnik (posrednički list) ne smatra nalogom za posredovanje i niste u obvezi posredniku platiti posredničku proviziju. ... Posrednici ne bi smjeli zlorabiti povjerenje osoba koje vode u obilazak i razgledavanje nekretnina te njihov potpis u posrednički dnevnik (posrednički list) tumačiti odredbama ugovora o posredovanju. Znači, razlikujemo potpis u posrednički dnevnik (posrednički list) kojeg se ne smatra nalogom za posredovanje i potpis na ugovor o posredovanju kojeg se smatra nalogom za posredovanje!''

12. Tuženica posebno ističe da i sam tužitelj u svom poslovanju jasno razlikuje ugovor o posredovanju od posredničkog lista. Za ugovorni odnos s g. LU kao prodavateljem dostavio je Ugovor o posredovanju kod prodaje nekretnine dok je za postojanje navodnog ugovornog odnosa s tuženicom dostavio drugi obrazac ''posrednički list''. Da je tužitelj u konkretnom slučaju s tuženicom zaključio ugovor o posredovanju, onda bi u ovom postupku kao dokaz prezentirao upravo Ugovor o posredovanju kakav je zaključen i s g. LU, a ne posrednički list. Treba posebno imati na umu daje riječ o tipiziranim obrascima koje upravo tužitelj nudi strankama na potpis. Da je njegova namjera, ali i namjera tuženice bila da zaključe ugovor o posredovanju, onda bi tužitelj tuženoj dao obrazac Ugovora o posredovanju, a ne posrednički list. Također tuženica ukazuje da potpisani Posrednički list ne sadrži elemente koji su sukladno članku 15. Zakonu nužni za Ugovor o posredovanju, osobito o ''vrsti i bitnome sadržaju posla za koji posrednik posreduje'' nego se samo navodi ulica i kućni broj bez uobičajene identifikacije (površina, namjena, prostor, cijena...) te se navodi da je nekretnina ''u vlasništvu LU'. S tim u vezi ističe se da na navedenoj adresi postoji vise posebnih dijelova nekretnine te da je u trenutku obilaska nekretnine LU bio samo jedan od suvlasnika, a da je zemljišnoknjižna cestica 265/2 u naravi stambena zgrada br. 44A [adresa] i dvorište bila evidentirana kao društveno vlasništvo. Iz navedenog posredničkog lista uopće nije moguće odrediti za što je tuženica navodno angažirala tužitelja, za koji prostor, za koju etažu, za kakvu kvadraturu, po kojoj cijeni i sl. Dakle, bitni elementi ugovora o posredovanju nisu u posredničkoj izjavi nisu određeni niti su odredivi, a obveze posrednika se niti ne spominju što je imajući u vidu strogu formalnopravnu prirodu ugovora o posredovanju nedopustivo.

13. Tuženica posebno napominje da je stupila u kontakt s Agencijom putem internetskog oglasa gdje se tužitelj prezentirao kao posrednik za prodaju. Prilikom razgledavanja predmetne lokacije tužitelj je tuženici prezentirao istu kao nekretninu koja je u isključivom vlasništvu LU te koja je u zemljišnoknjižnom pogledu ''čista nekretnina'' dakle bez postojanja bilo kakvih postupaka. Tuženica osobito napominje kako je nekretnina koja joj je prezentirana predstavljala kuću i dvorište, a za koji je prostor tužitelj tvrdio da je u vlasništvu g. LU. Međutim, kako je tuženica kasnije utvrdila naknadnom provjerom sa svojim odvjetnicima, stvarno stanje nije odgovaralo prezentiranom činjeničnom stanju. Naime, stambena zgrada i dvorište na adresi [adresa] bila je u društvenom vlasništvu, a g. LU bio je upisan u knjizi položenih ugovora samo kao suvlasnik ½ dijela i to stana u prizemlju površine 35,50 čm i stana u suterenu površine 29,45 čm. Upravo iz razloga što je nekretnina za koju je tuženica bila zainteresirana prezentirana od strane tužitelja kao ''čista nekretnina'' zakazan je sastanak na koji je tuženica pozvala i svoje odvjetnike s ciljem dogovaranja kupoprodajnih uvjeta. Međutim, na navedenom sastanku utvrđeno je da je nekretnina u suvlasništvu g. LU te njegove bivše supruge SU te da je tek u tijeku postupak povezivanja i upisa prava vlasništva posebnog dijela nekretnine pod poslovnim brojem Z-7372/2016. godine pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu. Tijekom tog sastanka postalo je razvidno da se tužitelj u predmetnom poslu nije ponašao s pažnjom dobrog gospodarstvenika niti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja s obzirom da je predstavljao lažno činjenično stanje da su predmet prodaje kuca i dvorišta upisani u zemljišne knjige. S obzirom da je tijekom sastanka postalo razvidno da je predmetna nekretnina predmet] kompleksnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka sa nesigurnim ishodom s cime je tužitelj bio vrlo dobro upoznat znatno je narušeno povjerenje između stranaka te je tuženica odustala od kupnje predmetne nekretnine koju je bila spremna kupiti po oglašenoj cijeni od 299.OOO EUR. U posve izmijenjenim uvjetima nakon proteka više od godine dana, sin tuženice g. KU pristao je razmotriti eventualni pravni posao koji je u konačnici i zaključio dana 20. lipnja 2018. po znatno nižoj cijeni. Ovdje je razvidno da nikako ne može doći u primjenu odredba po kojoj bi posrednik imao pravo na posredničku u slučaju kad nalogodavac sklopi s trećom osobom pravni posao koji je posljedica posrednikova djelovanja prije prestanka ugovora o posredovanju budući kupoprodaja od 20.lipnja 2018. godine nikako nije ''posljedica posrednikovog djelovanja'' nego je taj posao sklopljen unatoč svim problemima i međusobnom nepovjerenju koje je proizašlo iz posrednikovog postupanja koje je protivno svim temeljnim načelima te propisima kojima je regulirano posredništvo i obvezni odnosi općenito, a o čemu mogu posvjedočiti sve involvirane osobe. Sve kada bi tužitelj i nastupao kao posrednik evidentno je da nije štitio interese navodnog nalogodavca ovdje tužiteljice te bi sukladno članku 848. Zakona o obveznim odnosima izgubio pravo na naknadu. Zaključno, tuženica ističe kako tuženi zahtjev nije osnovan iz gore navedenih razloga, ali također želi ukazati kako se postupanje tužitelja u čitavoj stvari, uključujući pokretanje ovog postupka, protivi svim temeljnim načelima obveznih odnosa te da tužitelj u obavljanju posredničke djelatnosti nije uložio dužnu pažnju dobrog gospodarstvenika, kao i da nije vodio računa o ničijim interesima izuzev svojih vlastitih, kršeći pritom propise i pravila struke, uključujući Etički kodeks kojeg je sam potpisnik. Osobito tuženica ističe u prilog navoda o postupanju suprotno propisima činjenicu daje tužitelj nastavio oglašavati prodanu nekretninu, kao i da posluje na netransparentan način (nefunkcionalna web-stranica kojoj se većinom ne može pristupiti, a kada je pristup i moguć korisnici ne mogu doći do sadržaja općih uvjeta poslovanja) suprotno poslovnim i etičkim standardima, uključujući ,''Kodeks etike u poslovanju posrednika u prometu nekretnina'' kojeg je tužitelj i sam potpisnik.

14. Tuženica u podnesku od 30.01.2020. u bitnome dodaje da osporava tužiteljevu tvrdnju da su navodi tuženice usmjereni na izbjegavanje svoje obveze plaćanja posredničke naknade, te da tuženica svojim očitovanjem izričito priznaje obvezu plaćanja posredničke naknade tužitelju. Tuženica u cijelosti osporava bilo kakvu obvezu plaćanja posredničke naknade iz svih dosad iznesenih razloga, a koji se mogu sumirati kako slijedi: 1.) tuženica nikada nije zaključila s tužiteljem Ugovor o posredovanju, tuženica je potpisala isključivo Posrednički list kojem i propisi i praksa i mišljenja relevantnih dionika odriču značaj Ugovora o posredovanju, i to upravo kako bi se spriječile zloupotrebe kakve se očito pojavljuju u djelatnosti posredovanja u prometu nekretninama, a u odnosu na Ugovor o posredovanju ističe se kako je tužitelj potpisao s prodavateljem g. SU Ugovor o posredovanju te kako tužitelj u isto vrijeme u odvojenom postupku pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem Povrv- 7402/2018 potražuje posredničku naknadu temeljem iste kupoprodaje, a ta okolnost sama za sebe potvrđuje navode tuženice kako nije pasivno legitimirana; i 2.) tuženica uopće nije stranka Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 20. lipnja 2018. godine, taj ugovor sklopio je sin tuženice, i to ne kao posljedicu posrednikova djelovanja nego upravo suprotno – unatoč posrednikovom djelovanju u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja uslijed kojeg je prezentirao nekretninu na način koji nije odgovarao stvarnom odnosno pravnom stanju s ciljem realizacije kupoprodaje. Tuženica prigovara svim pokušajima tužitelja da iste prikaže kao potvrdu navoda iz svog tužbenog zahtjeva kojeg drži krajnje malicioznim, manipulativnim i šikanirajućim. U prilog navedenom, tuženica osobito ukazuje na pokušaj tužitelja da jednostrano zvanje i slanje mailova od strane IU odvjetnici Ivani Markovinović Žunko prikaže kao postojanje posredničkog odnosa. Interes za nekretninom koji je kod tuženice nesporno inicijalno postojao i zbog čega je stupila u kontakt s tužiteljem, sasvim je uništen prije sklapanja bilo kakvih ugovora upravo zbog nesavjesnog postupanja tužitelja. Jedini razlog zbog kojeg se djelatnica IU javljala može biti samo priprema ovog postupka, budući sasvim sigurno postojanje bilo kakovog posredničkog odnosa između tužitelja i tuženice u danim okolnostima nije niti zamislivo te se tuženica protivi pokušajima tužitelja da iskonstruira postojanje istog predlaganjem ''razgledavanja e-maila IU'. Nesporno je da je ista slala mailove koji sugeriraju da postoji upravo takav odnos, ali to ni na koji način ne dokazuje postojanje istog, već samo dokazuje sustavnu namjeru tužitelja ostvariti naplatu navodne provizije unatoč svim okolnostima ovog slučaja.

15. Na ročištu od 20.03.2025. na kojemu je zaključena glavna rasprava u ovom predmetu tužitelj je naveo da ostaje kod tužbenog zahtjeva postavljenog u podnesku od 30.05.2019., da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te da predlaže tužbeni zahtjev usvojiti uz naknadu parničnog troška tužitelju, dok je na istom ročištu tuženica navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te da predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženici.

16. Tijekom postupka sud je proveo sve dokaze predložene po strankama, te je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 30.09.2018. (list 5 spisa), dopis tužiteljeva punomoćnika tuženici od 26.07.2018. (list 11 spisa), račun tužitelja R1 br. 31/2018 od 20.07.2018. (list 12 spisa), dopis punomoćnica tuženice upućen punomoćniku tužitelja od 27.07.2018. s potvrdom o predaji pismena Hrvatskoj pošti i povratnicom (list 13 - 16 spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 25 – 26 spisa), izvadak iz registra HGK-a Imenika agencija za posredovanje u prometu nekretnina za tužitelja (list 27 - 28 spisa), posrednički list br.__/2017. od 08.04.2017. (list 29 i 51 spisa), izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (list 30 – 32 spisa), Ugovor o posredovanju – prodaja nekretnina br.__/2017. (list 33 i 52 - 53 spisa), tečajna lista HNB-a na dan 19.07.2018. (list 34 i 155 spisa), e-mail poruku IU od 01.02.2018. upućenu punomoćnici tuženice (list 35 i 67 - 70 spisa), ispis sa mrežne stranice agenti.hr o tome što je posrednički dnevnik (list 49 – 50 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, knjige položenih ugovora i podatke o ZK predmetu sa stanjem na dan 11.04.2017. (list 54 - 58 spisa), sa stanjem na dan 28.11.2017. (list 69 – 70 spisa), sa stanjem na dan 19.06.2018. (list 88 – 89 spisa) i sa stanjem na dan 21.10.2020., povijesni prikaz (list 92 – 98 spisa), oglas za prodaju kuće objavljen na mrežnoj stranici njuškalo.hr (list 59 – 60 i 105 – 106 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20.06.2018. (list 83 – 91 spisa), te u spis ovog suda posl. br. Povrv- 7402/18 (koji prileži ovom spisu) i dopis javnog bilježnika Bože Svedrec iz Zagreba od 15.03.2024. (list 157 spisa). Sud je saslušao svjedoke IU (list 100 – 103 spisa), LU (list 109 – 114 spisa), Aleksandra Marjanovića Kavanagha (list 123 - 127 spisa), KU (list 133 – 135 spisa), Ivanu Markovinović Žunko (list 141- 145 spisa) i Silviju Marasović Bajuk (list 145 -147 spisa), te zakonskog zastupnika tužitelja ŽU, direktora tužitelja (list 165 – 169 spisa) i tuženicu osobno (list 169 – 171 spisa).

17. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

18. Sud je na ročištu od 19.01.2024. odustao od saslušanja svjedoka ĆU i H, a jer je tuženica, koja je njihovo saslušanje ranije predlagala i koji dokazni prijedlog je sud na pripremnog ročištu usvojio, od ovog dokaznog prijedloga odustala, a sve temeljem čl. 292. st. 6. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

19. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 30.09.2018. (list 5 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj na dan 30.09.2018. u svojoj poslovnoj evidenciji imao zabilježeno da mu tuženica duguje iznos od 36.920,00 kn temeljem računa br. 31/1/1 od 20.07.2018. s dospijećem 20.7.2018.

20. Uvidom u račun tužitelja R1 br. 31/2018 od 20.07.2018. (list 12 spisa) sud je utvrdio da se u istom računu koji je izdao tužitelj i koji je ovjeren pečatom tužitelj i nečitkim potpisom navodi da tužitelj od tuženice potražuje iznos od 36.920,00 kn (bez PDV-a), a na ime: ''provizije za kupnju kuće [adresa] (posrednički list 8.4.2017.) 1 EUR =7,384 KN ''.

21. Uvidom u tečajnu lista HNB-a na dan 19.07.2018. (list 34 i 155 spisa) sud je utvrdio da je srednji tečaj EUR za Kn na dan 19.07.2018. iznosio 7,384341.

22. Uvidom u dopis tužiteljeva punomoćnika tuženici od 26.07.2018. (list 11 spisa) sud je utvrdio da je istim dopisom punomoćnik tužitelj pozvao tuženicu da plati ovdje utuženo potraživanje prema priloženom računu, te da ta obveza tuženice proizlazi iz ugovora – posredničkog lista od 08.04.2017., a vezano za kupoprodaju nekretnine od 20.06.2018. u [adresa].

23. Uvidom u dopis punomoćnica tuženice upućen punomoćniku tužitelja od 27.07.2018. s potvrdom o predaji pismena Hrvatskoj pošti i povratnicom (list 13 - 16 spisa) sud je utvrdio da istim dopisom punomoćnice tuženice obavještavaju punomoćnika tužitelja kako nemaju saznanja o postojanju valjane pravne osnove za izdavane predmetnog računa za ''izvršenu uslugu''.

24. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 25 – 26 spisa) i u izvadak iz registra HGK-a Imenika agencija za posredovanje u prometu nekretnina za tužitelja (list 27 - 28 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj trgovačko društvo koje je registrirano za obavljanje djelatnosti posredovanja u prometu nekretnina.

25. Uvidom u ispis sa mrežne stranice agenti.hr o tome što je posrednički dnevnik (list 49 – 50 spisa) sud je utvrdio da se na mrežnoj stranici agenti.hr za posrednički dnevnik (posrednički list) u bitnome navodi da je to evidencija koju je dužan voditi posrednik u prometu nekretnina o tome koga od zainteresiranih kupaca je vodio u obilazak nekretnine u čijoj prodaji posreduje, ali da to nije nalog zainteresiranog kupca posredniku za posredovanje u prodaji nekretnine i da zaineresirani kupac nije dužan platiti posredniku posredničku proviziju.

26. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (list 30 – 32 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, knjige položenih ugovora i podatke o ZK predmetu sa stanjem na dan 11.04.2017. (list 54 - 58 spisa), sa stanjem na dan 28.11.2017. (list 69 – 70 spisa), sa stanjem na dan 19.06.2018. (list 88 – 89 spisa) i sa stanjem na dan 21.10.2020., povijesni prikaz (list 92 – 98 spisa), sud je, a u odnosu na nekretninu u

[adresa], utvrdio:

-da je ista nekretnina na dan 11.04.2017. u zemljišnoj knjizi bila upisana kao stambena zgrada i dvorište na adresi [adresa], kao društveno vlasništvo, dok su u knjizi položenih ugovora LU i SU bili upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela stana u prizemlju površine 35,50 čm i stana u suterenu površine 29,45 čm, a u tijeku je bio postupak povezivanja i upisa prava vlasništva posebnog dijela nekretnine pod poslovnim brojem Z-7372/2016. godine pred ovim sudom,

- da je ista nekretnina na dan 28.11.2017. u zemljišnoj knjizi bila upisana kao stambena zgrada i dvorište na adresi [adresa] s posebnim dijelovima (etažnim vlasništvom): E-1 (stan u prizemlju površne 46,92 m2), E-2 (stan u prizemlju površine 36,87 m2) i E-3 (stan u prizemlju površine 26,06 m2), s im da su suvlasnici svih ovih posebnih dijelova s neodređenim omjerom bili upisani LU i ZU,

- da je za istu nekretninu na dan 21.10.2020., i to za sva tri posebna dijela E-1, E-2 i E-3, u zemljišnoj knjizi bilo upisano pravo vlasništva KU, a na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 20.06.2018.

27. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20.06.2018. (list 83 – 91 spisa) sud je utvrdio da su isti ugovor zaključili LU i ZU, kao prodavatelji sa KU kao kupcem, u [adresa] dana 20.06.2018., predmet kupoprodaje je nekretnina u [adresa] i to sva tri posebna dijela ove nekretnine: E-1 (stan u prizemlju površne 46,92 m2), E-2 (stan u prizemlju površine 36,87 m2) i E-3 (stan u prizemlju površine 26,06 m2), a ugovorena je kupoprodajna cijena od 250.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

28. Uvidom u Ugovor o posredovanju – prodaja nekretnina br.__/2017. (list 33 i 52 - 53 spisa) sud je utvrdio da se u istome navodi da su ga zaključili LU, kao nalogodavac i ovdje tužitelj, kao posrednik u Zagrebu, s tim da se ne navodi dan zaključenja ovog Ugovora, a predmet posredovanja iz ovog Ugovora je dovođenje u vezu nalogodavca s potencijalnim kupcem radi prodaje kuće u [adresa] za 299.000,00 EUR, s tim da su u čl. 2. nabrojane obveze posrednika među kojima su i "nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu (kupca) radi sklapanja posredovanog posla" i "omogućiti pregled nekretnina".

29. Uvidom u spis ovog suda posl.br. Povrv-7402/18 (koji prileži ovom spisu) sud je utvrdio da je u ovom sudskom predmetu ovdje tužitelj T-TOMISLAV d.o.o. dana 29.10.2018. podnio prijedlog za ovrhu protiv LU, a koji se sada smatra tužbom, zahtijevajući od LU da mu isplati iznos od 36.920,00 kn, a na ime posredničke provizije u prodaji nekretnine LU u [adresa], da je LU tijekom postupka osporavao osnovanost tražbine ovdje tužitelja u tom predmetu, te da je spor u tom predmetu okončan donošenjem sudske nagodbe dana 21.10.2022. temeljem koje je LU isplatio ovdje tužitelju iznos od ukupno 19.836,25 kn.

30. Uvidom u e-mail poruku IU od 01.02.2018. upućenu punomoćnici tuženice (list 35 i 67 - 70 spisa) sud je utvrdio da je istom porukom IU Pavlović punomoćnici tuženice Ivani Markovinović Žunko, a "sukladno dogovoru s gospodinom KU" dostavila vlasnički list za kuću u [adresa] sa stanjem na dan 28.11.2017.

31. Uvidom u oglas za prodaju kuće objavljen na mrežnoj stranici njuškalo.hr (list 59 – 60 i 105 – 106 spisa) sud je utvrdio da se na mrežnoj stranici Njuškalo.hr oglašavala prodaja kuće na Gornjem gradu u Zagrebu, površine 220 m2, stambene površine 73 m2, za cijenu od približno 309.000,00 EUR, s tim da je oglas dao postaviti ovdje tužitelj, tj. agencija T-TOMISLAV d.o.o., uz uputu da zainteresirani kupci kontaktiraju ovdje tužitelja i s tim da je oglas postavljen dana 30.05.2019.

32. Uvidom u posrednički list br.__/2017. od 08.04.2017. (list 29 i 51 spisa), a za koji tužitelj tvrdi da je ugovor o posredovanju zaključen između tužitelja kao posrednika i tuženice kao potencijalnog kupca, vezano uz posredovanje u kupoprodaji nekretnine na adresi [adresa], u vlasništvu LU, dok tuženica priznaje da je ovaj dokument potpisala, ali osporava da je sa tužiteljem zaključila ugovor o posredovanju te osporava da ovaj dokument to dokazuje, sud je utvrdio da se radi o računalno otisnutom obrascu koji je dijelom dopunjen rukom pisanim tekstom, te se kao naslov dokumenta navodi "Posrednički list br. __/2017.g.", te se nadalje navodi da ovdje tuženica potvrđuje da je posredovanjem tužitelja razgledala 08.04.2017. nekretninu na adresi [adresa] u vlasništvu LU. Ispod ovog dijela teksta slijedi sljedeći tekst: "Izjavljujem da se, u slučaju da dođe do zaključenja UGOVORA O KUPNJI ili NAJMU NEKRETNINE između mene ili osobe u čije ime sam razgledavao nekretninu (širi i uži članovi obitelji, prijatelji, poznanici…) te vlasnika gore navedene nekretnine, obvezujem agenciji T-TOMISLAV iz Zagreba, platiti proviziju u iznosu od 2% ako je nekretnina u Gradu Zagrebu ili 3% ako je nekretnina van Grada Zagreba, od dogovorene kupoprodajne cijene i to prilikom zaključenja prvog pisanog dokumenta kojim se ugovara kupoprodaja među ugovornim stranama. U slučaju najma provizija iznosi 50% od visine mjesečne najamnine jednokratno.". Na dnu dokumenta su potpisi tuženice i nečitak potpis osobe koja je ovaj dokument potpisala u ime tužitelja, te se navodi da je dokument potpisan u Zagrebu 08.04.2017.

33. Uvidom u dopis javnog bilježnika Bože Svedrec iz Zagreba od 15.03.2024. (list 157 spisa) sud je utvrdio da iz istog proizlazi da javna bilježnica ne može sudu dostaviti njezin spis Ovrv-80/18 jer je uništen nakon proteka vremena koje je predviđeno za čuvanje spisa.

34. Sud je saslušao svjedoke: IU (list 100 – 103 spisa), agenticu za posredovanje u prometu nekretnina koja je bila zaposlenica tužitelja do prosinca 2019., LU (list 109 – 114 spisa), suvlasnika nekretnine u [adresa], odvjetnika Aleksandra Marjanovića Kavanagha (list 123 - 127 spisa) kojeg je LU angažirao da mu pomogne u prodaji nekretnine i "riješi papire" za nekretninu koju je LU prodavao, KU (list 133 – 135 spisa), sina tuženice koji je s LU i ZU sklopio kupoprodajni ugovor za nekretninu u [adresa], odvjetnice Ivanu Markovinović Žunko (list 141- 145 spisa) i Silviju Marasović Bajuk (list 145 -147 spisa), punomoćnice tuženice u ovom sporu, ali i punomoćnice tuženice u pregovorima s LU i tužiteljem povodom prodaje nekretnine u [adresa], te zakonskog zastupnika tužitelja JU, direktora tužitelja (list 165 – 169 spisa) i tuženicu osobno (list 169 – 171 spisa), te je sud njihove iskaze analizirao, usporedio međusobno, te usporedio sa sadržajem pregledane dokumentacije. Sud nalazi da su svjedoci LU, odvjetnik Aleksandar Marjanović Kavanagh, KU te odvjetnice Ivana Markovinović Žunko i Silvija Marasović Bajuk, kao i tuženica osobno, iskazivali iznimno iscrpno, detaljno, precizno, životno uvjerljivo, međusobno suglasno, te suglasno sadržaju pregledane dokumentacije, pa je stoga sud svim njihovim iskazima u cijelosti poklonio vjeru. Sud je poklonio vjeru i iskazima svjedokinje IU, te iskazu zakonskog zastupnika tužitelja JU u dijelu u kojem oni opisuju kronologiju odnosa između tužitelja i LU, a zatim i odnosa između tužitelja i tuženice, kao i svu međusobnu komunikaciju stranaka koja je prethodila ovome sporu, a jer su njihovi iskazi u ovom dijelu suglasni iskazima preostalih saslušanih svjedoka i tuženice osobno, kao i sadržaju dokumentacije koju je sud pregledao.

35. No, sud nije poklonio vjeru iskazima svjedokinje IU, te iskazu zakonskog zastupnika tužitelja JU u dijelu u kojem oni navode da je tuženica potpisivanjem posredničkog lista br.__/2017. od 08.04.2017. (list 29 i 51 spisa) zaključila s tužiteljem ugovor o posredovanju kojim se obvezala tužitelju isplatiti posredničku proviziju, a jer su njihovi iskazi u ovom dijelu suprotni iskazu tuženice i svjedoka KU, te odvjetnica Ivane Markovinović Žunko i Silvije Marasović Bajuk, suprotni su sadržaju samog posredničkog lista br.__/2017. od 08.04.2017. (list 29 i 51 spisa), a kako će biti u nastavku obrazloženo, a nisu niti životno uvjerljivi. Naime, a primjenjujući odredbu čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, 155/23 i 69/26 - dalje: ZOO) na iskaze svih saslušanih svjedoka i stranaka, te imajući u vidu da iz iskaza svjedokinje IU proizlazi da je ovaj posrednički list potpisan samo u jednom primjerku koji je pripremio tužitelj i koji je zadržala djelatnica tužitelja IU, a isti posrednički list tuženici nikada nije niti bio uručen, a niti je tuženici ovaj posrednički list bio poslan na uvid (npr. e-mailom) prije nego što ga je tuženica potpisala, te imajući u vidu da zakonski zastupnik tužitelj i nije bio u kontaktu s tuženicom prije ili prilikom potpisivanja posredničkog lista br.__/2017. od 08.04.2017. (list 29 i 51 spisa), pa i nema neposrednih saznanja o okolnostima pod kojima je tuženica potpisala isti, a tuženica osporava da bi ovaj posrednički list predstavljao ugovor o posredovanju, te navodi da je isti posrednički list potpisala na zahtjev djelatnice tužitelja, a jer da je takva uobičajena praksa, a što sud navodi na zaključak da u sastavljanju istoga posredničkog lista br.__/2017. od 08.04.2017. (list 29 i 51 spisa) tuženica nije ni na koji način sudjelovala, a što je sasvim životno i poslovno neočekivano u slučaju da se radilo o ugovoru kojim se za tuženicu ugovora obveza isplate posredničke provizije. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da se navodi o obvezi tuženice na isplatu posredničke provizije tužitelju iz posredničkog lista br.__/2017. od 08.04.2017. (list 29 i 51 spisa) nikako ne mogu smatrati valjanim očitovanjem volje tuženice. Tim više, što je posrednički list potpisan je prilikom razgledavanja nekretnine koju je prodavao LU, a nakon što se tuženica, kao potencijalni kupac, javila na oglas za prodaju te nekretnine koji je na Njuškalu.hr postavio tužitelj (ovo je nesporno), te s tim da je upravo LU, a kako to proizlazi iz Ugovora o posredovanju – prodaja nekretnina br.__/2017. (list 33 i 52 - 53 spisa) i ishoda predmeta ovog suda posl.br. Povrv-7402/18 (kako je gore obrazloženo), angažirao tužitelja kao posrednika u prodaji njegove nekretnine, a što sud navodi na zaključak tuženica nije angažirala tužitelja da za nju posreduje u prodaji nekretnine koju je prodavao LU.

36. Nadalje, analizirajući sadržaj posredničkog lista br.__/2017. od 08.04.2017. (list 29 i 51 spisa) sukladno odredbama čl. 319. i 290. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 15. st. 2. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (''Narodne novine'' br. 107/07, 144/12, 14/14 i 32/19), a imajući u vidu da ovaj posrednički list (list 29 i 51 spisa) i nije naslovljen kao ugovor, već kao "posrednički list", te da i nije zaključen u formi ugovora, jer se u njemu i ne navode koje su to obveze tužitelja prema tuženici i koje je trajanje ugovora, sud zaključuje da se ne radi o ugovoru o posredovanju u prometu nekretnina, već o dokumentu koji je tuženica potpisala kako bi potvrdila da je razgledala nekretninu koju je prodavao LU uz posredovanje tužitelja (kojeg je angažirao LU). Također, analizirajući sadržaj posredničkog lista br.__/2017. od 08.04.2017. (list 29 i 51 spisa) sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a, sud zaključuje da se u istome posredničkome listu za tuženicu predviđa nemoguća činidba, i to u dijelu u kojem se navodi da ako dođe do zaključenja ugovora o kupnji nekretnine između osoba u čije ime je tuženica razgledavala nekretninu ''(širi i uži članovi obitelji, prijatelji, poznanici …)'', da je i tada tuženica dužna platiti tužitelju posredničku proviziju, a jer je sasvim jasno i notorno da tuženica nije odgovorna za postupanje osoba koje su opisane kao ''(širi i uži članovi obitelji, prijatelji, poznanici …)'', a niti je navedeno koje su to točno osobe, pa je stoga u ovom dijelu ovaj posrednički list br.__/2017. od 08.04.2017. (list 29 i 51 spisa) ništetan, sve i da sud smatra da se radi o ugovoru o posredovanju u prometu nekretnina, a sud ističe da se ne radi o ugovoru o posredovanju u prometu nekretnina (kako je gore obrazloženo).

37. Slijedom svega iznesenoga u točkama 35. i 36. obrazloženja ove presude, sud je utvrdio da se navodi o obvezi tuženice na isplatu posredničke provizije tužitelju iz posredničkog lista br.__/2017. od 08.04.2017. (list 29 i 51 spisa) nikako ne mogu smatrati valjanim očitovanjem volje tuženice, te da nije osnovan navod tužitelja o tome da je tuženica popisivanjem posredničkog lista br.__/2017. od 08.04.2017. (list 29 i 51 spisa) s tužiteljem zaključila ugovor o posredovanju u kupoprodaji nekretnine na adresi [adresa] koju je prodavao LU i temeljem kojeg se obvezala isplatiti tužitelju posredničku proviziju u utuženom iznosu. Stoga, a kako nema mjesta primjeni odredbi čl. 763. st. 2. ZOO-a i čl. 28. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (''Narodne novine'' br. 107/07, 144/12, 14/14 i 32/19) u korist tužitelja i na teret tuženice, to je sud stoga i temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i ukinuo pobijani platni nalog, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I. glede glavnog zahtjev tužitelja.

38. Osim toga, a kako kupac nekretnine koju je prodavao LU nije tuženica, nego KU (ovo je nesporno), te imajući u vidu gore obrazloženo utvrđenje suda primjenom odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a da je ništetan posrednički list br.__/2017. od 08.04.2017. (list 29 i 51 spisa) u dijelu u kojem popisuje da je tuženica dužna platiti tužitelju posredničku proviziju i ako predmetnu nekretninu kupe osobe koje su opisane kao ''(širi i uži članovi obitelji, prijatelji, poznanici …)'', to je sud utvrdio da i iz tog razloga nema mjesta primjeni odredbi čl. 763. st. 2. ZOO-a i čl. 28. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (''Narodne novine'' br. 107/07, 144/12, 14/14 i 32/19) u korist tužitelja i na teret tuženice, odnosno da ne postoji obveza tuženice na isplatu posredničke provizije tužitelju u utuženom iznosu.

39. Tužitelju, koji je ovaj spor izgubio u cijelosti, ne pripada niti pravo na naknadu parničnih troškova (uključujući i troškove ovršnog postupka), a primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je sud i ovaj dio zahtjeva tužitelja odbio, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I. i II. glede ovog dijela zahtjeva tužitelja.

40. Odluka o naknadi parničnog troška tuženici temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tuženica u cijelosti uspjela u ovom sporu. Tuženici je kao potreban priznat i dosuđen trošak zastupanja tuženice po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Trošak zastupanja tuženice koji je tuženici priznat kao potreban i dosuđen se sastoji od troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 11/1), troška sastava podneska od 30.01.2020. (Tbr. 8/1), te za zastupanje na ročištima od 06.09.2019., 21.09.2020., 05.03.2021., 08.09.2021., 16.10.2023., 19.01.2024., 11.03.2024. i 20.03.2025. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, za zastupanje na ročištu od 17.02.2022. (Tbr. 9/5) od 25 bodova i za zastupanje na ročištu od 19.09.2022. (Tbr. 9/2) od 50 bodova, što ukupno iznosi 1.075 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 2.150,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 537,50 EUR, to ukupno iznosi 2.687,50 EUR, te je stoga sud ovaj iznos dosudio tuženici s naslova naknade parničnog troška, odlučivši kao u izreci ove presude u točci III.

41. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud tuženici nije dosudio trošak:

- sastava podneska od 02.09.2019., jer je isti podnesak predan na ročištu od 06.09.2019., a za zastupanje na kojem ročištu je tuženici dosuđena naknada, pa je tuženica navode iz ovog podneska mogla iznijeti na ročištu od 06.09.2019.,

- za zastupanje na ročištima od 25.03.2020., 26.01.2023., 11.09.2024. i 11.11.2024., jer ova ročišta nisu održana, o čemu su stranke pravovremeno obaviještene,

- za zastupanje na ročištu za objavu presude, jer ova radnja nije bila potrebna tuženici za vođenje ove parnice, imajući u vidu da bi se ovo ročište održalo bez obzira na pristup tuženice istome, kao i da tuženica na istom ročištu nije iznosila nikakve navode.

U Zagrebu, dana 29. srpnja 2026. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom.

DNA:

1. Pun. tužitelja - uz rješenje - nalog tužitelju za plaćanje sud. pristojbe na ovu presudu u iznosu od 169,00 EUR

2. Pun. tuženice

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte