REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-965/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice IA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Leu Plišku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika UDRUGA ZA PROMICANJE INKLUZIJE, [adresa], OIB: 50162948091, zastupan po punomoćnici Tamari Sardelić, odvjetnici iz OD Jelić, Čavlina, Zrinšćak i Sardelić iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. lipnja 2026. u nazočnosti tužiteljice IA osobno, punomoćnika tužiteljice Lea Pliška, odvjetnika, zakonske zastupnice tuženika SA te punomoćnice tuženika Tamare Sardelić, odvjetnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), dana 29. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice IA koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu ne neodređeno vrijeme od dana 08.03.2019. godine, Dodatka Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 28.05.2020. godine, Dodatka Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.10.2021. godine, Aneksa broj 1 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 13.12.2021. godine, Aneksa broj 2 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 31.03.2022. godine te Aneksa broj 3 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.09.2022. godine koji je tuženik, i to UDRUGA ZA PROMICANJE INKLUZIJE sa sjedištem u [adresa], OIB: 50162948091 dao tužiteljici, i to IA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 01.06.2023. godine.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu od dana 08.03.2019. godine, Dodatak Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 28.05.2020. godine, Dodatak Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.10.2021. godine, Aneks broj 1 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 13.12.2021. godine, Aneks broj 2 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 31.03.2022. godine te Aneks broj 3 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.09.2022. godine zaključeni između tužiteljice, i to IA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika, i to UDRUGE ZA PROMICANJE INKLUZIJE sa sjedištem u [adresa], OIB: 50162948091, s danom 14.01.2024. godine te se utvrđuje da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme do dana 14.01.2024. godine, kao dan sudskog raskida istih ugovora.

III. Nalaže se tuženiku, i to UDRUZI ZA PROMICANJE INKLUZIJE sa sjedištem u [adresa], OIB: 50162948091 da tužiteljici, i to IA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 17.408,92 EUR (slovima: sedamnaest tisuća četiristo osam eura i devedeset dva centi) bruto zajedno sa zateznim kamatama na isti iznos (osim zateznih kamata na porez na dohodak i prirez na dohodak u niže navedenom utuženom periodu sadržanim u predmetnom bruto iznosu), i to do dana 29.12.2023. godine prema stopi zatezne kamate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate prema stopi zatezne kamate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO -a, tekućom na iznos od:

- 1.233,62 EUR bruto, od 16.06.2023. godine pa do isplate,

- 2.139,02 EUR bruto, od 16.07.2023. godine pa do isplate,

- 2.139,02 EUR bruto, od 16.08.2023. godine pa do isplate,

- 2.139,02 EUR bruto, od 16.09.2023. godine pa do isplate,

- 2.139,02 EUR bruto, od 16.10.2023. godine pa do isplate,

- 2.139,02 EUR bruto, od 16.11.2023. godine pa do isplate,

- 2.139,02 EUR bruto, od 16.12.2023. godine pa do isplate,

- 2.139,02 EUR bruto, od 16.01.2024. godine pa do isplate,

- 1.202,16 EUR bruto, od 16.02.2024. godine pa do isplate, i to sve u roku od 8 (slovima: osam) dana.

IV. Nalaže se tuženiku, i to UDRUZI ZA PROMICANJE INKLUZIJE sa sjedištem u [adresa], OIB: 50162948091 da tužiteljici, i to IA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu štete po članku 125. stavku 1. Zakona o radu, u visini iznosa koji predstavlja 3 (slovima: tri) ugovorene mjesečne plaće tužiteljice, i to iznos od 6.417,06 EUR (slovima: šest tisuća četiristo sedamnaest eura i šest centi) zajedno sa zateznim kamatama na isti iznos, i to prema stopi zatezne kamate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, tekućom od dana 15.01.2024. godine pa do isplate, i to sve u roku od 8 (slovima: osam) dana.

V. Nalaže se tuženiku, i to UDRUZI ZA PROMICANJE INKLUZIJE sa sjedištem u [adresa], OIB: 50162948091 naknaditi tužiteljici, i to IA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama na navedeni iznos, prema stopi zatezne kamate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, tekućom od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka do isplate, i to sve u roku od 8 (slovima: osam) dana."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 eura, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica RA (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 6. srpnja 2023. navodi da je bila zaposlena kod tuženika UDRUGA ZA PROMICANJE INKLUZIJE (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu Koordinator aktivnosti. Tužiteljica je bila u radnom odnosu kod tuženika počevši od 10. ožujka 2018. Tužiteljica je 5. lipnja 2023. zaprimila Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, protiv koje je pravodobno uložila zahtjev zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio. Tužiteljica ističe da Odluka o izvanrednom otkazu nije zakonita, te da je tuženik to odlukom povrijedio njena prava iz radnog odnosa. Nije jasno zašto je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog elektroničke poruke i poduzetih radnji, koju poruku tužiteljica nije zaprimila niti je po istoj osobno postupila. Točan je navod tuženika da je 23. svibnja 2023. radnica KA zaprimila elektroničku poruku u kojoj se traži izvršenje plaćanja iznosa od 32.000,00 eura. Kasnije je utvrđeno da je predmetna elektronička poruka bila poslana od nepoznate osobe koja se lažno predstavila kao ovlaštena osoba tuženika s ci ljem stjecanja nepripadne materijalne dobiti. Prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta jasno je navedeno kako Koordinator aktivnosti vodi blagajnu Udruge. U opisu poslova radnog mjesta tužiteljice nije navedeno da je ista odgovorna za plaćanja računa putem Internet bankarstva. Navedeni zadaci u nadležnosti su tajnika Udruge. Tuženiku je nedvojbeno poznato što podrazumijevaju poslovi vođenja blagajne tuženika, koji se odnose isključivo na gotovinska plaćanja i kontrolu tih plaćanja. Također, nije sporno kako plaćanje od 23. svibnja 2023. nije bilo gotovinsko niti u nadležnosti tužiteljice. Imajući u vidu navedeno razvidno je da tužiteljica nije izvršila sporno plaćanje u iznosu od 32.153,07 eura, već je to učinila radnica KA. Činjenica je li tužiteljica čitala podatke o broju računa radnici KA nije od značaja, jer se čitanjem podataka ne provodi bankovni nalog putem Internet bankarstva. Tuženik nije tužiteljici propisao koje su nužne informacije koje mora provjeriti kod provođenja plaćanja, jer takva plaćanja nisu u opisu posla radnog mjesta tužiteljice. Netočna je tvrdnja tuženika da je tužiteljica zajedno s KA provela sporno plaćanje, budući da plaćanje može izvršiti samo jedna osoba i fizički nije moguće da to vrše dvije osobe. Nije stoga točna niti tvrdnja tuženika da je tužiteljica poduzela plaćanje bez ovlaštenja predsjednice Udruge. Za poslove vođenja blagajne, tužiteljica ne treba posebno ovlaštenje predsjednice Udruge, a plaćanje putem Internet bankarstva nije gotovinsko plaćanje, niti je isto izvršila tužiteljica. Stoga nije jasno na koji način i kojim postupkom je narušeno povjerenje tuženika u tužiteljicu i to za radnju druge osobe. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica nije počinila tešku povredu obveza iz radnog odnosa niti je namjerno ili krajnjom nepažnjom nanijela štetu tuženiku. Tužiteljica ne može biti odgovorna za radnju koju nije poduzela, a tuženik ne može namjeru ili krajnju nepažnju kolektivno odrediti u odnosu na obje radnice, već samo onu koja je radnju poduzela. Tužiteljica je istog dana bez odlaganja u trenutku kada je primijetila da je KA žrtva računalne prijevare za tuženika poduzela sve nužne radnje u cilju sprečavanja daljnje štete i to obavještavanjem nadležnih osoba i službi MUP-a. Tuženik u odluci o otkazu nije pojasnio kojom radnjom je tužiteljica povrijedila odredbe Zakona o radu, odnosno Pravilnika o radu. Slijedom navedenog jasno je kako ne postoje činjenice koje bi opravdale postupanje tuženika i bile temelj za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu. Tužiteljica je konačno uredila svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 18. travnja 2024. tražeći da se Odluka o izvanrednom otkazu utvrdi nedopuštenom, da se sudski raskine radni odnos s danom 14. siječnja 2024., da se naloži tuženiku isplata naknade plaće za period od izvanrednog otkaza pa do sudskog raskida ugovora o radu te da se ujedno naloži tuženiku isplata naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini tri ugovorene mjesečne plaće tužiteljice, a sve kako je to pobliže navedeno u točki I/ izrijeke ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik je u Odluci o otkazu obrazložio razloge zbog kojih je došlo do povreda obveza iz radnog odnosa, a koja povreda je rezultirala gubitkom povjerenja tuženika u tužiteljicu. Tuženik ističe da je tužiteljica zajedno s radnicom KA dana 23. svibnja 2023. neovlašteno provela međunarodno transakciju u iznosu od 32.153,07 eura s računa tuženika na račun banke u Portugalu, čime je prouzročila ogromnu materijalnu štetu. Radnica KA se obratila tužiteljici sa zaprimljenom e-mail porukom, koja je bila nadređena djelatnici KA, te je bez daljnjih provjera zajedno s njom provela međunarodno transakciju. Transakciju su provele na način da je tužiteljica čitala broj računa na koji se treba uplatiti iznos, a KA provela je nalog za plaćanje. Tužiteljica je navedeno potvrdila i u izjavi koju je dala 23. svibnja 2023. Nisu točni navodi tužiteljice da ista nije bila odgovorna za plaćanja putem internet bankarstva jer je token bio izdan na ime tužiteljice, a tužiteljica je davala naloge KA za provedbu plaćanja. Radno mjesto KA podređeno je radnom mjestu tužiteljice te ista obavljala poslove po nalogu tužiteljice, što proizlazi iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 21. lipnja 2022. Radnica KA se po zaprimanju e-mail poruke obratila tužiteljici te je uz njeno odobrenje i asistenciju provela sporni nalog. Tuženik se poziva na e-mail poruke koje dostavlja u spis iz kojih je vidljivo da je tužiteljica koordinirala sva plaćanja te je davala upute i naloge KA za provedbu plaćanja. Tužiteljica je zaposlena kod tuženika od 2018. godine, te je u navedenom razdoblju više puta provodila transakcije i plaćanja, te je za svaku veću transakciju kontaktirala predsjednicu Udruge i tražila odobrenje. Obzirom da je predsjednica Udruge svakodnevno bila u prostorijama tuženika većina odobrenja događala se usmenim putem, a ujedno predsjednica Udruge u ranijem poslovanju tuženika nikada nije zahtijevala prenošenje bilo kojeg iznosa novca bez dostavljenog računa, niti izvršenje uplate koja ne bi bila u vezi s poslovanjem tuženika. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica nije postupala s pažnjom prosječnog čovjeka, jer ako već nije kontaktirala predsjednicu Udruge, trebala je barem provjeriti e-mail adresu, budući da se ne radi o e-mail adresi koju koristi predsjednica Udruge. Životno i logično bi bilo da prije nego se s računa tuženika prebaci tolika količina novca, da se utvrdi barem da nalog dolazi od ovlaštene osobe. Svakom prosječnom čovjeku bilo bi logično da treba provjeriti je li predsjednica zaista naložila prebacivanje novca. Iz svega navedenog proizlazi da je Odluka o otkazu zakonita i dopuštena, radi čega tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Ugovor o radu (str. 10-11 spisa), u dodatke Ugovora o radu (str. 12-13 spisa), u Aneks br. 1, 2 i 3 Ugovora o radu (str. 14-16 spisa), u Ugovor o radu na određeno vrijeme (str. 17 -18 spisa), u Odluku o izvanrednom otkazu (str. 19-20 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (str. 21-25 spisa), u Pravilnik o radu (str. 26-47 spisa), u Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (str. 48-65 spisa), u isplatne liste (str. 66-68, 102-103, 134 spisa), u Odluku o radnim zadacima (str. 69 spisa), u izjavu tužiteljice (str. 70 spisa), u ispis e-mail poruka (str. 71-73, 84-92, 110-118, 150 spisa), u Ugovor o radu (str. 130- 133 spisa), u Odluku o imenovanju osobe likvidatora (str. 179 spisa), u e-mail poruke i izvatke po računu (str. 282-293 spisa), saslušani su svjedoci ĐA (str. 180-182 spisa), KA (str. 183-185 spisa), FA (str. 225-228 spisa), te zakonska zastupnica tuženika SA (str. 259-261 spisa) i tužiteljica RA kao parnične stranke (str. 261-263, 273-275 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. U odnosu na pitanje dopuštenosti tužbe među strankama nije sporno da je tužiteljica Odluku o otkazu zaprimila 5. lipnja 2023., što proizlazi iz Odluke o otkazu. Protiv navedene Odluke tužiteljica je uložila zahtjev za zaštitu prava dana 14. lipnja 2023., kojeg je tuženik zaprimio 16. lipnja 2023., što među strankama nije sporno. Također, nije sporno da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, te je, s obzirom na navedeno, tužba tužiteljice koja je podnesena dana 6. srpnja 2023. pravodobna i dopuštena, sve u smislu odredbe čl. 133. st. 1 i 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR).

6. Nadalje, među strankama nije sporno da kod tuženika ne djeluje radničko vijeće, što znači da za tuženika nije postojala obveza savjetovanja prije donošenja Odluke o otkazu te da ista nije ništetna iz razloga predviđenog čl. 150. st. 12 ZR-a.

7. Također, prema odredbi čl. 116. st. 2 ZR-a Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Budući da se Odluka o izvanrednom otkazu odnosi na događaj od 23. svibnja 2023., a da je ista donesena 1. lipnja 2023., utvrđeno je da je tuženik postupio u roku iz čl. 116. st. 2 ZR-a, te da Odluka o otkazu nije nezakonita radi propuštanja roka iz čl. 116. st. 2 ZR-a.

8. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. lipnja 2023. Iz navedene Odluke proizlazi da je tužiteljici tom Odlukom izvanredno otkaza ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. U obrazloženju Odluke se navodi da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu Koordinatora aktivnosti te da je 23. svibnja 2023. na adresu elektroničke pošte KA pristigla e- mail [adresa elektroničke pošte] u kojoj se od navedene zaposlenice traži hitno izvršenje uplate u iznosu od 32.000,00 eura od strane osobe koja se predstavlja kao predsjednica Udruge SA. KA se obratila tužiteljici kao Koordinatorici aktivnosti, koja je pročitala e-mail poruku te je vidjela ime i prezime predsjednice Udruge pa je bez provjere i upita predsjednici Udruge zajedno s KA izvršila traženu uplatu. Uplata je izvršena na način da je tužiteljica čitala podatke o broju računa, a KA provela je nalog za plaćanje. Tužiteljica je zaposlena na radnom mjestu Koordinatora aktivnosti na kojem svakodnevno obavlja transakcije i plaćanja, te unatoč činjenici što predsjednica Udruge nikada do sad nije zahtijevala prenošenje bilo kojeg iznosa bez dostavljenog računa niti je tražila da se izvrši uplata bez da je povezana sa aktivnošću Udruge, te s obzirom na činjenicu da je uobičajena praksa u organizaciji poslovanja da se za veće iznose kontaktira predsjednica Udruge, tužiteljica to nije učinila već je neovlašteno bez nužni provjera zajedno s KA prebacila iznos od 32.153,07 eura s računa tuženika na račun otvoren u banci u Portugalu. Prema opisu poslova radnog mjesta tužiteljice tužiteljica ima pristup transakcijskom računu tuženika te svakodnevno provodi uplate, što je jedna od funkcija radnog mjesta tužiteljice te je stoga postupanjem tužiteljice narušeno povjerenje tuženika u tužite ljicu te nastavak radnog odnosa nije moguć. Tužiteljica je svojim postupanjem počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa iz čl. 62. st. 1. toč. 16 Pravilnika o radu, namjerno ili krajnjom nepažnjom nanošenje materijalne štete tuženiku, a koja činjenica predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa radi koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

9. Tužiteljica u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnom navodi kao u tužbi, radi čega se sud neće posebno osvrtati na navode tužiteljice iz zahtjeva za zaštitu prava.

10. Iz dostavljenih ugovora o radu i aneksa govora o radu proizlazi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Koordinator aktivnosti, i to počevši od 2018., što među strankama nije sporno.

11. Spisu prileži Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta iz kojeg proizlazi da je Koordinator aktivnosti radno mjesto u Središnjoj službi, da isti između ostalog vodi blagajnu i blagajničke izvještaje Udruge, kontrolira iznose za akontacije korisnika te prati glavni službeni e-mail Udruge kao i to da obavlja druge poslove po nalogu predsjednika i/ili upravnog odbora tuženika. Za svoj rad Koordinator aktivnosti odgovara Predsjedniku Udruge i Upravnom odboru.

12. Nadalje, prema istom Pravilniku administrator ureda obavlja administrativno – tehničke poslove te poslove po nalogu Koordinatora aktivnosti i/ili voditelja programa/projekta. Iz opisa poslova tog radnog mjesta je vidljivo da isti obavlja i druge poslove po nalogu predsjednika i/ili upravnog odbora tuženika. Među poslovima administratora ureda nije navedeno izričito da je zadužen za virmanska plaćanja , međutim navedeno radno mjesto dužno je postupati po nalogu Koordinatora aktivnosti, voditelja projekta, te predsjednika ili Upravnog odbora Udruge. Poslovi plaćanja putem Internet bankarstva računa Udruge i svih stambenih zajednica dodijeljeni su radnom mjestu tajnika ureda, prema Pravilniku o unitarnoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.

13. Uvidom u Odluku tuženika od 1. prosinca 2022. razvidno je da je prema toj Odluci KA imenovana likvidatorom isprava, čije obveze su provjeriti formalnu, materijalnu i računsku točnost knjigovodstvenih isprava, provjeriti ispravnost svih isprava koje su osnova za knjiženje poslovnih događaja (ulazne i izlazne isprave), knjigovodstvene isprave koje nisu ispravne i potpune vratiti izdavatelju uz uputu o načinu ispravka grešaka, te veće, izvanredne i neuobičajene iznose knjigovodstvenih isprava veće vrijednosti provjeriti i odobriti uz supotpis i odobrenje predsjednice Udruge. U odluci se navodi da stupa na snagu 1. prosinca 2022. te vrijedi do opoziva, a istu je potpisala zz tuženika SA.

14. U odnosu na povredu obveze iz radnog odnosa koja se tužiteljici stavlja na teret sud je prije svega izveo dokaze saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka, odnosno uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

15. Iz iskaza svjedoka ĐA u bitnome proizlazi da je bio zaposlen kod tuženika u periodu od rujna 2022. do srpnja 2023. kao voditelj projekta, tužiteljica je radila administrativne poslove, nije siguran što je tko plaćao kod tuženika, ali zna da je postojalo vanjsko računovodstvo. Predmetnog dana bio je izvan ureda u jutarnjim satima, kada se vratio između 12,00 i 13,00 sati, tužiteljica i KA su ga obavijestile o tome da je profesorica SA dala nalog za uplatu nekih 30.000,00 eura udruzi u Portugalu. Razgovarali su o tome u neformalnom tonu, svjedok je odmah počeo dovoditi u sumnju cijelu priču, bilo mu je čudno da zz tuženika daje nalog za toliku uplatu i to udruzi sa kojom nisu surađivali. Ponovljeno je da je sama zz tuženika putem e-mail-a dala taj nalog i da je on proveden, Kada su se vratili u ured svjedok je počeo inzistirati na tome da je ta priča čudna te je spomenuo mogućnost prevare, da bi KA rekla daje zz tuženika komunicirala s njom putem e-maila te joj je dala taj nalog. Svjedok je usprkos tome inzistirao da je priča čudna, to je izražavao u prisustvu tužiteljice i KA, zz tuženika je tada bila na bolovanju, u uredu su bili samo njih troje. Nakon što je svjedok ponovno izrazio sumnju u prevaru, tužiteljica se digla i otišla u drugu prostoriju radi provjere e-mail adrese, te je uočila čudnu adresu. Tužiteljica je otišla na računalo KA i provjerila adresu, svjedok se sjeća izraza lica tužiteljice i KA kad su shvatili da to nije bila adresa koju inače koristi zz tuženika. Svjedok još navodi da je tužiteljica imala svoju sobu, a KA svoju sobu i svaka svoju kompjutor. Svjedok zna da je KA imala ovlaštenja za plaćanja, jer je plaćala račune tuženika, a za tužiteljicu ne zna. Navodi da su, kad su shvatili da je riječ o prevari, obavijestili banku, otišli na policiju i kod zz tuženika. Svjedok ne zna tko je bio koordinator aktivnosti zadužen za vođenje blagajne. Navodi da je KA počela raditi kod tuženika krajem prosinca 2022. Navodi da su i tužiteljica i KA bila svjesne da je uplata izvršena, nije bila situacija da je jedna osoba uplatila, a da druga to nije znala. Navodi da su tužiteljica i KA u okviru posla surađivale, da su više bile upućena jedna na drugu nego svjedok u odnosu na KA, navodi da je moguće da je tužiteljica davala radne zadatke KA kao i svjedok. Hijerarhijski je tužiteljica bila nadređena KA kao i svjedok, jer joj je mogao dati nalog za uplatu računa. KA je trebala nalog za plaćanje iz perspektive projekata, a plaćanja računa je mogla samostalno poduzimati, u smislu plaćanja plina i sl. Bez naloga zz tuženika nije se mogla provesti transakcija, ali je KA smatrala da je dobila nalog od zz tuženika. Svjedoku je logično da bi takav nalog mogla dati i FA, kćerka zz tuženika, a zz tuženika je u sporno vrijeme bila na bolovanju i nije bila definirana jasna linija postupanja za slučaj da je zz tuženika na bolovanju. Kad nema zz tuženika ili FA, logično je da se KA konzultira sa tužiteljicom, svjedok vjeruje da tužiteljice nije bilo da bi se tada KA s njim konzultirala, sigurno bi ga obavijestila da je zaprimila takav nalog za uplatu.

16. Iz iskaza svjedokinje KA proizlazi da je bila zaposlena kod tuženika od prosinca 2022. kao administrativni asistent, ne zna točna naziv radnog mjesta, glavni zadaci bili su vođenje računa o plaćanju režija i svih troškova tuženika. Tužiteljica joj nije bila nadređena, već zz tuženika i njena kćerka FA, u odsutnosti zz tuženika, to je bila neslužbena hijerarhija. Navodi da se toga dana zz tuženik nalazila na bolovanju, da je na njenu e-mail adresu došao e-mail od, prema mišljenu svjedokinje, zz tuženika, jer je pod rubrikom šalje pisalo SA, ranije nije dobivala mailove od nje, pisalo je da što prije uplati iznos od 32.000,00 eura na IBAN strane banke. Svjedokinja je imala svoju sobu i kompjutor, te nitko nije bilo nazočan u njenoj sobi kada je zaprimila e-mail poruku. Kada je dobila predmetni e-mail otišla je do tužiteljice i o tome ju obavijestila, misli da je tužiteljica došla u njenu sobu i pogledala e-mail. Prije nego što je došla do tužiteljice svjedokinja je odgovorila na e- mail te je upitala zz tuženika kako je, dobila je odgovor na mail, međutim zz tuženika nije odgovorila na pitanje kako je i to je svjedokinji bilo čudno i to je svjedokinja komunicirala tužiteljici prije nego što je izvršila uplatu. Nalog za uplatu proizlazio je iz samog e-mail-a, tužiteljica nije bila ovlaštena svjedokinji davati naloge za uplatu. Svjedokinja je razgovarala s tužiteljicom o tome i rekla je da se radi o stranoj banci, da joj je to čudno i da bi ju zamolila da provjeri telefonski za zz tuženikom. Tužiteljica to nije učinila, mislila je da to nije potrebno. Svjedokinja je u to vrijeme obavljala pripravnički staž i komunikacija sa predsjednicom i njenom kćeri je išla preko tužiteljice, zz tuženika nikada direktno nije zvala svjedokinju. Tužiteljica je tom prilikom aludirala da je to ispravna procedura da zz tuženika pošalje račun na temelju kojeg ćemo izvršiti uplatu. Ti e-mailovi su požurivali uplatu, te su tada izvršile uplatu i to svjedokinja i tužiteljica, bila je drugačija procedura jer se radi o stranoj banci iako je bilo ranije takvih uplata ali sa manjim iznosima. Obzirom da je tužiteljica puno duže radila kod tuženika od svjedokinje ona bi sjela pored svjedokinje, jer je svjedokinja bila relativno nova. Predmetnog dana svjedokinja je u konačnici izvršila uplatu, a tužiteljica je tom prilikom sjedila pored nje i čitala brojeve IBAN-a strane banke koje je svjedokinja upisivala u nalog. Nakon toga su nastavile obavljati svaka svoje poslove do pauze oko 12,00 sati kada su se susrele sa ĐA, kojem je svjedokinja izrazila sumnju da je čudan e-mail kojeg je primila i da je veliki iznos u pitanju. Tužiteljica to nije spomenula kao neobičan događaj, Svjedokinja dalje u bitnome iznosi navode kao i svjedok ĐA, jedino navodi da je on izvršio provjeru e-mail adrese, a ne tužiteljica. Svjedokinja je također dobila odluku o otkazu koju ne poništava pred sudom. Navodi da je sve transakcije provjeravala, te se o svakoj konzultirala sa tužiteljicom, međutim nije dužna prepoznati informatički kriminal. Tužiteljica je poslove svjedokinje obavljala ranije, nije bila dužna provjeravati što svjedokinja plaća, ali je imala više iskustva od svjedokinje budući da je te poslove obavljala i ranije. Navodi da transakciju nije trebala provjeravati sa zz tuženika, da je bila u uredu tada bi to provjerila. Tužiteljica je provjerila sadržaj e-maila, nije provjerila adresu, pročitala je poruku i vidjela da je navedeno da poruku šalje SA, međutim nije otvarala adresu. Svjedokinja navodi da joj je bilo čudno što se radilo o velikom iznosu i stranoj banci, te je više puta upozorila tužiteljicu da joj nešto nije jasno. Tužiteljica je tada odrađivala svoje radne zadatke i možda ju nije ozbiljno shvatila. Tužiteljica je bila upoznata s time da se plaća iznos od 30.000,00 eura na račun strane banke. Komunikacija sa zz tuženika kada ova nije bila u redu obavljala se preko tužiteljice l ĐA, svjedokinja nije ima broj telefona zz tuženika. Tužiteljica joj je rijetko davala naloge za plaćanja, radilo se o račun ima koji bi došli na e-mail tužiteljice pa bi ih proslijedila svjedokinji. Sve redovne stvari svjedokinja je plaćala bez odobrenja tužiteljice ili zz tuženika, radi se o plaćanju režija i redovnih uhodanih troškova. Surađivala je s tužiteljicom na svakodnevnoj bazi.

17. Iz iskaza svjedokinje FA proizlazi da je članica tuženika već 25 godina, tužiteljica je radila kao koordinator aktivnosti, bila je upoznata sa svime što se radi u udruzi, radila je pet godina u udruzi, a KA bila je zaposlena nešto više od šest mjeseci kao administrator ureda sa svrhom da bude ispomoć tužiteljici. U uredu su imali dvoje do troje ljudi, u tom trenutku tužiteljica je bila najstarija zaposlena u uredu, bila je zadužena za sva plaćanja, gotovinska i bezgotovinska, token je bio izdan na njeno ime. Imala je mogućnost dio poslova delegirati KA, vezano za redovna plaćanja, to se odnosila uglavnom na plaćanje režija jer je toga bilo puno, budući da su tada imali 20 stambenih zajednica za koje su se plaćale režije. Tužiteljica je bila zadužena za isplatu mjesečnih akontacija, u odnosu na koja je tužiteljica davala naloge KA da prebaci sredstva sa glavnog računa na podračun organizacijskih jedinica, koji podižu sredstva i dijele ih stanarima, a to se provodi kroz blagajnu. Zahtjevi za isplatu akontacija dolaze od poznatih osoba, voditelja organizacijskih jedinica. Nakon nekog vremena KA je mogla vršiti samostalno plaćanja, to se odnosilo na režijske i redovne troškove, za sve ostalo pitalo se predsjednicu udruge, te kao primjer navodi da je upravo tužiteljica nedugo prije ovog događaja pitala zz tuženika da li da se ide u popravak rashladnog uređaja ili da se nabavi novi. Za sve veće investicije kao što je nabava nove kuhinje i sl. odluku donosi upravni odbor. Svjedokinja je redovno dolazila u ured iako nije bila zaposlena kod tuženika. Tužiteljica je redovno komun icirala telefonom sa predsjednicom, a KA nije direktno komunicirala sa predsjednicom već je sve rješavala sa tužiteljicom. Ako je predsjednica bila u uredu KA je mogla direktno nju sve pitati. Svjedokinja zna da je KA nazvala predsjednicu te je uznemireno navela da je izvršena uplata u iznosu od 32.000,00 eura, rekla je da su tužiteljica i ona zajedno izvršile uplatu na račun u inozemstvu. Tužiteljica i ĐA su ubrzo nakon toga došli u kuću predsjednice, a tužiteljica je odmah rekla: „Profa, ne znam gdje mi je bila pamet“. Tužiteljica je odmah napomenula da su ona i KA zajedno izvršile uplatu i ispričavala se radi toga. Bilo je jasno da je tužiteljica svjesna da je napravljena greška. U to vrijeme tuženik nije imao partnere u inozemstvu, svakako ne u Portugalu, nisu se vršile uplate na račune u inozemstvo, osobito ne bez podloge u računu ili ponudi. Plaćala se članarina krovnoj europskoj organizaciji, to je iznosilo oko 600,00 eura. Isplata iznosa od 32.000,00 eura predstavlja značajan iznos u odnosu na cjelokupno financijsko poslovanje tuženika. Tužiteljica je bila upoznata sa svim aktivnostima udruge. Prije izvršenja uplate tužiteljica i KA nisu nazvale svjedokinju niti predsjednicu radi odobrenja uplate. Tužiteljica je inače znala redovito kontaktirati predsjednicu, tražila su se odobrenja za sva plaćanja izvan redovitih. Tužiteljica je uvodila KA u posao i bila je odgovorna za njezin rad te je trebala provjeravati izvršava li KA ono što je naloženo. Tužiteljica je znala plaćanja koja KA radi i bila je upoznata i sa onime što je KA direktno iskomunicirala sa predsjednicom. ĐA je davao KA naloga za plaćanja koja su se odnosila na projekte. KA je bila nadređena tužiteljica, a također i predsjednica i po tpredsjednik udruge. Tužiteljica je pratila glavni e-mail tuženika, a ne i adrese djelatnika tuženika. U vrijeme dok je predsjednica bila odsutna zbog ozljede, potpredsjednik je potpisivao stvari za udrugu, tužiteljica je s njim isto komunicirala, a i komunicirala je sa predsjednicom telefonom, e-mailom čak je jednom i došla vezano uz poslovanje udruge. U to vrijeme komunikacija je bila najnormalnija jer je predsjednica bila kod svoje kuće i više nije bila u bolnici. Nakon spornog događaja tužiteljica je još radila desetak dana.

18. Iz iskaza zakonske zastupnice tuženika SA proizlazi u bitnome suglasno iskazu svjedokinje FA. Navodi da kada nije bila u uredu, kao što je tada bio slučaj, isključivo je komunicirala s tužiteljicom koja je bila njena desna ruka jer je radila u udruzi više od 5 godina i bika je upućena u sve aktivnosti udruge. Uglavnom je komunicirala putem telefona, tužiteljica je znala i doći kod zz tuženika doma ako treba što potpisati. Zz tuženika nije direktno kontaktirala s KA. Toga dana KA nazvala je zz tuženika u poslijepodnevnim satima, navela je da je zajedno s tužiteljicom provela transakciju od 32.000,00 eura, rekla je da je pitala tužiteljicu treba li što provjeriti, te da je tužiteljica rekla da ne treba. Potvrđuje navode svjedokinje FA da je tužiteljica rekla: „ I, ne znam gdje mi je bila pamet“, kada je došla u kuću zz tuženika. Kao što je navela i svjedokinja FA i zz tuženika navodi da se radilo o velikom iznosu, da za uplatu tog iznosa treba odluka upravnog odbora te da tuženik nikada nije poslovao s Portugalom niti je imao projekt koji bi uključivao poslovanje s Portugalom. Nikada nisu vršene isplate bez podloge odnosno računa. Godišnje je negdje oko 200.000,00 eura prolazilo kroz blagajnu tuženika naime gotovinskih i negotovinskih isplata. Navodi da je tužiteljica toga dana nije nazvala vezano uz isplatu za Portugal. Navodi da je tužiteljica većinom bila u uredu, nije bila na bolovanju i savjesno je obavljala svoje poslove. Navodi da je nakon sporne isplate izgubila povjerenje u tužiteljicu kao radnicu, tužiteljica je do odluke o otkazu obavljala svoje poslove, pa i plaćanja, jer nije bilo nikog drugog da to radi, a kontrolirali su što se radi.

19. Tužiteljica u svom iskazu navodi da u sporno vrijeme kao koordinator aktivnosti nije bila zadužena za virmanska plaćanja već isključivo za blagajnu. Plaćanje akontacija se obavlja na način da se sredstva distribuiraju na podračune, međutim kolege u organizacijskim jedinicama podižu sredstva i ponovno prolaze kroz blagajnu za koju je zadužena tužiteljica. Navodi da je virmanska plaćanja radila u prijelaznom periodu dok nisu zaposlili KA koju je u početku uvodila u posao, pitala ju je za pojedina plaćanja, tužiteljica je znala sjesti s njom i pokazati joj kako se sve radi. KA je prošla probni rok i tužiteljica je rekla poslodavcu kako smatra da je savladala posao, međutim nije odlučila o tome da će se ona zadržati u radnom odnosu. Navodi da u to vrijeme tuženik nije vršio isplate prema inozemstvu, a isplate putem blagajne vršile su se putem podračuna. Tužiteljica navodi da je upoznata s odlukom tuženika da je KA imenovana likvidatorom, navodi da nije upoznata da je potrebna odluka upravnog odbora za plaćanja iznad određenog iznosa. Navodi da KA nije trebala odobrenje tužiteljice za kontaktiranje predsjednice. Tužiteljica potvrđuje sadržaj izjave koja prileži na str. 70 spisa. Navodi da spornog dana nije izvršila uplatu na račun u inozemstvu te da ju KA nije pitala smije li izvršiti sporno plaćanje jer ju nije imala zašto to pitati, ali ju je pozvala i pokazala joj spornu e- mail poruku. Tužiteljica je rekla da ako joj je predsjednica tako rekla i ako ima sve da neka postupi kako smatra da treba. Tužiteljica nije davala naloge KA. Navodi da ju KA toga dana nije zamolila da telefonski provjeri sa zz tuženika nalog za uplatu niti ju je tražila broj telefona predsjednice. Navodi da je upravo ona otišla provjeriti e-mail adresu te je utvrdila da je lažna. Podrazumijevalo se da je potrebno o tome obavijestiti predsjednicu. U odnosu na e-mail poruke koje prileže spisu a odnose na plaćanja servisa klima uređaja tužiteljica ističe da je jedino ona kontaktirala sa serviserom koji joj se obratio radi podmirenja troškova, pa je ona pitala predsjednicu za taj trošak a nije to proslijedila KA, međutim to ne znači da je tužiteljica trebala izvršiti to plaćanje, jer nije bila zadužena za virmanska plaćanja pa pretpostavlja da je to plaćanje izvršila KA. Kada je KA rekla da ako ima sve da neka izvrši plaćanje, mislila je na podatke koji su potrebni za plaćanje. Tužiteljica nije izvršavala uplatu niti je to bio njezin posao pa nije p rovjeravala dokumentaciju. Tužiteljica navodi da je KA pročitala IBAN prilikom plaćanja, druge podatke nije čitala, IBAN podatke je čitala jer ju je to kolegica zamolila. Dok je KA uvodila u posao znala je čitati podatke ako je KA bila potrebna pomoć. KA je rekla tužiteljici da se radi o stranoj banci i da joj je to čudno, međutim nije tražila da telefonski kontaktira zz tuženika. Tužiteljica navodi da je rekla KA da ako je to dobila od predsjednice i ima sve što joj je potrebno, da KA zaključi ima li sve što je potrebno, budući da je ona bila zadužena za to plaćanje i trebala je provjeriti ima li sve što je potrebno. Tužiteljica nije nazvala zz tuženika prije tog plaćanja, niti je KA rekla da obavezno nazove zz tuženika, niti joj je to sugerirala. Tužiteljica dalje pojašnjava svoje postupanje u pogledu isplate akontacija, za što je bila zadužena, a koje su se isplaćivale na način da se novac isplaćuje sa računa udruge na podračun organizacijske jedinice, koji novac kolege iz organizacijskih jedinica podižu u gotovini i isplaćuju korisnicima. U tim slučajevima tužiteljica upućuje KA da prebaci određeni iznos novca sa glavnog računa na podračun organizacijskih jedinica, a kada se tužiteljica referira na e-mail poruke koje je tuženik dostavio u spis.

20. Tuženik je na zadnjem ročištu dostavio u spis izvatke iz prometa po računu sa pripadajućim e-mail porukama, a koje upravo govore o prijenosu sredstava s naslova akontacija sa glavnog računa udruge na podračun, što se obavlja bezgotovinski, odnosno virmanski, međutim tužiteljica u svom dopunskom iskazu pojašnjava da tuženik nije dostavio dokumentaciju koja se odnosi na daljnji tijek postupanja, a to je da se ta sredstva u konačnici isplaćuju u gotovini kroz blagajnu, kao što je to tužiteljica ranije navela. Dostavljeni izvaci ne prikazuju poslovanje blagajne i gotovinska plaćanja.

21. Sud je ocijenio iskaze svjedoka i parničnih stranaka istinitima, jer su u bitnim dijelovima podudarni jedan drugome i dokumentaciji koja prileži spisu. Tužiteljica jedino opovrgava navode svjedokinje KA u pogledu činjenice da je ista tražila da se zove predsjednica udruge, u kojem dijelu sud prihvaća iskaz svjedokinje, budući da je tužiteljica kao parnična stranka zainteresirana za ishod postupka, a iskaz svjedokinje KA životan je i logičan, te potvrđen iskazom svjedokinje FA i zz tuženika koje potvrđuju navode svjedokinje KA da ista nije direktno telefonom komunicirala s predsjednicom, već preko tužiteljice.

22. Iz iskaza saslušanih svjedoka i parničnih stranaka sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu koordinatora aktivnosti;

- da je tužiteljica radila već pet godina kod tuženika, te je 23. svibnja 2023. bila na jduže zaposlena djelatnica kod tuženika;

- da se radi o malom radnom kolektivu koji u uredu sjedišta broji dvoje do troje zaposlenih djelatnika;

- da je KA radila na radnom mjestu administratora ureda, koje radno mjesto je prema odredbama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji dužno postupati sukladno nalozima koordinatora aktivnosti;

- da je nedugo prije 23. svibnja 2023. svjedokinji KA istekao probni rad, tijekom kojeg joj je mentorica bila tužiteljica te ju je uvodila u posao;

- da je tužiteljica tijekom uvođenja u posao KA istoj znala pomagati oko uplata na način da joj je čitala brojeve računa i sl.;

- da je prije nego što je zaposlena KA tužiteljica neko vrijeme obavljala poslove virmanskog plaćanja;

- da je tužiteljica u okviru svog radnog mjesta bila zadužena za gotovinska plaćanja, odnosno za plaćanja koje su se odnosila na plaćanja akontacija korisnicima;

- da je za virmanska plaćanja bila zadužena KA koja je ujedno bila imenovana odgovornom osobom za kontrolu vjerodostojnosti isprava - likvidatorom;

- da se svjedokinja KA nakon što je zaprimila e-mail poruku s nalogom za plaćanje obratila tužiteljici navodeći da joj je to čudno;

- da je na isti način reagirao i svjedok ĐA koji je odmah izrazio sumnju u ispravnost e-mail poruke kad je čuo za događaj;

- da tužiteljica nije rekla niti sugerirala KA da prije upla te provjeri nalog sa predsjednicom (telefonski) niti je to sama učinila;

- da je nalog za plaćanje provela KA, a tužiteljica joj je u tome pomagala na način da joj je čitala IBAN primatelja uplate;

- da je tužiteljica bila svjesna da se uplatom prenosi iznos od 32.000,00 eura na račun strane banke u Portugalu;

- da je tužiteljica znala da tuženik nije imao poslovnu suradnju sa osobama u Portugalu niti da su se vršile uplate u inozemstvo (barem ne u tim iznosima);

- da tužiteljica prije uplate nije provjerila ispravnost e-mail adrese pošiljatelja, niti je sugerirala KA da to učini, niti je provjerila je li KA izvršila provjeru autentičnosti e-mail poruke;

- da je tužiteljica već pet godina surađivala sa zz tuženika, te je u okviru svog posla redovito komunicirala sa zz tuženika telefonom, e-mail-om, te je tijekom odsutnosti iste sa radnog mjesta jednom svratila i u kuću zz tuženika radi potpisa;

23. Sagledavajući sve utvrđene činjenice u njihovoj ukupnosti sud je utvrdio da je tužiteljica svojom postupanjem dana 23. svibnja 2023. počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja je dovela do gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu, te ujedno predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici.

24. Naime, valja naglasiti da radni odnos predstavlja osobni odnos radnika i poslodavca koji uključuje odnos povjerenja. Međusobno povjerenje radnika i poslodavca predstavlja osobni odnos. Odnos povjerenja važan je na svakom radnom mjestu, a osobito na radnom mjestu koje dolazi u doticaj s financijskim sredstvima poslodavca (bilo gotovinskim ili bezgotovinskim). Iako tužiteljica prema odluci tuženika od 1. prosinca 2022. nije bila zadužena za virmanska plaćanja, i iako ona osobno nije dobila niti provela sporni nalog za uplatu, postupanje tužiteljice nakon što ju je kolegica KA informirala o primitku naloga i skrenula pozornost da je to čudno, predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa koja dovodi do gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu. Kako je svjedokinji KA i kasnije svjedoku ĐA bio čudan nalog za uplatu, to je prije svega trebao biti sumnjiv tužiteljici, kao osobi koja je najduže zaposlena kod tuženika i koja je, s obzirom na svoje radno mjesto i iskustvo, upoznata sa svim radnim procesima i aktivnostima tuženika. Ujedno, tužiteljica je jedina bila u poziciji odmah telefonskim putem provjeriti autentičnost naloga, jer je u okviru svoje pozicije redovito komunicirala sa predsjednicom tuženika. Kad se stavi u kontekst i činjenica koja proizlazi iz iskaza svjedokinje FA i zz tuženika da se radilo o značajnim financijskim sredstvima u odnosu na cjelokupno financijsko poslovanje tuženika, da je tužiteljica imala saznanja da tuženik nema projekata koji bi uključivao osobe iz Portugala, da se često ne vrše plaćanja u inozemstvo, barem ne u tim iznosima, vidljivo je da je tužiteljica u okviru svog radnog mjesta propustila postupiti savjesno i odgovorno prema poslodavcu kod kojeg je zaposlena. Postupanje tužiteljice je relevantno jer je ona prije uplate od strane KA izvještena o dobivenom nalogu i skrenuta joj je pozornost da je to čudno. Navedeno proizlazi iz iskaza same tužiteljice. Stoga je daljnje postupanje tužiteljice, kada je postala uključena u navedeni proces, relevantno s aspekta povrede obveza iz radnog odnosa. Drugačije bi bilo da KA nije prije provedbe naloga o istom izvijestila tužiteljicu i tražila njenu pomoć, međutim to se nije dogodilo, stoga je relevantno postupanje tužiteljice u pogledu naloga kojeg je dobila KA i kojeg je ista provela uz asistenciju tužiteljice. Postupanje svjedoka ĐA upravo pokazuje savjesnost i odgovornost u okviru izvršavanja obveza iz radnog odnosa, jer isti inicira provjeru autentičnosti naloga koji je i u njemu pobudio sumnju. Iz postupanja tužiteljice nakon povratka u ured je razvidno da je u vrlo kratkom vremenu bilo moguće provjeriti autentičnost poruke i utvrditi da se ne radi o e -mail adresi koju koristi predsjednica tuženika. Nije jasno zašto takva provjera nije učinjena ranije, odnosno zašto tužiteljica nije pitala KA je li izvršena provjera autentičnosti e-mail adrese zz tuženika. Isto tako nesavjesno postupanje tužiteljice ogleda se u tome da tužiteljica niti ne sugerira KA da se treba provjeriti autentičnost naloga sa predsjednicom, niti to ona čini, iako ju KA ranije izvještava o tome da nalog u njoj pobuđuje sumnju. Tužiteljica u svom iskazu navodi da nije rekla KA da obvezno nazove predsjednicu radi provjere autentičnosti naloga, niti je sugerirala da KA to učini.

25. Povreda obveza iz radnog odnosa može se počiniti i propuštanjem, što je upravo tužiteljica počinila, jer je propustila primijeniti dužnu pažnju na radnom mjestu u periodu od saznanja za nalog za uplatu pa do provedbe istog, te nije zajedno sa kolegicom provjerila autentičnost naloga, odnosno nije potaknula kolegicu da to učini.

26. Tužiteljica svoju odgovornost prebacuje na svjedokinju KA, međutim, u trenutku kad ju je KA izvijestila o nalogu i sugerirala da je to čudno, i tužiteljica je postala odgovorna za postupanje prema tom nalogu, te je bila dužna poduzeti radnje u svrhu provjere naloga, odnosno u najmanju ruku trebala je sugerirati KA da se prije isplate provjeri istinitost naloga. Navedeno je tužiteljica propustila učiniti, čime je propustila savjesno i odgovorno postupiti u pogledu traženja kolegice, te je na taj način povrijedila obveze iz radnog odnosa koje utječu na gubitak povjerenja tuženika u tužiteljicu, i koje sprječavaju nastavak radnog odnosa. To je tužiteljica tim više trebala učiniti s obzirom na dužinu radnog staža kod tuženika, te s obzirom na činjenicu da je bila donedavna mentorica svjedokinji KA te ju je upućivala u posao.

27. Okolnosti koje tuženik ističe u pogledu davanja naloga za plaćanje akontacija od strane tužiteljice, te postupanje tužiteljice u pogledu traženja plaćanja popravka klima uređaja, nisu relevantne jer se povreda odnosi na konkretno ponašanje tužiteljice u periodu od saznanja za nalog kojeg je dobila KA pa do provedbe istog (uz asistenciju tužiteljice). Utvrđeno je da je upravo o tom periodu tužiteljica povrijedila obveze iz radnog odnosa, jer je propustila postupiti savjesno i odgovorno, a što sve opravdava odluku o izvanrednom otkazu, s obzirom na težinu povrede i gubitak povjerenja kojeg je povreda izazvala.

28. Nisu relevantni, niti su dokazani navodi tuženika da je za isplatu iznosa od 32.000,00 eura bila potrebna odluka Upravnog odbora, niti je utvrđeno da je tužiteljica o tome imala saznanja.

29. Slijedom navedenog sud je utvrdio kako je odluka o izvanrednom otkazu zakonita i dopuštena te je stoga valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

30. Nadalje, odbijen je i tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži sudski raskid ugovora o radu i isplatu naknade štete zbog sudskog raskida, jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 125. st. 1 ZR-a za prihvaćanje tog zahtjeva.

31. Također, nije osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće za period od izvanrednog otkaza ugovora o radu pa do sudskog raskida, jer za navedeno nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 95. st. 1 ZR-a.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da ako stranka u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranici naknaditi parnične troškove. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25 dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tuženik zastupan po odvjetnici, a sukladno vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

33. Trošak tuženika odnosi se na trošak za odgovor na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1), za sastav tri obrazložena podneska od 9. siječnja 2024., 8. travnja 2024. i 15. listopada 2024. iznos od 500,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na pet ročišta iznos od 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što sveukupno iznosi 4.500,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 1.125,00 eura na ime 25% PDV- a (Tbr. 46), što sveukupno iznosi 5.625,00 eura, koji trošak je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku.

34. Nije osnovan zahtjev tuženika za naknadu troška koji se odnosi na trošak podneska od 12. siječnja 2026. u iznosu od 500,00 eura uvećano za PDV, budući da trošak tog podneska nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP -a, jer je tuženik svoje navode mogao iznijeti u nekom ranijem podnesku ili na ročištu za koje je tuženiku priznato pravo na nagradu. Također nije osnovan trošak koji se odnosi za pristup ročištu za objavu presude, budući da isti nije nastao.

U Zagrebu 29. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku