REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4871/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Željka Šimića, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CESTE POŽEGA d.o.o., OIB: 22203757528, Požega, Šijačka 1, kojeg zastupa punomoćnica Ana Čulo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. u Slavonskom Brodu, protiv tuženika HIDREL d.o.o., OIB: 85896793612, Novo Čiče, Velikogorička 1b, kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate 7.101,83 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1632/2022 od 6. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1632/2022 od 6. studenog 2024., i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa 7.101,83 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 15. srpnja 2022. do dana plaćanja prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima na temelju odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.
2. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana tuženiku naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 492,47 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1632/2022 od 6. studenog 2024. prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 7.101,83 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 15. srpnja 2022. do dana plaćanja prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.735,33 EUR u roku od 15 dana s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 6. studenog 2024. do dana plaćanja prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima (točka II. izreke).
2. U obrazloženju presude sud je u bitnome izložio da je predmet spora tužiteljev zahtjev s osnove stjecanje bez osnove. Naime, tužitelj je na temelju tuženikove ponude i predračuna platio tuženiku iznos od 53.508,75 KN / 7.101,83 EUR 14. srpnja 2022. u namjeri kupnje građevnog pijeska. Tužitelj je nedugo nakon uplate pozvao tuženika na povrat uplaćenog iznosa budući da je odustao od kupnje jer im proizvod „nije u redu“. Budući da tužitelj nije preuzeo robu sud je zaključio da ugovorni odnos nije nastao, a time ni osnova za plaćanje iznosa od 7.101,83 EUR pa je tuženik dužan vratiti tužitelju primljeni novčani iznos u skladu s odredbom članka 1111. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u nastavku: ZOO). Odluku o zateznim kamatama sud nije obrazložio. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u nastavku: ZPP). Visina troškova utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,126/22 i 138/23 ; u nastavku: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) i Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23).
3. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a. U bitnome je naveo da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se radi o ugovoru na daljinu u kojem slučaju treba primjenjivati Zakon o zaštiti potrošača; da tužitelju pijesak nije potreban, da je nekoliko sati nakon uplate uvidio pogrešku te obavijestio tuženika kako ipak otkazuje navedenu kupnju, te ga pozvao na povrat predujma. Nakon tuženikovog odgovora na tužbu, tužitelj je promijenio činjeničnu osnovu i pravnu kvalifikaciju te je naveo da nije riječ o pogrešnoj uplati već o uplati izvršenoj prema prethodno postignutom dogovoru o kupnji i isporuci robe. Tužitelj je naknadno tvrdio da je roba imala određene nedostatke i nije mu odgovarala. Žalitelj smatra da su stranke sklopile kupoprodajni ugovor u skladu s odredbom članka 262. ZOO-a. Nesporno je da je tužitelj platio ugovorenu cijenu čime je prihvatio ponudu. Iz tužiteljeve opomene koja je prethodila tužbi, ne proizlazi da je tužitelj raskinuo ugovor zbog materijalnih nedostataka robe ili zbog nemogućnosti isporuke robe. Budući da tužitelj nije raskinuo ugovor zbog materijalnih nedostataka robe ili drugih razloga za koje je odgovoran tuženik ugovor je i dalje na snazi. Polazeći od činjenice da je ugovor na snazi nema osnove za povrat plaćene cijene. Tužitelj u tijeku postupka nije naveo o kojim je nedostacima riječ niti je dokazao materijalne nedostatke, niti kada je i na koji način je obavijestio tuženika o tim nedostacima te da je raskinuo ugovor. Činjenica da tužitelj nije preuzeo robu nije dokaz da poslovni odnos nije nastao i da je tuženik dužan vratiti primljeni iznos na temelju odredbe članka 111. stavka 3. ZOO-a. Tuženiku je roba stavljena na raspolaganje ali kupac nije ispunio svoju ugovornu obvezu i preuzeo robu. Žalitelj zaključuje da je sud pogrešno primijenio i materijalno pravo kada je odnos između stranaka kvalificirao kao stjecanje bez osnove. Predložio je da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka i sastav žalbe u iznosu od 492,47 EUR.
4. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu u kojemu je osporio osnovanost žalbenih navoda i postojanje žalbenih razloga te je predložio da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.
5. Tuženikova žalba je osnovana.
6. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presuda na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i pogrešno je primijenio odredbe materijalnog prava pa je presuda nezakonita i nepravilna.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi isplate iznosa od 7.101,83 EUR za koji tužitelj tvrdi da je platio tuženiku kao predujam za robu. Tužitelj je odustao od kupnje robe budući da roba nije imala potrebnu kvalitetu. Tuženik je bez osnove zadržao navedeni iznos pa tužitelj zahtijeva povrat 7.101,83 EUR od tuženika sa zateznim kamatama.
8. U tijeku postupka nisu sporne sljedeće činjenice:
- tužitelj je izvršio plaćanje tuženiku po tuženikovoj ponudi broj 0150/2022 i to 12. srpnja 2022. iznosa od 53.508,75 KN i 14. srpnja 2022. iznosa od 53.508,75 KN ili ukupno je platio iznos od 107.017,50 KN / 14.203,66 EUR
- tužitelj je preuzeo građevinski pijesak u vrijednosti prve uplate u iznosu od 53.508,75 KN
- nakon druge uplate tužitelj je obavijestio dužnika da odustaje od kupnje preostale količine pijeska i tražio je povrat iznosa od 53.508,75 KN koji je uplaćen 14. srpnja 2022.
- tuženik nije izvršio povrat navedenog iznosa.
9. Sud je izveo dokaz uvidom u priložene isprave te je saslušao svjedoke AE i PE kao i zastupnike po zakonu stranaka ZE i KE. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da tuženik nije tužitelju isporučio robu u vrijednosti druge uplate u iznosu od 53.508,75 KN / 7.101,83 EUR. U vezi s utvrđenom činjenicom sud je zaključio da stranke nisu sklopile ugovor o kupoprodaji, da tuženik bez osnove zadržava primljeni novčani iznos te je isti dužan vratiti tužitelju u skladu s odredbom članka 1111. stavka 3. ZOO-a.
10. Prema shvaćanju ovoga sud prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danima u postupku te je sud pogrešno primijenio i odredbu članka 1111. stavka 3. ZOO-a.
11. Svjedok AE, prokurista tužitelja, u iskazu danom na ročištu 19. lipnja 2024. je izjavio da u trenutku plaćanja robe „tužitelj nije znao da roba ne nas ne zadovoljava“. Tužitelj je kasnije saznao da roba „ne zadovoljava“. Iz takvog iskaza se može zaključiti da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji (članak 376. ZOO -a) da su dogovorili robu (pijesak), količinu robe i cijenu. Svjedok je također izjavio da tužitelj ne posjeduje pisani certifikat da roba „ne valja“ odnosno ne zadovoljava kakvoću. Štoviše, svjedok je izjavio kako misli da je čak na ime druge uplate uzeta koja tura šljunka pijeska.
12. Svjedok PE je potvrdio poslovni odnos stranaka na temelju ugovora o kupoprodaji, kao i zastupnik po zakonu tuženika. Tužiteljeva zakonska zastupnica je također potvrdila poslovni odnos stranaka ali je izjavila da tužitelju roba „nije odgovarala“ pa je tužitelj naknadno odustao od kupnje pijeska ali o tome nije pisanim putem obavijestio tuženika.
13. Imajući u vidu sve navedeno kao i isprave u spisu (tužiteljevu saldo konti karticu - list 4. spisa; tuženikov predračun - list 12. spisa) može se zaključiti da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju kupoprodajnog ugovora. Tužitelj je kupio određenu količinu pijeska od tuženika, ugovorena je cijena, dio robe je isporučen i plaćen u cijelosti u iznosu od 107.017,50 KN / 14.203,66 EUR, odnosno u dva navrata po 53.508,75 KN. Tužitelj je preuzeo robu u vrijednosti od 53.508,75 KN, ali i određenu količinu s osnove druge uplate kako je izjavio svjedok AE („mislim da je čak na ime druge uplate uzeta koja tura šljunka pijeska“).
14. Tužitelj je isticao da roba nije imala određena svojstva (kvalitetu) koja je njemu bila potrebna. Međutim, u tijeku postupka nije naveo o kojim se nedostacima radi, zašto roba nije odgovarala tužiteljevim potrebama, niti je dokazao postojanje određenih nedostataka ugovorene robe pa se primjenom pravila o teretu dokazivanja može zaključiti da roba nije imala materijalnih nedostataka. Tužitelj nije niti naveo da je tuženika upoznao s potrebnim svojstvima robe u skladu s odredbom članka 401. stavaka 1. i 3. ZOO-a.
15. Obveza tuženika (prodavatelja) bila je predati tužitelju (kupcu) stvar u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom. Stranke su ugovorile da će tužitelj preuzeti robu na tuženikovom skladištu. Tužitelj je nakon plaćanja cijene odustao od ugovora zbog materijalnih nedostataka robe koje nije dokazao. Budući da tužitelj nije dokazao materijalne nedostatke robe nije mogao osnovano jednostrano raskinuti kupoprodajni ugovor u skladu s odredbom članka 410. ZOO-a.
16. Zbog svih navedenih razloga tužitelj nema zakonsku osnovu potraživati povrat utuženog iznosa na temelju odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO -a jer osnova nije otpala. Tužitelj može od tuženika preuzeti plaćenu količinu pijeska, a što je tuženik i iskazivao u tijeku postupka.
17. Zbog svih navedenih razloga, valjalo je uvažiti tuženikovu žalbu, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan primjenom odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. te članka 373. točke 2. ZPP-a.
18. Polazeći od činjenice da tužitelj nije uspio u sporu valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tuženik je imao nužan i opravdan trošak postupka u iznosu od 1.250,00 EUR koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu 100 bodova, zastupanja na četiri ročišta po 100 bodova što iznosi ukupno 500 bodova u skladu s Tarifom (Tbr. 7.1. Tarife). Vrijednost boda je 2,00 EUR pa tuženikov trošak zastupanja iznosi 1.000,00 EUR uvećan za PDV 25% ili 250,00 EUR što daje ukupan zbroj od 1.250,00 EUR.
19. Tuženik je uspio sa žalbom pa je opravdan i trošak sastava žalbe u iznosu od 375,00 EUR uvećan za sudsku pristojbu za žalbu 117,47 EUR, što ukupno daje zbroj od 492,47 EUR.
Zagreb, 29. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Pustijanac
