REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2288/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja HB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja AB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. tužitelja GB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 5. tužitelja ZB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Martina Benolić, odvjetnica iz Umaga, protiv tuženika GRAD NOVIGRAD, Veliki trg 1, Novigrad, OIB 53785741678, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-276/2022-88 od 27. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-276/2022-88 od 27. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da su tužitelji 1. ŽB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. UB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. AB iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], 4. GB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. ZB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], stekli valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava (su)vlasništva nekretnine upisane u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bujama u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište sa ukupno 417 m2, što su tuženici 1. FINAL INŽENIRING INGRADBENIŠTVO d.d. "u stečaju“ [adresa] iz Republike Slovenije, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. GRAD NOVIGRAD, Veliki trg 1, Novigrad, dužni priznati i trpjeti da tužitelji u zemljišnoj knjizi upišu svoje pravo (su)vlasništva i to ŽB u 12/100 dijela, UB i AB u 28/100 dijela odnosno 14/100 dijela svaki, GB u 27/100 dijela ZB u 33/100 dijela, temeljem ove presude, u roku od 15 dana od njezine pravomoćnosti.“.
1.1. Prvostupanjski je sud tako odlučio jer je nakon provedenog postupka utvrdio da tuženik Grad Novigrad nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari te se u odnosu na njega ne može prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Protiv te presude žalbu su podnijeli tužitelji. Presudu pobijaju u cijelosti zbog svih žalbenih razloga, odnosno pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitom navode da sud pobijanu odluku u cijelosti temelji na pogrešnom utvrđenju promašene pasivne legitimacije ovdje tuženika - Grada Novigrada, koje stajalište suda prvog stupnja je u suprotnosti s mjerodavnim odredbama Zakona. Tužitelji su se glede navedenog jasno i opširno očitovali tijekom trajanja postupka pred sudom prvog stupnja. Međutim, trivijalna je već i sama okolnost da se sam sud prvog stupnja upustio u preispitivanje pasivne legitimacije Grada Novigrada, sve u uvjetima kada se Grad Novigrad nije uopće očitovao tijekom postupka. Predlažu da ovaj sud preinači presudu u skladu sa žalbenim navodima podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traže trošak prema troškovniku predanom u spis.
3. Tuženik nije dao odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Nije ostvarena bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuju žalitelji, ali niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva i to činjenica koje su odlučne da bi se ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev.
7. Tužitelji su 11. veljače 2014. podnijeli tužbu glavnog miješanja protiv prvotuženika Stečajna masa iza FINAL d.d. [adresa] u stečaju, [adresa], Republika Slovenija, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika GRADA NOVIGRADA, OIB 53785741678, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bujama u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] kao I z.k. tijelo kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] i II z.k. tijelo k. č. br. [katastarska čestica] zemljište - dvorište površine 417 m2, a koju nekretninu da su stekli temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 17. srpnja 2012. od pravnog prednika prvotuženika trgovačkog društva FINAL INŽENIRING IN GRADBENIŠTVO d.d., Nova Gorica, sa sjedištem u Republici Sloveniji.
8. U odgovoru na tužbu prvotuženik Stečajna masa iza FINAL d.d. [adresa] u stečaju, je naveo da je temeljem tužbe od 22. studenog 2013. zaprimljene pod poslovnim brojem P-3105/2013 pred sudom u tijeku parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, opisanoj i upisanoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište sa ukupno 417 m2, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. S obzirom da je u zemljišnoj knjizi predmetna nekretnina upisana kao I z.k. tijelo, kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], u društvenom vlasništvu sa nositeljem prava korištenja u korist OBRTNIČKOG GRADBENOG PODJETJA „FINAL“ NOVA GORICA, te u II z.k. tijelu kao zemljište - dvorište sa 417 m2, kao društveno vlasništvo, te da je na nekretnini zabilježena (pod poslovnim brojem Z-1455/91) zabrana raspolaganja i opterećenja, da okončanja postupka razdruživanja bivše SFRJ, u toj tužbi je tužitelj FINAL d.d. [adresa] v stečaju, pravni slijednik uknjiženog z.k. vlasnika, dok je tuženik GRAD NOVIGRAD kao pasivno legitimirana stranka s obzirom da je predmetna nekretnina u na području građevinskog zemljišta u nadležnosti Grada Novigrada. U toj tužbi, spisu poslovni broj P-3105/13, tužitelj FINAL d.d. [adresa] v stečaju navodi činjenice i pruža odgovarajuće dokaze da je: jedini pravni slijednik upisane pravne osobe Obrtničko gradbenog podjetja „Final“ Nova Gorica, koja je po ranijim propisima imala pravo korištenja, te mu time pripadaju sva prava i obveze ranijeg pravnog subjekta; pravni prednik tužitelja, Obrtničko gradbeno podjetje „Final“ Nova Gorica, Ugovorom od 4. rujna 1974., sklopljenim sa Općinom Novigrad pravnim prednikom drugotuženika, dobio uz naknadu pravo korištenja na građevinskoj parceli, opisanoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 408 m2, za izgradnju odmarališta za svoje radnike, što je i uslijedilo te godine; tužitelj u toj parnici je predmetnu nekretninu, u cijeloj njezinoj površini, prijavio u svoju imovinu prilikom privatizacije u Republici Sloveniji, po tamošnjim propisima; osporava da je pravno valjan Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa tabularnim ispravama od **.**.2012. (ŽB i dr.); slijedom čega se naglašava da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao (1.) naplatnim pravnim poslom (2.) prije 1991. godine i (3.) privatizirao je po propisima svoje države, čime su ispunjena sva tri uvjeta predviđena međunarodnim ugovorom između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, da bi se mogao knjižiti kao vlasnik. Dalje navodi da je pred nadležnim sudom u Republici Sloveniji, pred Okružn im sudom u Novoj Gorici, u tijeku stečajni postupak nad prvotuženikom Final d.d. v stečaju, pa i parnični postupak pod poslovnim brojem Pg 209/2013 u kojem Final d.d v stečaju traži utvrđenje ništetnosti pravnog posla / Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 17. srpnja 2012. s Tabularnim izjavama na koji se pozivaju ovdje tužitelji ŽB i dr., to predlaže: odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ŽB i dr., uz obvezu naknade troškova tuženicima.
9. Slijedom navedenog sporno je pitanje stjecanja prava vlasništva prvotuženika na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište u cijeloj površini od 417 m2 upisanoj z. k. ul. [broj ZK uloška], za k. o. [katastarska općina] pa posljedično stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine tužitelja kao i pitanje pasivne legitimacije drugotuženika.
10. Rješenjem poslovni broj P-594/15-21 od 2. veljače 2016. (str. 230. spisa) sud je odredio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se po tužbi prvotuženika protiv ovdje tužitelja vodio pred Okružnim sudom u Novoj Gorici, Republika Slovenija, pod pos lovnim brojem Pg-209/2013, radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. srpnja 2012.
11. Rješenjem poslovni broj P-182/2022-50 od 15. lipnja 2022. nastavljen je postupak te je ujedno utvrđen prekid postupka. Naime, punomoćnik prvotuženika FINAL d.d. [adresa] u stečaju, IB je u podnesku od 7. ožujka 2022. naveo da je njegova obveza zastupanja tuženika prestala 8. listopada 2018. jer je nadležni stečajni sud u [adresa], toga dana, Rješenjem pod poslovnim brojem St 1835/2012, završio stečajni postupak i razriješio stečajnog upravitelja Kozelj Andreja, a time i njega, jer mu je on dao punomoć za zastupanje o ovom parničnom postupku. Podnesku je priložio rješenje Okružnog suda u Novoj Gorici poslovni broj St 1835/2012 od 8. listopada 2018.
11.1. Uvidom u potvrdu Okružnog suda u Novoj Gorici poslovni broj Srg 2018/44374 koju je uz podnesak od 10. lipnja 2022. e-mailom dostavio raniji stečajni upravitelj prvotuženika DB utvrđeno je da je prvotuženik brisan iz sudskog registra nakon što je nad njim pravomoćno zaključen stečajni postupak. Odredbom čl. 4. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da trgovačko društvo gubi svojstvo pravne osobe brisanjem tog društva iz sudskog registra. Odredbom čl. 212. st. 1. t. 4. ZPP-a propisano je da se postupak prekida kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati. Slijedom navedenog, a budući da do prekida postupka u slučaju prestanka postojanja pravne osobe dolazi po sili zakona, sud je deklaratornim rješenjem u smislu odredbe čl. 212. st. 1. t. 4. ZPP-a utvrdio da je ovaj parnični postupak prekinut.
12. Rješenjem poslovni broj P-276/2022-62 od 3. studenog 2023. nastavljen je postupak te je ujedno obustavljen postupak u odnosu na prvotuženika Stečajnu masu iza FINAL d.d. [adresa] u stečaju, [adresa], Republika Slovenija, OIB [osobni identifikacijski broj]. Naime, pravnik sljednik prvotuženika koji je brisan iz sudskog registra nije predložio nastavak postupka niti je protivna strana predložila da ga sud pozove da to učini u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka, pa je sud zaključio da su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o nastavku i istovremenoj obustavi parničnog postupka u odnosu na prvotuženika. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-4405/2023-2 od 15. listopada 2024. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje poslovni broj P-276/2022-62 od 3. studenog 2023. u točki II. izreke (u kojoj je obustavljen postupak u odnosu na prvotuženika Stečajnu masu iza FINAL d.d. [adresa] u stečaju).
13. U nastavku postupka valjalo je ispitati osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na Grad Novigrad.
13.1. Tuženik Grad Novigrad nije dostavio odgovor na tužbu.
13.2. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada nije donio presudu zbog ogluhe u odnosu na drugotuženika Grada Novigrada jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi pa je stoga pravilno zaključio da ne postoje pretpostavke iz čl. 331.b. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.
14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik Grad Novigrad nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
14.1. Tijekom postupka utvrđeno je da je predmetna nekretnina upisana kao društveno vlasništvo - nosilac prava korištenja obrtničkog gradbeno podjetje „Final“, [adresa]. Dakle, kao nositelj prava korištenja društvenog vlasništva nije upisan tuženik Grad Novigrad niti njegov prednik, već prednik ranijeg prvotuženika Stečajne mase iza FINAL d.d. [adresa] u stečaju (u odnosu na kojeg je postupak pravomoćno obustavljen).
15. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je u imovinu koja je bila predmet vlasničke pretvorbe poduzeća Final d.d. [adresa] prema Zakonu o vlasničkoj pretvorbi poduzeća (ZLPP - Sl. 1. RS broj 55/92) bila uključena i nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva. Za odluku u ovom sporu relevantni su propisi o privatizaciji društvenih poduzeća, a ne propisi koje navode tužitelji (čl. 37. Zakona o prometu zemljišta i zgrada, čl. 41. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta te se pozivaju i na čl. 8. Zakona o građevinskom zemljištu) obrazlažući pasivnu legitimaciju Grada Novigrada.
15.1.Uredbom o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 36/91; dalje: Uredba), je bilo zabranjeno raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl. nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosova i Vojvodine, pri čemu se zabrana odnosila i na poduzeća kao i druge pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske i propisano da je pravni posao sklopljen ili pravni akt donijet protivno odredbama te Uredbe ništav, te da sudovi i drugi organi u Republici Hrvatskoj neće priznati pravne učinke sklopljenih pravnih poslova odnosno donesenih pravnih akata protivno odredbama te Uredbe. 23. veljače 2000. na snagu je stupio Međunarodni ugovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 15/99.) koji je u odredbi čl. 2. st. 1. propisivao da fizičke i pravne osobe jedne ugovorne stranke, koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne stranke, imaju na teritoriju te ugovorne stranke jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i drugim državnim tijelima, kakva je zajamčena domaćim i fizičkim pravnim osobama, a pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima u smislu Ugovora smatraju se i prava korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu, naplatnim putem.
15.2. Iz čl. 4. tog Međunarodnog ugovora proizlazi da će ugovorne stranke omogućiti stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i upis u zemljišne knjige na svojem teritoriju fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne stranke, ako je valjana pravna osnova stjecanja nastala do dana uspostave neovisnosti one ugovorne stranke na teritoriju kojem se nekretnina nalazi, bez obzira na mjesto nastanka pravne osnove stjecanja. Ugovorne stranke omogućit će stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne stranke i nakon dana uspostave neovisnosti ugovornih stranaka sukladno propisima svake od ugovornih stranaka o stjecanju prava vlasništva stranaka.
15.3. Za stjecanje prava vlasništva imovine slovenskih poduzeća koja se nalazi na području Republike Hrvatske primjenjuje se slovensko zakonodavstvo.
15.4. Nakon sklapanja navedenog Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije i njegovog stupa snagu, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici 27. travnja 2000. donijela Odluku o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini („Narodne novine“ broj 46/00) na kojima pravo raspolaganja, korištenja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Republici Bosni i Hercegovini, ali uz uvjet da su stečene naplatnim pravnim putem.
16. Nadalje, iz spisa proizlazi da je nekretninu koja je predmet tužbenog zahtjeva prvo stekao FINAL INŽENIRING IN GRADBENIŠTVO d.d. [adresa] iz Republike Slovenije (prednik ranijeg prvotuženika Stečajne mase iza FINAL d.d. [adresa] u stečaju) i to na način da je ista ušla u njegov temeljni kapital u postupku pretvorbe ranijeg društvenog poduzeća, a da je zatim to trgovačko društvo (kao prodavatelj) prenijelo tužiteljima (kao kupcima) vlasništvo te nekretnine, na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. srpnja 2012. Stoga tu nekretninu nije stekao u vlasništvo tuženik Grad Novigrad pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik Grad Novigrad nije pasivno legitimiran već je to bio raniji prvotuženik Stečajna mase iza FINAL d.d. [adresa] u stečaju (sljednik FINAL INŽENIRING IN GRADBENIŠTVO d.d. [adresa]), a u odnosu na kojeg je postupak pravomoćno obustavljen.
17. Naime, kada bi bilo točno da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao (ex lege) Grad Novigrad, tada tužitelji istu nisu mogli steći kupoprodajom od prodavatelja FINAL INŽENIRING INGRADBENIŠTVO d.d. Nova [adresa]. U tom slučaju bi tužbeni zahtjev također bio neosnovan.
18. S obzirom na sve navedeno, navodima svoje žalbe tužitelji nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelji u žalbi ponavljaju navode koje su iznosili tijekom prvostupanjskog postupka, te iznose neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda. Stoga ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, kao i primjenu materijalnog prava.
19. Kako je prvostupanjski sud valjano obrazložio pobijanu presudu, žalbu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
Zagreb, 29. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Kristina Saganić
