REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2718/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE - dioničko društvo za osiguranje imovine i osoba i druge poslove osiguranja, OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Maji Vojnić, odvjetnici u Grgić & Partneri Odvjetničko društvo d.o.o., protiv 1. tuženika Lovačko društvo Konavle, OIB 99403038400, Gruda b.b., Gruda, zastupan po punomoćniku Dariu Obradoviću, odvjetniku u Dubrovniku i 2. tuženika Županijska uprava za ceste na području županije Dubrovačko-neretvanske, OIB 51842375312, Vladimira Nazora 8, Dubrovnik, zastupan po punomoćniku Tomislavu Sopjancu, odvjetniku u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani drugotuženika DUBROVNIK CESTE d.d. , Dubrovnik, Vladimira Nazora 8, OIB 60216477432, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-41/2023-108 od 7. ožujka 2025. te rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-41/2023-117 od 8. srpnja 2025., 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Lovačko društvo Konavle i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-41/2023-108 od 7. ožujka 2025. u pobijenoj točki I. njene izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-41/2023-108 od 7. ožujka 2025. u pobijanoj točki II. njene izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja te tuženika Lovačko društvo Konavle i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-41/2023-117 od 8. srpnja 2025. u pobijanoj točki I. njegove izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-41/2023-117 od 8. srpnja 2025. u dijelu pobijane točke II. njegove izreke, kojom je naloženo tužitelju platiti tuženiku Županijska uprava za ceste na području županije Dubrovačko-neretvanske trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 €.

III. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-41/2023-117 od 8. srpnja 2025. u dijelu pobijane točke II. izreke kojom je naloženo tužitelju platiti tuženiku Županijska uprava za ceste na području županije Dubrovačko-neretvanske trošak postupka u iznosu od 500,00 € i rješava:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Županijska uprava za ceste na području županije Dubrovačko-neretvanske za naknadu troškova postupka u daljem iznosu od 500,00 €.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-41/2023-108 od 7. ožujka 2025. naloženo je tuženiku Lovačko društvo Konavle platiti tužitelju iznos od 2.285,20 € s kamatama (točka I. izreke presude), dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu u odnosu na tuženika Županijska uprava za ceste na području županije Dubrovačko-neretvanske (točka II. izreke presude).

1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da tuženik Lovačko društvo Konavle nije poduzelo sve mjere u cilju izbjegavanja nastanka štetnog događanja u smislu odredbu članaka 76. i 77. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05., 75/09., 153/09., 14/14., 21/16., 41/16., 67/16. i 61/17.), dok bi odgovornost drugotuženika postojala u slučaju da je isti postupio protivno odredbi članka 50. Zakona o cestama koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode („Narodne novine“ broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.), te da nije postavio oznaku „divljač na cesti“ na zahtjev tuženika Lovačko društvo Konavle.

1.2. Prvostupanjski sud, u odnosu na pitanje odgovornosti, ukazuje da je odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18 ., 32/19. i 32/20.; dalje: ZOL) propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, te da je odredbom članka 76. stavka 2. ZOL-a propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

1.3. Nadalje, poziva se i na odredbe članaka 1064. i 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje :ZOO), prema kojima šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, pri čemu ukazuje kako je utvrđeno da vozač nije doprinio nastanku štete.

2. Protiv točke I. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik Lovačko društvo Konavle, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navodi razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pa stoga na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, zbog čega smatra da se presuda ne može ispitati.

2.2. Prema mišljenju žalitelja, sud je pogrešno utvrdio bitne činjenice, odnosno pitanje na koji je način uopće došlo do štete, pri čemu ukazuje da fotografija u boji na kojoj vještak temelji svoj nalaz nije dostavljena uz tužbu. U odnosu na tu fotografiju navodi kako je vještak u svom iskazu naveo da spisu prileži crno bijela fotografija, no, da je on od policije pribavio tu fotografiju u boji, zbog čega smatra da se na tako pribavljenoj fotografiji ne može zasnivati nalaz i mišljenje. Prema mišljenju žalitelja, nije bilo fizičkih dokaza o tome da bi do štete došlo naletom na divlju svinju, a to je trebao dokazati tužitelj, pa je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

2.3. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.4. Neovisno o tome što tuženik Lovačko društvo Konavle navodi da žalbu podnosi protiv presude, iz njenog je sadržaja jasno vidljivo da se ista odnosi na točku I. izreke presude, odnosno na dio presude u kojemu žalitelj nije uspio u sporu.

3. Odgovor na žalbu tuženika Lovačko društvo Konavle nije podnesen.

4. Protiv točke II. izreke presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da je tuženik bio dužan održavati cestu na kojoj je došlo do nesreće, te da je u postupku utvrđeno kako vozač automobila nije mogao izbjeći nalet divlje životinje na vozilo, što znači da bi se nezgoda svejedno dogodila unatoč postavljenom prometnom znaku. Zbog toga smatra da drugotuženik odgovara solidarno s prvotuženikom te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu.

5. Odgovor na tužiteljevu žalbu nije podnesen.

6. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-41/2023-117 od 8. srpnja 2025. odlučeno je o troškovima postupka, te je naloženo tuženiku Lovačko društvo Konavle naknaditi trošak tužitelju (točka I. izreke rješenja), dok je tužitelju naloženo naknaditi troškove drugotuženiku (točka II. izreke rješenja).

7. Protiv točke I. izreke rješenja žalbu je podnio tuženik Lovačko društvo Konavle, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako smatra da je presuda pogrešna, te da je stoga pogrešna i pobijana odluka o troškovima postupka te predlaže usvojiti žalbu te naložiti tužitelju plaćanja troškova postupka.

8. Odgovor na žalbu tuženika Lovačko društvo Konavle protiv rješenja nije podnesen.

9. Protiv točke II. izreke rješenja žalbu je podnio tužitelj, u bitnome navodeći da bi drugotuženik jednako s prvotuženikom morao biti solidarno obavezan naknaditi parnične troškove tužitelju, dok ujedno ukazuje i na to da prvostupanjski sud nije tužitelju priznao sve troškove koje mu je trebao priznati, dok je drugotuženiku priznao troškove koje nije specificirao. Predlaže preinačiti pobijano rješenje.

10. Odgovor na tužiteljevu žalbu protiv rješenja nije podnesen.

11. Žalbe protiv presude nisu osnovane, tuženikova žalba protiv rješenja nije osnovana, a tužiteljeva žalba protiv rješenja je djelomično osnovana.

a) u odnosu na žalbe protiv presude

12. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe članka 502. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 €.

13. Prema odredbi članka 467. ZPP-a žalba u sporovima male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

14. Stoga je pobijana presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda iz članka 467. ZPP-a, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

15. Prvostupanjski je sud utvrdio da je do nesreće (pa time i štete) došlo uslijed naleta vozila na divlju svinju, te da vozač nije mogao izbjeći sudar. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije u suprotnosti s ispravama u spisu, a posebno ne u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka, pa nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zbog koje se presuda ne bi mogla ispitati. S obzirom na to, navodi tuženika, prema kojima je takav činjenični zaključak prvostupanjskog suda pogrešan nisu ispitivani, jer isti predstavljaju žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojega se žalba u sporu male vrijednosti ne može izjaviti.

16. Dalje, u odnosu na žalbene navode prema kojima je vještački nalaz utemeljen na nedopuštenim dokazima (fotografije u boji), treba navesti da je te iste fotografije, samo crno bijele, dostavio i tužitelj uz tužbu, pa to što je vještak, od policijske uprave, pribavio navedene fotografije u boji ne predstavlja niti novi dokaz niti novu činjenicu na kojoj se ne može temeljiti vještački nalaz, kako to pogrešno smatra tuženik.

17. Pri tome ovaj sud ukazuje i na odredbu članka 259. stavka 2. ZPP-a, prema kojima se, na zahtjev vještaka, mogu izvoditi i novi dokazi. No, u ovom predmetu, pribavljanje fotografije u boji ne predstavlja novi dokaz, kako to pogrešno smatra tuženik, već je time vještak samo pojasnio svoj nalaz i mišljenje, utemeljen na ranije predloženim dokazima i priloženim fotografijama. Naime, prema mišljenju ovog suda, s obzirom na to da je tužitelj uz tužbu priložio crno bijele fotografije oštećenja, pribavljanje tih istih fotografija u boji ne predstavlja niti novi dokaz niti novu okolnost na kojoj se ne bi mogao temeljiti vještački nalaz, kako to pogrešno smatra tuženik.

18. Slijedom navedenog, tuženikova je žalba odbijena kao neosnovana, a pobijana točka I. izreke potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

19. U odnosu na tužiteljevu žalbu protiv točke II. izreke presude, ovaj sud ukazuje da tijekom postupka tužitelj nije dokazao postojanje odgovornosti tuženika Županijska uprava za ceste na području županije Dubrovačko-neretvanske, jer je taj tuženik postavio znak „divljač na cesti“, na zahtjev prvotuženika.

20. Tužitelj nije dokazao postojanje bilo kakve odgovornosti ovog tuženika vezane za nastanak štetnog događaja, niti takva odgovornost proizlazi iz zakonskih odredbi odnosno nesporno utvrđenih činjenica. Naime, i prema sudskoj praksi koju je tužitelj dostavio uz žalbu, ovaj tuženik odgovara samo zbog propusta u održavanju prometnice. Imajući u vidu činjenicu da tužitelj nije niti ukazao na bilo kakav propust u održavanju prometnice, na kojemu bi se temeljila odgovornost tuženika Županijska uprava za ceste na području županije Dubrovačko-neretvanske, žalba je u tom dijelu neosnovana. Naime, ovaj je tuženik postavio znak „divljač na cesti“, dok ne postoji nikakva druga zakonska obveza vezana za održavanje prometnice kojom bi ovaj tuženik spriječio ili barem umanjio opasnost od nastanka štetnog događaja uslijed naleta na divljač na županijskoj cesti.

21. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Županijska uprava za ceste na području županije Dubrovačko-neretvanske, pa je presuda u tom dijelu potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

b) u odnosu na žalbe protiv rješenja

22. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe članaka 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 27/22. i 126/22.; dalje : Tarifa) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i Tarifu sudskih pristojbi.

23. Pri tome ovaj sud ukazuje da se, prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, odluka o troškovima ne ispituje po službenoj dužnosti u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

24. S obzirom na to da tuženik Lovačko društvo Konavle, kao isključivi razlog osporavanja odluke o troškovima, navodi svoj stav da je presudom pogrešno utvrđena njegova odgovornost te ne osporava pravilnost dosuđenih troškova za pojedine radnje, njegova je žalba protiv rješenja odbijena kao neosnovna (članak 380. stavak 2. ZPP-a).

25. U odnosu na tužiteljevu žalbu ovaj sud ukazuje da je prvostupanjski sud pravilno odredio trošak tužitelja kao u točki I. izreke rješenja, te mu nije priznao trošak podnesaka koje tužitelj navodi u žalbi.

26. Naime, u podnesku tužitelja od 11. veljače 2020. isti ponavlja ranije iznesene navode; u podnesku od 26. ožujka 2024. tužitelj obrazlaže svoje stavove vezane za drugostupanjsku odluku te obrazlaže svoje neslaganje s istom; u podnesku od 28. siječnja 2025. samo navodi da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka i ponavlja ranije navode pa stoga navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

27. U odnosu na trošak žalbe od 13. svibnja 2025. ovaj sud ukazuje da zahtjev za naknadu tog troška tužitelj nije niti zatražio u konačnom postavljenom troškovniku, pa stoga sud o istome nije niti mogao odlučiti jer nije postojao određen zahtjev (članak 164. stavak 1. ZPP-a).

28. Stoga je, pravilnom primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu odbijen.

29. Što se tiče troškova drugotuženika, ovaj sud ukazuje da je tužiteljeva žalba u tom dijelu djelomično neosnovana.

30. Naime, suprotno mišljenju tužitelja, na ročištu od 10. veljače 2020. tužitelj i drugotuženik su raspravljali o glavnoj stvari, pa neovisno o tome što prvotuženik nije prisustvovao tom ročištu isto ne utječe na pravo drugotuženika na naknadu troškova. Dalje, u odnosu na troškove ročišta od 6. listopada 2021. i 31. siječnja 2022. ovaj sud ukazuje da se na istim ročištima raspravljao o procesnim pitanjima (potrebi saslušanja), pa je prvostupanjski sud iste pravilno obračunao po 50% Tarife.

31. Međutim, tužitelj pravilno ukazuje da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje o tome na što se odnose priznati troškovi sastava 2 podneska drugotuženika, (ukupno 200 bodova, odnosno 400,00 € uvećano za PDV), niti je to moguće utvrditi uvidom u spis, pa je tužiteljeva žalba u tom dijelu osnovana.

32. Stoga je žalba protiv dijela rješenja odbijena kao neosnovna, dok je rješenje djelomično preinačeno (članak 380. stavak 2. ZPP-a).

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Sudac

Mladen Šimundić