REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1734/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Marije Bakule Vugrinec, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BRAINSPOT d.o.o., OIB 80318862485, Pula, Busolerska 76, kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika OFFCUT d.o.o. u likvidaciji, OIB 55525619967, Zagreb, Horvatova ulica 82 (ranije VANTAGE LEASING d.o.o. u likvidaciji, OIB 55525619967, Zagreb, Horvatova ulica 82), kojeg zastupa punomoćnica Ela El Housseini, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić Marković d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-493/2023-27 od 26. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-493/2023-27 od 26. veljače 2025. i to:

- točkama I. i II. izreke,

- dijelu točke III. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 639,04 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 5,39 EUR od 25. travnja 2007.

- na iznos od 5,25 EUR od 9. svibnja 2007.

- na iznos od 5,21 EUR od 11. lipnja 2007.

- na iznos od 5,16 EUR od 16. srpnja 2007.

- na iznos od 9,05 EUR od 9. kolovoza 2007.

- na iznos od 8,99 EUR od 17. rujna 2007.

- na iznos od 8,82 EUR od 12. listopada 2007.

- na iznos od 8,83 EUR od 13. studenoga 2007.

- na iznos od 8,83 EUR od 12. prosinca 2007.

- na iznos od 8,82 EUR od 11. siječnja 2008.

- na iznos od 8,91 EUR od 15. veljače 2008.

- na iznos od 9,01 EUR od 14. ožujka 2008.

- na iznos od 9,08 EUR od 9. travnja 2008.

- na iznos od 8,78 EUR od 14. svibnja 2008.

- na iznos od 8,65 EUR od 13. lipnja 2008.

- na iznos od 8,72 EUR od 15. srpnja 2008.

- na iznos od 8,50 EUR od 13. kolovoza 2008.

- na iznos od 8,48 EUR od 12. rujna 2008.

- na iznos od 14,51 EUR od 14. listopada 2008.

- na iznos od 15,62 EUR od 14. studenoga 2008.

- na iznos od 14,65 EUR od 16. prosinca 2008.

- na iznos od 15,67 EUR od 19. siječnja 2009.

- na iznos od 15,70 EUR od 13. veljače 2009.

- na iznos od 15,71 EUR od 23. ožujka 2009.

- na iznos od 15,43 EUR od 18. svibnja 2009.

- na iznos od 15,29 EUR od 24. lipnja 2009.

- na iznos od 15,00 EUR od 8. srpnja 2009.

- na iznos od 14,64 EUR od 20. kolovoza 2009.

- na iznos od 14,80 EUR od 10. rujna 2009.

- na iznos od 14,82 EUR od 12. listopada 2009.

- na iznos od 14,54 EUR od 16. studenoga 2009.

- na iznos od 14,44 EUR od 11. prosinca 2009.

- na iznos od 14,51 EUR od 19. siječnja 2010.

- na iznos od 11,96 EUR od 15. veljače 2010.

- na iznos od 12,08 EUR od 15. ožujka 2010.

- na iznos od 12,10 EUR od 16. travnja 2010.

- na iznos od 12,48 EUR od 18. svibnja 2010.

- na iznos od 12,34 EUR od 16. lipnja 2010.

- na iznos od 12,50 EUR od 19. srpnja 2010.

- na iznos od 13,28 EUR od 16. kolovoza 2010.

- na iznos od 12,93 EUR od 17. rujna 2010.

- na iznos od 13,68 EUR od 18. listopada 2010.

- na iznos od 13,25 EUR od 17. studenoga 2010.

- na iznos od 13,04 EUR od 17. prosinca 2010.

- na iznos od 13,77 EUR od 19. siječnja 2011.

- na iznos od 14,41 EUR od 16. veljače 2011.

- na iznos od 13,94 EUR od 18. travnja 2011.

- na iznos od 14,01 EUR od 18. travnja 2011.

- na iznos od 13,74 EUR od 18. svibnja 2011.

- na iznos od 13,95 EUR od 16. lipnja 2011.

- na iznos od 14,94 EUR od 18. srpnja 2011.

- na iznos od 14,70 EUR od 17. kolovoza 2011.

- na iznos od 16,13 EUR od 23. rujna 2011. sve do isplate

po stopi od 15% godišnje u razdoblju do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-493/2023-27 od 26. veljače 2025. u dijelu točke III. izreke kojim je dosuđena zatezna kamata preko stope koja je propisana za ostale odnose te u točkama IV. i V. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 639,04 EUR po stopi preko stope koja je propisana za ostale odnose.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-493/2023-27 od 26. veljače 2025. u točki V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbe u iznosu od 312,50 EUR uvećano za sudsku pristojbu za žalbu te zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je utvrdio ništetnom odredbu o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržanu u čl. 12.1 Ugovora o financijskom leasingu broj 20323 kojeg su zaključili tužitelj kao primatelj leasinga i tuženik kao davatelj leasinga u dijelu koji glasi: „12.1. Ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kamatna stopa ovisi o uvjetima refinanciranja na tržištu…“ (točka I. izreke), odbio je tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnom odredbe Ugovora o financijskom leasingu broj 20323 kojeg su zaključili tužitelj kao primatelj leasinga i tuženik kao davatelj leasinga, kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl. 11.1. koja glasi: „11.1. Ako su novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora izražene u stranoj valuti (CHF), ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize na dan izdavanja računa kod Sberbank d.d. Zagreb. 11.2. Možebitne tečajne razlike mogu se među strankama obračunati kako za vrijeme trajanja ugovora tako i najkasnije nakon isteka odnosno prestanka Ugovora obračunskim dopisom.“ (točka II. izreke), naložio je tuženiku isplatiti iznos od 639,04 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose (točka III. izreke), naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.349,54 EUR sa zateznim kamatama (točka IV. izreke) te je odbio tuženikov (pravilno – tužiteljev) zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.450,00 EUR sa zateznim kamatama (točka V. izreke).

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj žalbom pobija presudu u točkama II. i V. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pobija i odluku kojom je djelomično odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova. Predlaže ovome sudu ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 512,50 EUR.

4. Tuženik žalbom pobija presudu u točkama I., III., IV. i V. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te pobija odluku o trošku. Predlaže ovome sudu preinačiti pobijani dio presude, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 312,50 EUR uvećano za sudsku pristojbu za žalbu te zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Tužiteljeva žalba nije osnovana, a tuženikova žalba djelomično nije dopuštena, dok je djelomično osnovana, ali ne iz razloga iznijetih u žalbi.

7. Naime, tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe u odnosu na dio presude sadržan u točki V. izreke pobijane presude kojim je odbijen dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka (iako je u izreci pobijane presude pogrešno navedeno da se radi o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova, iz točke 36. obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da se radi o tužiteljevom zahtjevu pa se radi o pogrešci u pisanju koju prvostupanjski sud može u svako doba ispraviti), budući da je u tom dijelu uspio u sporu. Stoga je ovaj sud sukladno čl. 367. u vezi s čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) tuženikovu žalbu protiv tog dijela presude odbacio kao nedopuštenu.

8. Pobijana presuda ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud nalazi da je presuda pravilna i zakonita, osim u dijelu odluke o stopi zatezne kamate i u dijelu odluke o trošku.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o financijskom leasingu broj 20323 kojeg su zaključili tužitelj kao primatelj leasinga i tuženik kao davatelj leasinga 29. kolovoza 2006., a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak te povrat preplaćenih iznosa po ništetnim ugovornim odredbama.

10. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje:

- spornim ugovornim odredbama određeno je da ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kamatna stopa ovisi o uvjetima refinanciranja na tržištu te VBL-u pripada pravo u svako doba izvršiti rekalkulaciju kamatne stope, zbog čega prilagodbi podliježu rate leasinga te iznos ukupne naknade za leasing (12.1. Ugovora) te možebitne tečajne razlike mogu se među strankama obračunati kako za vrijeme trajanja Ugovora tako i najkasnije nakon isteka odnosno prestanka Ugovora obračunskim dopisom (11.1. Ugovora),

- ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je ništetna sukladno čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), jer nije određena ni odrediva, jer nije naveden nijedan mjerljiv kriterij o kojem ovisi promjena visine i načina obračuna kamatne stope te je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja sukladno čl. 1115. ZOO-a, jer je bio nepošten stjecatelj,

- na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke sud je utvrdio iznos preplaćenog iznosa po osnovi promjenjive kamatne stopa u iznosu od 639,04 EUR,

- ugovorna odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak nije ništetna, jer nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, niti je tužitelj činjeničnim navodima nije ukazao na ijedan razlog ništetnosti, a ugovaranje valutne klauzule je izričito dopušteno sukladno čl. 22. st. 1. ZOO -a,

- tužitelj nije potrošač, već trgovac pa je dužan postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika u smislu čl. 10. st. 1. ZOO-a, pa se na njega ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) niti se radi o povredi načela ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela zabrane zloupotrebe prava, načela jednake vrijednosti činidaba, načela zabrane prouzročenja štete, koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću sukladno čl. 81. do 87. Zakona o zaštiti potrošača,

- neosnovan je tuženikov prigovor zastare, jer tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno čl. 225. ZOO-a od pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena pobijanom presudom.

11. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a odnosno nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

12. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP -a. Naime, tužitelj navodi da mu je onemogućeno raspravljanje jer sud nije izveo dokaz koji je tužitelj predložio izvesti. Međutim, sukladno čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (st. 1.), a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (st. 2.). U konkretnom slučaju sud je svoju odluku temeljio na činjenicama koje je smatrao odlučnim za donošenje odluke i takvim postupanjem nije povrijeđeno njegovo pravo na raspravljanje pred sudom, niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP -a.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno je prvostupanjski sud pobijanom presudom djelomično prihvatio tužbeni zahtjev te je pravilno primijenio materijalno pravo.

14. Naime, sukladno čl. 22. st. 1. ZOO-a dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Valutna klauzula je jedan od načina zaštite jednake vrijednosti međusobnih davanja odnosno činidaba te je u pravnom poretku Republike Hrvatske dopuštena slijedom čega nije ništetna. Ugovorne stranke moraju biti svjesne da ugovaranjem valutne klauzule preuzimaju valutni rizik pa je i tužitelj kao pravna osoba morao biti svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja valutne klauzule te uobičajenog rizika kod ugovaranja takvog pravnog posla jer se od njega kao poslovnog subjekta očekuje razumna mjera obaviještenosti, pažljivosti i opreza.

15. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno čl. 269. st. 2. ZOO-a, utvrdio ništetnom ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope koja „ovisi o uvjetima refinanciranja na tržištu“, jer navedeno određenje promjene kamatne stope nije određeno ni odredivo, niti sadrži određene kriterije s pomoću kojih se može odrediti visina kamatne stope, a niti su stranke ostavile trećoj osobi da odredi kamatnu stopu. Isto pravno shvaćanje o identičnoj ugovornoj odredbi već je dao ovaj sud u odluci poslovni broj Pž-952/2024-2 od 29. listopada 2024. te Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Revd-771/2025-2 od 24. rujna 2025. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, iz navedene ugovorne odredbe ne proizlazi da je kamatna stopa bila odrediva pomoću parametra LIBOR CHF, za koji tuženik navodi da se uobičajeno primjenjuje u poslovima leasinga.

16. Neosnovano tuženik u žalbi osporava dosuđene zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa sukladno čl. 1115. ZOO -a, budući da je tuženik nepošten stjecatelj. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na stopu zatezne kamate, koju je trebalo odrediti u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, jer se tužbeni zahtjev odnosi na restitucijski zahtjev po osnovi ništetne ugovorne odredbe, neovisno o tome što se radi o odredbi iz trgovačkog ugovora. Stoga je ovaj sud preinačio pobijanu presudu u odnosu na stopu zatezne kamate dosuđene u odnosu na glavnicu.

17. Osnovano tuženik osporava odluku o troškovima parničnog postupka, budući da prvostupanjski sud nije primijenio čl. 154. st. 2. ZPP-a, imajući u vidu da su stranke djelomično uspjele u sporu, već je troškove u cijelosti dosudio tužitelju, iako tužitelj nije u cijelosti uspio u sporu. Naime, tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju se odnosi na utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati i isplati preplaćenih kamata te utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluke poslovni broj Rev-688/2000-2 od 7. siječnja 2004., Rev-1264/2007-2 od 29. listopada 2008., Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017. i Rev-349/2020-5 od 7. prosinca 2021.), kada je deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu i kada se zapravo radi o tzv. deklaratornom preambulu (prethodnom pitanju za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu), vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti zahtjeva za isplatu. Iz navedenog proizlazi da je od naznačene vrijednosti predmeta spora (u iznosu od 1.990,84 EUR) vrijednost predmeta spora u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati i isplati preplaćenih kamata iznosi 639,04 EUR, dok u odnosu na utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznosi 1.351,80 EUR te da je tužitelj uspio u sporu 32,10%, dok je tuženik uspio s 67,90% pa bi tuženiku pripadalo pravo na naknadu troškova postupka u razmjeru od 35,80%. Kada se osnovani troškovi koji bi pripadali tuženiku uz navedeni razmjer (otprilike iznos od 514,00 EUR) stave u odnos prema troškovima vještačenja koje je uplatio tužitelj (iznos od 500,00 EUR) i na čiju naknadu tužitelj ima pravo u cijelosti (u skladu s pravnim shvaćanjima koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio u brojnim odlukama, npr. poslovni broj Rev-64/2025-2 od 29. siječnja 2025. Rev 229/2022 od 1. veljače 2024., Rev 994/2021-2 od 14. rujna 2021., Rev 473/2023-2 od 6. lipnja 2023.), ovaj sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 368. st. 1. ZPP -a odbio žalbe kao neosnovane i djelomično potvrdio pobijanu presudu, a sukladno čl. 373. t. 3.

ZPP-a djelomično je preinačio pobijanu presudu.

19. Budući da je tuženik u drugostupanjskom postupku uspio samo u odnosu na stopu zatezne kamate, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, sukladno čl. 166. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženikov zahtjev za naknadu troškova drugostupanjskog postupka nije osnovan.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas