REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-312/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Marije Bakule Vugrinec, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja POLI-EL j.d.o.o., OIB 47409092627, Brezje 143A, Brezje, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika VK, [adresa] (ATU64896606), kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1037/2023-19 od 15. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1037/2023-19 od 15. studenoga 2024. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1037/2023-19 od 15. studenoga 2024. u točki III. izreke kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.500,00 EUR sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 EUR sa zateznim kamatama te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 4.014,31 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke) te je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 1.500,00 EUR sa zateznim kamatama (točka III. izreke – pravilno točka II. izreke).

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 1.304,15 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

5. Naime, tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe u odnosu na točku III. izreke pobijane presude (pravilno – točka II. izreke) kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.500,00 EUR, budući da je u tom dijelu uspio u sporu. Stoga je ovaj sud sukladno čl. 367. u vezi s čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) tuženikovu žalbu protiv tog dijela presude odbacio kao nedopuštenu.

6. Pobijana presuda u točki I. izreke ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud nalazi da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 21.500,00 EUR sa zateznim kamatama na temelju tužiteljevog računa broj 4/17/EU, po osnovi ugovora zaključenog između stranaka prihvatom tužiteljeve ponude za projekt Čudesna soba od 11. studenog 2019., koji iznos se odnosi na neplaćeni dio naknade za izradu stijena i konstrukcije Čudesne sobe u iznosu od 20.000,00 EUR te usluge montaže u iznosu od 1.500,00 EUR.

8. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.000,00 EUR sa zateznim kamatama te je u obrazloženju pobijane presude u bitnom naveo:

- tuženik je prihvatio tužiteljevu ponudu (Zbirna ponuda 5.) za projekt Čudesna soba od 11. studenog 2019., kojom se tužitelj obvezao, na temelju projektne dokumentacije koju mu je tuženik dostavio, izraditi elemente (dijelove) od kojih se Čudesna soba sastoji (umjetnu stijenu, pećine, panj za pećinu, bor i snježne grane), a tuženik mu se za navedeno obvezao isplatiti ugovorenu naknadu,

- cijene iz ponude vrijede uz isporuku robe u tužiteljevom proizvodnom pogonu u Brezju u Republici Hrvatskoj (klauzula FCO) i ne obuhvaćanju transport i montažu u Austriji,

- neosnovan je tuženikov prigovor nenadležnosti suda, sukladno čl. 7. t. 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.) (dalje: Uredba Bruxelles I. (preinačena)), budući da je izrada i predaja djela izvršena u Republici Hrvatskoj i da ponuda ne obuhvaća transport niti montažu, već je tuženik organizirao prijevoz i montažu u Republici Austriji,

- sud je utvrdio da je mjerodavno pravo Republike Hrvatske sukladno čl. 4. st. 1. točke a) i b) i čl. 4. st. 3. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. srpnja 2008.) (dalje: Uredba Rim I), jer je upravo tužitelj stranka ugovora koja je davatelj karakteristične činidbe,

- radi se o ugovoru o djelu iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO),

- primitak izrađenog djela u Austriji je potvrđen potpisom otpremnice broj 3 - 2020 od 13. ožujka 2020., dok je količinu koja je nedostajala tužitelj poslao po kurirskoj službi i zaprimljena je svega nekoliko dana nakon djela dostavljenog šleperom,

- tuženik je započeo s montažom po primitku djela, koja je prekinuta nakon nekoliko dana zbog ograničenja kretanja i obavljanja poslova vezanih uz pandemiju COVID-19 koja je tada bila u tijeku, te je nastavljena u svibnju 2020. i dovršena je u lipnju 2020. te je Čudesna soba puštena u upotrebu,

- sud je ocijenio da tuženik nije pravovremeno obavijestio tužitelja o nedostacima na koje se poziva (nepotpuna ispuna u kojoj nedostaje 20-25% materijala; nedovoljno čvrste stijene za ojačanje kojih je tuženiku trebalo dodatnih radnih sati za montažu i izlijevanje pretankih dijelova; dijelovi koji su nedostajali zbog neodgovarajućih kalupa, a koje je tuženik morao izraditi o svom trošku), jer je i sam naveo da je već prilikom preuzimanja robe i pri montaži u ožujku 2020. utvrdio da djelo ima nedostatke pa je bio dužan odmah obavijestiti tužitelja o vidljivim nedostacima odnosno u roku od mjesec dana od otkrivanja nedostataka koji se uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja nisu mogli otkriti, a navodi da je tužitelja o nedostacima usmeno obavijestio tek u srpnju 2020., dok nije dostavio dokaz o pisanoj obavijesti iz rujna 2020.,

- osim toga, tuženik i ne tvrdi da je tužitelja pozvao otkloniti nedostatke, iako je navedeno u slučaju manjih nedostataka s jedne strane obveza naručitelja, a s druge strane pravo izvođača, tim više što tek ako izvođač nedostatke ne otkloni u primjerenom roku koji mu je za to naručitelj odredio, naručitelj ima daljnja prava po osnovi odgovornosti izvođača za nedostatke (otkloniti ih na račun izvođača ili sniziti naknadu, odnosno raskinuti ugovor),

- tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.500,00 EUR po osnovi usluge montaže nije osnovan, jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi između stranaka pružanje takve usluge bilo dogovoreno, budući da je EK, kada je tijekom ožujka 2020. sudjelovao u montaži postupao prijateljski pružajući pomoć poslovnom parteru,

- sud je odbio tuženikov dokazni prijedlog za provođenje vještačenje po vještaku odgovarajuće struke radi utvrđenja postoje li nedostaci na koje je tuženik ukazivao i koja je vrijednost tih nedostataka, jer, sve i kada bi takvi nedostaci postojali, tuženiku zbog propusta pravovremene obavijesti o nedostacima ne pripadaju prava po osnovi tužiteljeve odgovornosti za nedostatke.

9. Pobijana presuda u točki I. izreke nije zahvaćena bitnim povredama odredba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi, jer je pobijanu presudu moguće ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi razlozima presude te presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

10. Pravilno je prvostupanjski sud u okolnostima konkretnog slučaja (izrada i predaja djela izvršena je u Republici Hrvatskoj, tuženik je organizirao prijevoz i montažu u Republici Austriji) ocijenio postojanje nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, budući da sukladno čl. 7. t. 1. Uredbe Bruxelles I. (preinačena), osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze, a to je, ako drugačije nije ugovoreno, u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojem je roba dostavljena ili je trebala biti dostavljena, a u slučaju pružanja usluge, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili su trebale biti pružene. Stoga neosnovano tuženik u žalbi ponavlja da su elementi Čudesne sobe trebali biti montirani i korišteni u Republici Austriji pa se radi o Austriji kao mjestu pružanja usluge, jer ugovorni odnos između stranaka nije obuhvaćao prijevoz i montažu u Republici Austriji.

11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je pravo Republike Hrvatske mjerodavno pravo, sukladno čl. 4. st. 1. točke a) i b) i čl. 4. st. 3. Uredbe Rim I), budući da stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, da ugovor o pružanju usluga podliježe pravu države u kojoj pružatelj usluga ima uobičajeno boravište te da je upravo tužitelj stranka ugovora koja je davatelj karakteristične činidbe. Pri tome činjenice da tuženik kao naručitelj ima prijavljeno sjedište u [adresa], da je naručeno djelo isporučeno i montirano te se koristi Republici Austriji nisu od utjecaja na primjenu mjerodavnog prava niti upućuju na užu vezu ugovora s Republikom Austrijom u smislu čl. 4. st. 3. Uredbe Rim I, budući da ugovorni odnos između stranaka nije obuhvaćao prijevoz i montažu u Republici Austriji.

12. Neosnovani su i žalbeni navodi kojim tuženik pobija pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o nepravovremenoj obavijesti o nedostacima djela, kraj nespornih činjenica koje ponavlja i u žalbi - da je dio djela zaprimio 13. ožujka 2020., kada je započeo s montažom, koju je nastavio u svibnju i dovršio u lipnju 2020., da je obavijestio tužitelja o nedostacima u srpnju 2020. (pri čemu nije jasno odredio datume u lipnju i srpnju 2020. pa nije moguće ni utvrditi radi li se o roku kraćem ili dužem od zakonskog roka od mjesec dana za obavijest o eventualnim skrivenim nedostacima) te njegovih navoda tijekom postupka da je već prilikom preuzimanja i pri montaži u ožujku 2020. utvrdio da djelo ima neke nedostatke, pri čemu nije naveo određeno koje nedostatke. Kao što je pravilno prvostupanjski sud obrazložio, tuženik je bio dužan o vidljivim nedostacima obavijestiti tužitelja odmah, a o skrivenim nedostacima u roku od mjesec dana od otkrivanja tih nedostataka. To znači da je tuženik bio dužan odmah pri preuzimanju i djelomičnoj montaži u ožujku 2020. obavijestiti tužitelja o svim vidljivim nedostacima (pri čemu je bio dužan jasno odrediti o kojim nedostacima se radi), a naknadno o skrivenim nedostacima (ako se radi o takvim nedostacima) u roku od mjesec dana od otkrivanja svakog od tih nedostataka.

13. Naime, sukladno čl. 604. ZOO-a, kada se radi o vidljivim nedostacima, naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača (st. 1.). Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen (st. 2.). Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli uočiti uobičajenim pregledom, osim ako je za njih znao a nije ih pokazao naručitelju (st. 3.). Sukladno čl. 605. ZOO-a, ako se nakon primopredaje pokaže neki skriveni nedostatak koji se nije mogao uočiti uobičajenim pregledom djela, naručitelj se može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegovog otkrivanja (st. 1.). Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozivati na nedostatke (st. 2.). U svakom slučaju, sukladno čl. 606. ZOO-a naručitelj koji je izvođača obavijestio uredno i na vrijeme o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ta prava ostvaruje (st. 1.). Ali i nakon isteka ovog roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravovremeno i uredno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačevog zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev za sniženje naknade i naknadu štete (st. 2.).

14. U smislu citiranih odredbi i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno tuženik smatra da je bio dužan obavijestiti tužitelja o svim nedostacima tek po okončanju montaže, kada je utvrdio nedostatke u njihovoj ukupnosti. Osim toga, neosnovano se poziva na analognu primjenu Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti („Narodne novine“ broj 53/20), smatrajući da rok za obavijest o nedostacima nije tekao za vrijeme pandemije, budući da se odredbe tog zakona, koji se odnosi na ovršne i stečajne postupke za vrijeme trajanja pandemije, ne mogu analogno primijeniti na ovaj postupak i tijek rokova za obavještavanje izvođača o nedostacima.

15. Neosnovan je žalbeni navod da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je odbio njegov prijedlog za provođenje vještačenja po vještaku odgovarajuće struke radi utvrđenja postojanja nedostataka i njihovu vrijednost, pozivajući se u žalbi da bi vještak utvrdio koji nedostaci su skriveni i da sud ne raspolaže stručnim znanjem ocijeniti koji su nedostaci bili takve naravi. Naime, kao što je prvostupanjski sud pravilno obrazložio, čak i da su nedostaci postojali, tuženiku zbog propusta pravovremene obavijesti ne pripadaju prava po osnovi tužiteljeve odgovornosti za nedostatke.

16. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP -a odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu u točki I. izreke.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas