REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1847/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv tuženika PAPIRTRADE M.N. vl. NĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 13.953,17 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2093/2018 od 2. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2093/2018 od 2. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2093/2018 od 2. ožujka 2026. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 13.604,06 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i iznos od 349,11 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju na ime troškova postupka iznos od 1.347,24 EUR (točka II. izreke).

2. Prvostupanjski sud je utemeljio svoju odluku na odredbama čl. 136. i čl. 139. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13 i 137/13), te odredbama čl. 36. i čl. 41. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14 i 154/14; dalje: ZZR) zaključivši da tuženik nije proveo mjere zaštite na radu uslijed čega je došlo do ozljeđivanja tužiteljeva osiguranika, i posljedično tome štete za koju postoji tuženikova odgovornost.

3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. U žalbi je u bitnom naveo da je počinjena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva uvidom u izvode stavaka, potvrde troškova liječenja i izvješća o bolovanju, pri čemu nije proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem kojeg je tuženik predlagao budući da je osporavao visinu utuženog potraživanja. Medicinsko vještačenje izvedeno je na okolnost utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja, te se medicinskim vještačenjem nije utvrđivala osnovanost računa/troškova liječenja. Unatoč tome, sud je zaključio da su svi računi proizašli iz štetnog događaja zbog čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nadalje, pobijana odluka sadrži proturječje glede dinamike nastanka štetnog događaja budući da iz medicinskog vještačenja ne proizlazi na koji način se desio štetni događaj. Naime, vještakinja je samo navela da „nastale ozljede upućuju upravo na to da je preko oba stopala prešao viljuškar, one nisu mogle nastati na način da se oštećeni sapleo ili pao“, pri čemu vještakinja nije obavila pregled oštećenog. Osim toga, tuženik je predložio provođenje kombiniranog medicinsko (kirurg/traumatolog)-prometnog vještačenja budući da se jedino na taj način mogla utvrditi uzročno-posljedična veza glede spornog štetnog događaja, odnosno moguća odgovornost tuženika. Ovo osobito iz razloga što je tuženik dostavio u spis nalaz prometnog vještaka koji je suprotan medicinskom vještačenju glede odlučne činjenične okolnosti. Istaknuo je da je vještak dužan utvrditi način na koji se desio štetni događaj, pa ovisno o navedenom utvrđenju - utvrdila bi se možebitna odgovornost tuženika ili bi se radio o samoskrivljenom postupanju oštećenika. Daljnjim žalbenim navodima tuženik je istaknuo da je radnik bio osposobljen za upravljanje viličarom na siguran način - a sve sukladno uvjerenju ovlaštene ustanove Zaštita Atest d.o.o., Zagreb od 23. listopada 2013. Tuženik smatra da je do ozljede oštećenog PĆ došlo isključivo njegovom krivnjom uslijed skrivljenog ponašanja na radnom mjestu - iz razloga što radnik nije podignuo ručnu kočnicu pri izlasku te je strojem upravljao na do tad posve neuobičajen način koji je suprotan svim pravilima struke koje je imao priliku usvojiti na osposobljavanju koje mu je pružio poslodavac (tuženik). Naime, do ozljede radnika nije došlo prilikom vožnje viličara, već se nezgoda desila u trenutku kada je radnik sišao s viličara. Prvostupanjski sud je ocijenio da postoji suodgovornost radnika za štetu, ali nije utvrdio postotak te za koliko se smanjuje tužbeni zahtjev pa je na taj način počinio daljnju bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Prvostupanjski sud je odbio brojne dokaze zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno odnosno pogrešno utvrđeno. Predložio je ukinuti pobijanu odluku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tuženik ni poreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud je naveo valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju spisa.

7. Tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u iznosu od ukupno 13.953,17 EUR. U tužbi navodi da je za štetu odgovoran tuženik kao poslodavac osiguranika tužitelja koji nije proveo sve mjere zaštite na radu zbog čega postoji njegova odgovornost za štetu nastalu plaćanjem troškova liječenja osiguranika tužitelja. Tužiteljev osiguranik PĆ, je 4. svibnja 2015. rukovao viličarom pri obavljanju radnih zadataka (dizanje otpadnog papira i njegovo istovarivanje u kontejner) pri čemu je došlo do pada radnika s viličara te mu je viličar prešao preko stopala jedne noge i prstiju druge noge. Radnik tuženika je kod tog ozljeđivanja zadobio ozljede koje su priznate kao ozljeda na radu, a radi liječenja kojih je tužitelj platio zdravstvenim ustanovama troškove za pružene usluge zdravstvene zaštite.

8. Tuženik tijekom postupka nije osporio da se 4. svibnja 2015. dogodila nezgoda u kojoj je tužiteljev osiguranik pretrpio ozljedu na radu. Međutim, osporavao je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno da je nezgoda na radu posljedica propusta u primjeni mjera zaštite na radu, te je isticao doprinos tužiteljeva osiguranika nastanku štetnog događaja.

9. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14 i 154/14) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

10. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju odgovornost tuženika kao poslodavca procjenjuje se prema pravilima uzročnosti (objektivne odgovornosti) što znači da poslodavac odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, a tuženik se može osloboditi odgovornosti za štetu ukoliko dokaže postojanje jednog od razloga za djelomično ili potpuno oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima.

11. Prvostupanjski sud je na temelju cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio da je radnik tuženika PĆ po nalogu poslodavca NĆ predmetnog dana vršio prebacivanje kartonskog otpada u kontejner s viličarom. Prilikom izlaska iz viličara s njegove lijeve strane, imao je lijevu nogu na stepenici viličara i desnu na zemlji kada se poskliznuo s lijevom nogom i pao naprijed te se pokušao zadržati s desnom rukom uslijed čega je stisnuo ručicu pri čemu je došlo do pokretanja viličara koji mu je prešao preko oba stopala. Također je utvrđeno da je viličar bio upaljen i nije bila podignuta ručna kočnica. PĆ je imao na sebi radno odijelo i tenisice. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije primijenio sve mjere zaštite na radu predviđene Zakonom o zaštiti na radu. Naime, radnik PĆ je upravljao viličarom iako nije ispunjavao potrebne uvjete za upravljanje predmetnim viličarom, jer je bio obučen za rad na dizel i elektro viličaru, ali ne i plinskom viličaru kakav je bio u konkretnom slučaju. PĆ nije obavio liječnički pregled za poslove s posebnim uvjetima rada prema čl. 3. st. 2. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada („Narodne novine“ broj 5/84 i 71/14) i nije imao osobna zaštitna sredstva - radne cipele s metalnom kapicom čime je tuženik postupio suprotno čl. 41. st. 1. i čl. 36. ZZR-a, čl. 3. st. 2. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, kao i čl. 41. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta („Narodne novine“ broj: 49/86, 59/96 i 71/14) koji propisuje da je organizacija dužna samoupravnim općim aktom o zaštiti na radu utvrditi uvjete u pogledu dobi života, spola, stručne sposobnosti, zdravstvenog stanja i psihičke sposobnosti za vozače viličara u skladu s Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, da je dužna zavisno o tehnologiji rada izraditi poseban program za osposobljavanje vozača viličara na temelju utvrđenih vrsta i opsega opasnosti te da može program osposobljavanja vozača viličara izraditi i izvoditi sama ili te poslove povjeriti organizacijama koje te poslove obavljaju, dok čl. 45. tog Pravilnika propisuje da je organizacija dužna onemogućiti da viličarima upravljaju radnici kojima oni nisu povjereni. Prvostupanjski sud stoga ocjenjuje da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja iz razloga što prilikom obavljanja posla prebacivanja kartonskog otpada u kontejner s viličarem nisu bile provedene sve mjere zaštite na radu. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio da postoji i suodgovornost oštećenika PĆ jer je izašao iz viličara, ostavio ga je upaljenog, a nije povukao ručnu kočnicu. Prvostupanjski sud pri tome zaključuje da tuženik odgovara za nastalu štetu solidarno sa PĆ, prema pravilima propisanim odredbom čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), što znači da je tužitelj, kao vjerovnik, svoj zahtjev mogao postaviti u odnosu na svakog od njih, prema čl. 43. ZOO-a, pa je prihvatio tužbeni zahtjev prema tuženiku u cijelosti.

12. Prvostupanjski sud je donošenjem pobijane odluke djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo ocjenjujući da u konkretnom slučaju poslodavac i radnik solidarno odgovaraju tužitelju, ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo donijeti jednaku odluku o tužbenom zahtjevu.

13. Iz vještačenja koje je proveo vještak zaštite na radu Ivan Ožanić, spec. kvalitete rada, dipl. ing. proizlazi da u vrijeme štetnog događaja kod tuženika nisu bile primijenjene sve propisane mjere zaštite na radu, jer oštećenik nije bio osposobljen za rad na siguran način na plinskom viličaru, nije obavio liječnički pregled za poslove s posebnim uvjetima rada prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada, i nije imao osobna zaštitna sredstva - radne cipele s metalnom kapicom koja bi zaštitila oštećenikove noge.

13.1. S obzirom da je tuženik imao primjedbe na takav nalaz i mišljenje, vještak je dodatno saslušan na ročištu održanom 12. rujna 2022. na kojem je istaknuo da je prilikom izrade nalaza i mišljenja imao u vidu svu dokumentaciju u spisu te je dodatno zatražio od tuženika dokumentaciju pisanim putem, koju tuženik dulji vremenski period uopće nije dostavljao, da bi u konačnici dostavio dokumentaciju koja se prema pravilima struke te normama ISO standarda 9001 ne može smatrati vjerodostojnom iz razloga što predmetna dokumentacija uopće nije bila na odgovarajući način potpisana od poslodavca, već ili nepotpisana ili samo parafirana, bez navedenog imena i prezimena i bez navedene struke. Kada bi se takva dokumentacija uzela u obzir kao vjerodostojna prilikom izrade nalaza i mišljenja, to svakako ne bi promijenilo činjenicu da poslodavac nije izvršio stručno osposobljavanje radnika za rad na plinskom viličaru, a također je istaknuo kako radnik nije imao potrebna osobna zaštitna sredstva, odnosno radne cipele sa zaštitnom kapicom. Prilikom nezgode oštećeni radnik je doživio ozljedu palca na način na koji ozljeda ne bi bila vidljiva da je imao radne cipele s metalnom kapicom. Vještak je nadalje naveo da u spis nije dostavljen dokument iz kojeg bi bilo razvidno da je radnik eventualno kod poslodavca zadužio predmetno osobno zaštitno sredstvo

- radne cipele s kapicom. Što se tiče same dinamike nastanka štetnog događaja, vještak je naveo kako uopće nije bitno je li oštećeni s viličara silazio dodirujući tlo prvotno s lijevom ili desnom nogom, ali da je svakako s obzirom na vrstu ozljede logičan i životan opis dinamike nastanka štetnog događaja od strane oštećenog. Osim toga, bez obzira je li riječ o lijevoj ili desnoj nozi, do takve ozljede ne bi došlo da je imao zaštitne radne cipele s metalnom kapicom. Nebitno je da li je oštećenik prvo dotaknuo tlo s lijevom ili desnom nogom, a sve i da se oštećeni istovremeno s obje noge našao na tlu silazeći s predmetnog vozila te da se na tlu poskliznuo, primjerice uslijed gubitka ravnoteže, i u tom slučaju postoji odgovarajuća dinamika nastanka u smislu konačno nastale ozljede. Poskliznuće je općenito moguće kao u konkretnom slučaju prilikom silaska s viličara, a prilikom pokliznuća tijelo pada prema naprijed, sa strane i prema nazad.

14. Odredbom čl. 27. ZZR-a propisana je obveza poslodavca da osposobi radnika za rad na siguran način što se provodi na način da radnika obavijesti o svim činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika (o organizaciji rada, rizicima i načinu izvođenja radnih postupaka i sl.), da radniku objasni i da radnika osposobi za praktičnu primjenu mjera zaštite na radu koje je dužan primjenjivati tijekom rada u skladu s procjenom rizika kojima je izložen na radu i u vezi s radom. Prema odredbi čl. 28. ZZR-a poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način.

15. Prema odredbi čl. 3. st. 1. t. 2. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, poslovi s posebnim uvjetima rada su, između ostalih, rukovanje i upravljanje samohodnim strojevima na mehanizirani pogon (kombajni, grejderi, utovarivači, bageri, buldožeri, strojevi za sabijanje tla i dr.). Prema odredbi čl. 3. st. 2. Pravilnika poslovi s posebnim uvjetima rada su, prema tom Pravilniku, oni koje, radi sprečavanja štetnog utjecaja rada na život i zdravlje radnika (povrede, profesionalna i druga oboljenja), mogu obavljati samo osobe koje osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ispunjavaju još i posebne uvjete u pogledu: dobi života; spola; stručnih sposobnosti; zdravstvenog, tjelesnog ili psihičkog stanja; psihofizioloških i psihičkih sposobnosti.

16. Odredbom čl. 36. st. 1. ZZR-a određeno je da poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, odnosno posebnim propisom za te poslove. Osobu s kojom namjerava sklopiti ugovor o radu za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, poslodavac upućuje na pregled specijalistu medicine rada, uputnicom koja sadrži podatke o naravi ili vrsti poslova i drugim okolnostima od utjecaja na ocjenu njezine sposobnosti za obavljanje tih poslova i mogućeg utjecaja štetnosti s mjesta rada na zdravlje radnika (čl. 36. st. 2. ZZR-a).

17. Prema odredbi čl. 41. st. 3. ZZR-a poslodavac je obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike. Poslodavac je obvezan isključiti iz uporabe sredstva rada i osobnu zaštitnu opremu na kojoj nastanu promjene zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika (stavak 4.).

18. Uzevši u obzir činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i dovodeći ih u vezu s citiranim zakonskim odredbama, proizlazi kako tuženik kao poslodavac oštećenika nije uopće poduzeo propisane mjere zaštite na radu jer radnik nije bio osposobljen za rad na siguran način na plinskom viličaru, nije obavio liječnički pregled za poslove s posebnim uvjetima rada, niti je imao osobna zaštitna sredstva - radne cipele s metalnom kapicom. Sve navedeno ukazuje na propuste poslodavca i kršenje relevantnih odredaba zaštite na radu što je u konačnici rezultiralo predmetnom nezgodom na radu.

19. Prvostupanjski sud je, razmatrajući odgovornost, pogrešno zaključio da radnik i poslodavac odgovaraju solidarno tužitelju. Naime, ne radi se o situaciji da bi za štetu (eventualno) bili odgovorni poslodavac i neka treća osoba (npr. drugi radnik poslodavca, a ne oštećenik), pa da oni solidarno odgovaraju tužitelju za štetu. Riječ je o objektivnoj odgovornosti poslodavca za nastalu štetu, a poslodavac se može osloboditi (u cijelosti ili djelomično) odgovornosti ako dokaže razloge za oslobođenje odgovornosti u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZZR-a, a što po ocjeni ovog suda, tuženik nije učinio. Tuženik je samo tvrdio da postoji isključiva krivnja radnika za štetni događaj i da je on poduzeo sve mjere zaštite na radu, te je neposredno prije zadnjeg ročišta na kojem je zaključena glavna rasprava dostavio u spis privatno izrađeni nalaz i mišljenje prometnog vještaka Nevena Ereša i predložio izvođenje dokaza kombiniranim prometno-medicinskim vještačenjem, a koje je prvostupanjski sud pravilno odbio jer tuženik nije predložio izvođenje tog dokaza do zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 299. st. 1. ZPP-a, niti je tvrdio da ga nije mogao iznijeti odnosno predložiti bez svoje krivnje prije zaključenja prethodnog postupka.

20. S obzirom na utvrđenja u postupku, prvenstveno okolnosti da tuženik nije proveo nikakve mjere zaštite na radu glede oštećenog radnika koji je obavljao posao na viličaru što spada u poslove s posebnim uvjetima rada, ovaj sud ocjenjuje da je tuženik u cijelosti odgovoran za nastalu štetu, te da nema doprinosa oštećenika nastanku štete jer nije bio osposobljen za rad na viličaru, niti je imao minimalna osnovna sredstva za rad na takvim poslovima (zaštitne cipele). Naime, i vještak zaštite na radu je u svom nalazu i mišljenju naveo da do takve ozljede ne bi došlo da je radnik imao zaštitne radne cipele s metalnom kapicom.

21. Prvostupanjski sud je izveo i dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Mariji Bubaš, koja je u svom nalazu i mišljenju navela sve ozljede koje je oštećeni zadobio na lijevom i desnom stopalu, a koje su u vezi sa štetnim događajem. Lijevo stopalo je imobilizirano prst uz prst radi sanacije ozljede lijevog placa, a desno je učinjena primarna obrada rane po N koja obuhvaća eksciziju rubova rane i oštećenih dijelova tkiva, ispiranje sterilnom fiziološkom otopinom te odstranjenjem stranog tijela, zaustavljanje krvarenja i zatvaranje rane primarnim šavom te se ozlijeđeni dio imobilizirao. U nastavku liječenja, provodila se fizikalna terapija i kontrole po različitim specijalistima. Vještakinja je navela kako se poremećaji u zdravlju u vidu ozljeda na lijevom stopalu: compressio digitorum I-V pedis sin., fractura processus unguidcularis hallucis pedis sin., fractura phalangis mediae digiti II pedis sin., excoriatio hallucis pedis sin. te ozljeda na desnom stopalu i to: compressio pedis dex., vulnus laceratum hallucis pedis dex., fractura subcapitis OMT II pedis dex. i excoriatio pedis dex kao i posljedični poremećaji u zdravlju u vidu: St. post compress. digg. I-V pedis l. sin., Laesio n. peronei l dex., St post fract. proc. ung. hall l. dex., St. post fract. phall. med. dig. II ped. l. sin., St. post fract. subcapit. OMT II ped. l. dex. i oštećenje peroneusa desno; priznaju kao posljedica štetnog događaja jer se mogu s njim dovesti u vezu. S obzirom na prigovore na nalaz i mišljenje vještakinje, prvostupanjski sud je dodatno saslušao vještakinju na ročištu održanom 19. rujna 2025. na kojem je vještakinja navela da šifra dijagnoze S 90 pokriva ozljede povrede skočnog zgloba (gležanj) i stopala, S 91 pokriva ozljede otvorena rana u području skočnog zgloba (gležanj) i stopala, S 92 pokriva ozljede prijelom stopala osim nožnog prsta, S 93 pokriva ozljede iščašenje gležnja. Osim toga, vještakinja je istaknula kako nema dvojbe da su ozljede kod oštećenog PĆ nastale na način da je viljuškar prešao preko oba stopala. Naime, ozljede upućuju upravo na to da je preko oba stopala prešao viljuškar, one nisu mogle nastati na način da se možda PĆ sapleo ili pao. Upravo prema položaju ozljeda jasno se upućuje da su te ozljede nastale pregaženjem i da stopala nisu stajala jedno pored drugog već je bio razmak između njih i bili su u drugačijem položaju postavljena stopala prema samom viličaru. Slijedom navedenog, iz predmetnog vještačenja proizlazi postojanje uzročne veze između ozljeda koje je zadobio osiguranik tužitelja i štetnog događaja, te je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje u cijelosti budući da je vještakinja detaljno i stručno izradila nalaz i mišljenje, te je dodatno razjasnila sva sporna pitanja na ročištu.

22. Neosnovano tuženik prigovara visini nastalih troškova. Prvostupanjski sud je utvrdio visinu iz dokumentacije u spisu (izvoda stavaka, potvrda troškova liječenja, izvješća o bolovanju). Riječ je o ispravama koje je tužitelj dostavio u spis, i koje u naznaci da su isplaćeni troškovi liječenja u iznosima koji su u njima navedeni, predstavljaju valjano dokazno sredstvo koje je prvostupanjski sud pravilno cijenio u sklopu ostalih provedenih dokaza. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu nastalih troškova, dok tuženik, suprotno žalbenom navodu, nije uopće predložio izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

23. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno, na temelju odredbe čl. 136. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 13.953,17 EUR.

24. Slijedom navedenog, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Kristina Saganić