REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2478/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SVEČKA d.o.o., OIB 46187460421, Ljubljana, Dunajska 220, R. Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik Adnan Omanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika INTEGRA d.o.o., OIB 13405669320, Varaždin, Trg kralja Tomislava 4, kojeg zastupa punomoćnik Dalibor Gradinščak, odvjetnik u Varaždinu, radi isplate iznosa od 18.241,09 EUR i naknade štete u iznosu od 10.131,02 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-28/2023-9 od 17. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-28/2023-9 od 17. travnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-28/2023-9 od 17. travnja 2026. Trgovački sud u Varaždinu odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 18.241,09 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od 2. kolovoza 2017. do isplate, te da mu isplati iznos od 10.131,02 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate (točka I. izreke), te je naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.343,86 EUR, u roku od petnaest dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 625,00 EUR. U žalbi je, u bitnom, naveo da je drugostupanjski sud u ranijoj ukidnoj odluci jasno ukazao prvostupanjskom sudu koje činjenice treba utvrditi u ponovnom postupku, no da je prvostupanjski sud ponovno donio nezakonitu odluku, koja je životno, logički i zakonski potpuno neutemeljena. Pojasnio je da je tuženik isporučio tužitelju naručeni stroj nakon 9 mjeseci čekanja, koji je bitno različit od javno oglašenog stroja i koji je potpuno neispravan od prvog dana dostave tužitelju. Naveo je da je tužitelj odmah po primitku stroja - 4. lipnja 2028. tuženiku prijavio kvar (putem e-maila direktoru tuženika), da je tuženikov direktor odgovorio 6. lipnja 2018. uz naznaku da će djelatnici tuženika doći na kolodvor u Ljubljanu u nedjelju popodne po povratku iz Milana, stoga da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik imao saznanje o kvaru tek 10. lipnja 2018. od kada bi trebao teći razuman rok za popravak stroja. Istaknuo je da je tužiteljev direktor nakon punih 17 dana bezuspješnog urgiranja odvoza stroja tuženiku na popravak i višekratnih tuženikovih obećanja da će to učiniti izgubio povjerenje i 20. lipnja 2018. tuženiku izjavio da raskida predmetni ugovor o kupoprodaji, te 21. lipnja 2018. zatražio povrat isplaćene kupoprodajne cijene i naknadu pretrpljene štete. Ukazao je da je iz tuženikovog ponašanja zaključio da tuženik nema ozbiljnu namjeru ispuniti ugovor ni u naknadnom roku te je raskinuo predmetni ugovor. Odlučnim smatra činjenice da je tužitelj unaprijed platio puni iznos kupovnine, da je čekao na isporuku stroja 9 mjeseci, da je ugrađeni hladnjak manji od predviđenog, da tuženik nije pokazao stvarnu namjeru da u primjerenom roku otkloni nedostatke na stroju jer nije organizirao terenski servis stroja niti dijagnostiku kvara, da osim tzv. televendinga kao dodatne funkcije koja omogućava daljinski rad stroja, nije ugovorio neke nove karakteristike stroja čime bi produljio rok isporuke. Pritom je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Ereša koji nakon obavljenih uviđaja stroja nije bio u mogućnosti izrijekom utvrditi da stroj ima vidljive i nevidljive nedostatke, da je izbjegao u nalazu i mišljenju izrijekom utvrditi da je u stroj ugrađen hladnjak čija se ladica ne može izvaditi radi punjenja i pranja te da napajanje strujom 220V cijelog stroja utječe na nefunkcioniranje automatike stroja.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti kao niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se tužitelj izričito pozvao. Ocjena je ovog suda da je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama iz kojih jasno proizlazi na temelju kojih izvedenih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio relevantne činjenice i na koje je primijenio relevantne odredbe materijalnog prava.

7. Sud je dao jasne razloge o ocjeni svakog od izvedenih dokaza, kako isprava tako i međusobnog ugovora između parničnih stranaka, na čijim odredbama je tužitelj temeljio svoju tražbinu, ali je pravilno ocijenio i sve ostale isprave koje su stranke dostavile u spis te ocjenu prvostupanjskog suda ovaj sud ne nalazi proturječnima sadržaju isprava i izvedenih dokaza. Sud je također za svaki od izvedenih dokaza, dao jasne razloge u kojem dijelu je koji od njih prihvatio, a u kojem nije i o tome je dao valjane razloge, što je ovlast prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 8. ZPP-a. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupku. Tu zakonsku odredbu je prvostupanjski sud u svemu pravilno primijenio i stoga nije ostvarena povreda na koju ukazuje žalitelj. Dokaze je ovlašten ocjenjivati sud, a ne stranke u postupku pa tužiteljeva ocjena izvedenih dokaza koja se razlikuje od ocjene izvedenih dokaza koju je dao sud ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat plaćene kupoprodajne cijene u iznosu od 18.241,09 EUR i naknadu štete u iznosu od 10.131,02 EUR.

9. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tuženik kao prodavatelj tužitelju kao kupcu prodao automat za pomfrit model 2017 + Miele Airclean sustav, friteza ekstra i jedinicu za automatsko filtriranje ulja krumpirića,

- da je tuženik za prodani stroj tužitelju ispostavio račun broj 41-17-2017 od 26. srpnja 2017. na iznos od 18.565,00 EUR,

- da je tuženiku platio navedenu kupoprodajnu cijenu u cijelosti 1. kolovoza 2017.,

- da mu je tuženik isporučio predmetni stroj 4. lipnja 2018.,

- da je tužitelj, odmah po preuzimanju stroja, obavijestio tuženika da stroj ne radi,

- da je tuženik 10. lipnja 2018. došao pregledati stroj, pokušao otkloniti kvar, no nije uspio te je preuzeo obvezu prevoženja stroja na pregled i popravak u sjedište tuženika,

- da je dva puta pokušao prevesti stroj, da je svaki pokušaj prijevoza propao,

- da je tuženik jasno iskazivao namjeru i spremnost otkloniti predmetni kvar na stroju, odnosno da je od prvog dolaska na pregled stroja u Ljubljanu (10. lipnja 2018.), iskazao spremnost na suradnju i popravak stroja (e-mailovi od 1., 5., 6., 10. i 11. lipnja 2018.),

- da je preuzeo obvezu prijevoza stroja iz Ljubljane u Varaždin i natrag u Ljubljanu, da je organizirao prijevoz stroja u Varaždin, da je tužitelj s vozačem prijevoznika dogovorio vrijeme ukrcaja stroja, no da prijevoznik nije došao na ukrcaj 15., a niti 18. lipnja 2018, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika e-mailom, te da je 20. lipnja 2018. obavijestio tuženika da raskida predmetni ugovor,

- da je radi utvrđenja uzroka neispravnosti stroja i postojanja materijalnih nedostataka sud proveo kombinirano strojarsko-informatičko vještačenje uz uviđaj na licu mjesta,

- da je navedeno vještačenje pokazalo da je najvjerojatnije uzrok kvara tehnički neispravna procesorska pločica elektronike stroja, da daljnji rad stroja nije moguće utvrđivati prije nego što se otkloni kvar na navedenoj pločici, da nije moguće utvrditi je li stroj prilikom isporuke imao sve ugovorene karakteristike jer se prilikom uviđaja stroj nije nalazio u tehnički potpuno ispravnom stanju, te da nije moguće utvrditi je li stroj prilikom isporuke imao vidljive i skrivene nedostatke prilikom isporuke.

10. Slijedom takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao da je predmetni stroj imao materijalne nedostatke za koje bi odgovarao tuženik. Sud je zaključio da je tužitelj raskinuo predmetni ugovor sukladno čl. 412. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO) prije nego što je tuženiku kao prodavatelju ostavio razumni rok da izvrši popravak stroja. Kako tužitelj nije dokazao da je kupljeni stroj imao materijalne nedostatke na koje se pozivao, sud je zaključio da tužitelj nema pravo na povrat kupoprodajne cijene i naknadu predmetne štete, slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja čl. 221. ZPP -a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. U žalbenoj fazi postupka ostalo je i dalje sporno je li tuženik tužitelju isporučio stroj ugovorenih karakteristika ima li stroj vidljive ili skrivene nedostatke, je li tuženik u primjerenom roku namjeravao otkloniti nedostatke na stroju, te je li tuž itelj osnovano raskinuo predmetni kupoprodajni ugovor i ima li, posljedično, pravo na povrat plaćene kupoprodajne cijene i naknadu štete.

12. Na okolnost je li tuženik isporučio tužitelju predmetni stroj ugovorenih karakteristika te ima li stroj vidljive odnosno nevidljive nedostatke provedeno je kombinirano informatičko-strojarsko vještačenje. Navedeno vještačenje je pokazalo da je uzrok kvara tehnički neispravna procesorska ploča elektronike stroja, no vještaci nisu mogli utvrditi uzrok kvara na procesorskoj pločici elektronike predmetnog stroja, kao što nisu mogli utvrditi je li stroj prilikom isporuke imao sve ugovorene karakteristike. Ovo stoga jer su vještaci suglasno iskazali da da je utvrđivanje svih ugovornih karakteristika moguće utvrditi tek kad stroj bude u ispravnom stanju, dok iz nalaza i mišljenja vještaka za strojarstvo proizlazi da u spisu nema nikakvih isprava iz kojih bi se moglo zaključiti da je tužitelj naručio neke druge karakteristike, da nije moguće utvrditi je li stroj prilikom isporuke imao vidljivih i skrivenih nedostataka te da nije moguće utvrditi je li tuženik imao sve potrebne dijelove za sastavljanje predmetnog stroja ili je neke dijelove trebao naknadno nabavljati.

13. Neosnovano tužitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 261. st. 3. ZPP -a, koju obrazlaže tvrdnjom da je sud neosnovano odbio njegov prijedlog za vještačenjem po drugom vještaku strojarske struke. To stoga što je odredbom čl. 261. st. 3. ZPP -a propisano da će sud zatražiti mišljenje drugih vještaka ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka. U konkretnom slučaju vještak strojarske struke je detaljno odgovorio na sve primjedbe tužitelja i otklonio sve nejasnoće na koje je ukazivao tužitelj, pa je radi toga prvostupanjski sud i prihvatio njegov nalaz i mišljenje. Stoga i prema shvaćanju ovog suda, nije ni bilo potrebe za provođenjem novog strojarskog vještačenja. Pritom se ukazuje tužitelju da je i vještak informatičke struke u svom mišljenju jasno naveo da zbog navedenog kvara nije mogao ispitati postojanje svih ugovorenih karakteristika stroja jer stroj nije u funkciji, kao što je to naveo i vještak Ereš. Sama činjenica što tužitelj nije zadovoljan vještačenjem vještaka Ereša ne znači da vještačenje nije pravilno.

14. Prema tome, suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao, sukladno čl. 401. ZOO -a, postojanje materijalnih nedostataka za koje odgovara tužitelj. Otud neosnovanost svih daljnjih tužiteljevih žalbenih navode glede ugovorenih karakteristika stroja.

15. Neosnovano tužitelj smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije omogućio tuženiku da u razumnom roku izvrši popravak ili zamjenu predmetnog stroja. Prema shvaćanju ovog suda pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik od prvog dolaska na pregled stroja u Ljubljani, 10. lipnja 2018., iskazao spremnost na suradnju i popravak stroja, što proizlazi iz e-mail poruka tuženika od 5., 6., 10 i 11. lipnja 2018., da je aktivno sudjelovao u organiziranju prijevoza, da je primjereni rok za organizaciju prijevoza 1 do 2 tjedna, da su stranke bile u svakodnevnoj komunikaciji oko prijevoza stroja, da je tuženik imao problema oko pronalaska slobodnog prijevoznog sredstva s rampom za prijevoz stroja jer tužitelj nije mogao osigurati viličar za utovar stroja, da je tuženik osigurao prijevoz predmetnog stroja, da je tužitelj s vozačem (prijevoznikom) dogovarao vrijeme utovara, da utovar nije realiziran zbog razloga na strani prijevoznika, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika e-mailovima od 15.,18. i 20. lipnja 2018. te da je 20. lipnja 2018. izjavio tuženiku da raskida predmetni ugovor. Prema navedenom, cjelokupno ponašanje tuženika, od obavijesti o kvaru stroja ukazuje na tuženikovu ozbiljnu namjeru da organizira prijevoz stroja na popravak i iz njegovog ponašanja ne proizlazi da je izbjegavao svoju obveze popravka stroja. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj trebao tuženiku dati dodatni rok za organizaciju prijevoza od Ljubljane do Varaždina, kada je zbog razloga na strani prijevoznika propao drugi pokušaj prijevoza predmetnog stroja radi popravka. Zbog navedenog razloga nije bilo nikakve potrebe za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja glede visine štete.

16. Neosnovano tužitelj ukazuje da je za očekivati da tuženik ima terenski servis takvih strojeva jer se servis na terenu nije mogao obaviti jer tužitelj nije postojali adekvatne električne instalacije i odgovarajuća jačina struje (16A odnosno 5 KW) radi čega je došlo do pregrijavanja sustava i izbacivanja stroja iz sustava, radi čega je stroj trebao biti prevezen u sjedište tuženika radi otklanjanja nedostatka koji se na terenu nije mogao otkloniti.

17. Na pravilnost i zakonitost pobijane odluke nije od utjecaja niti činjenica što je spis bio u radu kod sudskih savjetnika Valentine Kovačić i Matije Kontreca budući da je uređujuća sutkinja Marija Levanić Škerbić, koja je donijela pobijanu odluku , postupila sukladno čl. 315. st. 3. ZPP-a nakon što joj je spis dodijeljen u rad.

18. Prema tome, u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim sudom tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode, dostatno je obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

19. Zbog navedenih razloga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za raskid ugovora sukladno odredbi čl. 412. ZOO-a, kao niti za povrat uplaćenih iznosa cijene, a posljedično ni na naknadu štete.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je zasnovana na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Kristina Saganić