REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2891/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Šimundića, predsjednika vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Marije Bakula Vugrinec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE SALEZIJANSKE PROVINCIJE, OIB 84689255140, Zagreb, Omiška 8, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Šiško, odvjetnik iz Splita, Lovretska 1, protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1443/2025 od 27. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1443/2025 od 27. svibnja 2026. u točkama I. i II. njezine izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 479.102,10 eura od 14. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1443/2025 od 27. svibnja 2026. u točki II. njezine izreke u preostalom dijelu i točki III. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu je odlučio:

„ I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 119.775,52 eura od 27. svibnja 2026. do isplate,

- 119.775,52 eura od 27. svibnja 2026. do isplate,

- 119.775,52 eura od 27. svibnja 2026. do isplate,

- 119.775,52 eura od 27. svibnja 2026. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od:

- 119.775,52 eura od 1. siječnja 2001. do 26. svibnja 2026.,

- 119.775,52 eura od 1. siječnja 2002. do 26. svibnja 2026.,

- 119.775,52 eura od 1. siječnja 2003. do 26. svibnja 2026.,

- 119.775,52 eura od 1. siječnja 2004. do 26. svibnja 2026.,

kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01 i 118/01; dalje: Zakon o naknadi) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) te čl. 154. st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku.

3. Tužitelj je podnio pravovremenu žalbu protiv presude, iz žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka, navodeći u bitnom kako je sud, pogrešno tumačeći odredbe Ugovora sklopljenog između Republike Hrvatske i Svete Stolice o gospodarskim pitanjima, dosudio tužitelju manji iznos od onog koji mu pripada jer je kod donošenja odluke o tijeku zateznih kamata primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima a u konkretnom slučaju rok dospijeća obveze odnosno tijek zateznih kamata je bitan ugovorni element međunarodnog ugovora sklopljenog između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Bez obzira na pravilan stav u tumačenju pravne snage međunarodnog ugovora prvostupanjski sud je primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima i primjenu tih odredbi obrazložio u točkama 25. i 26. obrazloženja presude, zbog čega presuda proturječi sama sebi, razlozi za donošenje presude su proturječni i nejasni, pa je time počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Prvostupanjski sud na niti jedan način nije mogao osnovano zaključiti da je vrijednost nekretnine iz svibnja 2026., kada je donio presudu, ista kao i na dan kada je sudski vještak izvršio vrednovanje nekretnina na dan 10. studenog 2022. i temeljem koje procjene je izradio nalaz i mišljenje u siječnju 2023. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje vidi glede nalaza i mišljenja vještaka, posebice kada je vještak procjenitelj u svome usmenom iskazu pred sudom decidirano potvrdio da vrijednost nekretnine koju je utvrdio u svome osnovnom nalazu i mišljenju iz siječnja 2023., u iznosu od 2.464.662,56 eura, bi bila vrijednost te iste nekretnine i 2000. godine. Uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sud je izveo pogrešan zaključak da današnja naknada ne odgovara tržišnim vrijednostima iz 2000. godine odnosno da se ne može raditi o istoj stvarnoj vrijednosti nekretnine pa da je naknada u iznosu od 479.102,10 utvrđena isključivo prema današnjoj vrijednosti. Pogrešnom nalazi i odluku o trošku jer pri donošenju odluke o troškovima postupka treba uzeti u obzir činjenicu da je tužitelj uspio u osnovi potraživanja uspio u cijelosti dok je u visini potraživanja uspio dijelom. U takvoj situaciji kod donošenja odluke o parničnom trošku treba primijeniti aritmetičku sredinu kako je to naveo i objasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-366/24. Tužitelj predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da tijek zateznih kamata dosudi sukladno tužbenom zahtjevu tužitelja odnosno sukladno rokovima dospijeća obveze iz čl. 5. st. 1. međunarodnog ugovora sklopljenog između Svete Stolice i Republike Hrvatske, te da osudi tuženika na naknadu prouzročenih troškova postupka, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak u iznosu od 9.010,00 eura za sastav žalbe, 2.252,50 eura za PDV i 1.500,00 eura za sudsku pristojbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.

6. Predmet spora među parničnim strankama je tužiteljev zahtjev za isplatom na ime naknade za oduzeto građevinsko zemljište u Segetu Donjem, označeno kao k. č. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], površine 1708 m2 te k. č. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška]., površine 2692 m2, sve k. o. [katastarska općina]. Pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda P-1199/20 od 14. srpnja 2023., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3253/23 od 11. listopada 2023. prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu glavnice potraživanja u iznosu od 479.102,10 eura. U tom dijelu odbijena je i revizija tuženika a Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Rev-644/2024 od 11. ožujka 2025. ukinuo drugostupanjsku presudu u dijelu o dosuđenim kamatama i vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Predmet ovoga spora je dakle, tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos glavnice od 479.102,10 eura.

7. Suprotno žalbenim navodima, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je presuda jasno obrazložena i ne sadrži proturječnosti.

8. Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim navodima, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, što žalitelj nije doveo u pitanje niti jednim žalbenim navodom.

9. Prije svega, valja ukazati na to kako se tražbina tužitelja temelji na odredbama Zakona o povratu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine već i na odredbama Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima. Prema tom Ugovoru Republika Hrvatska preuzela je obvezu isplaćivanja pravnim osobama Katoličke Crkve naknadu u novcu za ostalu imovinu koja neće biti fizički vraćena (čl. 2. t. 1.c Ugovora).

10. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja vještaka Mije Tadinca utvrđena je visina primjerene naknade za oduzetu imovinu (nekretnine) u vrijednosti na dan ranije prvostupanjske presude 14. srpnja 2023., koji dio te presude je pravomoćan. Zbog toga se dio tužiteljevih žalbenih navoda glede visine glavnice ukazuje promašenim u ovom postupku.

11. Glede dospijeća isplate primjerene naknade za oduzetu imovinu odnosno početka tijeka kamata prvostupanjski sud je pogrešno zaključio kako zatezne kamate dospijevaju odnosno počinju teći od donošenja pobijane presude. Nije jasno zašto je sud utvrđeni iznos primjerene naknade podijelio na četiri iznosa koja dospijevaju istoga dana. Ovaj sud nalazi kako je u smislu revizijske odluke valjalo utvrditi početak tijeka zateznih kamata kao u izreci uz primjenu čl. 29. ZOO-a s obzirom na protek vremena i činjenicu da je primjerena naknada utvrđena u sudskom postupku a ne dogovorom stranaka kao prema ugovoru.

12. Odluku o parničnim troškovima iz točke III. pobijane presude ovaj sud smatra pravilnom i zakonitom i detaljno obrazloženom. Naime, kako to točno navodi prvostupanjski sud, u točki 20. obrazloženja odluke o reviziji (Rev-644/2024) je vidljivo kako nema razloga za ukidanje odluke o troškovima postupka prema kojoj svaka stranka snosi svoje troškove. Istom odlukom ostavljeno je nižim sudovima odlučiti o troškovima revizije. Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda o tome da se u ponovljenom postupku odlučivalo samo o sporednom potraživanju (kamatama), što ne dovodi do izmjene uspjeha u sporu te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (revizije). Isto se može primijeniti i na trošak žalbe s kojom je tužitelj uspio djelomično.

13. Slijedom navedenog, je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u navedenom dijelu, a primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a djelomično preinačiti navedeni dio pobijane presude.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Mladen Šimundić