REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-270/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SELECT d.o.o., Virovitica, Ulica Vinkovačka cesta 21, OIB: 12739779473, kojeg zastupa punomoćnica Biljana Bandić Lutonski, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika DIV GRUPA d.o.o., Samobor, Bobovica 10A, OIB: 33890755814, kojeg zastupa punomoćnik Jerko Grgić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mamić Grgić Vinter d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1199/2025-28 od 11. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1199/2025-28 od 11. prosinca 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđena osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 51.872,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 26. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1199/2025-28 od 11. prosinca 2025. u dijelu točaka I. i III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da se utvrdi osnovanost njegove tražbine prema tuženiku u iznosu od 51.872,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2021. do isplate.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1199/2025-28 od 11. prosinca 2025. u točki I. izreke utvrđeno je da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 103.744,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 26. svibnja 2021. do isplate kao tražbina II. (drugog) višeg isplatnog reda. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenjem osnovanosti tražbine u iznosu od 382,70 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.280,83 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. prosinca 2025. do isplate.

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) ocijenivši da tuženik nije na temelju valjane pravne osnove naplatio utuženi iznos odnosno jamstvo za uredno ispunjenje ugovora te da su se na strani tuženika ispunile pretpostavke stjecanja bez osnove. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik. Presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu iz svih žalbenih razloga. U žalbi je u bitnom naveo da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor temeljem kojeg je izdana bankarska garancija za uredno izvršenje Ugovora. Kako stoji u čl. 12.2.1. Ugovora ista je izdana radi osiguranja izvršenja svih obveza u skladu s odredbama i uvjetima definiranim Ugovorom. Ako tužitelj ne bi ispunio obveze iz Ugovora, prema čl . 12.2.5. tuženik je ovlašten aktivirati bankarsku garanciju. Uredno izvršenje Ugovora podrazumijeva izvođenje radova i pružanje usluga pravovremeno i bez nedostataka. Međutim, tužitelj nije uredno izvršio svoje obveze u skladu s Ugovorom jer iste nije izvršio u roku niti je iste izveo nakon zakašnjenja, a radove koji jesu bili izvedeni, izvedeni su s nedostacima. Zbog navedenog postupanja tužitelja, tuženik je bio prisiljen o svom trošku osigurati izvođenje neizvršenih radova koje je trebao izvršiti tužitelj, što je u konačnici dovelo do značajnog kašnjenja u ispunjenju obveza tuženika te mu je zbog toga nastala šteta. Dakle, imajući u vidu da je bankarska garancija izdana za uredno izvršenje svih obveza, tuženik je istu ovlašten naplatiti bilo zbog kašnjenja bilo zbog neurednog izvršenja radova. Naime, naplata po osnovi kašnjenja ne isključuje naplatu zbog neizvršenja radova niti naknadu štete nastalu zbog kašnjenja ili neizvršenja. Predložio je uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu odluku, podredno, ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu, u kojem se u cijelosti usprotivio žalbenim navodima, predložio je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku uz naknadu troška u iznosu od 1.952,50 EUR.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Presuda je u pobijanom dijelu ispitana na osnovi odredaba čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi osnovanim njegova tražbina u iznosu od 104.127,61 EUR kojeg je tuženik po stavu tužitelja neosnovano naplatio temeljem bankarske garancije.

8. Sukladno čl. 1111. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

9. Između stranaka nije sporno:

- da su stranke zaključile ugovor o izvođenju radova po principu „ključ u ruke“ koji je 10. studenog 2020 izmijenjen Dodatkom br. 1. Ugovoru, a kojim su stranke ugovorile izradu radioničke dokumentacije, materijal, isporuku, konstrukciju, montažu, opremanje prostora za novogradnju 487 od strane tužitelja kao izvođača tuženiku kao naručitelju

- da su kašnjenja i nedostaci u radovima utvrđeni od strane stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, brodove i brodske havarije VE u postupku osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Splitu poslovni broj R1 -24/2021 i to u nalazu i mišljenju od 26. travnja 2021.

- da je tužitelj predao tuženiku bankarsku garanciju broj 5402217851 od 22. veljače 2021. izdane od strane Erste&Steiermärksiche bank d.d. za uredno izvršenje ugovora na iznos od 781.666,00 kn

- da je tuženik predmetnu garanciju predao na izvršenje banci 25. svibnja 2021.

- da je tuženik 24. ožujka 2021. zabranio ulazak radnicima tužitelja u škver te da je brod koji je bio predmet ugovora isplovio iz škvera 27. svibnja 2021. i nije se više vratio

- da je nad tuženikom otvoren predstečajni postupak od 27. travnja 2021 .

- da je tužitelj u predstečajnom postupku prijavio tražbinu u iznosu od 690.474,13 EUR te da je istu tražbinu tuženik usporio te je sud uputio tužitelja na pokretanje parnice.

10. Između stranaka je sporno je li tuženik bio ovlašten aktivirati predmetnu garanciju odnosno je li bio ovlašten aktivirati predmetnu garanciju u slučaju kada je tužitelj bio u zakašnjenju za dovršetak radova.

11. Uvidom u Ugovor o izvođenju radova utvrđeno je slijedeće:

- da je čl. 1. st. 1. Ugovora, kao rok za dovršetak radova, određen rok od 1. rujna 2020. Člankom 2. st. 3. Dodatka je rok za dovršetak radova produljen do 20. prosinca 2020.

- da je čl. 10. st. 1. Ugovora cijena radova ugovorena na 7.816.660,00 kn / 1.037.449,07 EUR s PDV-om

- da je čl. 12. st. 2. t. 1. ugovoreno da kao osiguranje za izvršenje svih obveza u skladu s odredbama i uvjetima definiranim ovim Ugovorom, izvođač se obvezuje u korist naručitelja pribaviti bezuvjetnu i neopozivu bankarsku garanciju plativu na prvi pisani poziv naručitelja bez prigovora, izdanu od banke prihvatljive naručitelju. Garancija za uredno izvršenje mora biti predana naručitelju u iznosu od 10% od Cijene (PDV uključen).

- da je čl. 16. st. 1. t. 1. ugovoreno da u slučaju kašnjenja u izvršenju radova u odnosu na rokove određene Prilogom 1. ovog Ugovora, izvođač će platiti naručitelju ugovornu kaznu u iznosu od 0,2% od cijene za svaki radni dan zakašnjenja, a koji iznos ugovorne kazne dospijeva naredni dan za svaki radni dan zakašnjenja. Naplata ugovorne kazne zbog prekoračenja rokova iz Priloga 1. ovog Ugovora u odnosu na više faza izvođenja radova međusobno se ne isključuje, odnosno dopuštena je kumulacija ugovornih kazni u odnosu na svaku fazu određenu Prilogom 1. ovog Ugovora, a može kumulativno iznositi maksimalno 5% (pet posto) vrijednosti ukupno ugovorenih radova uključujući PDV

- da je čl. 16. t. 2. ugovoreno da ako izvođač ne ispuni svoju obvezu iz ovog Ugovora ili je neuredno ispuni te nastavi s povredom, odnosno neizvršavanjem svojih obveza i /ili ne otkloni posljedice povreda u roku od 30 dana nakon primitka pisane obavijesti u kojoj se ta povreda navodi, izvođač se bezuvjetno obvezuje isplatiti naručitelju ugovornu kaznu u iznosu od 10% vrijednosti ugovora

- da je čl. 16. st. 4. Ugovora određeno da su ugovorne strane suglasne da se prava naručitelja na naplatu ugovornih kazni iz Ugovora međusobno ne isključuju

- da je čl. 16. st. 5. Ugovora određeno da je naručitelj ovlašten naplatiti ugovornu kaznu na način da iznos ugovorne kazne odbije od pojedine rate cijene ili putem garancije za uredno izvršenje ili će podnijeti izvođaču zaseban račun radi naplate ugovorne kazne, a sve prema svojoj slobodnoj odluci.

12. Nadalje je utvrđeno:

- da je dopisom od 25. svibnja 2021. Erste&Steiermärksiche bank d.d. obavijestila tužitelja da je izvršeno plaćanje po predmetnoj garanciji u korist tuženika te banka poziva tužitelja da podmiri iznos od 781.666,00 kn odnosno 103.744,91 EUR

- da je tuženik penale obračunao u iznosu od 781.666,00 kn odnosno 103.744,91 EUR

- da je od 20. prosinca 2020. do 24. ožujka 2021. (nakon toga je tuženik zabranio tužitelju ulaz u škver) tužitelj bio u zakašnjenju sa izvođenjem radova od 94 dana

- da maksimalan iznos ugovorne kazne (5% od 7.816.660,00 kn / 1.037.449,07 EUR) iznosi 51.872,45 EUR.

13. Nakon provedenog postupka prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su stranke ugovorile mogućnost aktiviranja jamstva za slučaj zakašnjenja. Međutim, za slučaj zakašnjenja po stavu ovog suda se ima primijeniti čl. 16. st . 1. Ugovora prema kojem je definirano i pravo na ugovornu kaznu i način njenog izračuna.

14. Stoga, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, tuženik je imao ovlaštenje na naplatu ugovorne kazne kako je ona ugovorena, odnosno u iznosu od 0,2% od vrijednosti Ugovora s PDV-om za svaki dan zakašnjenja, time da ukupni iznos ugovorne kazne ne može biti veći od 5% vrijednosti Ugovora s PDV -om sukladno čl. 16. st. 1. Ugovora.

15. Tuženik nema pravo na naplatu ugovorne kazne prema čl. 16. st. 2. Ugovora jer tužitelja nije pismeno obavijestio da u roku od 30 dana otkloni posljedice nastalih povreda te mu nije omogućio otklanjanje nedostataka.

16. To znači da tuženik nije mogao aktivirati predmetno jamstvo u cijelosti kao što je to učinio, već je mogao aktivirati to jamstvo samo radi realizacije ugovorne kazne maksimalno do 5% vrijednosti Ugovora odnosno 51.872,45 EUR.

17. Razliku između onog iznosa koji je tuženik naplatio i iznosa koji je trebao naplatiti s osnove ugovorne kazne, tuženik je stekao bez pravne osnove.

18. Stoga je, utvrdivši vrijeme zakašnjenja od 94 dana i pravo na 0,2% od vrijednosti Ugovora s PDV-om za svaki dan zakašnjenja, ovaj sud utvrdio da tuženik ima pravo na maksimalno dopušteni iznos ugovorne kazne. S obzirom da se tuženik, aktiviravši jamstva u cijelosti, naplatio za veći iznos od onog na kojeg bi imao pravo po osnovi ugovorne kazne, to je bez osnove stekao iznos od 51.872,45 EUR.

19. Tužiteljeva tražbina nije utvrđena kao tražbina II. višeg isplatnog reda jer se u predstečajnom postupku tražbine ne svrstavaju u isplatne redove.

20. Valjalo je stoga temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka donijeta je primjenom čl. 154. st. 4. i čl. 166. st. 2. ZPP-a jer su stranke podjednako uspjele u sporu.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Kristina Saganić