REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2441/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jelene Čuveljak, predsjednika vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja i Marije Bakula Vugrinec, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja-protutuženika ĆO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja-protutuženika UO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja-protutuženika BO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (nasljednici iza pok. OO dalje: tužitelji), koje zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja CONTY PLUS d.o.o., OIB 62964458165, Lučko, Karlovačka cesta 100, kojeg zastupa punomoćnik Pavao Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate po tužbenom zahtjevu iznosa od 212.998,68 EUR / 1.604.838,50 kn, a po protužbenom zahtjevu iznosa od 11.405,85 EUR / 85.937,36 kn, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-985/2022-5 od 14. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-985/2022-5 od 14. studenog 2022. u točki II. izreke u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.070.241,53 kn / 142.045,46 EUR i u točki V. izreke u kojoj je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka i sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima ĆO, UO i BO (nasljednicima iza pok. OO), svakom u 1/3 dijela iznos od 142.045,46 EUR sa zateznim od kamatama tekućim od 14.studenog 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 59.429,94 EUR u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 6.573.11 EUR njihov zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima (nasljednicima iza pok. OO), svakom u 1/3 dijela iznos od 534.596,97 kn / 70.953,21 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. studenog 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.070.241,53 kn / 142.045,46 EUR zajedno sa zateznom kamatom, kao i zatraženim zateznim kamatama na iznos od 534.596,97 kn / 70.953,21 EUR za razdoblje prije 14. studenog 2022. U točki III. izreke utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika-protutužitelja u iznosu od 1.118.129,86 kn / 148.401,34 EUR. U točki IV. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 85.937,36 kn / 11.422,60 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki V. izreke naloženo je tužiteljima-protutuženicima svakom u 1/3 platiti tuženiku-protutužitelju iznos od 120.310,00 kn / 15.967,88 EUR na ime parničnog troška, u roku od 8 dana, a u točki VI. izreke odbijen je tuženik-protutužitelj s preostalim zatraženim parničnim troškom u iznosu od 251.073,74 kn / 33.323,21 EUR.

2. Tužitelji pobijaju presudu u točkama II. i V. izreke iz svih žalbenih razloga. U bitnome izražavaju svoje nezadovoljstvo s vještačkim nalazom Maje Petrović dipl. ing. Građevine. Navode da je vještakinja utvrdila da je paušalni iznos od 5% dovoljan za sanaciju utvrđenih nedostataka i to bez troškovnika i Plana sanacije i bez bilo kakvih parametara i pokazatelja, već na temelju stava da je to uobičajena praksa, iako to 3 vještaka prije nje nisu mogla. Vještakinja na očevidu 2020. godine nije mogla utvrditi nedostatke i stoga zaključak da se radi o nedostacima na temelju podataka iz nalaza i mišljenja koji se ne mogu koristiti u ovom postupku je neprihvatljiv, a posebno ukoliko se uzme u obzir da je u savjetovanja i vršenja Zapisniku o vršenju tehničkog stručnog nadzora od 20. kolovoza 2008. konstatirano da su radovi izvedeni sukladno projektnoj dokumentaciji i da nisu navedene nikakve primjedbe na izvedene radove. U nalazu i mišljenju, kao i kasnijem očitovanju vještakinje, nije utvrđeno na koji način bi se mogli ukloniti nedostaci, kolika je cijena rada za uklanjanje nedostataka i da li bi se ti nedostaci mogli ukloniti i za primjerice 50.000,00 kn jer zašto bi bila uobičajena praksa da se za uklanjanje manjih nedostataka utvrđuje iznos od 5% vrijednosti izvedenih radova za koji iznos je vještak Ogrizek naveo da je paušalan. Dakle, u odnosu na snižavanje naknade sud prvog stupnja je propustio utvrditi, odnosno navesti razloge temeljem kojih smatra da je tuženik-protutužitelj pravovremeno obavijestio tužitelja-protutuženika o nedostacima i time zadržao pravo na sniženje naknade te je naknadu snizio za 5% od vrijednosti izvedenih radova bez ikakvih parametara i jasnih smjernica već jedino i isključivo na temelju mišljenju vještakinje. Smatraju da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i u dijelu tijeka zakonske zatezne kamate dosudivši istu od presuđenja, protivno volji ugovornih strana izraženoj u odredbama čl. 7. Ugovora kojom odredbom su stranke ugovorile da će se obračun cijene izvedenih radova obavljati na temelju podataka o izvršenoj izmjeri stvarno izvedenih količina radova (građevinske knjige), uz primjenu jediničnih cijena iz ugovorenog troškovnika radova, a putem privremenih mjesečnih i okončanih situacija. Privremene mjesečne situacije izvoditelj ispostavlja investitoru zadnjim danom u tekućem mjesecu rada, i to u 6 (šest) primjeraka, a investitor je dužan ispostavljenu situaciju ovjeriti i dio od 70% nespornog iznosa isplatiti u roku od 15 dana računajući od dana ovjere situacije. Za vrijednost od 30% obavljenih radova izvođač kupuje robu od naručitelja prema važećim cjenicima koji su sastavni dio ugovora te se međusobne obveze kompenziraju. U odnosu na odluku o trošku postupka navodi kako nije moguće da sud prvog stupnja utvrđuje uspjeh tužitelja u omjeru od 33,31%, a uspjeh tuženika u omjeru od 66,69%. Ovakvom odlukom o troškovima postupka sud prvog stupnja je pogrešno primijenio odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku prema kojoj odredbi se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Predlažu da ovaj sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova postupka podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik pobija presudu u točkama I., III., IV. i VI. izreke iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je sud djelomičnim usvajanjem tužbenog zahtjeva pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo, a pobijana presuda u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i/ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, radi čega je sud počinio i bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. U bitnome prigovora nalazu vještaka Maje Petrović od 16. srpnja 2020. u pogledu vrijednosti utvrđenih radova. Ujedno navodi da umanjenje od 5% koje je utvrdila vještakinja Maja Petrović odgovara umanjenju koje je tuženik iskazao na okončanoj situaciji iz 2008. godine i odnosi se na tada vidljive nedostatke, a da vještak nije uzeo u obzir nedostatke koji se odnose na plavljenje podruma. Osporava nalaz i u dijelu koji se odnosi na zakašnjenje jer vještak nije uzeo u obzir svu dokumentaciju koja prileži spisu, kao ni sve dokaze koji su vještaku dostavljeni radi izrade nalaza i mišljenja. Nadalje, navodi kako sud u pobijanoj presudi samo djelomično navodi i tumači sadržaj nalaza i mišljenja financijskog vještaka Zrinka Ručevića. Pobija i odluku o trošku. Predlaže da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu na način da odbije zahtjev tužitelja u cijelosti i usvoji protutužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

4. Ovaj sud je odlučujući po žalbama tužitelja i tuženika donio odluku poslovni broj Pž-5314/2022-2 od 1. veljače 2023., te je u točki I. izreke odbio kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-985/2022-5 od 14. studenog 2022. u točki I. izreke, u dijelu točke II. izreke u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.070.241,53 kn / 142.045,46 EUR zajedno sa zateznom kamatom, te u točkama III., IV., V. i VI. izreke. U točki II. izreke preinačio je presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-985/2022-5 od 14. studenog 2022. u dijelu točke II. izreke u kojem je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 534.596,97 kn / 70.953,21 EUR za razdoblje prije 14. studenog 2022. i naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 70.953,21 EUR / 534.596,97 kn teku od 19. ožujka 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, s uvećanjem za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 13. studenog 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od osam dana.

5. Tužitelji su protiv odluke ovog suda podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije i Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revd-2288/2023-2 od 31. siječnja 2024. dopustio podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5314/2022-2 od 1. veljače 2023. zbog povrede prava na pravično suđenje (prava na obrazloženu sudsku odluku) iz čl . 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i to iz razloga jer drugostupanjski sud u svojoj odluci na prigovore istaknute u žalbi tužitelja (značenje ovjere privremenih situacija, pretpostavke za sniženje naknade zbog nedostatka, neprovođenje dokaza usuglašavanjem vještaka) nije odgovorio konkretno već krajnje paušalno. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tužitelji su podnijeli reviziju i Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlučio da je revizija djelomično osnovana i djelomično neosnovana. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukinuo odluku ovog suda u točki II. izreke (kojom je potvrđena prvostupanjska odluka gdje je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 142.045,46 EUR sa zateznom kamatom), te u točkama V. i VI. izreke (troškovi postupka). Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da pobijana drugostupanjska presuda nije obrazložena u smislu odlučnih žalbenih navoda koji se odnose na ocjenu kvalitete izvedenih radova (što je rezultiralo snižavanjem cijene izvedenih radova), imajući uvidu kako provedeno građevinsko vještačenje tako i odgovarajuću dokumentaciju u spisu (glede ovjere privremenih i okončane situacije).

6. Ponovno ispitavši pobijanu presudu u osporenom dijelu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda u spornom dijelu donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

7. Stranke su bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o građenju iz čl. 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.604.838,50 kn za izvedene radove po Ugovoru o građenju broj 1/04 od 20. listopada 2006. (str. 9.-16. spisa), temeljem ispostavljene 8. Privremene situacije 7/XI-2007 od 28. studenoga 2007., 9. Privremene situacije 4/XII-2007 od 28. prosinca 2007., te Okončane situacije broj 2/III-2008 od 3. ožujka 2008. Navedeni iznos nasljednici tužitelja potražuju svaki u 1/3 dijela.

8. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sporan je način utvrđenja nedostataka u izvedenim radovima u postotku od 5%, odnosno odbitak za kvalitetu izvedenih radova u iznosu od 142.045,46 EUR kojem dijelu presuda nije valjano obrazložena i vraćena je na ponovno suđenje.

9. Sukladno odredbi čl. 7. Ugovora o građenju broj 0001/04 od 20. listopada 2006. obračun cijene izvedenih radova trebao se obavljati na temelju podataka o izvršenoj izmjeri stvarno izvedenih količina radova (građevinske knjige) uz primjenu jediničnih cijena iz ugovorenog troškovnika radova, a putem privremenih mjesečnih i okončane situacije.

10. Osim općih uvjeta i Zakona o obveznim odnosima, koji se kao hrvatski pozitivni propisi primjenjuju na sve ugovore obveznog prava, na ugovore o građenju primjenjuju se i Posebne uzance o građenju. Primjena Posebnih uzanci o građenju dobila je svoju primjenu u Zakonu o obveznim odnosima iz 2005. godine kada je ponovno određeno da se isti primjenjuju među trgovcima, ako izrijekom ili prešutno njihova primjena nije isključena. Zakon o obveznim odnosima u čl . 12. propisuje primjenu običaja i prakse. Dakle, pretpostavlja primjenu običaja i uzanci neovisno jesu li one posebno ugovorene, s obzirom na to da se radi o ugovoru iz 2006. godine primjenjuju se u konkretnom slučaju.

11. Člankom 58. Posebnih uzanaca o građenju koji se primjenjuju temeljem odredbi čl. 18. st. 3. Ugovora izvedeni radovi se plaćaju na temelju privremenih situacija i završene (okončane) situacije.

12. Odredbom čl. 64. Posebnih uzanci propisano je da naručitelj može privremene situacije osporavati u vezi s cijenom, količinom i vrstom izvedenih radova. O spornoj svoti i razlozima osporavanja naručitelj je dužan obavijestiti izvođača u roku određenom za plaćanje na temelju situacije (čl. 63. - isplata na temelju privremene situacije obavlja se u roku od 8 dana od dana primitka privremene situacije).

13. Iz isprava u spisu proizlazi da su 8. privremena situacija broj 7/XI-2007 i 9. privremena situacija broj 4/XII-2007 i broj 2/III-2008 uredno ovjerene i potpisane kako od strane tuženika radova tako i nadzornog inženjera gdje su utvrđeni iznosi. Na privremene situacije nisu u roku od 8 dana od primitka i isplate stavljeni prigovori u pogledu cijene, količine i vrste izvedenih radova.

14. Posebna uzanca 116. utvrđuje da se konačnim obračunom raspravljaju odnosi između ugovaratelja i utvrđuje se izvršenje njihovih međusobnih prava i obveza iz ugovora. Konačan obračun obavlja se nakon primopredaje izvedenih radova, te sa završava s radom na njemu u roku od 60 dana od dana primopredaje. Konačnim obračunom obuhvaćaju se svi radovi izvedeni na temelju ugovora, uključujući i nepredviđene i naknadne radove što ih je izvođač bio dužan ili ovlašten izvesti, bez obzira na to jesu li radovi obuhvaćeni privremenim situacijama.

15. Među strankama nije bila sporna količina izvedenih radova, a u pogledu visine izvedenih i plaćenih radova tijekom postupka provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje Ručević vještačenja d.o.o. (str. 188. -195. spisa), po kojem su izvedeni radovi plaćeni u iznosu od 9.772.585,99 kn. Isto tako provedeno je građevinsko vještačenja po AG vještačenja d.o.o. u kojem nalazu je utvrđeno da vrijednost i količine stvarno izvedenih radova prema Okončanoj situaciji iznose 8.721.498,30 kn bez PDV-a (PDV 2.180.374,58 kn), te da ne može utvrditi vrijednost nedostataka zbog nedostavljanja građevinske knjige. S obzirom na to da su stranke tražile da se provede novo građevinsko vještačenje nakon ukidne odluke u ponovnom postupku određeno je vještačenje po vještaku MP Peritissimaj. d.o.o., Maji Petrović na okolnost vrijednosti i količine stvarno izvedenih radova, utvrđenih nedostataka te utvrđenja osnovanosti i visine odbijenih stavki tuženika protutužitelja u Okončanoj situaciji.

16. Iz nalaza i mišljenja Maje Petrović od 16. srpnja 2020. (str. 473. -505. spisa) proizlazi da vrijednost stvarno izvedenih radova iznosi 8.847.452,13 kn + PDV, odnosno 10.793.891,60 kn s uključenim PDV-om (22%), a da procijenjena vrijednost utvrđenih nedostataka iznosi 398.941,50 kn + PDV odnosno 486.708,64 kn s uključenim PDV-om (22%). Do navedenog izračuna u pogledu nedostataka od 5% vještakinja je došla na način da je za upravni dio utvrdila da je obračun izvedenih radova u iznosu od 5.662.106,22 kn i 5% odbitka za kvalitetu iznosi 283.105,31 kn, za ceste obračunati iznos izvedenih radova od 1.260.731,75 kn i 5% odbitka za kvalitetu iznosi 63.036,59 kn i skladišni dio obračunati iznos izvedenih radova od1.055.992,12 kn i za 5% odbitka za kvalitetu iznosi 52.799,61 kn. Vještakinja je ujedno utvrdila da nije opravdan odbitak za kašnjenje jer ne postoji dovoljno činjenica kojim bi se kašnjenje moglo smatrati krivicom izvođača radova pa samim time nije niti dokazana opravdanost odbitka za kašnjenje radova iskazana kao 5% vrijednosti izvedenih radova.

17. Vještakinja se usmeno očitovala na ročištu u odnosu na prigovore stranaka, da iako vrijednost nedostataka nije iskazana troškovnički ista je procijenjena na stranici 18 nalaza, a sve u skladu s dostupnom dokumentacijom, da se nedostaci na radovima u najvećem djelu odnose na neurednu izvedbu armirano - betonskih i završnih radova što je ocijenjeno kao manji nedostaci u izvedbi radova za koje se uobičajeno procjenjuje vrijednost sanacije u iznosu od 5% vrijednosti izvedenih radova, odnosno uobičajeni odbitak koji se primjenjuje kod nekvalitetno izvedenih radova. Napomenula je da očevidom nekretnine u 2020. godini, odnosno više od 12 godina nakon dovršetka radova nije moguće zanemariti utjecaj habanja nekretnine uslijed korištenja, trošnost pojedinih građevinskih elemenata, kao niti eventualne intervencije na izvedenim radovima od strane trećih osoba, stoga nije moguće navoditi nedostatke sukladno očevidu u 2020. godini već isključivo sukladno dostavljenoj dokumentaciji a niti je na osnovu očevida moguće izraditi troškovnike i projekt sanacije već su isti trebali biti napravljani puno ranije, a sve kako su i predlagali prijašnji vještaci u ovom predmetu. Vezano za manjkavosti izvođenja ili ne kvalitete hidroizolacije na dilataciji između skladišta i poslovnog d ijela vještakinja je utvrdila da nije mogla utvrditi da je do prodiranja vode došlo zbog nedostataka u izvedbi hidroizolaterskih radova od strane tužitelja, jer su na objektu postojali i drugi izvođači.

18. Iz provedenog građevinskog vještačenja po AG vještačenja d.o.o. proizlazi da vrijednost i količine stvarno izvedenih radova prema Okončanoj situaciji iznose 8.721.498,30 kn bez PDV-a (PDV 2.180.374,58 kn) i da ne može utvrditi vrijednost nedostataka zbog nedostavljanja građevinske knjige. Vještakinja Maja Petrović te nedostatke od 5% prikazuje kao uobičajeni odbitak koji se primjenjuje kod nekvalitetno izvedenih radova što utvrđuje temeljem dostavljene dokumentacije s obzirom na to da na osnovi očevida nije moguće izraditi troškovnike i projekt sanacije jer su oni trebali biti napravljeni ranije. Napomenula je da očevidom nekretnine u 2020. godini, odnosno više od 12 godina nakon dovršetka radova nije moguće zanemariti utjecaj habanja nekretnine uslijed korištenja, trošnost pojedinih građevinskih elemenata, kao niti eventualne intervencije na izvedenim radovima od strane trećih osoba, stoga nije moguće navoditi nedostatke sukladno očevidu u 2020. godini već isključivo sukladno dostavljenoj dokumentaciji, a niti je na osnovi očevida moguće izraditi troškovnike i projekt sanacije već su oni trebali biti napravljani puno ranije.

19. Suprotno zaključku suda temeljem nalaza Maje Petrović ne može se zaključiti da su postojali nedostaci kod primopredaje radova i da su pravovremeno reklamirani već da se postotak od 5% odnosi na uobičajene nedostatke kod nekvalitetno izvedenih radova. Pritom je napomenula da se očevidom nekretnine u 2020. godini, odnosno više od 12 godina nakon dovršetka radova nije mogao zanemariti utjecaj habanja nekretnine uslijed korištenja, trošnost pojedinih građevinskih elemenata, kao niti eventualne intervencije na izvedenim radovima od strane trećih osoba.

20. Dakle, iz nalaza vještaka AG vještačenja d.o.o. proizlazi da se nije moglo utvrditi jesu li postojali nedostaci jer nije vođena građevinska knjiga, a iz nalaza Maje Petrović nedostaci se nisu mogli utvrditi zbog proteka vremena već se postotak od 5% odnosi na uobičajene nedostatke kod nekvalitetno izvedenih radova. Usporedbom vještačkih nalaza ovaj sud zaključuje da nedostaci nisu pravovremeno reklamirani i ako ih je bilo da ih zbog proteka vremena nije moguće utvrditi. S obzirom na to da su 8. privremena situacija broj 7/XI-2007 i 9. privremena situacija broj 4/XII-2007 i broj 2/III-2008 uredno ovjerene i potpisane kako od strane tuženika tako i nadzornog inženjera gdje su utvrđeni i iznosi, te kako na privremene situacije nisu u roku od 8 dana od primitka i isplate stavljeni prigovori u pogledu cijene, količine i vrste izvedenih radova, a u Zapisniku o vršenju tehničkog stručnog nadzora od 20. kolovoza 2008. konstatirano je da su radovi izvedeni sukladno projektnoj dokumentaciji i nisu navedene nikakve primjedbe na izvedene radove, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava u ovom dijelu preinačiti odluku suda i tužiteljima dosuditi zatraženi iznos od 142.045,46 EUR s pripadajućom kamatom.

21. Nje pravilna i zakonita odluka o parničnom trošku koju je sud dosudio tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP -a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 107/15; dalje: Tarifa) u iznosu od 15.967,88 EUR / 120.310,00 kn, prema uspjehu sporu.

22. Po mišljenju ovog suda tužitelji su u cijelosti uspjeli u sporu i pripada im pravo na trošak postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a. Trošak je obračunat uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora po tužbenom zahtjevu u iznosu od 1.604.838,50 kn / 212.998,67 EUR. Po protutužbenom zahtjevu trošak nije ni zatražen pa ga ovaj sud na temelju ovlasti iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a nije mogao ni dosuditi.

23.Tužiteljima pripada pravo na sljedeći trošak (troškovnik str. 629. spisa):

- trošak sastava tužbe od 26. veljače 2010. po Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.

Tarife u iznosu od 2.129,94 EUR,

- trošak sastava podneska od 3. siječnja 2011., 29. ožujka 2012., 9. listopada 2014. i 15. prosinca 2020. po Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife u iznosu od 2.129,94 EUR, svaki

- trošak sastava podneska od 24. ožujka 2014., 24. ožujka 2015. i 5. siječnja 2022. po Tbr. 8.3. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife u iznosu od 66,36 EUR svaki,

- trošak zastupanja na ročištima 16. prosinca 2010., 21. ožujka 2012., 15. listopada 2014., 25. veljače 2015., 19. listopada 2015., 13. siječnja 2020. i 4. listopada 2022. trošak sastava podneska u vezi s Tbr. 7.1. Tarife u iznosu od 2.129,94 EUR, svako

- trošak zastupanja na ročištu 12. veljače 2014. po Tbr. 9.2. u vezi s Tbr. 7.1.

Tarife u iznosu od 1.064,97 EUR,

- trošak zastupanja na ročištu 12. veljače 2013. i 24. travnja 2015. po Tbr. 9. 5. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife u iznosu od 66,36 EUR,

- trošak sastava žalbe od 24. studenog 2015. po Tbr. 10. u iznosu od 3.328,44 EUR,

- trošak zastupanja tri tužitelja po Tbr. 36. st. 1. Tarife 20% u iznosu od 6.496,12 EUR,

- trošak PDV-a 25% u iznosu od 9.774,18 EUR, ukupno 45.526,28 EUR. Tužiteljima pripada i pravo na trošak vještačenja u iznosu od 1.619,22 EUR, trošak sudskih pristojbi na tužbu, presudu, žalbu i reviziju u iznosu od 663,61 EUR svaka, te trošak revizijskog postupka (prijedlog za dopuštenje revizije i revizija) u iznosu od 9.630,00 EUR, sveukupno 59.429,94 EUR.

24.Tužiteljima nije dosuđen trošak sastava podneska od 16. prosinca 2010. koji je predan na ročištu 16. prosinca 2010., a za koje ročište im je priznat puni trošak po Tbr. 9.1. Tarife, ni trošak pristupa na ročište 12. veljače 2024. po Tbr. 9.1. već po Tbr. 9.2. Tarife jer se na tom ročištu nije raspravljalo, kao ni sastav podneska od 14. travnja 2015. po Tbr. 8.1. već po Tbr. 8.3. Tarife u kojem podnesku su se ponavljali raniji navodi. Stoga je valjalo odbiti njihov zahtjev za trošak u iznosu od 6.573,11 EUR (5,258,49 +25% PDV 1.314,62 EUR) jer je previsoko zatražen.

25. Slijedom navedenog, valjalo je preinačiti prvostupanjsku odluku u točkama II. i V. izreke na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jelena Čuveljak