REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2084/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb, OIB: 23759810849, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina iz Zagreba, protiv 1. tuženika - protutužitelja Hrvatske ceste d.o.o., Vončinina 3, Zagreb, OIB: 55545787885, 2. tuženika Grad Knin, dr. Franje Tuđmana 2, Knin, OIB: 00981494061, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Španović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prvotuženikovoj i drugotuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3/2018 od 18. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se djelomično žalba prvotuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3/2018 od 18. ožujka 2026. u točki III. izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3/2018 od 18. ožujka 2026. u točki I. izreke i predmet vraća u tom dijelu sudu na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-3/2018 od 18. ožujka 2026. Trgovački sud u Zagrebu u točki I. izreke utvrdio je da su tuženici dužni tužitelju solidarno platiti iznos od 56.873,32 EUR s pripadajućim zateznim kamatama kao i naknaditi trošak parničnog postupka u visini od 20.377,22 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 375,00 EUR. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev prvotuženika/protutužitelja da se utvrdi da je isplatom naknade iz osiguranja zbog smrti SBV roditeljima SBV, SB i ĆB, temeljem ugovora o osiguranju vlasnika vozila za štete nastale trećim osobama po osnovi police osiguranja 040122236363 sklopljenog između SBV i Allianz osiguranja d.d., zbog štetnog događaja koji se dogodio 3. siječnja 2015. uporabom motornog vozila, između roditelja SBV, SB i ĆB, nastao izvanugovorni obvezni odnos, stjecanje bez osnove između AC i Allianz osiguranja d.d. Rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena za isplatu iznosa od 34.130,06 EUR.

2. Protiv točaka I. i III. izreke presude prvotuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači ili ukine. U žalbi je, u bitnom, ponovio navode koji su izneseni tijekom postupka a odnose se na odgovornost vozača, aktivnu i pasivnu legitimaciju, tijek zateznih kamata.

3. Protiv točke I. izreke drugotuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 385,27 EUR. U žalbi u bitnom, osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju njegove pasivne legitimacije.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba prvotuženika djelomično je osnovana.

6. Žalba drugotuženika je osnovana.

7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora jest regresni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 56.873,32 EUR.

9. Među strankama je nesporan štetni događaj te da je šteta isplaćena u iznosu od 685.619,49 kn bliskim srodnicima oštećenika.

10. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva, odgovornost vozača, sporno je tko upravlja Atlagić mostom pa vezano uz to da li je bilo propusta u postavljanju zaštitne ograde na mostu i u kojem omjeru, odnosno sporna je aktivna i pasivna legitimacija, tijek zateznih kamata.

11. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka utvrdio da se 3. siječnja 2015. na državnoj cesti D33 u Kninu, na Atlagić mostu, dogodila prometna nesreća djelomičnom krivnjom RB, vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka] koji je vozilom sletio u rijeku Krku. U navedenoj prometnoj nesreći poginuli su vozač RB te putnici EB, SBV, ĐB te CB. Sud je također utvrdio da vozač nije bio pod utjecajem alkohola prilikom štetnog događaja, a ne može se sa sigurnošću utvrditi kakav je, odnosno i da li je utjecaj amfetamina imao na njegove vozačke sposobnosti a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje izv. prof. dr. sc. LB. Nadalje, sud je utvrdio da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u trenutku nesreće bilo osigurano kod tužitelja policom obveznog automobilskog osiguranja. Također, a što je i nesporno, sud je utvrdio da je tužitelj isplatio bliskim srodnicima oštećenih iznos od 685.619,49kn. Nadalje, sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša i Maje Petrović, da bi štetna posljedica bila izbjegnuta da je u trenutku štetnog događaja na mjestu štetnog događaja (Atlagić mostu), bila postavljena tehnički pravilna zaštitna ograda sukladno Zakonu o cestama i Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama. Također, da iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša proizlazi da do štetnog događaja ne bi došlo da je vozač vozila osiguranik tužitelja RB u tehničkom smislu prilagodio svoju brzinu kretanja konfiguraciji i stanju površine kolnika na mjestu štetnog događaja, te da se kretao brzinom koja je manja od granične brzine prolaska predmetnog desnog zavoja od 66,7 km/h. Stoga je sud zaključio da su tuženici solidarno odgovorni u omjeru od 50% za nastanak štetnog događaja i da postoji suodgovornost vozača osiguranika tužitelja u omjeru od 50%.

U odnosu na žalbu prvotuženika

12. Taj je tuženik tijekom postupka istaknuo prigovore nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacija, kao i prigovor zlouporabe procesnih ovlaštenja i prigovor ograničenja odgovornosti do 12. prosječnih dnevnih dohodaka.

13. Osnovan je žalbeni navod da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a iz razloga što u pobijanoj presudi ne postoje niti dokazi koje je sud proveo na okolnost utvrđivanja osnovanosti ili ne osnovanosti tuženikovih prigovora, ne postoje činjenice na temelju kojih je sud ocjenjivao osnovanost ili neosnovanost tuženikovih prigovora, a isto tako ne postoje razlozi o osnovanosti odnosno neosnovanosti tuženikovih prigovora, zbog čega pobijanu presude nije moguće ispitati u vezi prigovora aktivne i pasivne legitimacije koje je tuženik istaknuo u postupku.

14. Nadalje, u točki 18. obrazloženja pobijane presude sud navodi da se na pitanje subrogacije između osiguratelja i osobe kojoj je osiguratelj isplatio osigurninu primjenjuju odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), dok iz točke 6. obrazloženja pobijane presude u kojoj se navode provedeni dokazi proizlazi da je osiguratelj izvršio isplatu osigurnine na temelju obveznoga automobilskoga osiguranja od odgovornosti.

14.1. Odredbom čl. 923. st. 3. ZOO-a propisano je da se odredbe Zakona o obveznim odnosima ne primjenjuju na osiguranja koja su uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP).

14.2. Slijedom navedenog proizlazi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, koja pogrešna primjena materijalnog prava je utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

15. Iz odredbi čl. 14. ZOOP-a i čl. 22. st. 1. ZOOP-a proizlazi da bi osiguratelj s uspjehom mogao ostvariti svoja potraživanja prema odgovornoj osobe trebaju se ispuniti četiri bitne pretpostavke:

1) da je osigurnina isplaćena trećoj osobi,

2) da šteta nije prouzročena motornim vozilom,

3) da osiguranik nije izgubio svoja prava iz osiguranja,

4) da je osoba protiv koje je podnesena tužba odgovorna za nastanak štetnog događaja.

15.1. Navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a izostanak samo jedne od navedenih pretpostavki čini tužbeni zahtjev neosnovanim.

16. Odlučne činjenice s obzirom na odredbe čl. 14. ZOOP-a i čl. 22. st. 1. ZOOP-a iz obrazloženja pobijane presude za odluku o tužbi su:

- da je ograničenje na mjestu štetnog događaja bilo 50 km/h, da je vozač upravljao vozilom brzinom većom od 66,7 km/h, i da do štetnog događaja ne bi došlo da je vozač upravljao brzinom manjom od 66,7 km/h

- da je bio trijezan i da mu je pronađena u tijelu koncentracije amfetamina, ali se ne može utvrditi utjecaj amfetamina na njegove vozačke sposobnosti

- da je u krvi vozača pronađen amfetamin, opojna droga

- da je osigurnina isplaćena bliskim srodnicima vozača.

16.1. Motorno vozilo je opasna stvar, zbog čega se odgovornost za štetu prouzrokovanu motornim vozilom utvrđuje na temelju objektivne odgovornosti odnosno čl. 1063. ZOO-a prema kojoj odredbi se uzročnost presumira, ako se dokaže štetna radnja i protupravnost.

16.2. Za mogućnost usvajanja tužbe u odnosu na prvotuženika, bilo djelomično, bilo u cijelosti, sud je trebao utvrditi može li se vozača motornog vozila osloboditi od odgovornosti u cijelosti ili djelomično sukladno čl. 1067. ZOO-a, odnosno sud je bio dužan utvrditi činjenice da do prometne nezgode ne bi došlo da je vozač vozila upravljao dozvoljenom brzinom ili da nije bio pod utjecajem opojnih droga ili je li opojna droga utjecala ili ne na njegovu vožnju. Kako u pobijanoj presud i ne postoje razlozi zbog kojih se vozača motornog vozila sukladno čl. 1063. ZOO -a može oslobodit od odgovornosti to je sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kada nije cijenio dokaze koje je proveo odnosno kada nije cijenio Opće uvjete osiguranja i kada navodi da nije moguće utvrditi utjecaj amfetamina na vozačke sposobnosti vozača.

16.3. Sud nije ocijenio od kojeg je utjecaja na odgovornost vozača čl. 3. Općih uvjeta obveznog osiguranja kojim je ugovoreno da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja u slučaju ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem psihoaktivnih tvari, da osiguranik ne gubi svoja prava ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi da je vozač u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem droga, da osiguranik koji gubi svoja prava iz prethodnih odredbi dužan je osiguratelju nadoknaditi isplaćeni iznos najaviše do 12 prosječnih neto plaća.

17. Osnovan je žalbeni navod u odnosu na trošak postupka iz razloga što sud nije kod dosude troškova postupka uzeo u obzir djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, a s kojim dijelom tužitelj nije uspio u postupku zbog čega je sud za taj dio bio dužan umanjit troškove postupka.

18. Nadalje, u odnosu na protutužbeni zahtjev prvotuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 187. st. 1. ZPP-a kada je utvrdio da je zahtjev neosnovan iz razloga što je tom odredbom propisano da se tužba na utvrđenje može podnijeti samo radi utvrđenja postojanja odnosno nepostojanja kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave, a takva tužba može se podići samo kada tužitelj za to ima pravni interes.

18.1. Dakle, prvotuženik/protutužitelj može deklaratorno protutužbom tražiti da sud utvrdi postojanje izvanugovornog obveznog odnosa, ali je glavna svrha takve tužbe za utvrđenje da se ukloni pravna neizvjesnost oko toga postoji li ili ne postoji neki odnos. Dakle, ako je tužitelj već isplatio štetu bliskim srodnicima po presudi poslovni broj Pn-1946/2015, koja nije stavljena van snage, oni nisu navedeni iznos stekli bez pravne osnove.

U odnosu na žalbu drugotuženika

19. Pored navedenog u odnosu na žalbu prvotuženika valja dodati i da u odnosu na drugotuženika u presudi postoji proturječnost između onoga što sud navodi o ispravama i samih isprava u spisu a odnosi se na pitanje pasivne legitimacije drugotuženika.

19.1. Podneskom od 6. kolovoza 2019. drugotuženik je kao dokaze u postupku podnio prvostupanjskom sudu Lokacijsku dozvolu izdanu od Šibensko - kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostave Knin od 22. studenog 2018. Klasa: UP/I-350-05/18-01/000076, Ur. broj: 2182/1-16/1-18- 0006. iz koje proizlazi da je izdana za planirani zahvat u prostoru - rekonstrukciju građevinske infrastrukturne namjene, prometnog sustava, cestovnog prometa, 1. skupine «Atlagića» most i da je ta dozvola izdana u postupku rješavanja o zahtjevu prvotuženika. Podneskom od 11. siječnja 2020. drugotuženik kao dokaz u postupku podnosi i Građevinsku dozvolu izdanu od Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostave Knin od 22. listopada 2019. Klasa:

UP/I-361-03/19-01/000204, Ur. broj: 2182/1-16/1-19-0008 iz koje proizlazi da se prvotuženiku (kao investitoru) dozvoljava građenje (rekonstrukcija) «Atlagića» mosta.

20. Dakle, lokacijsku i građevinsku dozvolu nije izdao drugotuženik, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, već Šibensko - kninska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Knin, i to u postupku pokrenutom na zahtjev prvotuženika kao investitora.

21. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude iznosi izričiti zaključak da je upravo u nadležnosti prvotuženika da upravlja državnim cestama, gradi ih, rekonstruira i održava. Ovaj dio razloga prvostupanjske presude proturječi izreci kojom je drugotuženiku naloženo solidarno plaćanje štete kao regresno odgovornoj osobi. Time je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer razlozi prvostupanjske presude proturječe izreci prvostupanjske presude.

22. S obzirom na sve navedeno, trebalo je primjenom odredbe čl . 368. st. 1. ZPP-a djelomično odbiti žalbu prvotuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude te primjenom odredbe čl. 369. ZPP-a presudu ukinuti u točkama I. i II. izreke i vratiti na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka.

23. U nastavku postupka prvostupanjski će sud ispraviti navedene nedostatke te valjanom primjenom materijalnog prava kao i valjanom primjenom tereta dokazivanja ispitati postojanje pretpostavki za odgovornost tuženika za štetu vodeći računa o stavovima iznesenim u ovoj odluci kao i o navodima tuženika u žalbi. Nakon provedenog postupka donijet će odluku i o troškovima postupka vodeći računa o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, a s kojim dijelom tužitelj nije uspio u postupku zbog čega je sud za taj dio bio dužan umanjit troškove postupka.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Kristina Saganić