REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3008/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Željka Šimića, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., OIB: 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, kojega zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 60/II, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojega zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, vrijednost predmeta spora 892,41 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1934/2024-14 od 6. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1934/2024-14 od 6. lipnja 2025. u točkama I., II., IV. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je presudom označenom u izreci ove odluke utvrdio ništetnom odredbu članka 10. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 5103548326 sklopljenog 8. svibnja 2007. između korisnika tuženika, kao kreditora, i LH, kao korisnika kredita, koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje iznosa kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom plasmana“ (točka I. izreke); naloženo je tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 892,41 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 9. svibnja 2007. do dana plaćanja prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima (točka II. izreke); odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za plaćanje zateznih kamata koje se obračunavaju na iznos od 892,41 EUR od 9. svibnja 2007. do dana plaćanja prema stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora (točka III. izreke); naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 715,98 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 9. svibnja 2007. do dana plaćanja prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima (točka IV. izreke); odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu dijela troškova postupka u iznosu od 373,84 EUR (točka V. izreke); odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka u cijelosti (točka VI. Izreke).

2. U obrazloženju presude sud je u bitnome naveo da je predmet spora tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora kojom je određeno plaćanje naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita. Sud je utvrdio da je ništetna odredba članka 10. stavka 1. Ugovora o kreditu koji su sklopili 8. svibnja 2007. korisnik kredita LH i tuženik ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Predmetni ugovor je potrošački ugovor jer je korisnik kredita fizička osoba prema odredbi članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 - u nastavku: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Korisnik kredita ustupio je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku s osnove ništetnih odredaba ugovora o kreditu, pa je tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati plaćanje uz obrazloženje da nije riječ o tražbini strogo osobne naravi koja se ne bi mogla prenijeti na drugu osobu. Ustupom tražbine nije promijenjena pravna osnova i identitet tražbine, pa se na odnos tužitelja, kao novog vjerovnika, i tuženika, primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača. Sklapanjem ugovora o kreditu tuženik je povrijedio prava potrošača (korisnika kredita). Stranke nisu pregovaralo o spornoj odredbi, ugovor je unaprijed sastavio tuženik i nije postojala mogućnost izmjene odredbe. Budući da korisnik kredita od djelatnika banke nije informiran na što se naknada odnosi odredba je nepoštena, protivna načelu savjesnosti i poštenja te je dovela do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u skladu s odredbom članka 81. ZZP-a. Tuženik u tijeku postupka nije dokazao da je korisniku kredita objašnjen i protumačen značaj odredbe ugovora o naknadi za obradu kredita pa je sud utvrdio ništetnom odredbu članka 10. stavka 1. Ugovora u skladu s odredbom članka 87. stavka 1. ZZP-a. Budući da je odredba ugovora ništetna sud je utvrdio osnovanim i zahtjev za isplatu iznosa od 892,41 EUR, koju je tuženik naplatio naknadu za obradu zahtjeva i odobrenje kredita, s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. i članka 1115. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u nastavku: ZOO). Sud je odbio tužiteljev zahtjev za plaćanje zateznih kamata koje se obračunavaju po višoj stopi, odnosno prema stopi na odnose iz trgovačkih ugovora. Tuženikov prigovor zastare sud nije prihvatio osnovanim uz obrazloženje da potraživanje povrata naknade za obradu kredita zastarijeva u roku od pet godina, a zastarijevanja počinje teći da dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđeno da je odredba o naknadi ništetna, a to je od dana donošenja pobijane presuda, pa slijedom toga prigovor zastare nije osnovan. Odluku o troškovima sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku: ZPP) te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - u nastavku: Tarifa), Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) i Tarifom sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23).

3. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu protiv dijela presude u točkama I., II., IV. i VI. izreke zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava i bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. U bitnome je ostao kod navoda i prigovora izloženih u tijeku postupka. Žalbeni razlozi uglavnom se odnose na osporavanje zaključka suda da je riječ o ništetnoj odredbi, budući da je odredba jasna i razumljiva te je korisnik kredita mogao shvatiti njene ekonomske posljedice. Stoga nije niti bilo potrebe da službenica banke pojašnjava korisniku kredita o kakvom je točno trošku riječ. U ugovoru je određena i visina naknade pa žalitelj smatra da odredba ugovora nije ništetna jer nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a tuženik je postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik je ostao i kod osporavanja tužiteljeve aktivne legitimacije u ovom sporu jer se ugovorom o cesiji predmetna tražbina nije mogla prenijeti budući da je riječ o tražbini koja se ne može prenositi zbog posebnog odnosa ugovornih strana. Žalitelj je ustrajao i kod prigovora zastare potraživanja. Nejasno je obrazloženje odluke da tražbina dospijeva pravomoćnim okončanjem ovoga postupka, a sud je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dana naplate ulazne naknade. Ulazna naknada naplaćena je 2007. godine, a sud nije dao valjane razloge zašto je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dana plaćanja naknade, neovisno o tome kada je tužba podnesena. Donošenjem pobijane presude sud je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer se presuda ne može ispitati budući da nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim izvedenim dokazima. Isto tako, sud nije obrazložio zašto je tuženik nesavjestan stjecatelj u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a. Budući da tuženik smatra da pobijana presuda nije zakonita to je i odluka o troškovima postupka nezakonita. Predložio je da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili da odluku ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe u iznosu od 274,20 EUR.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na tuženikovu žalbu.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Drugostupanjski sud ispitao je presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja dao je potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni, te ne postoji proturječnost između izloženih razloga i sadržaja spisa, presudu je moguće ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude. Tuženik je u žalbi ponovio navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, koji ne dovode u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je odredba članka 10. stavka 1. Ugovora o kreditu ništetna i za to je dao jasne razloge. Neosnovano tuženik smatra da nije postupao jednostrano, da je odredba jasna i razumljiva. Na temelju izvedenih dokaza nije sporno da tuženik korisnika kredita nije informirao o razlozima koji opravdavaju odredbu o plaćanju naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita niti njenu visinu. Sud je jasno obrazložio na koji je način tuženik povrijedio odredbe ZZP-a. Ostali žalbeni navodi koji se odnose na osporavanje utvrđenja o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu nisu osnovani.

10. U postupku je utvrđeno da je potrošač bio ograničen uvjetima iz ponude banke jer je svjedok LH (korisnik kredita) istaknuo da je podmirio predmetnu naknadu za obradu kredita ali u vrijeme sklapanja ugovora s tuženikom nije pojedinačno pregovarao o navedenoj odredbi ugovora niti je mogućnost pregovaranja bila moguća, a nije upoznat s troškovima koji su obuhvaćeni tom naknadom.

11. Neosnovano žalitelj drži da se u konkretnom slučaju radi o tražbini čiji se prijenos na drugoga protivi naravi tražbine, u smislu odredbe članka 80. ZOO -a. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno odredbi članka 3. ZZK -a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koja je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

12. Neosnovani su i žalbeni navodi u pogledu ocjene istaknutog prigovora zastare jer i u tom dijelu ovaj sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda izloženo u točki 2. ovoga obrazloženja. Zahtjevi s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj naknadi za obradu kredita zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina koji nije protekao do dana podnošenja tužbe.

13. Žalitelj je naveo da zahtjev za plaćanje naknade za obradu kredita nije niti dospio jer presuda kojom je utvrđeno da je odredba članka 10. ugovora ništetna nije pravomoćna. Međutim, budući da je odredba utvrđena ništetnom tužitelj osnovano može zahtijevati povrat naknade od dana kada je tuženik istu primio, a pitanje zastare tražbine ne utječe na pravo zahtijevati povrat plaćene naknade.

14. Odluka o tijeku i visini stope zateznih kamata zakonita je i pravilna jer je tuženik sklapanjem ništetnog ugovora nepoštena osoba pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a.

15. Zakonita je i pravilna i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a), a žalitelj nije ni naveo posebne razloge zbog kojih je podnio žalbu protiv odluke o troškovima postupka.

16. Zbog svih navedenih razloga valjalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac