REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-658/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB: 53883696257, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1719/2025-15 od 1. prosinca 2025., 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1719/2025-15 od 1. prosinca 2025 u točki I. izreke i u točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 151,16 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se djelomično presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1719/2025-15 od 1. prosinca 2025 u točki III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak u iznosu od 25,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak postupka u iznosu od 26,54 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1719/2025-15 od 1. prosinca 2025. u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 328,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 25. ožujka 2025. do isplate, u roku od 15 dana. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 328,10 EUR preko stope dosuđene u točki I. izreke. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 176,16 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. U točki IV izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 69,13 EUR sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i za isplatu zateznih kamata na iznos od 176,16 EUR preko stope određene u točki III. Izreke.

2. Protiv navedene presude žalbu je uložio tuženik. Presudu pobija u točkama I. i III. izreke u cijelosti zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije dao odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, na temelju odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05,. 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 i 46/25; dalje: ZPP) s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR.

6. Žalba u sporovima male vrijednosti ne može se izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a to proizlazi iz čl. 467. st. 1. i 2. ZPP -a. Budući da u sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje, za drugostupanjski sud je činjenično stanje uvijek „pravilno utvrđeno“, to jest drugostupanjski sud, i kada ima sumnji u tom pogledu, ipak mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud.

7. Stoga, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a sud nije ispitivao navode žalitelja u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer se presuda u takvom sporu može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

9. Predmet spora jest isplata ostatka osigurnine za štetu koja je nastala na vozilu VE, kasko osiguranom kod tuženika, koju tražbinu je osiguranik tuženika ustupio tužitelju.

10. Među strankama je nesporno da je vozilo kasko osiguranika tuženika, VE, oštećeno u prometnoj nezgodi 1. prosinca 2024. Nadalje, među strankama nije sporno ni to da je tuženik izvršio dva izvida štete te da je, po drugom izvršenom izvidu, tužitelj nakon popravka izdao račun, koji je tuženik djelomično podmirio. Nisu sporni ni radno vrijeme za lakirerske radove (4.90 sati) ni radove ostale kategorije osim lakirerskih (2.00 sati) niti cijena ukupno potrošenog lakirerskog materijala (146,13 EUR, uvećano za PDV), a niti stavka potrošni materijal 10% od 14.61 EUR (uvećano za PDV) jer tuženik niti jednu od navedenih kategorija nije izrijekom osporavao.

11. Sporno jest je li tužitelj mogao naplatiti popravak automobila u skladu s cjenikom koji je bio na snazi u vrijeme popravka, eventualno različitim od cjenika na snazi u vrijeme ugovaranja popravka, je li oštećenik pridonio tome da šteta bude veća nego što bi inače bila te je li tuženik isplatom iznosa od 502,80 EUR u cijelosti podmirio svoju tražbinu bilo prema oštećeniku bilo prema tužitelju.

12. Popravak automobila od strane autolakirnice pripremnim radovima i lakiranjem predstavlja ugovor o djelu u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), kojom je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

13. Iz dokaza u spisu proizlazi da je do štetnog događaja u vidu oštećenja putem ptičjeg izmeta vrata na desnoj strani i desne bočne strane automobila o kojem je riječ u ovom postupku (NISSAN QASHQAI, broj šasije [broj šasije]) došlo 1. prosinca 2024. Tuženik je izvršio prvi izvid štete 6. prosinca 2024. i pri tom izvidu je ocijenjeno da se nastala šteta može otkloniti poliranjem. Međutim, nakon što je tužitelj u svojim poslovnim prostorijama pregledao vozilo po oštećenikovom zahtjevu, obratio se tuženiku i obavijestio ga da se šteta ne može otkloniti poliranjem jer su na zadnjoj bočnoj strani i zadnjim desnim vratima automobila izmetom ptice nastala složenija oštećenja za popravak kojih je, umjesto poliranja, potrebno izvršiti pripremu vozila i njegovo lakiranje. Tuženik je nakon toga izvršio drugi izvid štete pri kojem je prihvatio tužiteljevu ocjenu koju vrstu popravka se treba izvršiti.

14. Neosnovano tuženik cijenu popravka koju tužitelj zaračunava za lakirerske i ostale radove po satu osporava.

14.1. Tuženik ukazuje da je tužitelj zaračunao cijenu sata rada u visini od 73,04 EUR po satu uvećano za PDV dok prosječna cijena sata u ovlaštenom Nissan servisu iznosi 34,98 EUR po satu uvećano za PDV. Tvrdi da tužitelj naplaćuje veće cijene sata rada pojedinim subjektima, diskriminirajući ih zbog toga što imaju ugovorene police osiguranja s društvima osiguranja.

15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj kao serviser, u okviru poštovanja propisa o tržišnom natjecanju i ostalih pravnih pravila, ima pravo slobodno odrediti cijenu svojih radova. U tom smislu ta cijena može biti niža od, jednaka ili viša od cijene koju subjekti koji obavljaju istovrsnu djelatnost na istom području naplaćuju za istovrsne radove te ne mora biti ni prosječna cijena koju je on naplaćivao za istovrsne radove u prošlosti. Iz spisa predmeta ne proizlazi da je tužitelj cijene koje je naveo u svojem cjeniku i koje je zaračunao za popravak ovdje oštećenog vozila odredio kršenjem pravila koja su se u vrijeme određivanja cijena i nastanka činjenica u ovome postupku primjenjivala u Republici Hrvatskoj.

16. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tuženik nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo, osim u dijelu koji se odnosi na trošak postupka.

17. Navodima svoje žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

18. No međutim, osnovan je žalbeni navod u odnosu na dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR. Tužitelju ne pripada navedeni iznos iz razloga što na to ročište nije niti pristupio.

19. Valjalo je stoga temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude. Tuženikov zahtjev za naknadom troška postupka odbijen je jer je uspio u neznatnom dijelu.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Sudac

Kamelija Parać