REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-897/2026-2

U  I M E  R E P U B LI K E  H R V A TS K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja NMS, vl. obrta za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska ulica 2, Zagreb, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate 232,28 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2136/25 od 22. prosinca 2025., 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2136/25 od 22. prosinca 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2136/25 od 22. prosinca 2025. u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 232,28 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 EUR zajedno sa zateznim kamatama. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 69,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu je uložio tuženik. Presudu pobija u točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije dao odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, na temelju odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05,. 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 i 46/25; dalje: ZPP) s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR.

6. Žalba u sporovima male vrijednosti ne može se izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a to proizlazi iz čl. 467. st. 1. i 2. ZPP -a. Budući da u sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje, za drugostupanjski sud je činjenično stanje uvijek „pravilno utvrđeno“, to jest drugostupanjski sud, i kada ima sumnji u tom pogledu, ipak mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud.

7. Stoga, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a sud nije ispitivao navode žalitelja u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer se presuda u takvom sporu može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 232,28 EUR koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata limara i potrošnog materijala limara a koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata limara koju priznaje tuženik.

10. Nije sporno da su tuženik i BKS leasing Croatia d.o.o. sklopili ugovor o kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200083596 za vozilo marke i tipa Renault Clio, registarskih oznaka [registarska oznaka], a prema kojem ugovoru o osiguranju je Car Fleet Management d.o.o. ugovaratelj osiguranja, a BKS leasing Croatia d.o.o. osiguranik, te da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije niti vlasnik vozila niti osiguranik vezano za predmetno vozilo.

11. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost za štetu i visina štete.

12. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja.

12.1. Tužitelj je još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu potraživanja od 8. listopada 2024. kojim je oštećeni BKS leasing Croatia d.o.o. svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 232,28 EUR ustupio tužitelju a tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te da prema odredbi čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

13. Nadalje, niti prigovor pasivne legitimacije nije osnovan. Naime, tuženik nije osporavao da je isplatio tužitelju nesporni iznos štete po predmetnom štetnom događaju (253,23 EUR) te da je u svojoj ponudi učinio nespornom svoju odgovornost odnosno postojanje obveze na isplatu osigurnine i procijenio štetu na vozilu u iznosu od 253,23 EUR.

14. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu 123/01/2 odnosno po cijeni od 55,00 EUR plus PDV po radnom satu limara i lakirera već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio takav prigovor neosnovanim.

14.1. Iz Cjenika tužitelja proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 55,00 EUR uvećano za PDV za limarske radove. Nadalje, tužitelj je i oštećenom Car fleet management d.o.o. fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu.

15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u mjestu njegovog prebivališta te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/22. i 155/23.; dalje: ZOO).

15.1. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik, pa stoga nit odredba Uvjeta o kasko osiguranju E2. na koju se poziva tuženik i kojom je propisano da upravo tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila, nije primjenjiva na način kako to smatra tuženik, odnosno kao isključivo pravo tuženika na izbor radionice u kojoj će se izvršiti popravak.

15.2. Tužitelj kao serviser, u okviru poštovanja propisa o tržišnom natjecanju i ostalih pravnih pravila, ima pravo slobodno odrediti cijenu svojih radova. U tom smislu ta cijena može biti niža od, jednaka ili viša od cijene koju subjekti koji obavljaju istovrsnu djelatnost na istom području naplaćuju za istovrsne radove te ne mora biti ni prosječna cijena koju je on naplaćivao za istovrsne radove u prošlosti. Iz spisa predmeta ne proizlazi da je tužitelj cijene koje je naveo u svojem cjeniku i koje je zaračunao za popravak ovdje oštećenog vozila odredio kršenjem pravila koja su se u vrijeme određivanja cijena i nastanka činjenica u ovome postupku primjenjivala u Republici Hrvatskoj.

16. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tuženik nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

17. Navodima svoje žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

18. Valjalo je stoga temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Sudac

Kamelija Parać