REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3278/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednika vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Marije Bakula Vugrinec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I V E T A d.o.o. u stečaju, OIB: 09460550417, Zagreb, Ulica Roberta Frangeša Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnik Filip Gradišek, odvjetnik u Zagrebu, Budmanijeva 5, protiv tuženika LJILJAN S d.o.o., OIB: 32056006555, Kutina, Željeznička 2, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Penezić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Penezić i partneri d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 22, radi isplate iznosa od 13.790,16 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1041/2024 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1041/2024 od 12. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dubravke Mokry-Uroić iz Kutine, Kolodvorska 2 od 30. kolovoza 2024., poslovni broj Ovrv-3002/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-600/2024), a kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 13.790,16 EUR te troškove postupka u iznosu od 739,88 EUR, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku u roku od petnaest dana trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da tužitelju ne pripada naknada za izvršeni posao temeljem ugovora o djelu budući da je utvrdio da je tuženik sukladno odredbi iz čl. 606. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 153/23; dalje: ZOO) prigovorio zahtjevu tužitelja za plaćanjem preostale naknade za obavljeni posao s obzirom na to da radovi nisu u cijelosti izvedeni te je izvršeni posao imao nedostatke i dokazao da je nedostatcima pravovremeno obavijestio tužitelja te o tome izradio elaborat nedostataka, a tužitelj nije dokazao na koliku bi eventualno imao pravo naknadu za obavljeni posao uzimajući u obzir da nije izveo radove u kvantiteti i kvaliteti kako je to ugovoreno, odnosno budući da tužitelj nije dokazao kolika je vrijednost radova koju je izvršio uzimajući u obzir nedostatke u izvođenju radova.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu kojom ju pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka. Navodi da je izreka presude nejasna i da ima manjkavosti; da postoji proturječje u obrazloženju presude, da je obrazloženje nejasno i proturječno; da nisu uzeti u obzir materijalni dokazi koji prileže tužbi te da parnični trošak nije pravilno utvrđen. Ističe da predmet spora nije utvrđivanje stanovitih nedostataka, a kad bi se o tome i radilo, da bi tada trebalo jasno po vještaku utvrditi vrijednost nedostataka. Ističe da je utvrđeno da je poslovni odnos postojao i da potraživanje tužitelja nije plaćeno. Smatra da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir činjenicu da tuženik nije prijavio potraživanje u stečajnom postupku, niti je pokrenuo kakav postupak radi naknade štete, a niti je sporni račun vratio preporučenom poštom tužitelju već je naručio elaborat nedostataka. Stoga smatra da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer predmet postupka nije naknada štete tuženiku. Također smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio izvesti predloženi dokaz pribave podataka o tome je li tuženik zatražio odbitak pretporeza po utuženom računu. Ističe da je nejasno zbog čega prvostupanjski sud smatra da je dostavom elaborata s nedostatcima, a bez navođenja novčanog ekvivalenta nedostataka, tuženik dokazao da je oslobođen plaćanja izdanog računa u cijelosti. Ističe da je utvrđeno da je tuženik platio popravke društvu Alu-Line d.o.o. u iznosima od 3.643,68 EUR i od 885,00 EUR, zbog čega je nejasno da sud nije djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 9.231,48 EUR (razliku do vrijednosti tužbenog zahtjeva). U odnosu na parnični trošak, smatra da nije dobro obračunat jer nagrada za pripremno ročište u skladu s odvjetničkom tarifom iznosi ½ vrijednosti pa da stoga ne može iznositi 500,00 EUR + PDV, već eventualno 250,00 EUR + PDV. Stoga predlaže preinačiti pobijanu presudu te u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sudske pristojbe za žalbu prema odluci suda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.

6. Tijekom postupka, a niti u pobijanoj presudi, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Neosnovano žalitelj ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer uvidom u istu proizlazi da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, da njezina izreka nije nerazumljiva niti proturječna sama sebi ili njezinom obrazloženju. Također, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8. Predmet spora je tužiteljeva tražbina iz ugovora o djelu, a tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka prigovorio visini te tražbine, odnosno vrijednosti izvršenog djela, ističući da ono nije u cijelosti izvršeno, a da je u dijelu u kojem je izvršeno imalo nedostatke.

9. Uvidom u isprave u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje kad je utvrdio da naručena roba tuženiku nije u cijelosti isporučena (jer nisu isporučene lajsne oko prozora, kao ni dijelovi stolarije) te da je također pravilno utvrdio da je tuženik pravovremeno prigovorio nedostatcima, da je tražio od tužitelja njihovo otklanjanje, ali da tužitelj te nedostatke nije otklonio iako je priznao njihovo postojanje te da je radi otklanjanja nedostataka tuženik sklopio pravni posao s drugom pravnom osobom koja je te nedostatke djelomično otklonila.

10. Stoga osnovano žalitelj ističe da predmet spora nije naknada štete tuženiku. Međutim, prvostupanjski sud nije niti odlučivao o naknadi štete tuženiku pa u tom smislu nema pogrešne primjene materijalnog prava, a kako to žalitelj neosnovano smatra. Naime, kako tuženik niti u ovom postupku, a niti prije njega, nije istaknuo prema tužitelju svoju tražbinu s osnove eventualne naknade štete zbog nedostataka izvršenog djela ili zbog djelomičnog neispunjenja, nejasni su žalbeni navodi o tome da je tuženik svoje potraživanje trebao prijaviti u stečajnom postupku nad tužiteljem jer takvo potraživanje tuženik nikad nije niti isticao.

11. Naprotiv, tuženik je u ovom postupku prigovorio visini postavljenog tužbenog zahtjeva, otklanjajući ga u cijelosti, smatrajući da vrijednost izvršenih radova od strane tužitelja nije veća od iznosa od 150.000,00 kn koji je tuženik prije ovog postupka uplatio tužitelju na ime predujma.

12. Stoga je u konkretnoj situaciji u kojoj među strankama tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno postojanje nedostataka te u kojoj tužitelj nije osporio niti tuženikov prigovor djelomičnog neizvršenja djela, na tužitelju bio teret dokazivanja da je djelo izvršeno u upravo vrijednosti koju potražuje u ovom postupku.

13. Uvidom u tuženikov dopis od 31. prosinca 2022. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik tužitelja pozvao da izađe na teren i da utvrdi količinu izvedenih radova jer tuženik ne može prihvatiti račun za radove koji nisu izvedeni, a također je pravilno prvostupanjski sud uvidom u tuženikov dopis od 13. srpnja 2022. utvrdio da je tuženik podnio reklamaciju na izvedene radove te zatražio od tužitelja uklanjanje nedostataka.

14. Tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije niti tvrdio niti dokazao da je postupio po navedenim pozivima tuženika te da je utvrdio količinu izvedenih radova ili otklonio nedostatke, pogrešno sad smatrajući da je teret dokazivanja tih činjenica na strani tuženika. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je na tužitelju bio teret dokazivanja o vrijednosti izvršenih radova u situaciji kad je tuženik tome prigovorio, a među strankama nije bilo sporno da postoje nedostatci izvršenog djela i da djelo djelomično nije izvršeno.

15. Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je teret dokazivanja odlučnih činjenica o vrijednosti izvedenih radova bio na tužitelju sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, a također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj tu vrijednost nije dokazao.

16. U odnosu na žalbene navode koji se tiču odbijanja tužiteljevog dokaznog prijedloga da se od Porezne uprave zatraži podatak je li tuženik po utuženom računu iskoristio pravo na odbitak pretporeza, valja kazati da iz odredbe čl. 221.b st. 1. ZPP-a proizlazi da se kod odbitka pretporeza tražbina presumira, osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Prema tome, radi se o oborivoj presumpciji, te je tuženik ovlašten dokazivati suprotno. U ovom predmetu tuženik je u svakom slučaju dokazao suprotno jer je dokazao da tužiteljeva tražbina ne postoji onako kako je ona izražena u utuženom računu, s obzirom na postojanje nedostataka odnosno djelomičnog neizvršenja djela. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio navedeni dokazni prijedlog tužitelja.

17. Konačno, neosnovani su žalbeni navodi u pogledu odluke o parničnom trošku budući da je prvostupanjski sud pravilno tuženiku odmjerio trošak za pristup na ročišta od 18. veljače 2025., 15. travnja 2025. i 15. svibnja 2025. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

18. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Matas