REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1970/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednika vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Marije Bakule Vugrinec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ANDRITZ TEP d.o.o., Slavonski Brod, Ulica 108. brigade ZNG 84, OIB: 73880953014, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica iz Zagreba, Selska cesta 136, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 116, radi isplate iznosa od 1.009.586,22 EUR, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1403/2019 od 26. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se tuženikova i tužiteljeva žalba te se ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1403/2019 od 26. veljače 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom pravnog lijeka, odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime osigurnine i osiguranih troškova iznos od 854.338,00 EUR (točka I. izreke); iznos od 121.673,73 EUR (točka II. izreke); iznos od 14.110,72 EUR (točka III. izreke); iznos od 19.463,77 EUR (točka IV. izreke), sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 164.349,98 EUR, također sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana (točka V. izreke), a odbijen je tužitelj s dijelom parničnog troška u iznosu od 35.722,50 EUR, kao neosnovan (točka VI. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli i tužitelj i tuženik, svaki od njih u dijelu u kojem nije uspio u sporu.

3. Tuženik je podnio žalbu kojom prvostupanjsku presudu pobija u točkama I., II., III., IV. i V. njezine izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. U žalbi navodi da je nejasno zbog čega je prvostupanjski sud, nakon što je provedeno dopunsko vještačenje po vještaku Zlatku Omerhodžiću, izvanraspravno odredio novo vještačenje bez da je postupio u skladu s čl. 261. st. 3. Zakona o parničnom postupku odnosno bez da je utvrdio da mišljenje vještaka Omerhodžića ima proturječnosti ili nedostataka ili se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a to nije obrazloženo niti u pobijanoj presudi. Kako je rješenje o određivanju novog vještačenja doneseno izvanraspravno, tuženik je mišljenja da mu nije omogućeno da se očituje na prijedlog tužitelja, kako u pogledu provođenja novog vještačenja, tako u pogledu osobe vještaka u skladu s odredbom iz čl. 251. Zakona o parničnom postupku.

3.2. Ističe da postoji bitno razilaženje između nalaza i mišljenja dva vještaka, kako u pogledu primjene metode (etalonske – troškovničke), tako u pogledu visine troškova izgradnje izgorjelog objekta, zbog čega smatra da je sud trebao provesti njihovo zajedničko saslušanje odnosno pokušati njihovo usuglašavanje, a što je tuženik i predložio podneskom od 6. studenog 2024. te je također predložio i provođenje novog vještačenja po trećem vještaku odnosno po Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Ističe da sud u obrazloženju pobijane presude ne obrazlaže razloge zbog kojih je odbio navedene dokazne prijedloge pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka te je tuženiku onemogućeno raspravljanje. Ističe da sud uopće nije dao ocjenu nalaza i mišljenja vještaka Zlatka Omerhodžića. Ustraje kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka GR. Ističe da sud nije pozvao vještaka GR da se očituje na tuženikove navode iz podneska od 12. prosinca 2024. pa da je time tuženiku onemogućeno raspravljanje. Ističe da je vještak GR u svom nalazu i mišljenju prihvatio najskuplju od tri razine cijena, iako se novi objekt može izgraditi, a da zadovoljava današnje standarde, i po minimalnoj i po srednjoj cijeni iz tablice Hrvatske komore arhitekata – Pokazatelja troškova građenja – 2017. Napominje da je to od značaja jer da tužitelj nema pravo na poboljšani objekt i cijenu izgradnje novog objekta prema maksimalnoj jediničnoj cijeni iz tablice hrvatske komore arhitekata, odnosno da nema valjane pravne osnove da tuženik plaća naknadu za poboljšanja koja nisu bila predmet osiguranja.

3.3. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je tuženika obvezao na plaćanje troškova poboljšica, a ne na ugovorenu uspostavu prijašnjeg stanja uz uvažavanje važećih standarda.

3.4. Također, ističe da je tužitelju dosuđena osigurnina i za kotlovnicu te za troškove rušenja i raščišćavanja (57.088,49 EUR i 80.956,19 EUR) iako u samom nalazu i mišljenju vještaka GR temeljem kojeg je prihvaćen tužbeni zahtjev o tome nema ništa.

3.5. Osporava i dosuđene iznose na ime uglavničenih zateznih kamata iz točaka II., III. i IV. izreke presude, smatrajući da zatezna kamata nije mogla početi teći prije 29. travnja 2016., jer se radilo o polici osiguranja koju je tužitelj vinkulirao u korist banke, a banka je suglasnost za isplatu tužitelju dala tek 28. travnja 2016. pa tuženik prije tog dana nije mogao biti u zakašnjenju. Smatra da je dopuštenje banaka za isplatu trebao tražiti tužitelj jer je on taj koji je vinkulirao policu, a ne tuženik. Ističe da pobijana presuda ne sadrži razloge o tuženikovim prigovorima na visinu obračunatog iznosa kamata, a prvostupanjski sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem na tu okolnost iako je tuženik to predložio u podnesku od 27. rujna 2022. te na raspravi od 10. listopada 2022. Stoga smatra da se presuda u odnosu na uglavničene kamate ne može ispitati te da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka.

3.6. Zbog svega navedenog, predlaže preinačiti odnosno ukinuti pobijanu presudu te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška i troška postupka povodom žalbe u iznosu od 21.005,34 EUR.

4. Tužitelj žalbom pobija odluku o parničnom trošku u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu tog troška preko dosuđenog iznosa od 164.349,98 EUR (točka VI. izreke prvostupanjske presude), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

4.1. U žalbi u bitnome navodi da je djelomično povukao tužbu za iznos od 685.507,06 EUR 5.164.952,97 kn, da je to djelomično povlačenje uslijedilo nakon što je tuženik tijekom postupka djelomično ispunio tužiteljev zahtjev u toj visini te da je tužitelj temeljem odredbe iz čl. 158. st. 2 Zakona o parničnom postupku postavio zahtjev za naknadu parničnih troškova nastalih od pokretanja parnice pa do djelomičnog ispunjenja, odredivši pri tome isplaćeni iznos glavnice kao vrijednost predmeta spora. Ističe da je prvostupanjski sud u cijelosti propustio odlučiti o navedenom tužiteljevom zahtjevu pa da prvostupanjsko rješenje o tome nema razloge, niti se može ispitati, čime su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku, kao i povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

4.2. Smatra da ima pravo na naknadu parničnih troškova po djelomičnom udovoljenju tužbenom zahtjevu, a osobito kad od trenutka ispunjenja zahtjeva pa do povlačenja tužbe nisu nastali dodatni parnični troškovi, što je ovdje slučaj. Pri tome se poziva na sudsku praksu iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-046/10-2 i Rev-965/2022-2, Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-381/2021-2, Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1408/2021 te ovoga suda poslovni broj Pž-3906/20-2.

4.3. Osim toga, ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o trošku tužitelju dosudio naknadu prema Tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja pojedine radnje, iako je trebalo primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke, dakle Odvjetničku tarifu („Narodne novine“ broj 138/23) prema čijoj odredbi Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 EUR. U prilog navedenom, poziva se na sudsku praksu iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024. Smatra i da se odluka o trošku ne može ispitati te da postoji i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer su razlozi prvostupanjskog suda u pogledu primjene Tbr. 52.3. Odvjetničke tarife međusobno proturječni i nejasni.

4.4. Stoga predlaže preinačiti odluku o parničnom trošku i u cijelosti usvojiti zahtjev tužitelja u tom dijelu, odnosno ukinuti ju i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka (za pristojbu za žalbu iznos od 1.327,22 EUR, uvećano za nagradu za sastav žalbe u iznosu od 2.552,50 EUR + PDV).

5. U odgovoru na tužiteljevu žalbu, tuženik je u cijelosti osporio žalbene navode te predložio žalbu odbiti kao neosnovanu te obvezati tužitelja na naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.275,00 EUR uvećano za pristojbu po pozivu suda.

6. U odgovoru na tuženikovu žalbu, tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode te predložio tuženikovu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu tužitelju troškova žalbenog postupka u iznosu od 15.742,50 EUR.

7. Žalbe su osnovane.

8. Ispitavši prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je nepravilna i nezakonita jer postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno te se zasad ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

9. U odnosu na tuženikovu žalbu:

9.1. Predmet spora je tražbina tužitelja za isplatu osigurnine za štetu nastalu u štetnom događaju od 13. siječnja 2016. na 14. siječnja 2016., i to požaru na objektu Upravne zgrade tužitelja na adresi [adresa], a kojom prilikom je u potpunosti uništena Upravna zgrada i oprema u njoj, a djelomično su oštećeni i objekti koji su graničili s Upravnom zgradom, kotlovnica i stara menza.

9.2. Prvobitno podnesenim tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživao iznos od 1.285.681,73 EUR, da bi nakon djelomičnog podmirenja od strane tuženika tužitelj djelomično povukao tužbu te specificirao tužbeni zahtjev na iznos od 824.439,04 EUR. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka GR tužitelj potražuje iznos od 1.009.586,22 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima.

9.3. Tijekom prvostupanjskog postupka među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja niti činjenica da je između stranaka postojao Ugovor o osiguranju imovine tužitelja temeljem Police broj [broj police].

9.4. Tijekom prvostupanjskog postupka među strankama je bio sporan trošak izgradnje nove Upravne zgrade koja bi bila identična ili slična onoj uništenoj u požaru, uz uvažavanje novih standarda i sigurnosnih propisa, tijek zakonskih zateznih kamata te posebice, koju metodu treba primijeniti prilikom utvrđivanja troškova izgradnje nove upravne zgrade - etalonsku ili troškovničku.

9.5. U prvostupanjskom postupku provedena su dva građevinska vještačenja, prvo po vještaku Zlatku Omerhodžiću, a drugo po vještaku GR. Valja napomenuti i da je prije pokretanja ovog parničnog postupka tužitelj naručio vještačenje koje je provedeno po vještaku Ivu Smolji, čiji nalaz i mišljenje prileži spisu (list 224. – 243. spisa), a koji nalaz i mišljenje je koristio i vještak Omerhodžić prilikom izrade svog nalaza i mišljenja.

9.6. U prvom građevinskom vještačenju koje je obavio vještak Zlatko Omerhodžić, prilikom utvrđenja troškova izgradnje nove upravne zgrade vještak Omerhodžić je koristio etalon gradnje te nije uzimao u obzir razne troškovnike koji se nalaze u spisu jer je mišljenja da projektantski troškovnici mogu biti samo približna cjenovna orijentacija, s obzirom na to da svaki od njih ima u sebi osnovni poslovni interes i tendenciju za povećanjem ili sniženjem cijena. U svom nalazu i mišljenju vještak Omerhodžić navodi da je zadatak suda izračun zgrade „...koja nova upravna zgrada bi bila istovjetna ili slična staroj upravnoj zgradi...“, a da se takva sudski zadana „sličnost“ onda provodi etalonom uz uvažavanje svih tehničkih karakteristika realne situacije u staroj upravnoj zgradi. Navodi da se i vještak ing. Smoljo koristio istom etalonskom tablicom, ali se njegov izračun nije mogao koristiti iz razloga što nije uzimao u obzir odbitke, već je uzeo jediničnu cijenu u punom iznosu što ne odgovara stvarnoj situaciji. Vještak Omerhodžić je zaključio kako je za etalonski trošak građenja pogodna najniža cjenovna varijanta, tj. 4.500,00 kn/m2 BRP -a zgrade, koja je u svojoj najnižoj cjenovnoj varijanti najbliža staroj upravnoj zgradi sa svim materijalima i instalacijama.

U odnosu na troškove izgradnje kotlovnice vještak Omerhodžić je pojasnio da ove troškove nije moguće utvrditi po sistemu etalonske cijene građenja zato što je etalonska cijena građenja iskazana prema površini, a u vrijeme ovog vještačenja kotlovnica više nije postojala. Stoga je u tom dijelu vještak Omerhodžić koristio podatke iz izračuna vještaka Smolje, troškovničku metodu izračuna troškova prema arhitektonskom, projektantskom troškovniku kao što je to učinio vještak Smoljo u svom nalazu sačinjenom izvan ovog postupka.

9.7. Također, vještak mr. Zlatko Omerhodžić se očitovao da je etalonska jedinična cijena od 597,25 EUR / 4.500,00 kn donja početna (ali ne i konačna) varijanta koja je najrealnija prema sudskom zadatku i stvarnoj situaciji, zato što u sebi ima moderna obilježja etalonske gradnje potrebne za građevinsku i uporabnu dozvolu, a opet u svojoj donjoj početnoj cjenovnoj varijanti je najbliža staroj upravnoj zgradi sa svim materijalima i instalacijama.

9.8. Za tužitelja nije bilo prihvatljivo mišljenje vještaka Omerhodžića jer je smatrao da je odabrao pogrešnu metodu korištenja etalona građevinske struke te podcijenio realne troškove izgradnje nove upravne zgrade jer je jedini ispravni način izračuna troškova izgradnje upravne zgrade – izrada troškovnika prema arhitektonskom projektantskom troškovniku i to prema cijenama izgradnje u mjestu gdje se građevina nalazi i prema cijenama u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, kako je definirano uvjetima Ugovora o osiguranju, čime bi se utvrdili realni troškovi izgradnje nove upravne zgrade koje bi tužitelj imao u situaciji vraćanja u prvobitno stanje.

9.9. Budući da je tužitelj ustrajao u primjedbama u odnosu na metodologiju vještaka Omerhodžića te predložio provođenje novog građevinskog vještačenja za upravnu zgradu „...jer je razlika između primjene jedne i druge metodologije u financijskom smislu 4 milijuna kuna što svakako nije zanemariv iznos u odnosu na troškove koje bi tužitelj realno imao i nadoknadu koju ima upravo prema ugovoru o osiguranju.“, prvostupanjski sud odredio je izvođenje dokaza novim građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. GR, a na okolnost izračuna realnih troškova koje bi tužitelj imao da se – nakon požara – odlučio za izgradnju Upravne zgrade istovjetne one koja je postojala i prije požara (ali bez primjene tehničke amortizacije, jer se radi o osiguranju na novu vrijednost) uz udovoljavanje svim sigurnosnim i ostalim standardima koje građevine moraju imati kako bi dobile sve potrebne dozvole (da se pritom očituje koju metodu i zašto primjenjuje prilikom izračuna, da li etalonsku ili tzv. troškovničku metodu).

9.10. U drugom građevinskom vještačenju, za razliku od vještaka Omerhodžića, vještak GR je prilikom izrade svog nalaza i mišljenja (list 719 . - 744. spisa) primijenio troškovnu metodu ili metodu utvrđivanja stvarne vrijednosti za izračun vrijednosti nekretnine. Iznos realnih troškova gradnje utvrdio je kao zbroj troškovne vrijednosti građenja, vrijednosti komunalnog i vodnog doprinosa i vrijednosti projektne dokumentacije. Pri tome je primijenio tzv. troškovnu metodu koja se koristi za utvrđivanje tržišne vrijednosti izgrađenih građevnih čestica na kojima se nalaze zgrade javne namjene i drugi objekti svrha kojih nije stvaranje prihoda, a posebno kod samostojećih, poluugrađenih i ugrađenih obiteljskih kuća koje prema svojim obilježjima nisu usporedive. Navodi da je troškovna metoda primjerena i kod procjene vrijednosti šteta i nedostataka na građevinama te naknadno ulaganje u građevine. Pojašnjava da se u troškovnoj metodi utvrđuje troškovna vrijednost nekretnine iz troškovne vrijednosti građevina i vrijednosti zemljišta. Indeksni nizovi za cijenu gradnje mogu se utvrditi na temelju dostupnih podataka o kretanju normalnih troškova gradnje, vrijednosti etalona ili druge pogodne jedinice. Na temelju normalnih troškova gradnje, prikladnih indeksnih nizova za cijenu gradnje i odgovarajućih korekcijskih faktora utvrđuje se cijena gradnje novih građevina. Navodi da je, s obzirom na to da je zadatak vještaka bio utvrditi iznos realnih troškova izgradnje zgrade, s realnim tržišnim cijenama, za utvrđivanje tržišne vrijednosti predmetnih zgrada odabrao procjenu vrijednosti građevine troškovnom metodom na temelju normalnih troškova gradnje, a ne etalonskom metodom. Jedinična cijena po jednom m2 preuzeta je iz tablice Hrvatske komore arhitekata: pokazatelji troškovi građenja – 2017. godine za poslovne zgrade te iznosi 1.350,00 EUR / m2 s PDV-om.

10. Dakle, oba vještaka imala su identične zadatke od strane suda, odnosno procijeniti troškove izgradnje nove upravne zgrade koja bi bila istovjetna ili slična upravnoj zgradi koja je postojala prije požara, ali da zadovolji sadašnje standarde gradnje, međutim iznos troškova gradnje prema vještaku GR je za gotovo 4 milijuna kn veći od onog koji je izračunao vještak Zlatko Omerhodžić.

11. Prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka GR prvostupanjski sud navodi da se iz nalaza i mišljenja vještaka Smolje koji nije baziran na primjeni etalona, već na realnim cijenama rada i materijala, koje su pribavljene od tvrtke Sitolor d.o.o., može vidjeti da je Sitolor d.o.o. dao ponudu 2019., ali da je ista bazirana na cijenama iz srpnja 2017. kada je bila i aktualna izgradnja nove upravne zgrade (list 244. – 282. spisa). Prvostupanjski sud dalje utvrđuje kako troškovnik tvrtke Biro ulični d.o.o. za kojeg je i vještak Zlatko Omerhodžić potvrdio da bi trebao biti najtočniji, a koristio ga je i sam tuženik prilikom svoje procjene iz 11. mjeseca 2017., pokazuje da etalonska metoda nije jedina moguća u ovom predmetu već treba primijeniti troškovničku metodu, odnosno izradu troškovnika prema arhitektonskom i projektantskom troškovniku i to prema cijenama izgradnje u mjestu gdje se građevina nalazi i prema cijenama u vrijeme nastanka osiguranog slučaja.

11.1. Dalje prvostupanjski sud navodi da je vještak GR obrazložio zašto je primijenio troškovničku metodu i svojim usmenim očitovanjem na ročištu 27. studenog 2024. otklonio prigovore od strane tuženika te je stoga sud prihvatio njegov nalaz i mišljenje kao stručan i obrazložen. Nadalje, da je u dopunama nalaza i mišljenja vještak GR dodatno dostavio u spis sve kalkulacije za minimalnu srednju i maksimalnu vrijednost gradnje, a sve na bazi podataka iz 2016. Iz priloga HKA – Pokazatelji troškova građenja – 2017. (str. 23. Nalaza i mišljenja GR) je na dnu tablice vidljiva napomena „Tablica je izrađena na temelju podataka iz knjige „Baukosten 2016.“ (troškovi građenja 2016.). Vještak GR je utvrdio da je realna visina troškova izgradnje upravne zgrade (bez stare menze i PDV-a) 2.337.000,00 EUR, a što je i potvrdio usmeno na ročištu 27. studenog 2024. Iako je dostavio u spis kalkulacije minimalne srednje i najviše vrijednosti troškova izgradnje, vještak se očitovao i ostao je kod stava da treba uzeti najvišu vrijednost iz razloga što u stvarnosti troškovi gradnje premašuju cijene iz tablice koju je koristio. Dokaz ovome je i prije navedena činjenica da je vještak Smolje, na temelju realnih cijena tvrtke Sitolor, izračunao približno istu vrijednost gradnju kao i vještak GR.

11.2. Zbog navedenog, prvostupanjski sud prihvaća Nalaz i mišljenje vještaka GR, a sukladno kojemu je tužitelj dana 8. studenog 2024. specificirao tužbeni zahtjev kojim potražuje 1.009.586,22 EUR.

12. Takvu ocjenu prvostupanjskog suda zasad nije moguće ispitati niti prihvatiti pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer se prema ocjeni ovoga suda radi o stručnom pitanju primjene metode izračuna troškova gradnje, o kojoj niti ovaj, a niti prvostupanjski sud nema dovoljna stručna znanja.

13. Stoga osnovano tuženik ističe da je u konkretnom slučaju, s obzirom na proturječnosti u nalazima dva vještaka, valjalo odrediti treće vještačenje po Građevinskom fakultetu u Zagrebu, a kako je to tuženik i predložio tijekom prvostupanjskog postupka.

14. Zbog navedenog je pobijanu presudu valjalo ukinuti te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP -a, s tim da će u nastavku dokaznog postupka, prvostupanjski sud provesti predložene dokaze radi otklanjanja proturječnosti u nalazima vještaka.

15. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom uspjehu u sporu, ukinuta je i odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka iz točke V. izreke prvostupanjske presude, povodom tuženikove žalbe.

16. U odnosu na tužiteljevu žalbu:

17. Osnovano tužitelj ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 158. st. 2. ZPP-a.

17.1. Navedenom odredbom propisano je da je troškove postupka dužan tužitelju naknaditi tuženik, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

17.2. U konkretnom slučaju uvidom u spis proizlazi da je podneskom od 27. rujna 2022. (list 640. - 647. spisa) tužitelj smanjio tužbeni zahtjev odnosno djelomično povukao tužbu za iznos od 5.164.952,97 kn, a što je utvrđeno i pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda donesenim 26. veljače 2025. zajedno s pobijanom presudom.

17.3. Također proizlazi da je prilikom djelomičnog povlačenja tužbe, istim podneskom tužitelj podnio i zahtjev za naknadu parničnog troška temeljem odredbe iz čl. 158. st. 2. ZPP-a u ukupnom iznosu od 57.332,27 EUR, o kojem prvostupanjski sud nije odlučio.

17.4. Naime, uvidom u pobijanu presudu proizlazi da je prilikom donošenja odluke o trošku prvostupanjski sud uzeo u obzir samo tužiteljev troškovnik predan na ročištu od 13. siječnja 2025. kada je zaključena glavna rasprava, ali ne i troškovnik iz podneska od 27. rujna 2022. kojim je djelomično povučena tužba.

17.5. Neovisno o navedenom, prvostupanjski sud je svakako prilikom donošenja odluke o parničnom trošku trebao primijeniti i odredbu iz čl. 158. st. 2. ZPP-a jer je u konkretnom slučaju došlo do djelomičnog povlačenja tužbe nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu, što prvostupanjski sud nije učinio pa osnovano tuženik ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u tom dijelu.

17.6. U odnosu na preostale žalbene navode koji se tiču primjene različitih Odvjetničkih tarifa za pojedina vremenska razdoblja, odnosno različite vrijednosti boda, valja kazati da ovaj sud nije mogao ispitati te žalbene navode zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koju osnovano tužitelj ukazuje.

17.7. To stoga što u pobijanoj presudi (točka 47. obrazloženja) prvostupanjski sud navodi da je troškovnikom od 13. siječnja 2025., za radnje koje su poduzete u predmetu do 27. rujna 2022., tužitelj zatražio za svaku radnju iznos od 6.780,00 EUR (dakle po vrijednosti boda od 1 EUR), ali uvidom u taj troškovnik na listu 801. spisa nije moguće to utvrditi budući da više toga prepravljano i nadopisano te se ne može utvrditi što je od toga prepravio tužitelj, a što je nadopisao sud prilikom odlučivanja o troškovima. Isto se ne može utvrditi niti uvidom u e-Spis budući da sadržaj troškovnika nije učitan.

17.8. To je od utjecaja na pravilnost odluke o trošku jer u slučaju da je sam tužitelj zatražio manju vrijednost boda odnosno primjenu „stare“ Tarife za radnje poduzete do listopada 2022., sud mu niti ne bi mogao dosuditi trošak prema većoj vrijednosti boda jer sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva te u slučaju kad tužitelj traži manje, ne može mu se dosuditi više jer bi se u tom slučaju radilo o prekoračenju.

17.9. Međutim, kako je ranije istaknuto, zasad se ne može sa sigurnošću utvrditi koji iznos troška po pojedinoj radnji je tužitelj zahtijevao troškovnikom od 13. siječnja 2025. jer postoji proturječje između onoga što se o tome navodi u obrazloženju prvostupanjske presude i samog tog troškovnika.

17.10. U svakom slučaju, radi pravilne primjene materijalnog prava, napominje se prvostupanjskome sudu da sud prilikom donošenja odluke o troškovima u skladu s Tbr. 52. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 107/25; dalje u tekstu: Tarifa) primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Odredba iz Tbr. 52. t. 2. Tarife, koju je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio, ne odnosi se na sud već na odvjetnike u situacijama kad stranci obračunavaju odvjetničku nagradu.

17.11. Konačno valja kazati da nisu jasni razlozi djelomičnog odbijanja zatraženog troška u odnosu na tužiteljeve podneske od 8. veljače 2024., 19. rujna 2024. (vjerojatno 12. rujna 2024. budući da spisu ne prileži tužiteljev podnesak od 19. rujna 2024.) i od 8. studenog 2024., budući da uvidom u spis proizlazi da se radi o obrazloženim podnescima potrebnim za vođenje postupka.

17.12. Zbog svega navedenog, ovaj sud utvrđuje da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u odnosu na odluku iz točke V. izreke prvostupanjske presude pa ju je povodom tužiteljeve žalbe valjalo ukinuti.

17.13. U ponovnom postupku, prilikom donošenja odluke o troškovima prvostupanjski sud će uzeti u obzir i tužiteljev troškovnik od 27. rujna 2022. te primijeniti odredbu iz čl. 158. st. 2. ZPP-a. To konkretno znači da će utvrditi omjer uspjeha stranaka u sporu u postotku za svaku pojedinu fazu postupka (do djelomičnog povlačenja i nakon njega) u ovisnosti o promjeni vrijednosti predmeta spora od prvotno postavljenog zahtjeva pa nadalje. Ako postoje razlike u visini troškova zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se utvrđuju prema vrijednosti predmeta spora od prvotno postavljenog zahtjeva do smanjenog zahtjeva, tada kod obračuna troškova parničnog postupka, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koje je tužba povučena, troškove treba obračunati utvrđujući omjer uspjeha u sporu u skladu s odredbom iz čl. 158. ZPP -a, na način da pored dosuđenih troškova razmjerno uspjehu i vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku zaključenja glavne rasprave treba dosuditi i razliku troškova u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koje je tužba povučena i to prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje, respektirajući razloge zbog kojih je tužba djelomično povučena. To stoga što povlačenje tužbe, pa bilo ono i djelomično, povlači za sobom i djelomičan uspjeh ili neuspjeh tužitelja u sporu.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Matas