REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2909/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Marije Bakule Vugrinec, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Zečević, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Zagrebu, i 2. tuženika Stečajna masa iza MEĐIMURJE VISOKOGRADNJA d.d. u stečaju, OIB 60915701052, Varaždin, Zagrebačka 51, radi poništenja ugovora, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-64/2026-36 od 15. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-64/2026-36 od 15. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje Ugovora sklopljenog 21. prosinca 2001. između tuženika GRAD ZAGREB, i tuženika MEĐIMURJE VISOKOGRADNJA d.d. u stečaju, a kojim tuženik GRAD ZAGREB priznaje tuženiku MEĐIMURJE VISOKOGRADNJA d.d. u stečaju pravo vlasništva zemljišta oznake z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], formiranog parcelacijskim elaboratom oznake RN 1255/88, površine 754 čhv. Ili 2712 m2, te mu dopušta da bez ikakvog daljnjeg i pitanja i sudjelovanja upiše svoje pravo vlasništva na opisanom zemljištu u zemljišnoj knjizi i katastru, kao i zgradu sagrađenu na tom zemljištu, odnosno da upiše svoj posjed, zbog nedopuštene osnove, te su tuženi dužni trpjeti da se u pogledu ove nekretnine u postupku naknade za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine izvrši naturalni povrat (točka I. izreke), te je naložio tužiteljici naknaditi tuženiku GRAD ZAGREB trošak parničnog postupka u iznosu od 4.902,87 EUR sa zateznom kamatom (točka II. izreke), a tuženiku Stečajna masa iza MEĐIMURJE VISOKOGRADNJA d.d. u stečaju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.156,75 EUR (točka III. izreke).
2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u vezi s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za poništenje Ugovora sklopljenog 21. prosinca 2001. između tuženika GRAD ZAGREB i tuženika MEĐIMURJE VISOKOGRADNJA d.d. u stečaju (dalje: predmetni ugovor), kojim je tuženik GRAD ZAGREB priznao tuženiku MEĐIMURJE VISOKOGRADNJA d.d. u stečaju pravo vlasništva zemljišta oznake z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], formiranog parcelacijskim elaboratom oznake RN 1255/88, površine 754 čhv. Ili 2712 m2, te mu je dopustio da bez ikakvog daljnjeg i pitanja i sudjelovanja upiše svoje pravo vlasništva na opisanom zemljištu u zemljišnoj knjizi i katastru, kao i zgradu sagrađenu na tom zemljištu, odnosno da upiše svoj posjed, zbog nedopuštene osnove.
7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, uz obrazloženje, u bitnom:
- presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-1225/2015-3 od 18. studenog 2015. preinačena je presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-109/2014-32 od 10. travnja 2014. te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora, a rješenjem ukinuta je presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-109/2014-32 od 10. travnja 2014.u točki II. izreke i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak radi donošenja odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu za poništenje predmetnog ugovora,
- sukladno čl. 111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO/91) koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05), ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana u pogledu volje strana te kad je to tim zakonom ili posebnim propisom određeno, a sukladno čl. 112. ZOO/91, ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena, može tražiti da se ugovor poništi,
- pobojnost ugovora može isticati isključivo ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena, a ne bilo koja treća osoba kao što je slučaj kod ništetnosti ugovora, pa budući da tužiteljica nije ugovorna strana, nije ovlaštena isticati pobojnost ugovora sklopljenog između tuženika,
- osim toga, na temelju provedenog dokaznog postupka sud nije utvrdio da bi ugovor sklopila strana koja je ograničeno poslovno sposobna ili da bi pri njegovu sklapanju bilo mana u pogledu volje stranaka niti je utvrdio postojanje drugih razloga postojanja pobojnosti određenih bilo Zakonom o obveznim odnosima/91 bilo drugim propisima, a tužiteljica tijekom postupka nije istaknula razloge pobojnosti predmetnog ugovora niti je dokazala postojanje pretpostavki za pobojnost ugovora.
8. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
9. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica koja nije ugovorna strana nije ovlaštena isticati pobojnost predmetnog ugovora sklopljenog između tuženika, budući da sukladno čl. 112. ZOO/91 aktivnu legitimaciju za pobijanje ugovora ima ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama, npr. poslovni broj Revt 54/2015-2 od 15. prosinca 2020. i Rev 1094/01-2 od 24. ožujka 2004.). Stoga je pravilno i zakonito pobijanom presudom odbio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. Osim toga, tužiteljica nije ni činjenično navela razloge pobojnosti u smislu čl. 111. ZOO/91, a iz tužbe (i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva) proizlazi da se u odnosu na pobojnost predmetnog ugovora (isto kao i u odnosu na ništavost, o kojoj je pravomoćno odlučeno odbijanjem zahtjeva) poziva na nedopuštenu osnovu. Nedopuštena osnova je razlog ništavosti u smislu čl. 51. st. 2. u vezi čl. 52. ZOO/91, a ne pobojnosti ugovora.
11. Neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da ima pravo pobijati predmetni ugovor sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19; dalje: Zakon o naknadi), budući da njezina aktivna legitimacija ne proizlazi iz navedenog Zakona, kao niti iz činjenice da je upravni postupak radi naknade za oduzetu imovinu, koja je bila predmet predmetnog ugovora, prekinut do donošenja odluke u ovom sporu. Naime, u smislu čl. 73. Zakona o naknadi, ako među strankama u postupku za donošenje rješenja o naknadi za oduzetu imovinu, postoji spor glede činjenica od kojih zavisi neko njihovo pravo ili spor o tome postoji li neko pravo, nadležna služba može prekinuti postupak i uputiti stranke da pokrenu parnicu ili drugi postupak pred nadležnim tijelom. Suprotno žalbenim navodima, navedeno postupanje nadležne službe ne utječe na aktivnu legitimaciju tužiteljice u ovom postupku, budući da je aktivna legitimacija za poništenje ugovora propisana čl. 112. ZOO/91.
12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužiteljica žalbenim navodima neosnovano pobija pravilnost i zakonitost pobijane presude.
13. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima parničnog postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno odmjerio trošak tuženika kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).
14. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP -a odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.
Zagreb, 29. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dubravka Matas
