REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1017/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Marije Bakule Vugrinec, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB 69693144506, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, protiv tuženika EKO ZRMANJA, Poljoprivredna zadruga, OIB 48320414475, Ervenik, Kočević 35, kojeg zastupa punomoćnica Sidonija Grbavac, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate iznosa od 72.947,55 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-151/2024 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-151/2024 od 17. prosinca 2024. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 72.947,55 EUR sa zateznim kamatama i zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke) te je naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 3.350,00 EUR sa zateznim kamatama (točka II. izreke).
2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 1.718,75 EUR.
3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.375,00 EUR.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud nalazi da pobijana presuda u dijelu nije pravilna i zakonita.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 72.947,55 EUR sa zateznim kamatama, po osnovi naknade za neovlašteno korištenje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, kojim tužitelj gospodari i ima pravo raspolaganja zakupninom. Tužitelj kao predmnijevani vlasnik tužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama da je tuženik u razdoblju od 2015. do 2020. godine koristio šumsko zemljište za obavljanje poljoprivredne djelatnosti bez ikakve valjane pravne osnove te je pred Agencijom za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija) dao izjavu o korištenju šumskog zemljišta, tuženik je nepošteni posjednik jer je svjestan da nije sklopio ugovor o zakupu, pa je dužan platiti naknadu za neovlašteno korištenje. Tuženik je tijekom postupka osporio aktivnu legitimaciju tužitelja, istaknuo je da je tuženik pošteni posjednik i da ima valjanu pravnu osnovu korištenja te je istaknuo prigovor zastare.
7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev, ocijenivši da je osnovan tuženikov prigovor zastare sukladno čl. 229. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), kojim je propisano da tražbine zakupnine i najamnine, bilo da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za 3 godine.
8. Osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev se odnosi na naknadu za neovlašteno korištenje šumskog zemljišta (tužitelj jasno navodi da je tuženik koristio šumsko zemljište bez pravne osnove), a ne na isplatu zakupnine (kada postoji ugovor o zakupu kao pravna osnova) pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u ocjeni istaknutog prigovora zastare te je, zbog navedenog, propustio utvrditi odlučne činjenice za pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Budući da se radi o naknadi za neovlašteno korištenje šumskog zemljišta u razdoblju od 2015. do 2020. godine, tužitelj je u smislu odredbi Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13 i 94/14; dalje: ZŠ/2005) i Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 68/18, 115/18, 98/19, 32/20 i 145/20; dalje: ZŠ/2018) javni šumoposjednik koji gospodari šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, vodi evidenciju o plaćanju zakupnina, a nakon ZŠ/2018 ima ovlast i sklapati ugovore o zakupu šumskih zemljišta. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je ovlašten utužiti naknadu za neovlašteno korištenje šumskog zemljišta kao predmnijevani vlasnik (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Pž-348/2025-3 od 16. rujna 2025. i Pž-3950/2022-3 od 27. ožujka 2024.).
10. Pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika prosuđuje se sukladno čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14 i 81/15; dalje: ZV), pri čemu pošteni posjednik nije dužan platiti naknadu za korištenje (čl. 164. st. 1. ZV-a), dok je nepošteni posjednik dužan platiti naknadu za korištenje (čl. 165. st. 1. ZV-a), s time da vlasnikovo traženje naknade zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana (čl. 165. st. 2. ZV-a). Pri tome sama činjenica predaje u posjed stvari nije isključiva pretpostavka za zahtjev vlasnika stvari prema posjedniku za naknadu štete ili koristi koje je imao posjednik, već je dovoljno da je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.
11. Ocjena je ovog suda da postojanje pravne osnove tuženikovog korištenja šumskog zemljišta ne proizlazi iz činjenice da je tuženik upisan kao korisnik zemljišta u sustavu ARKOD (koji predstavlja evidenciju uporabe poljoprivrednog zemljišta na području Republike Hrvatske koju u digitalnom grafičkom obliku vodi Agencija), budući da upis u tu evidenciju ne predstavlja dokaz o postojanju valjane pravne osnove za korištenje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.
12. Naime, u odnosu na upis evidencije uporabe poljoprivrednog zemljišta u utuženom razdoblju mjerodavni su: Pravilnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta („Narodne novine“ broj: 149/11, 131/12, 24/13 i 9/14; dalje: Pravilnik 2011), Pravilnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta („Narodne novine“ broj: 35/15, 118/16, 26/17 i 17/18; dalje: Pravilnik 2015), Pravilnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta („Narodne novine“ broj: 17/18, 118/18 i 54/19; dalje: Pravilnik 2018) i Pravilnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta („Narodne novine“ broj: 54/19, 126/19, 147/20 i 1/23; dalje: Pravilnik 2019). Pri tome valja istaknuti da se do 2015. upis uporabe poljoprivrednog zemljišta vršio (samo) na temelju izjave poljoprivrednika, a tek nakon 2015. na temelju izjave i uz dokaze o vlasništvu ili posjedu zemljišta. Nadalje, tek je Pravilnikom 2018. određeno da se zemljište iz šumsko gospodarske osnove u vlasništvu Republike Hrvatske, koje poljoprivrednik koristi može se upisati u ARKOD uz pravno valjanu dokumentaciju u skladu s propisima koji reguliraju korištenje zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, kao i mogućnost brisanja parcele iz ARKOD-a ako vlasnik i/ili posjednik poljoprivrednog zemljišta ili ovlašteno tijelo za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem i zemljištem u šumsko gospodarskoj osnovi koje je u vlasništvu Republike Hrvatske obavijesti Agenciju da je njegovo zemljište bez suglasnosti upisano u ARKOD.
13. Budući da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice za pravilnu primjenu materijalnog prava, pobijana presuda nije pravilna i zakonita.
14. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 369. st. 1. ZPP -a ukinuo presudu u pobijanom dijelu te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
15. Odluka o troškovima žalbenog postupka donijeta je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će provesti novi prethodni postupak u kojem će odlučiti o prijedlozima za izvođenje dokaza (geodetsko vještačenje i pribavljanje podataka od Agencije) te će, nakon provedenog dokaznog postupka u kojem će utvrditi sve odlučne činjenice (tuženikovo poštenje odnosno nepoštenje, ako se radi o nepoštenom posjedniku kada su predmetne nekretnine predane te ovisno o tome osnovanost prigovora zastare), imajući u vidu upute iz ovog rješenja, donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu, koju će valjano obrazložiti.
Zagreb, 29. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dubravka Matas
