REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1199/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić u pravnoj stvari tužitelja- predlagatelja osiguranja 1. ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužiteljice-predlagateljice osiguranja 2. HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupaju punomoćnik Hrvoje Bićan i punomoćnica Branka Ivana Savičević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika-protivnika osiguranja 1. KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika-protivnika osiguranja 2. PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Vlatko Bukovac, odvjetnik u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja poslovni broj: Psp-47/2023-70 od 22. svibnja 2026. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 29. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Psp-47/2023-70 od 22. svibnja 2026. a odbija se i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem je suda prvoga stupnja odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kojom bi se tuženicima zabranilo izvođenje bilo kakvih radnji ili radova na dijelu nekretnine [adresa] koji se nalazi sjeverno od pozicije na kojoj se nalazila uklonjena žičana ograda kako je opisana zapisnikom o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika Kristijana Hukelja poslovni broj Ou-517/2023 od 21. travnja 2023., a južno od potpornog zida izgrađenog na nekretnini tužitelja gledano u smjeru istok-zapad duž njihove nekretnine, uključujući i zabranu uklanjanja bilo kojeg stabla, bilja ili drugog raslinja, ograda, stupova ili bilo kakvog drugog objekta ili dijela prirode koji se nalazi na opisanom dijelu nekretnine.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobijaju tužitelji zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). Smatraju kako je neovisno o tome je li posjedovno stanje moguće ili nije moguće uspostaviti, da se sadržaj posjedovne zaštite sastoji i od utvrđenja čina smetanja i zabrane takvog ili sličnog postupanja pa da je slijedom toga prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri tu mjeru pogrešno doveo u vezu isključivo s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja. Ističu i kako su prijedlog za određivanje privremene mjere podnijeli prije skoro tri godine, podneskom od 21. srpnja 2023. nakon što su tuženici počinili novi čin smetanja posjeda predmetnog zemljišta i to za trajanja ovog postupka i za trajanja postupka uređenja međe a koje činjenice su tužitelji dokazali mnogobrojnim dokazima (fotografije, utvrđenje činjenica po javnom bilježniku itd.) pa smatraju da je u vrijeme podnošenja prijedloga time dokazano ili učinjeno vjerojatnim da tuženici unatoč saznanju kako se protiv njih vodi ovaj postupak i postupak radi osiguranja dokaza i uređenja međe nemaju straha pred sudom i da im je nebitno kakve zabrane zakon propisuje već im je samo bitno ostvarenje njihova cilja a pri tome ne prežu od nasilnog ponašanja i postupanja. Dodaju kako su tijekom postupka u više navrata isticali da tuženici i dalje vrše radove ili nastavljaju s radovima na spornom dijelu zemljišta, da su počeli sa iskopima i s gradnjom a gradnja i u ovom trenutku traje i velikog je obima pa se takvo nasilje vrši iz dana u dan i šteta je sve veća jer se potpuno mijenja izgled predmetnog dijela zemljišta pa je upitno i hoće li se moći uspostaviti prijašnje posjedovno stanje i to ne sadnjom biljaka nego vraćanjem u posjed onog dijela koji je potrebno utvrditi geodetskim vještačenjem i to onako kako je bilo prije počinjenja čina smetanja.

2.1. Posebno ističu kako je postupak smetanja posjeda hitan postupak pa tako i postupak po prijedlogu za donošenje privremene mjere a prvostupanjski sud nije tako postupao pa je tuženicima omogućeno zakonom nedopustivo nasilje i samovlasno postupanje, s tim što na takav način prvostupanjski sud krši pravo tužitelja na pravično suđenje. Smatraju se da su dokazali vjerojatnim i postojanje opasnosti da bi bez mjere tuženici znatno otežali ostvarenje tražbine tužitelja i to osobito time što bi promijenili postojeće stanje stvari jer su oni promijenili i još uvijek mijenjaju postojeće stanje pa su tužitelji dokazali da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje i nastanak nenadoknadive štete a nasilje se vrši jer tuženici pod okriljem suda ne prestaju s radovima iako se vodi ovaj postupak i postupak uređenja međe. Predlažu preinačenje prvostupanjskog rješenja donošenjem predložene privremene mjere.

2.2. Tuženici su dostavili očitovanje na žalbu tužitelja smatrajući da su navodi iz žalbe neosnovani i da je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako nisu ostvarene pretpostavke za određivanje privremene mjere. Ističu kako se radi o dijelu njihove nekretnine koji uopće nije predmet posjedovnog spora pa bi potpuna zabrana svih radova nerazmjerno ograničila njihovo Ustavom zajamčeno pravo, tako da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da bi predložena mjera bila nerazmjerna cilju koji se njome navodno želi postići. Postavljaju zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 275,00 eura.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet je odlučivanja zahtjev tužitelja u parnici zbog smetanja posjeda protiv tuženika za određivanje privremene mjere kojom bi se tuženicima zabranilo izvođenje bilo kakvih radnji ili radova na dijelu nekretnine [adresa] koji se nalazi sjeverno od pozicije na kojoj se nalazila uklonjena žičana ograda kako je opisana zapisnikom o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika [naziv] poslovni broj OU-517/2023 od 21. travnja 2023. a južno od potpornog zida izgrađenog na nekretnini tužitelja gledano u smjeru istok-zapad duž nekretnine tužitelja, uključujući i zabranu uklanjanja bilo kojeg stabla, bilja ili drugog raslinja, ograda, stupova ili bilo kakvog drugog objekta ili dijela prirode koji se nalazi na opisanom dijelu nekretnine.

5. Tužba je u parničnom postupku zbog smetanja posjeda podnesena 18. travnja 2023. i o njoj još nije odlučeno a prijedlog je za određivanje privremene mjere podnesen 21. srpnja 2023.

6. Prvostupanjskim je rješenjem, koje je doneseno 22. svibnja 2026., odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, s obrazloženjem kako je prilikom provedbe očevida na licu mjesta te fotografija u spisu razvidno da se na spornom dijelu nekretnine u odnosu na koji se traži određivanje privremene mjere (od žičane ograde koja je uklonjena, do potpornog zida izgrađenog na nekretnini tužitelja) više ne nalazi drveće, stabla, raslinje, ograda, stupovi ili kakav drugi objekt, pa da slijedom toga privremena mjera u dijelu u kojem se traži zabrana uklanjanja navedenog nije adekvatna, odnosno kako u situaciji kada je već došlo do izvođenja radova, a kojom prilikom su prema navodima tužitelja uklonjene lovor višnje, lejlandski čempresi, dio ograde te maknuti stupovi, nije jasno kako bi se zabranom uklanjanja drveća i ostalih objekata spriječila promjena postojećeg stanja kada je sve navedeno već uklonjeno, dok u odnosu na zahtjev zabrane izvođenja bilo kakvih radova ili radnje na spornom dijelu, kako je opisan u privremenoj mjeri, prvostupanjski sud navodi kako se prihvaćanjem mjere u tom dijelu ne može postići svrha predložene mjere, a to je prema navodima tužitelja kasnija mogućnost uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, sve zbog nemogućnosti udovoljenja tužbenom zahtjevu u dijelu u kojem tužitelji traže uspostavu prijašnjeg stanja zasadom odgovarajućih lovor višnji i lejlandskih čempresa koje su, prema navodima tužitelja, posjekli tuženici.

7. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u žalbi tužitelja pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi sa člankom 381. i sve u vezi s člankom 438. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio prvostupanjsko rješenje zakonitim i pravilnim pa žalbu tužitelja slijedom toga djelomično

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

8.1. Od ostalih je žalbenih razloga djelomično ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o prijedlogu tužitelja.

9. U konkretnom su slučaju tužitelji zatražili posjedovnu zaštitu podnošenjem tužbe zbog smetanja posjeda još 17. travnja 2023., najprije utvrđenjem da su ih tuženici smetali u posjedu nekretnine u [adresa] (k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) koja obuhvaća i dvorište, tako što su uz južni rub nekretnine uklonili žicu između nekretnina tuženika i tužitelja dužine 32 metra, uklonili stupove (15 komada) koji su držali ogradu te posjekli dijelom lovor višnju visine 150 cm uz tu ogradu i da su to učinili 18. ožujka 2023. a 22. ožujka 2023. posjekli stabla dvaju lejlendskih čempresa i uklonili preostalu žicu između nekretnina te uklonili betonske stupove (3 komada) koji su držali ogradu i posjekli preostali dio lovor višnje, odrezali dio željezne ograde koja je u posjedu tužitelja te posjekli ostalo uz ogradu pa time onemogućili tužiteljima korištenje nekretnine na svakodobni uobičajen način.

9.1. Tužitelji su potom u tužbi postavili i kondemnatorni zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja – vraćanjem žičane ograde na mjesto gdje je bila ranije, dužine 32 metra, koja se protezala od [adresa] uz južni rub nekretnine tužitelja prema zapadu, kao i vraćanjem drvenih (15) i betonskih (3) stupova, koji su držali žičanu ogradu te sadnjom odgovarajućeg raslinja (lovor višnje i lejlandskog čempresa) i vraćanjem željezne ograde te omogućavanjem nesmetanog uživanja posjeda tužitelja i konačno – zabranom takvog ili sličnog smetanja posjeda ubuduće.

10. Nedugo nakon podnošenja tužbe tužitelji su, 21. srpnja 2023., podnijeli i prijedlog za osiguranje tražbine određivanjem privremene mjere zabranom tuženicima izvođenja bilo kakvih radnji i radova na dijelu nekretnine [adresa] koji se nalazi sjeverno od pozicije na kojoj se nalazila uklonjena žičana ograda kako je opisana u zapisniku o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika [naziv] broj OU-517/2023 od 21. travnja 2023., a južno od potpornog zida izgrađenog na nekretnini tužitelja gledano u smjeru istok-zapad duž njihove nekretnine, uključujući i zabranu uklanjanja bilo kojeg stabla, bilja ili drugog raslinja, ograda, stupova ili bilo kakvog drugog objekta ili dijela prirode koji se nalazi na tom dijelu nekretnine.

10.1. U navedenom su prijedlogu tužitelji naveli kako su tuženici nakon podnošenja tužbe zbog smetanja posjeda porušili još jedno stablo - treći lejlandski čempres guste krošnje i visine preko šest metara i starosti oko deset godina - pa su podnijeli novi zahtjev za posjedovnu zaštitu ali ujedno i prijedlog za osiguranje privremenom mjerom kojom će se tuženicima zabraniti izvođenje bilo kakvih radnji i radova na tom dijelu nekretnine za koji tvrde da je bio u njihovu posjedu kao uređeno dvorište već preko 40 godina i da je to bilo vidljivo a iz postupanja tuženika razvidno da će bez privremene mjere spriječiti odnosno znatno otežati ostvarenje tražbine tužitelja, osobito time što će promijeniti postojeće stanje stvari.

11. Prvostupanjski je sud o prijedlogu za određivanje privremene mjere odlučio tek sada pobijanim rješenjem od 22. svibnja 2026., nakon što je izvedeno saslušanje više svjedoka te parničnih stranaka i obavljen uviđaj na nekretnini, i to tako što je odbio prijedlog s obrazloženjem kako su svi radovi već izvedeni i da na spornom dijelu – od žičane ograde koja je uklonjena pa do potpornog zida izgrađenog na nekretnini tužitelja

– više ne postoji drveće ni bilo kakvo raslinje, ograda, stupovi ili kakav drugi objekt pa da zbog toga privremena mjera u dijelu kojim se traži zabrana uklanjanja navedenog više nije adekvatna jer "nije jasno kako bi se zabranom uklanjanja drveća i ostalih objekata spriječila promjena postojećeg stanja u situaciji kad je to sve već uklonjeno."

11.1. U pogledu zahtjeva za zabranu izvođenja bilo kakvih radova ili radnji na spornom dijelu, kako je opisan u prijedlogu za određivanje privremene mjere, prvostupanjski je sud ocijenio kako se prihvaćanjem takvog prijedloga ne bi mogla postići svrha predložene mjere a to je kasnija mogućnost uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, i to iz razloga jer nije moguće narediti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja sadnjom odgovarajućih stabala lovor višnje i lejlandskih čempresa.

12. Iz stanja spisa, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, proizlazi vjerojatnost tražbine tužitelja, ali prema sadašnjem stanju stvari doista više ne postoji opasnost da bi tuženici mogli vršiti daljnje promjene na spornom dijelu nekretnine (između potpornog zida na nekretnini tužitelja i poteza na kojemu je ranije bila postavljena žičana ograda na stupovima – drvenim i betonskim), već su svi radovi (uklanjanje ograde i stupove te stabala i raslinja) bili izvedeni ranije, uključujući i postavljanje markera (šipki) koje je postavio geometar, kako je sve konstatirano na ročištu za uviđaj 6. lipnja 2025. (stranica 217 prijepisa spisa) a ni nakon toga u spisu nema naznaka o tome da tuženici izvode ili namjeravaju izvesti neke radove (zidanje, ograđivanje) spornog zemljišta kojima bi onemogućili tužiteljima vraćanje posjeda ako uspiju u posjedovnoj parnici.

13. Prvostupanjski se sud doduše neosnovano pozvao na razlog odbijanja prijedloga za zabranu izvođenja bilo kojih radnji i radova kao osiguranja za tražbinu u pogledu uspostave ranijeg posjedovnog stanja u odnosu na posječena stabla jer, iako je točno da se u cilju uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja ne može narediti sadnja stabala lovor višnje i čempresa, predmet je zaštite posjeda sporni dio nekretnine koju tužitelji žele ponovno nesmetano posjedovati a to ne bi mogli ako bi tuženici znatno promijenili stanje tog dijela nekretnine.

13.1. Ova pogrešna ocjena prvostupanjskog suda međutim nije utjecala na odluku jer je u svakom slučaju trebalo odbiti prijedlog tužitelja za osiguranje njihove nenovčane tražbine koja se odnosi na uspostavu ranijega posjedovnog stanja, iz razloga što tužitelji nisu učinili vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere tuženici spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja na spornom dijelu nekretnine (na koji se i sada može nesmetano doći preko potpornog zida – podzida) niti su učinili vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje (stranke su mirne pa ne prijeti nikakvo nasilje) ili nastanak nenadoknadive štete jer takva šteta ne prijeti, što znači da nisu ostvarene pretpostavke propisane u članku 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.) za određivanje privremene mjere.

14. Tužitelji su inače u pravu kada ističu da se radi o hitnom postupku i da je prvostupanjski sud ranije trebao odlučiti o prijedlogu za privremenu mjeru a po svemu sudeći već donijeti i odluku u sporu zbog smetanja posjeda, ali to sve nije od utjecaja na odluku kojom je odbijen prijedlog za osiguranje, tim više što su sve radnje i radovi koje su tuženici poduzimali već bili izvršeni u vrijeme podnošenja prijedloga.

15. Iz svega navedenog proizlazi nepostojanje žalbenih razloga zbog kojih tužitelji pobijaju prvostupanjsko rješenje a ni onih na koje se pazi po službenoj dužnosti pa je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

16. Odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu jer ti troškovi nisu potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. u vezi s člankom 438. ZPP.

17. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 380. točke 2. u vezi s člancima 381. i 368. stavkom 2. a u pogledu troškova nastalih u povodu žalbe na temelju članka 166. stavka 1. i sve u vezi s člankom 438. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli, 29. srpnja 2026.

Sudac

Marija Sošić