Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-675/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavićić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Pavičić & Partneri d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 20/II, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1692/2019-74 od 16. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1692/2019-74 od 16. listopada 2025. u dijelu pod st. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete preko iznosa od 1.100,00 EUR do iznosa od 2.616,74 EUR, ili za iznos od 1.516,74 EUR sa zateznim kamatama od 17. travnja 2019. do isplate, u dijelu pod st. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 500,00 EUR do iznosa od 2.682,34 EUR, ili za iznos od 2.182,34 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu pod st. V. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.664,82 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod st. III. izreke, kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 2.682,34 EUR do iznosa od 2.994,84 EUR, ili iza iznos od 312,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu pod st. V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i za navedeno odlučuje:

1. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa od 2.682,34 EUR do iznosa od 2.994,84 EUR, ili iza iznos od 312,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, povećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjev tuženika za isplatu zateznih kamata na taj iznos od 16. listopada 2025. do

28. srpnja 2026. odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu 2.616,74 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2019. do isplate (st. I. izreke), odbijen je tužitelj s ostatkom tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se zahtijeva isplata zateznih kamata na dosuđeni iznos 2.616,74 EUR tekućim od 10. ožujka 2018. do 16. travnja 2019., kao s neosnovanim (st. II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.994,84 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. do isplate (st. III. izreke), odbijen je tužitelj s ostatkom zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao s neosnovanim (st. IV. izreke) te je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova, sa zatraženim zateznim kamatama, kao s neosnovanim (st. V. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu, i to u dijelu pod stavkom I. izreke preko iznosa od 1.100,00 EUR do dosuđenog iznosa od 2.616,74 EUR, ili za iznos od 1.516,74 EUR, u dijelu kojim su zatezne kamate dosuđene na preinačeni, povišeni tužbeni zahtjev od 17. travnja 2019. do isplate, te u dijelu odluke o troškovima postupka kojim je tužitelju priznat trošak za sastav četiri obrazložena podneska, kao i za sastav sedam ostalih podnesaka, te u dijelu odluke kojim tuženiku nije priznat zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, na koje ima pravo bez obzira na uspjeh tužitelja u sporu, jer ih je uzrokovao tužitelj svojom krivnjom, i to iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 190. st. 2. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi, kada je prihvatio preinaku tužbe sa ročišta za glavnu raspravu od 11. rujna 2025. , na kojoj je tužitelj povisio tužbeni zahtjev sa iznosa od 1.561,59 EUR na iznos od 2.616,74 EUR. Naime, u tužbi je tužitelj potraživao naknadu štete u iznosu od 2.681,00 EUR, podneskom od 16. lipnja 2007. povisio je zahtjev na iznos od 4.738,20 EUR, da bi podneskom od 21. kolovoza 2020., nakon provedenog medicinskog vještačenja kojim je utvrđeno smanjene životne aktivnosti tužitelja od 10 %, i nakon što je tuženik isplatio iznos štete od 2.123,56 EUR, smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 2.631,89 EUR. Dopunskim medicinskim vještačenjem od 7. prosinca 2023., smanjena je procjena životne aktivnosti tužitelja na 5 %, te je u odnosu na takvu procjenu tužitelj podneskom od 4. travnja 2024. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 1.561,59 EUR, ali to ne predstavlja preinaku tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP, jer se radi o smanjenju tužbenog zahtjeva, tako da je tek na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. rujna 2025. tužitelj preinačio tužbu kada je povisio tužbeni zahtjev na iznos od 2.616,74 EUR, kako bi ga uskladio s dopunskim nalazom medicinskog vještaka kojim je izmijenjena procjena smanjenje životne aktivnosti tužitelja sa 10 % na 5 %, ali uzimajući u obzir i inflatorna kretanja, pa ne postoji njegova krivnja što prije nije uskladio tužbeni zahtjev s dopunskim nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka. Dakle, tužitelj podneskom od 4. travnja 2024. nije preinačio tužbu, već je to učinio na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. rujna 2025., pa je tek tada uskladio svoj zahtjev s dopunskim nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka kojim je izmijenjena procjena smanjena životne aktivnosti tužitelja, a što je u skladu čl. 190. st. 2. ZPP.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog spora je naknada štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi 10. rujna 2017., u Zagrebu, u Ulici kneza Branimira kod k.br. 4, u kojoj je stradao kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Za nesreću je odgovorna TI iz [adresa], koja je upravljala vozilom registarske oznake [registarska oznaka]. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 11. rujna 2025. tužitelj na ime naknade štete potražuje iznos od 2.616,74 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebetića, stalnog sudskog vještaka, kao i dopune nalaza i mišljenja, čiji je nalaz i mišljenje prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, pravilno utvrdio da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio istegnuće mišića uz vratnu kralješnicu, napuknuće obje grane lijeve preponske kosti i natučenje lijevog ramena što je dovelo do djelomičnog razdora tetiva rotatorne manšete. Liječen je imobilizacijom vrata ovratnikom, mirovanjem, analgeticima. Zbog tegoba s ramenom, proveo je dugotrajnu fizikalnu terapiju. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom fizijatra 16. travnja 2019. Tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Trpio je primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Prema priloženim medicinskim ispravama i nalazu kod pregleda tužitelja, kao posljedica natučenja lijevog ramena kod tužitelja je došlo do djelomičnog razdora tetiva rotatorne manšete, zaostale su kronične boli u ramenu, ograničenje opsega pokreta u manjem stupnju i slabost mišića supraspinatusa i subskapularisa. Navedene trajne posljedice uzrok su umanjenja životne aktivnosti od 5 % uslijed koji tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli. U dopunskom nalazu i mišljenju od 7. prosinca 2023. medicinski je vještak utvrdio prema dodatno dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji da je tužitelj neposredno prije štetnog događaja imao bolove u lijevom ramenu, da je utvrđeno da ima kalcifikat u ramenu zbog čega je upućen na terapiju udarnog vala, tako da je natučenje ramena u prometnoj nezgodi dovelo do djelomično razdora već „bolesne“ tetive. Prema slobodnoj ocjeni vještak iznosi mišljenje da su obje činjenice u podjednakim omjerima odgovorne za sadašnje trajne posljedice, odnosno djelomični razdor tetiva rotatorne manšete iz štetnog događaja, tako da je prema konačnom mišljenju medicinskog vještaka predmetni štetni događaj uzrokovao smanjene životne aktivnosti tužitelja za 5 %, umjesto ranije procijene od 10 %. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna u opsegu od 2 sata dnevno tri tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično.

9. Na temelju tako pravilno utvrđenih činjenica od strane suda prvog stupnja, a uzimajući u obzir sve okolnosti slučaju, posebice starost tužitelja, dugotrajnost fizikalne terapije, intenzitet i trajanje fizičkih boli i straha, te postotak smanjenja životne aktivnosti, kao i zanimanje tužitelja (profesor violine), prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/28, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) kada je utvrdio da tužitelju po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada od 4.572,30 EUR, a koji je iznos pravilno umanjio za nesporno isplaćeni iznos od strane tuženika od 2.123,56 EUR, što iznosi 2.448,74 EUR.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju za 42 sata tuđe pomoći i njege, po cijeni sata od 4,00 EUR, pripada iznos od 168,00 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO), tako da tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.616,74 EUR, koliko je prvostupanjski sud tužitelji i dosudio.

11. Zatezne kamate prema čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, koji je podnesen 10. ožujka 2018. do isplate, ali je u tome dijelu tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata, na koji dio presude nije podnio žalbu, tako da mu suprotno žalbenim navodima tuženika zatezne kamate svakako teku i od dana 17. travnja 2019. do isplate, kako je presuđeno prvostupanjskom presudom.

12. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke presude u dijelu pod st. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete preko pobijanog iznosa od 1.100,00 EUR do iznosa od 2.616,74 EUR, ili za iznos od 1.516,74 EUR s zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. travnja 2019. do isplate.

13. U odnosu na troškove postupka, a s obzirom na žalbene navede tuženika, treba reći da je tužitelj cjelokupni zdravstveni karton trebao pribaviti prije provođenja medicinskog vještačenja, odnosno uz podnesak od 23. prosinca 2020., kada je dostavio djelomični zdravstveni karton, koji je cjelokupni dostavio tek uz podnesak od 5. srpnja 2023., tako da nema pravo na troškove za sastav podnesaka od 13. rujna 2021., 26. siječnja 2022., 8. travnja 2022., 23. prosinca 2022. i 5. srpnja 2023., koji se odnose na pribavljanje zdravstvenog kartona, na što s pravom ukazuje tuženik u žalbi, za sastav kojih mu je prvostupanjski sud priznao trošak od 50 EUR po podnesku, ili ukupno 250,00 EUR, s PDV od 25 %, 312,500 EUR.

14. No, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak za sastav 4 obrazložena podneska temeljem Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25, dalje: OT), dok mu za sastav podnesaka od 17. lipnja 2020. i 24. kolovoza 2020. s pravom nije priznao trošak po tom tarifnom broju, jer se ne radi o obrazloženim podnescima. Naime, prvostupanjski je sud tužitelju od ukupno 6 obrazloženih podnesaka po Tbr. 8/1 OT priznao trošak za 4 takva podneska.

15. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke pobijane presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 500,00 EUR do iznosa od 2.682,34 EUR (2.994,84 EUR umanjeno za iznos od 312,50 EUR), ili za iznos od 2.182,34 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je temeljem čl. 380. t. 3. ZPP trebalo preinačiti st. III. izreke presude i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka od 312,50 EUR.

16. Tuženik u žalbi ukazuje da mu je trebalo priznati troškove za sastav podnesaka od 7. studenog 2020., 26. kolovoza 2021., 14. kolovoza 2025. te trošak pristupa na ročište od 3. prosinca 2020., bez obzira na uspjeh tužitelja u sporu, po čl. 156. st. 1. ZPP, jer da su mu ti troškovi nastali zbog toga što tužitelj nije odmah po nalogu suda dostavio cjelokupni zdravstveni karton.

17. Krivnjom tužitelja, koji nije na vrijeme dostavio cjelokupni zdravstveni karton, nastao je tuženiku trošak za sastav podneska od 26. kolovoza 2021., za koji mu pripada 25 bodova temeljem Tbr. 8/4 OT, jer u tom podnesku tuženik traži da se pribavi cjelokupni zdravstveni karton tužitelja, a isti mu trošak pripada i za sastav podneska od 14. kolovoza 2025., jer se u tom podnesku tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, do koje je došlo zbog toga što je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev nakon dopunskog nalaza medicinskog vještaka kojim je snižena procjena smanjenja životne aktivnosti tužitelja na 5 %, a nakon pribave cjelokupnog zdravstvenog kartona.

18. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška za sastav podneska od 7. studenog 2020., jer se tim podneskom tuženik očitovao na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka u odnosu na procjenu smanjenja životne aktivnosti iz osnovnog nalaza i mišljenja koja je procjena kasnije, nakon pribave cjelokupnog zdravstvenog kartona, izmijenjena, ali se očitovao i na procjenu pretrpljenih fizičkih boli, koja kasnije nije mijenjana, pa sadržaj tog podneska nije isključivo vezan uz procjenu smanjenja životne aktivnosti, odnosno za naknadno pribavljanje cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja.

19. Tuženiku ne pripada niti trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 3. prosinca 2020. od 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), jer se na tom ročištu medicinski vještak očitovao na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, a kako je usmeno iznošenje nalaza i mišljenja u parničnom postupku pravilo (čl. 260. st. 1. ZPP), taj bi trošak nastao i da je odmah pribavljen cjelokupni zdravstveni karton.

20. Sveukupno tuženiku temeljem čl. 156. st. 1. ZPP pripada trošak od 50 bodova ili 100,00 EUR, sa PDV od 25 %, 125,00 EUR, tako da je trebalo temeljem čl. 380. t. 3. ZPP preinačiti st. V. izreke presude i dosuditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR, sa zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP), dok je zahtjev tuženika za isplatu zateznih kamata na parnični trošak tekućih od dana donošenja prvostupanjske presude do 28. srpnja 2026., trebalo odbiti kao neosnovan. Temeljem čl. 380. t. 2. ZPP trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. V. izreke presude za iznos od 1.664,82 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (potražuje troškovnikom iznos od 1.789,82 EUR, a priznat mu je trošak od 125,00 EUR).

21. Tuženik je u žalbenom postupku uspio samo glede sporednih tražbina, pa mu ne pripada pravo na naknadu troška za sastav žalbe, jer se uspjeh u žalbenom postupku određuje s obzirom na uspjeh glede glavnog zahtjeva, a u tome dijelu tuženik nije uspio u žalbenom postupku.

22. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper