REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4025/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Marije Bakula Vugrinec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sedra Consulting d.o.o. iz Zagreba, Uskopska 1, OIB 09177957072, kojeg zastupa punomoćnica Marija Koprivica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Dorijan konto d.o.o. iz Zagreba, Froudeova 7, OIB 33419228819, kojeg zastupa punomoćnik Ante Pleić, odvjetnik u V, N, Prka i Partneri odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika MERKUR OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Ljudevita Posavskog 31, OIB: 08937835435, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-566/2021 od 29. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-566/2021 od 29. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-566/2021 od 29. srpnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka (točka II. izreke).

1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je, nakon provedenog postupka, utvrdio da tuženik nije povrijedio ugovorne obveze prema tužitelju te da stoga tužitelj nema pravo na naknadu štete u smislu članka 360. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/2015., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje: ZOO), te obrazlaže svoje zaključke.

1.2. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud odlučio kao u izreci, a odluku o troškovima postupka temelji na odredbama članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 153/23.; dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 23/22. , 126/22.; dalje Tarifa).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. te članka 34. stavka 2. točaka 6. i 11. ZPP-a.

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno naveo kako tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, jer je tuženik ustrajao kod svojih prigovora na navedeni nalaz, posebno imajući u vidu da je tuženik vršio knjiženja bez računovodstvenih isprava na vlastitu ruku, bez naloga tužitelja, a što je tužitelj isticao od početka spora.

2.2. Dalje, prema mišljenju tužitelja, prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno ocijenio izvedene dokaze, osobito iskaze svjedoka, koje je analizirao selektivno, pozivajući se samo na dijelove koji idu u prilog tuženiku, dok potpuno zanemaruje ostatak iskaza pojedinih svjedoka, čime je počinjena povreda odredbe članka 8. ZPP-a. Smatra i da je sud učinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži nedostatke pa o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a radi čega je došlo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te posljedično i pogrešne primjene materijalnog prava, i to iz razloga što tuženik nije počinio manje propuste u vođenju poslovnih knjiga tužitelja, već se radilo o velikim propustima.

2.3. Dalje, prema mišljenju tužitelja, počinjena je i bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, jer sud nije dopustio dopunsko saslušanje svjedokinje VF i to na okolnost na koji je način utvrdila navedene propuste tuženika u knjiženjima jer je odgovor na to pitanje bitan za donošenje odluke i razumijevanja tužiteljeve potrebe za otklanjanjem propusta tuženika od strane društva Klijent d.o.o., a osobito zato što vještak prema svom nalazu i mišljenju isto nije mogao utvrditi.

2.4. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu odnosno presudu u tom dijelu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na tužiteljevu žalbu tuženik osporava navode žalitelja, predlaže žalbu odbiti, uz naknadu troškova odgovora.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

6. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Stoga to što se tuž itelj ne slaže s određenim tumačenjima prvostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom niti znači da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a, na koju se tužitelj poziva.

7. Dalje, prvostupanjski je sud dao valjanu ocjenu provedenih dokaza te nije postupio protivno odredbe članka 8. ZPP-a, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, koja bi utjecala na pravilnost i zakonitost pobijene odluke. Što se tiče dopunskog saslušanja svjedoka NF, u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da taj dokaz, pored svih utvrđenja, ne smatra važnim za odluku, zbog čega isti nije niti provodio. Imajući u vidu činjenicu da tužitelj, prilikom saslušanja svjedokinje, istoj nije postavio pitanja zbog kojih je kasnije (na ročištu 2. srpnja 2024.) tražio njeno dopunsko saslušanje, niti ta pitanja, kako to pravilno ukazuje prvostupanjski sud, nisu važna za donošenje konačne odluke (pitanje na koji je način svjedokinja, kao zaposlenica tužitelja, utvrdila propuste u knjiženjima tuženika). Naime, u ovom je predmetu provedeno vještačenje kojim su utvrđene bitne činjenice, pa stoga doista nije bilo potrebe dopunski saslušavati svjedoke na navedene okolnosti.

8. Što se tiče provedenog vještačenja, treba ukazati da je tužitelj imao određene primjedbe, kao i da je vještak na navedene primjedbe odgovorio.

9. Činjenica da se tužitelj ne slaže sa zaključcima vještaka ne predstavlja valjani razlog za provođenje dugog vještačenja, odnosno za neprihvaćanje tako obrazloženih zaključaka. Stoga je prvostupanjski sud, u odnosu na pitanje postojanja i značenja propusta u radu tuženika, pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prema kojemu nije bilo moguće utvrditi način niti ispravnost knjiženja poslovnih podataka tužitelja jer tuženik više ne posjeduje podatke u digitalnom obliku, niti je te podatke bio dužan čuvati, već obveza čuvanja poslovnih knjiga postoji na strani samog trgovačkog društva (ovdje tužitelja).

10. Pri tome prvostupanjski sud ukazuje i na iskaz svjedoka LF, iz kojega proizlazi da je tijekom 2017. godine kod tužitelja bio proveden porezni nadzor te da u tom nadzoru nisu utvrđene nepravilnosti sa aspekta poreza, da je stanje bilo uredno i u 2018. godini te da je u konačnici bila uredna i bilanca za 2019. godinu, a konkretni propusti tuženika ne proizlaze niti iz drugih provedenih dokaza.

11. Ovakav stav prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju navodima žalbe, jer tužitelj u istoj iznosi svoje tumačenje provedenih dokaza, pri čemu ovaj sud ukazuje na to da tužitelj ne posjeduje niti jedan objektivni dokaz o postojanju propusta u radu tuženika, pa tako, primjerice, nisu dostavljene niti poslovne knjige tužitelja za sporno razdoblje temeljem kojih bi se moglo utvrditi postojanje tih propusta.

12. Slijedom navedenog, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članaka 219. i 221.a ZPP-a, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao da bi tuženik povrijedio ugovornu obvezu niti je dokazao tuženikovu odgovornost za štetu u smislu odredbe članka 360. ZOO-a.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao u točki I. izreke prvostupanjske presude.

14. Što se tiče dijela presude koji se odnosi na troškove postupka (točka II. izreke prvostupanjske presude) tužitelj općenito navodi da su troškovi previsoko odmjereni, i to iz razloga što nije niti trebao donijeti odluku na način koji je donesena te odrediti takve troškove, već je trebalo sve troškove dosuditi tužitelju obzirom je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti u cijelosti.

15. S obzirom na to da se odluka o troškovima postupka ne ispituje po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), a iz žalbenih navoda ne proizlazi da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odmjeravanja troška za pojedine radnje, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

16. Slijedom navedenog, tužiteljeva je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

17. Primjenom odredbe članka 155. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP-a, zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer bi odluka ovog suda bila jednaka i u slučaju da odgovor nije podnesen pa taj trošak nije bio neophodan za vođenje parnice.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas