REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3096/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u parničnom postupku tužitelja VERSO ALTIMA d.o.o., OIB: 85760419184, Zagreb, Horvatova ulica 80A, kojeg zastupa punomoćnik Ante Meštrović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Planinić, Šoljić i partneri d.o.o., Tkalčićeva 73 A, Zagreb, protiv tuženika LEAPWISE d.o.o., OIB: 92559664038, Zagreb, Ulica Aleksandra Hondla 2C, kojeg zastupa punomoćnica Josipa Jurčić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, radi odlučivanja o žalbi tuženika protiv dijela rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2210/2024 od 17. lipnja 2026., 29. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2210/2024 od 17. lipnja 2026. u dijelu točke III. njegove izreke kojim je naloženo tuženiku u roku od 30 dana položiti iznos od 1.250,00 eura.
Obrazloženje
1. Rješenjem označenim u izreci je riješeno:
„I/ Određuje se izvođenje dokaza vještačenjem po vještacima za područje informatike (čl. 250. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22. – dalje: ZPP) sa zadatkom da vještaci utvrde:
1.) funkcionalnost i dovršenost IoT platforme do raskida: Je li isporučena IoT platforma (izvorni kod i prateća dokumentacija) zaključno s datumom 9. veljače 2024. bila:
a) funkcionalna u smislu da se mogla koristiti u produkcijskom okruženju kod krajnjih korisnika bez dodatne dorade ili znatnih popravaka;
b) tehnički dovršena i stabilna za upotrebu (odnosno, je li sustav bio u zreloj fazi razvoja, s riješenim poznatim bugovima i stabilnim radom pod predviđenim opterećenjem);
c) sukladna definiranim zahtjevima – ispunjava li platforma tehničke i funkcionalne zahtjeve iz ugovora i projektne dokumentacije u cijelosti;
2.) cjelovitost predanog koda i dokumentacije: je li izvorni kod platforme bio uopće predan tužitelju do 9. veljače 2024., odnosno da li je ono što je predano bilo: a) cjelovito – omogućava li dostupni kod kompilaciju, pokretanje i samostalnu instalaciju cijelog sustava IoT platforme bez potrebe za dodatnim komponentama koje nisu bile predane;
b) adekvatno dokumentirano – postoji li dostatna programska i korisnička dokumentacija (npr. upute za instalaciju, opis arhitekture, komentari u kodu, API dokumentacija) tako da tužitelj može nastaviti koristiti i razvijati platformu dalje bez pomoći tuženika;
3.) postojanje ozbiljnih nedostataka do raskida: Je li u razdoblju do raskida ugovora 9. 2. 2024., bilo ozbiljnih bugova, tehničkih pogrešaka ili funkcionalnih nedostataka u platformi koji su onemogućavali korištenje platforme u planiranoj svrsi (bilo od strane tužitelja interno, bilo od strane krajnjih korisnika)? U okviru ovog pitanja vještaci bi trebali identificirati i opisati sve kritične probleme (npr. pad sustava, nefunkcioniranje ključnih modula, sigurnosni propusti itd.) koji su bili prijavljeni ili uočeni prije raskida, a koji su sprječavali normalno produkcijsko korištenje sustava. Također, vještaci bi trebali navesti jesu li ti problemi bili otklonjeni zaključno s danom raskida 9. 2. 2024., ili su ostali neriješeni;
4.) skalabilnost i implementacija ključnih funkcionalnosti: Prema analizi dostupnog izvornog koda, repozitorija, evidencije promjena (commit logova) te alata za praćenje grešaka (poput JIRA) i komunikacije među stranama, može li se utvrditi je li na dan raskida Ugovora (9. veljače 2024.),
a) platforma bila sposobna za skalabilnost u smislu podrške za velik broj IoT uređaja/objekata i velik volumen podataka (tj. je li arhitektura sustava omogućavala horizontalno/vertikalno skaliranje i pouzdan rad s opterećenjem predviđenim u specifikacijama);
b) u isporučenoj verziji bio implementiran multitenancy ili druge ključne funkcionalnosti predviđene tehničkom specifikacijom (npr. podrška za više odvojenih klijenata/organizacija unutar jedne instalacije platforme, sigurnosni mehanizmi, API sučelja za integraciju s drugim sustavima itd.), te ako nisu u cijelosti implementirane, kakav je bio stupanj njihove realizacije do raskida;
5.) stupanj nedovršenosti i posljedice (ako platforma nije dovršena): ako vještaci utvrde da platforma nije bila dovršena na dan raskida ugovora (9. veljače 2024.), potrebno je procijeniti:
a) koliki je stupanj nedovršenosti projekta u trenutku raskida, izraženo procentualno u odnosu na ukupno ugovorene obveze tuženika (npr. približno koji postotak planiranih funkcionalnosti ili zahtjeva je bio implementiran);
b) koja je razina uporabljivosti takvog nedovršenog stanja za tužitelja – je li platforma u tom stanju mogla služiti makar kao prototip, MVP (minimalno održiv proizvod) ili testna/beta verzija, ili je njena upotrebna vrijednost bila zanemariva bez daljnjeg ulaganja;
6.) ima li izvorni računalni kod IoT platforme, dostavljen u predmetni spis dana 11. travnja 2025., arhitekturu i funkcionalnosti predviđene Pojedinačnim ugovorom o suradnji za razvoj novog proizvoda – IoT PLATFORMA od 15. svibnja 2023., pri čemu se isključuju funkcionalnosti od kojih se je odustalo za vrijeme trajanja ugovornog odnosa – Data Lake i SDK – mailom od 12. travnja 2024. godine (prilog 5. uz podnesak tuženika od 14. travnja 2025.);
7.) predstavlja li izvorni računalni kod IoT platforme dostavljen u predmetni spis dana 11. travnja 2025. godine rezultat stvarnog i kontinuiranog razvoja softverskog rješenja te je li tehnički izvršiv (može li se kompilirati i pokrenuti);
8.) Ukoliko vještaci utvrde da pojedine funkcionalnosti nisu u cijelosti dovršene ili da dostavljeni izvorni kod nije tehnički izvršiv, pozivaju se vještaci da:
- utvrde je li arhitektura i funkcionalnosti izvornog računalnog kod IoT platforme dostavljenog u predmetni spis dana 11. travnja 2025. prema pravilima struke trebala biti razvijenija od strane tuženika do 9. veljače 2024. i tehnički izvršiva, ako se pritom uzme u obzir razina korisničkog testiranja izvedena od strane tužitelja do dana raskida IoT Ugovora, tj. do 9. veljače 2024., a koja je razina vidljiva iz Priloga 3. uz podnesak tužitelja od 12. svibnja 2025. godine,
- procijene okvirni broj radnih dana potreban za razvoj stvarno implementiranog opsega funkcionalnosti, primjenom uobičajenih metoda procjene složenosti softvera,
- utvrde je li broj radnih dana tuženika iskazan na računima dostavljenim uz tužbu i označen kao rad na ShiftCue Platformi i IoT Platformi prema pravilima struke u razumnom odnosu s opsegom i složenošću razvijenog koda.
II/ Za vještake se imenuju Denis Hrestak iz društva RIVULUS d.o.o., Zagreb i MČ, [adresa] (čl. 251. ZPP).
III/ Nalaže se tužitelju i tuženiku da u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ovog rješenja polože iznos od 2.500,00 EUR (tužitelj iznos od 1.250,00 EUR i tuženik iznos od 1.250,00 EUR) u korist računa ovog suda broj IBAN [broj bankovnog računa] otvoren pri Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, pozivom na broj predmeta (P-2210/2024) te da dokaz o uplati predujma dostave u spis (čl. 153. st. 1. ZPP).
III/ Sud će odustati od izvođenja dokaza vještačenjem ako iznos iz točke III/ izreke ne bude položen u zadanom roku (čl. 153. st. 3. ZPP).
IV/ Pozivaju se sudski vještaci, ukoliko troškovi predujma iz točke III. neće biti dostatni za provođenje vještačenja, da o tome prije započinjanja vještačenja obavijeste sud i dostave obrazloženi prijedlog za uplatu predujma u višem iznosu.
V/ Vještaci su dužni razmotriti svu dokumentaciju koja prileži ovom spisu, a stranke su dužne vještacima omogućiti povjereno im vještačenje te im predočiti svu dokumentaciju i predmete kojima raspolažu i koju će vještaci od njih zatražiti, a koja se odnosi na predmetni spor (čl. 259. ZPP). Vještaci su ovlašteni dokumentaciju pribaviti i od nadležnih tijela.
VI/ Vještaci su dužni podnijeti nalaz i mišljenje u roku od 60 (šezdeset) dana od dana preuzimanja spisa (na koje će ga sud pozvati po uplati predujma iz točke III/ izreke), pisano, i podnijeti zahtjev za naknadu (čl. 253. st. 1. ZPP).
VII/ Vještaci se pozivaju predmet vještačenja brižljivo razmotriti, točno navesti sve što opaze i nađu te svoja mišljenja iznijeti savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a upozoravaju se i na posljedice lažnog iskaza (čl. 258. st. 1. ZPP).“
2. Prema obrazloženju, sud je primijenio odredbe čl. 153. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25).
3. Tuženik je podnio žalbu iz svih propisanih žalbenih razloga protiv dijela rješenja u točki III. njegove izreke i to u dijelu kojim je tuženiku naloženo da uplati predujam za provođenje vještačenja u iznosu od 1.250,00 EUR, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene odredbe čl. 153. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći kako pobijano rješenje o odlučnim okolnostima raspodjele ne sadrži nikakve razloge. Stranke, međutim, nisu predložile isti dokaz. Iz sadržaja izreke pobijanog rješenja razvidno je da je sud u jedinstveno rješenje o vještačenju spojio dva sadržajno i opsegom bitno različita dokazna prijedloga, a pretežiti dio očekivanih troškova vještačenja otpada upravo na dio zadatka određen isključivo na prijedlog tužitelja. Budući da na zadatak određen na prijedlog tužitelja (točke 1. do 5. izreke) razmjerno otpada pretežiti dio ukupno očekivanih troškova vještačenja, tuženika može teretiti samo dio predujma razmjeran opsegu njegova dokaznog prijedloga (točke 6. do 8. izreke), koji tuženik procjenjuje na najviše jednu četvrtinu ukupnog iznosa, odnosno 625,00 EUR. Tuženik predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da: - uvaži žalbu tuženika i preinači točku III. izreke pobijanog rješenja na način da se uplata cjelokupnog predujma u iznosu od 2.500,00 EUR naloži tužitelju; - podredno, preinači točku III. izreke pobijanog rješenja na način da se tuženiku naloži uplata predujma u iznosu od 625,00 EUR, a tužitelju uplata preostalog iznosa od 1.875,00 EUR; - podredno tome, ukine točku III. izreke pobijanog rješenja i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje; - naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak sastava žalbe od ukupno 6.049,28 EUR.
3.1. Tužitelj je u odgovoru na žalbu istaknuo kako smatra da je prvostupanjski sud pravilno odredio da tužitelj i tuženik predujam za jedinstveno informatičko vještačenje polože na jednake dijelove. Tužitelj stoga predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi točku III. izreke pobijanog rješenja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (č. 356. ZPP-a).
6. Odredbom čl. 153. st. 1. ZPP-a propisana je dužnost stranke kada predloži izvođenje dokaza, unaprijed po nalogu suda položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Kada izvođenje dokaza predlože obje stranke ili ga sud odredi po službenoj dužnosti, sud će odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove (čl. 153. st. 2. ZPP-a). Dakle, zakonom nije propisano određivanje uplate predujma na način kako to smatra žalitelj.
6.1. Nije u pravu žalitelj da sud nije obrazložio odluku o uplati predujma za vještačenje jer je navedeno kako je provođenje vještačenja dokazni prijedlog i tužitelja i tuženika. Iz spisa je vidljivo kako su obje parnične stranke predložile izvođenje dokaza vještačenjem po vještacima informatičke struke te su na ročištima i u svojim podnescima precizirali zadatke vještačenja. Prvostupanjski je sud, prema tome u pobijanom rješenju pravilno primijenio odredbu čl. 153. st. 2. ZPP -a, kako to čine i ostali sudovi u Republici Hrvatskoj.
6.2. Odluke ovog suda koje žalitelj navodi nisu primjenjive u ovom slučaju.
7. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci.
Zagreb, 29. srpnja 2026.
Sutkinja
Dubravka Matas
