Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5390/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LČ, kojeg brani Hana Lukić Hob, odvjetnica iz Vinkovaca, zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 24. te članka 134. stavka 1. točke 29. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj: 106/18., 121/19., 144/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika LČ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 28. travnja 2023., Klasa: 413-01/22-26/2674, Urbroj: 513-02-7002/15-23-12, na sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okrivljenika LČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se točka 2. izreke pobijanog rješenja o prekršaju na način da se,
temeljem odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik LČ
oslobađa od optužbe
da bi propustio dostaviti dokaz o obavljenom čišćenju spremnika pogonskog goriva prema pisanom nalogu za istakanje energenata koji je predmet nezakonitog postupanja, a temeljem članka 112. stavka 1. Zakona o trošarinama i članka 93. stavka 3. točke 2b. Pravilnika o trošarinama,
dakle, da ne bi postupio po nalogu ovlaštenog carinskog službenika iz članka 112. stavka 1. ovoga zakona ili po tom nalogu ne postupi u roku,
čime da bi počinio prekršaj iz članka 134. stavka 1. točke 29. Zakona o trošarinama.
II Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika LČ, te se preinačuje pobijano rješenje u odluci o kazni vezano za prekršaj iz točke 1. izreke, na način da se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan i pravno označen u izreci pobijanog rješenja, na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 eura (šesto eura) koju je okrivljenik dužan platiti u 6 jednakih mjesečnih obroka, s time da je prvi obrok novčane kazne dužan platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći do 15.-tog dana u narednom mjesecu.
III U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika LČ, te se pobijano rješenje potvrđuje.
IV Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku za obročnu otplatu izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
V Okrivljenik je dužan naknaditi troškove ovog žalbenog suda u paušalnom iznosu od 15,00 eura (petnaest eura) u roku od 30 dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik LČ proglašen je krivim, zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 24. te članka 134. stavka 1. točke 29. Zakona o trošarinama, činjenično opisanih izrekom tog rješenja te mu je temeljem citiranih zakonskih odredbi, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.470,00 eura (tisućučetiristosedamdeset eura).
2.Za pojedina djela okrivljeniku su utvrđene kazne u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura) i 150,00 eura (stopedeset eura).
3.Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura (petnaest eura).
4.Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju, okrivljenik je podnio žalbu, navodeći u bitnom da nema informaciju o tome tko je počinitelj djela jer je predmetno vozilo koristilo više osoba iz mjesta kako za svoje potrebe tako i za potrebe same vlasnice. Istaknuo je da je kritične zgode bio zamoljen od vlasnice vozila da natoči gorivo jer je isto bilo na rezervi, a da je prije toga bio toliko bolestan da nije niti izlazio iz kuće. Napomenuo je da mu je izrečena previsoka novčana kazna koju nije u mogućnosti platiti jer je u mirovini i bolestan tako da mora plaćati brojne lijekove. Moli da ga se oslobodi od kazne ili ukoliko to nije moguće, da mu se ista smanji.
5. Žalitelj predlaže da se zbog razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba je bespredmetna u odnosu na prekršaj iz točke 2. izreke pobijanog rješenja, a djelomično osnovana u odnosu na prekršaj iz točke 1. izreke pobijanog rješenja.
7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio kako je u odnosu na djelo iz točke 2. izreke pobijanog rješenja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika sukladno odredbi članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak i za koje je okrivljenik proglašen krivim, na način kako je to činjenično opisano točkom 2. izreke osporavanog rješenja, po propisu nije prekršaj.
8. Naime, točkom 2. izreke pobijanog rješenja okrivljenik je proglašen krivim što je propustio dostaviti dokaz o obavljenom čišćenju spremnika pogonskog goriva prema pisanom nalogu za istakanje energenata koji je predmet nezakonitog postupanja, a temeljem članka 112. stavka 1. Zakona o trošarinama i članka 93. stavka 3. točke 2b. Pravilnika o trošarinama,
dakle, što nije postupio po nalogu ovlaštenog carinskog službenika iz članka 112. stavka 1. ovoga zakona ili po tom nalogu nije postupio u roku,
čime je počinio prekršaj iz članka 134. stavka 1. točke 29. Zakona o trošarinama, pa je na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom.
9.Prekršaj iz članka 134. stavka 1. točke 29. Zakona o trošarinama, čini fizička osoba ako ne postupi po nalogu ovlaštenog carinskog službenika iz članka 112. stavka 1. ovoga Zakona ili po tom nalogu ne postupi u roku.
10. Međutim, kako u činjeničnom opisu djela nije navedeno da bi okrivljeniku pisani nalog dao ovlašteni carinski službenik, niti je konkretizirano do kada je takav dokaz o obavljenom čišćenju spremnika pogonskog goriva okrivljenik trebao dostaviti, to činjenični opis tog djela ne sadrži sva bitna obilježja prekršaja niti je isti konkretiziran odlučnim činjenicama.
11. Dakle, imajući u vidu činjenični opis sadržan u točki 2. izreke osporavanog rješenja i samog optužnog akta, zaključak je ovog suda kako je okrivljenik proglašen krivim za djelo koje nije po propisu prekršaj, pa je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na njegovu štetu, počinilo naprijed navedenu povredu odredbi materijalnog prekršajnog prava, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Imajući u vidu da točka 2. izreke pobijanog rješenja ne sadrži sva bitna obilježja prekršaja iz članka 134. stavka 1. točke 29. Zakona o trošarinama, a uz to opisano djelo nije niti konkretizirano u dovoljnoj mjeri tako da nije vidljivo niti vrijeme počinjenja tog prekršaja to je u povodu žalbe okrivljenika a po službenoj dužnosti, trebalo preinačiti pobijanu odluku u tom dijelu sukladno odredbi članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.
13. Ispitujući dalje pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, potpuno i točno utvrdilo činjenično stanje vezano za prekršaj iz točke 1. izreke pobijanog rješenja, da nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu okrivljenika, da nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene povrede iz članka 195. stavka 1. točke 6.,7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upire žalitelj.
14. Naime, na temelju provedenog postupka, a naročito na temelju obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu a koja je u dokazne svrhe provedena na glavnoj raspravi, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak osnovano je zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 24. Zakona o trošarinama, pa kako su po stajalištu ovog suda, sve odlučne činjenice nesporno i u potpunosti utvrđene, pri čemu su iste valjano i argumentirane ocjenom provedenih dokaza, a koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, to je okrivljenik zakonito proglašen krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
15. Okrivljenika ne ispričavaju prekršajne odgovornosti okolnosti koje je isticao u obrani danoj tijekom prvostupanjskog postupka, a sada ih ponavlja i u žalbi, vezane uz to da on kritične zgode plavi dizel nije utočio u spremnik goriva, te da ne zna tko je to učinio s obzirom da se vozilom koristilo puno osoba iz mjesta gdje živi. To stoga što je okrivljenik kritične zgode upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] u čijem spremniku goriva je zatečen plavi dizel kao pogonsko gorivo, slijedom čega za počinjenje predmetnog prekršaja nije odlučno tko je plavi dizel ulio u spremnik goriva već tko je zatečen da takvo gorivo koristi kao pogonsko gorivo i to neovisno o količini plavog dizela u spremniku goriva. Stoga je okrivljenik osnovano proglašen krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
16. Razmatrajući u smislu navoda žalbe, odluku o kazni, ovaj sud smatra da je svrhu kažnjavanja moguće postići i blažom kaznom od one koja je okrivljeniku izrečena pobijanim rješenjem za prekršaj iz točke 1. izreke pobijanog rješenja i to unatoč tome što je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prilikom odmjere visine kazne primijenilo odredbu članka 37. Prekršajnog zakona. Iz obrazloženja pobijanog rješenja vidljivo je da je naročito olakotnim cijenjena dosadašnja nekažnjavanost okrivljenika i njegovo teško zdravstveno stanje, okolnost da je hrvatski ratni invalid iz Domovinskog rata, dok je otegotnim paušalno ocijenjena težina prekršaja i njegove posljedice. Ovaj sud je imajući u vidu sve okolnosti koje je pravilno cijenilo već i prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, a uz to i protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda, kojeg nije prouzročio sam okrivljenik i njegov branitelj zlouporabom procesnih ovlaštenja, te okolnosti počinjenja predmetnog prekršaja, ocijenivši sve utvrđene olakotne okolnosti naročito olakotnim preinačio odluku o kazni iz pobijanog rješenja, i dodatno okrivljeniku za to djelo ublažio novčanu kaznu, kao pod točkom II izreke ove presude. Ovaj sud smatra da je ovako izrečena novčana kazna u svemu primjerena prekršajna sankcija, te je prema mišljenju ovog suda pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.
17. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga, ukoliko okrivljenik plati dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom u danim rokovima za obročnu otplatu izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
18. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, te je i pravilno obrazložena u pobijanom rješenju. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 15,00 eura, u roku od 30 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.
19. Slijedom istaknutog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
20. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 29. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v. r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
