Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10218/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EK, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljenika EK, podnesenoj po branitelju Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 28. rujna 2022. godine, Klasa: 413-01/22-26/1863, Urbroj: 513-02-7002/10-22-8, na sjednici vijeća održanoj dana 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika EK, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela, odluci o kazni i roku za plaćanje izrečene kazne, na način da je okrivljenik djelom činjenično opisanom u izreci pobijanog rješenja počinio prekršaj iz članka 63. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16, 52/25) pa mu se na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 320,00 eura (tristodvadeset eura), koju je dužan platiti u četiri jednaka obroka, s tim da je prvi obrok novčane kazne dužan platiti u roku od 15 dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći obrok novčane kazne do 15-tog dana u narednom mjesecu.

II. U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika EK i prvostupanjsko rješenje o prekršaju se potvrđuje.

III. Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danim rokovima za obročnu otplatu novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

IV. Okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 15,00 eura (petnaest eura) u roku od 15 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik EK proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.100,00 kuna (pettisućasto kuna) / 676,89 eura (šestosedamdesetšest eura i osamdesetdevet centa), zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna (sto kuna) / 13,27 eura (trinaest eura i dvadesetsedam centa).

3. Predmetnim rješenjem od okrivljenika su oduzeti predmeti prekršaja i to: 50 litara goriva euro diesel.

4. Protiv rješenja Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, okrivljenik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova, navodeći u bitnom da je tijekom prvostupanjskog postupka pogrešno utvrđeno činjenično stanje uslijed čega je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo, te mu je određena previsoka novčana kazna i troškovi postupka. Istaknuo je da ne osporava sam događaj no da je tijekom prvostupanjskog postupka u svoju obranu iznio da je predmetna roba kupljena u Republici Hrvatskoj prije prelaska graničnog prijelaza, te da je u dokaz svojih navoda dostavio račun iz kojeg je to vidljivo. Isto tako je naveo da doista nije prijavio robu prilikom prelaska graničnog prijelaza niti je podnio za robu carinsku deklaraciju, no da nije imao namjeru robu unijeti na skriven način te da je ista trebala biti namijenjena za vlastitu uporabu. Smatra da prvostupanjsko tijelo prilikom odmjere kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenilo olakotne okolnosti, te okolnost da je slabijih imovinskih prilika s mjesečnim primanjima od 4.000,00 do 5.000,00 kuna koja su opterećena kreditom, te dodaje da je otac maloljetnog djeteta i jedini radi u obitelji, tako da bi plaćanjem izrečene kazne doveo u pitanje svoje uzdržavanje i uzdržavanje članova svoje obitelji.

5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenilo materijalno pravo, konkretno odredbu članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16). Međutim, kako je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 52/25) koji za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, propisuje neznatno nižu novčanu kaznu od one koju je zakon propisivao u vrijeme počinjenja prekršaja za to djelo, to je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pobijano rješenje o prekršaju i primijenio na okrivljenika blaži zakon temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kao pod točkom I izreke ove presude. Ispitujući dalje pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud nije našao da bi nastupila zastara prekršajnog progona, te da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upire žalitelj.

8. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključilo da je okrivljenik ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Ovaj sud ističe da je kritične zgode utvrđeno da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme ulazio u carinsko područje Unije preko RGP Stara Gradiška, a što okrivljenik niti ne osporava. Ono što okrivljenik iznosi u svojoj obrani da je predmetnu robu i to 50 litara goriva euro diesel kupio u Republici Hrvatskoj, neposredno prije prelaska granice, nije odlučna činjenica za ostvarenje bića prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Naime, odredbom članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije propisana je sankcija za fizičku osobu koja ne podnese carinsku deklaraciju za robu za koju su propisane zabrane ili ograničenja pri uvozu ili izvozu, slijedom čega je okrivljenik prilikom unosa predmetne robe u Republiku Hrvatsku odnosno područje Europske unije, trebao za tu robu podnijeti carinsku deklaraciju jer se radi o robi koja podliježe carinskom nadzoru, pa su stoga za istu propisane zabrane i ograničenja pri uvozu na područje Unije, pri čemu je irelevantno gdje je roba kupljena i u koju svrhu. Za ovaj prekršajni postupak bitna je činjenica da je s robom kritične zgode okrivljenik ušao iz Bosne i Hercegovine na područje Unije, a da za tu robu nije podnio carinsku deklaraciju. Čak što više ukoliko je predmetnu robu kupio u Republici Hrvatskoj, pa je s tom robom izlazio iz Unije u Bosnu i Hercegovinu, kako tvrdi u svojoj obrani, a da već tada nije podnio carinsku deklaraciju za 50 litara euro diesel goriva, i na opisani način bi ostvario bitno obilježje ovog prekršaja, no to mu se u ovom postupku ne stavlja na teret.

9. Kako dakle, okolnosti koje je okrivljenik iznio u svojoj obrani, a sada ih ponavlja i u žalbi, ne mogu okrivljenika ekskulpirati prekršajne odgovornosti za djelo koje mu se stavlja na teret, ovaj sud smatra da je okrivljenik osnovano proglašen krivim za prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja, pri čemu je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak za takvo okrivljenje dalo valjanje razloge o odlučnim činjenicama.

10. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo relevantne okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je navelo u obrazloženju pobijanog rješenja da je olakotnim cijenilo dosadašnju nekažnjavanost, materijalne prilike i obvezu uzdržavanja članova obitelji, dok je otegotnim ocijenilo težinu prekršaja prema vrsti robe s kojom je prekršaj počinjen, slijedom čega je izreklo okrivljeniku novčanu kaznu u propisanom rasponu novčane kazne za ovakav prekršaj no bliže propisanom minimumu u vrijeme počinjenja prekršaja. Međutim, ovaj sud smatra da ima uvjeta za preinačenje odluke o kazni, pa je imajući u vidu olakotne okolnosti koje je pravilno cijenilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, a uz to i protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda, obzirom da nije nađeno da bi dugotrajnost postupka bila uzrokovana zlouporabom procesnih ovlaštenja okrivljenika i njegovog branitelja, te činjenicu da okrivljenik u bitnom i priznaje da nije podnio carinsku deklaraciju za robu prilikom ulaska u Europsku uniju, uzevši da utvrđene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti, predstavljaju osobito olakotne okolnosti, slijedom čega je preinačio odluku o kazni iz prvostupanjskog rješenja o prekršaju i okrivljeniku ublažio izrečenu novčanu kaznu, kao pod točkom I izreke ove presude. Ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Uz to ovaj sud drži da je izrečena novčana kazna u ovoj drugostupanjskoj odluci primjerena prekršajnopravna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika te svim drugim okolnostima konkretnog slučaja od kojih ovisi visina kazne.

11. Vezano za rok plaćanja izrečene novčane kazne potrebno je istaknuti da je u tom pogledu došlo do povrede materijalnog prava jer je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prekoračilo ovlast koju ima po zakonu. To stoga što je izrekom pobijanog rješenja okrivljeniku dan rok od 120 dana za plaćanje izrečene novčane kazne, iako je odredbom članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona propisano da rok za plaćanje novčane kazne ne može biti kraći od 8 dana niti dulji od 3 mjeseca. Stoga, kako ovaj sud smatra da su se zbog slabog imovnog stanja okrivljenika i obveze uzdržavanja članova obitelji stekli uvjeti za obročnu otplatu izrečene novčane kazne, to je ovaj sud preinačio pobijano rješenje u odnosu na rok za plaćanje novčane kazne i odlučio kao pod točkom I izreke ove presude jer je obročno plaćanje novčane kazne povoljnije za okrivljenika.

12. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenik u danim rokovima za obročnu otplatu izrečene novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

13. Vezano za odluku o oduzimanju predmeta ovaj sud ističe da je takva odluka prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak utemeljena na zakonu i valjano obrazložena u pobijanom rješenju.

14. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka isto tako je na zakonu utemeljena i valjano obrazložena od strane prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, a uz to, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu koji se temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (“Narodne novine” broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka pred ovim sudom.

15. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 29. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc,v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnom carinskom uredu Osijek, Carinskoj upravi, Ministarstvu financija Republike Hrvatske u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.