Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3090/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj, predsjednice, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČČ, zbog prekršaja iz čl. 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 17. veljače 2025. poslovni broj: Pp-17969/2024-7, u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, PU splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Solin kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 17. veljače 2025. poslovni broj: Pp-17969/2024-7 okr. ČČ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz čl. 289. st. 1. i 4. i čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je za djelo u t. a) izrečena novčana kazna 2.650,00 eura, a za djelo u t. b) izrečena je kazna zatvora u trajanju od 15 dana.

1.1. Na temelju čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme uhićenja po policiji od 28. prosinca 2024. i dalje zadržavanja na temelju rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj: Pp-17969/2024-3 u trajanju do 11. siječnja 2025. uračunato u izrečenu kaznu zatvora kao petnaest dana zatvora, pa se kazna zatvora smatra izdržanom.

1.2. Okrivljeniku je uz kaznu, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju 9 mjeseci, s time da se u mjeru uračunava trajanje mjera opreza, kojom je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta, po policiji.

1.3. Okrivljenik je obvezan i na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu 40,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri, smatrajući da su kazna i mjera preblage s obzirom na raniju kažnjavanost okrivljenika.

2.1. Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovna.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbe tužitelja na odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da su za počinjenja djela okrivljeniku izrečene kazne koje su primjerene težini i značaju prekršaja, stupnju krivnje te već pravilno cijenjenim svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne ističe i ne konkretizira nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni.

5.1. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je ispravno cijenio težinu počinjenih prekršaja, te je upravo imajući na umu raniju pravomoćnu kažnjavanost okrivljenika zbog istovrsnog prekršaja za koji je proglašen krivim u točki b), odnosno zbog vožnje pod izrazitim utjecajem alkohola, a kako to proizlazi i iz razloga pobijane presude o kazni, izrekao alternativno propisanu strožu vrstu kazne - zatvorsku kaznu, u mjeri koju i ovaj sud smatra razmjernom svim okolnostima od utjecaja na kaznu. Naime, iz mjerodavne evidencije o kažnjavanosti nadležnog Ministarstva proizlazi da je okrivljeniku prethodno za takav prekršaj izrečena blaža vrsta kazne u maksimalno zakonom propisanom iznosu, pa je i ovaj drugostupanjski sud mišljenja, da je kazna zatvora u trajanju od 15 dana pravilno odmjerena, a imajući u vidu propisanu kaznu.

5.2. Neosnovano žalitelj ističe da je trebalo izreći bezuvjetnu kaznu zatvora ne navodeći za koje djelo, međutim očito smatrajući da je za djelo u točki a) izrečena preblaga kazna budući da, iako je izrečena blaža vrsta kazne, ista je odmjerena je maksimalno zakonom propisanom iznosu za prekršaj iz čl. 289. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s obzirom da je propisana u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. S obzirom da nema podataka da bi okrivljenik ranije bio kažnjavan zbog takvih protupravnih postupanja ili nekih drugih prekršaja iz područja prometa, osim jednom kako je to već (gore) navedeno, to je ukupnost njegovog protupravnog postupanja inkriminirane prilike pravilno cijenjena kroz mjeru kazne za svako pojedino djelo.

5.3.

Stoga je mišljenje i ovog suda da nema uvjeta za strože kažnjavanje, smatrajući izrečenu kaznu individualiziranom i pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, odnosno upućivanja dostatnog prijekora počinitelju i ostalima da ubuduće ne čine takve prekršaje. Žalitelj ne ističe postojanje novih okolnosti i razloga u odnosu na djelo i počinitelja, koji bi doveli u sumnju pravilnost odluke o kazni.

6. Neosnovano žalitelj predlaže i dulje trajanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju, već imajući na umu značaj djela i opasnost od ponavlja prekršaja smatrao opravdanim izreći zaštitnu mjeru u duljem trajanju, koje i ovaj sud smatra primjerenim s obzirom na ranije protupravno ponašanje okrivljenika u prometu i trajanje prethodno izrečene mjere. Žalitelj svojim paušalnim navodima žalbe nije doveo u pitanje pravilnost odluke o zaštitnoj mjeri, pri čemu i ovaj sud smatra da je određeno trajanje zaštitne mjere primjereno svim okolnostima konkretnog slučaja i osobina ličnosti okrivljenika i da je zaštitna mjera određena u razmjeru s prekršajima koji se mogu očekivati i stupnjem počiniteljeve opasnosti, u smislu odredbe čl. 51.a Prekršajnog zakona.

7. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v. r

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.