Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-663/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. VV, zbog prekršaja iz čl. 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,42/20. 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) odlučujući o prigovoru okrivljenice, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 1. studenoga 2025., klasa: 211- 07/25-3/17189, u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća prigovor okr. VV i pobijani prekršajni nalog preinačuje u odluci o kazni, na način da se na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) određuje obročna otplata izrečene novčane kazne u iznosu 1.320,00 EUR (tisuću tristo dvadeset eura) u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka, s time da je prvi obrok dužna platiti u roku od petnaest dana od primitka ove presude, dok svaki slijedeći obrok dospijeva u razmaku od trideset dana od prethodne uplate, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cjelini.
II. U ostalom dijelu, odbija se prigovor okr. VV kao neosnovan te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prekršajni nalog potvrđuje.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. VV je obvezna naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu 20,00 EUR (dvadeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okr. VV proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 1.320,00 eura, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljana motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca. Osim navedenog, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o kazni i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog na temelju čl. 238. stavka 11. i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmatrajući prekršajni nalog u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona ovaj sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počiniteljice, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjsko prekršajno tijelo kaznu izreklo u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu, s obzirom da je propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. Takva kazna primjerena je težini i opasnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenice. Neosnovano okrivljenica kao razlog za smanjenje kazne ističe raniju nekažnjavanost, jer navedena okolnost sama za sebe, ne predstavlja naročito olakotnu okolnost, budući da se od građana očekuje ponašanje u skladu s pozitivnim propisima, niti okrivljenica ističe i dokumentira druge naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje najniže propisane novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja ili doprinosi dokaze o lošim mjesečnim primanjima, na koje paušalno upire u prigovoru. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje okrivljenice i drugih da ubuduće ne čine takve prekršaje.
5.2. Međutim uvažavajući navode prigovora kojima upire na nemogućnost plaćanja kazne odjednom ovaj sud je, imajući na umu visinu izrečene kazne, zahtjev za obročnu otplatu kazne prihvatio opravdanim i preinačio odluku o kazni na način da je na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenici odobrio plaćanje izrečene novčane kazne u pet jednakih mjesečnih obroka, smatrajući da će se na taj način omogućiti lakše plaćanje kazne.
6. Treba istaknuti da će se, u smislu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne u za to određenom roku.
7. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca utemeljena je na čl. 58. Prekršajnog zakona. I ovaj sud je mišljenja da je, s obzirom na težinu i opasnost djela, prvostupanjsko prekršajno tijelo opravdano i zakonito izreklo tu zaštitnu mjeru. Navedeno ponašanje, zbog naravi počinjenja i velikog ugrožavanja sudionika u prometu (imajući na umu vrijeme počinjenja djela, prisutnost građana i vozila) upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je primjena ove zaštitne mjere nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Zaštitna mjera određena u minimalnije zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini počinjenog djela i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i stupnjem opasnosti počiniteljice, u skladu s naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju. Po ocjeni ovog suda, okolnost koju okrivljenica ističe u prigovoru o neophodnosti upravljanja motornim vozilom zbog svakodnevnog putovanja na posao i nedostatka javnog prijevoza, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere, budući da navode prigovora nije potkrijepila nikakvim dokazima o činjenicama na kojima temelji prigovor, u smislu čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona. Dapače, ovaj sud smatra da je to razlog više da se pridržava prometnih propisa.
8. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota je, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije),s obzirom na složenost i trajanje postupka. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška postupka u iznosu 20,00 eura, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl.207. i čl 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,
Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 3 otpravka: za spis i okrivljenicu.
