Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8543/2023

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Sanje Gospočić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe AMBRA WATER SOLUTIONS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe IA, koje brani Krešimir Bagić, odvjetnik u Rijeci, zbog prekršaja iz članka 164. stavka 1. točke 8. i stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe AMBRA WATER SOLUTIONS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe IA, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Pp-181/2023 od 11. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljene pravne osobe AMBRA WATER SOLUTIONS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe IA, kao osnovana, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba AMBRA WATER SOLUTIONS d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba IA proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 164. stavka 1. točke 8. i stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom, opisanog u izreci pobijane presude, za koji prekršaj je na temelju istog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi AMBRA WATER SOLUTIONS d.o.o. izrečena novčana kazna u iznosu od 663,51 eura / 5.000,00 kuna, a okrivljenoj odgovornoj osobi IA novčana kazna u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura / 226,04 kuna, svaki okrivljenik.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navode da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio kako je došlo do inkriminiranog događaja te mimo materijalnih dokaza u obrazloženju presude (točka 11.) krivo tumači: Ugovor o prijenosu poslova od 4. listopada 2018. (krivo se navodi datum od 15. lipnja 2018.) te prateće listove za otpada. Prvostupanjski sud Ugovor o prijenosu poslova tumači na način da su tim ugovorom prenijete ovlasti i obaveze iz ugovora za izvođenje UPOV-a sa Općine Višnjan i Usluge Višnjan na Izvođače GP Krk i Almes-eko. U ugovoru je jasno definirano da je Općina Višnjan prenositelj, a Usluga Višnjan primatelj. Također u čl. 3. Ugovora jasno je navedeno kome se prenose prava i obaveze uz suglasnost izvođača: „Temeljem odredbi članka 127. Zakona o obveznim odnosima Prenositelj prenosi na Primatelja sve poslove prava i obveze iz Ugovora o izvođenju radova izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda KLASA: 350-06/18-01-1, URBROJ: 2167-03-01/18-03 s drugim ugovornim stranama u svojstvu Izvođača dana 15. lipnja 2018., a druge ugovorne strane pristaju na takav prijenos.“

Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud donio odluku na osnovu pogrešnog tumačenja Pratećeg lista za otpad. Naime, na osnovu pratećeg lista gdje se navodi da je pošiljatelj okrivljena pravna osoba, donosi zaključak da je i proizvođač otpada odnosno mulja koji nastaje radom uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (u daljem tekstu: UPOV) ista pravna osoba. Sukladno članku 25. stavku 2. Zakona o gospodarenju otpada samo proizvođač otpadnog mulja koji nastaje radom uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda dužan je voditi e-ONTO. Razloge iz točke 11. obrazloženja presude okrivljenici drže netočnim i manjkavim, i razlog su zašto se presuda pobija zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostupanjski sud je donio odluku na osnovu iskaza svjedokinje ZA, više inspektorice zaštite okoliša, u kojem ističe da je okrivljena pravna osoba proizvođač otpada jer je upravljala radom uređaja i zbrinjavala otpad, na osnovu kojeg zaključuje da je okrivljena pravna osoba i proizvođač mulj. Doneseni zaključak je proizvoljno mišljenje svjedokinje koje nije potkrijepljeno nijednim materijalnim dokazom, osim gore navedene dokumentacije, i propustila je dokazati tko je proizvođač mulja. Okrivljenici smatraju da su tijekom postupka dostavom pravno-relevantne dokumentacije dokazali ili u najmanju ruku uspjeli dovesti u sumnju navode ovlaštenog tužitelja, iako je na tužitelju bio teret dokaza da bi okrivljenici počinili prekršajno djelo koje je predmet optužnog prijedloga.

Obrana je tijekom postupka isticala da okrivljena pravna osoba nije bila vlasnik ni proizvođač otpada, već da je to bila USLUGA VIŠNJAN d.o.o., kao investitor, vlasnik uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda i javni isporučitelj vodnih usluga. Stoga je upravo USLUGA VIŠNJAN d.o.o. bila obveznik vođenja e-ONTO-a za otpadni mulj.

Okrivljenici dodaju da su u spis dostavili dokaze: Potvrda glavnog projekta od 27. kolovoza 2010., Zabilješka u spisu o prijavi početka pokusnog rada od 5. ožujka 2021., Izjava o osnivanju trgovačkog društva USLUGA VIŠNJAN d.o.o. za javnu vodoopskrbu i javnu odvodnju od 10. siječnja 2013., što prema stavu žalitelja dodatno potvrđuje da je upravo to društvo bilo odgovorno za rad uređaja i vođenje e-ONTO-a. Prvostupanjski sud nije se očitovao o navodima obrane da je uređaj Višnjan komunalna vodna građevina u vlasništvu USLUGA VIŠNJAN d.o.o. niti o odredbama Zakona o vodnim uslugama prema kojima su komunalne vodne građevine u vlasništvu i pod upravljanjem javnog isporučitelja vodnih usluga. Prema mišljenju žalitelja, upravo je USLUGA VIŠNJAN d.o.o., kao društvo registrirano za djelatnost javne odvodnje, bila odgovorna za rad uređaja i otpad koji njegovim radom nastaje. Žalitelji prigovaraju da prvostupanjski sud nije razmotrio niti obrazložio dostavljene dokaze obrane, kao ni odredbe Zakona o vodnim uslugama kojima je obrana osporavala iskaz inspektorice. Smatraju da tužitelj nije izvan svake sumnje dokazao tko je bio obveznik vođenja e-ONTO-a za otpadni mulj. Bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalitelji vide i u tome što sud nije s jednakom pažnjom utvrđivao činjenice koje okrivljenike terete i one koje im idu u korist. Smatraju da između provedenih dokaza, razloga presude i njezine izreke postoji znatna proturječnost u pogledu odlučnih činjenica.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, uslijed čega je donio preuranjenu odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

7. Naime, iz provedenih dokaza ne proizlazi nedvojben zaključak o tome da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret jer prvostupanjski sud nije razjasnio odlučne okolnosti na koje žalba osnovano upire, a koje se odnose na činjenicu proizvođača otpadnog mulja.

8. Prema članku 25. stavku 2. točki 1. Zakona o gospodarenju otpadom, obveznik vođenja e-ONTO-a jest proizvođač otpadnog mulja koji nastaje radom uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, dok je stavkom 3. istoga članka propisano da radi osiguranja sljedivosti toka otpada, obveznik vođenja e-ONTO mora evidentirati u e-ONTO proizvodnju, predaju, preuzimanje, skladištenje, prijevoz i obradu otpada, količine, vrste, podrijetlo i odredište otpada te količinu proizvoda i materijala nastalih pripremom za ponovnu uporabu, recikliranjem ili drugim postupkom oporabe.

9. Sama činjenica da je okrivljena pravna osoba rukovodila probnim radom uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Višnjan, odvozila mulj ili bila navedena kao pošiljatelj u pratećem listu ne mora značiti da je ona i proizvođač otpadnog mulja u smislu obveza vođenja e-ONTO. Naime, prvostupanjski sud zaključak da je okrivljena pravna osoba bila proizvođač otpadnog mulja temelji prvenstveno na iskazu svjedokinje ZA, činjenici da je okrivljena pravna osoba upravljala uređajem tijekom probnog rada, vodila internu evidenciju, te na pratećim listovima u kojima je bila navedena kao osoba koja predaje odnosno šalje otpad.

10. Međutim, takvi razlozi nisu dostatni za pouzdan zaključak da je okrivljena pravna osoba bila proizvođač otpadnog mulja u smislu članka 25. stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom. Nadalje, prema članku 24. stavku 1. navedenog Zakona posjednik otpada koji predaje pošiljku otpada dužan je uz pošiljku otpada osobi koja preuzima otpad predati ispunjeni pisani ili elektronički Prateći list koji sadrži podatke o otpadu i osobama uključenim u gospodarenje tim otpadom. Činjenica da je određena osoba na pratećem listu navedena kao pošiljatelj ili osoba koja predaje otpad može dokazivati da je ta osoba otpad imala u posjedu ili da je sudjelovala u njegovoj predaji, ali ne znači sama po sebi da je ujedno i proizvođač toga otpada. Prvostupanjski sud nije obrazložio na temelju kojih zakonskih odredbi ili konkretnih ugovornih obveza iz činjenice predaje otpada izvodi zaključak o svojstvu proizvođača otpadnog mulja.

11. Žalitelji upozoravaju i na pogrešno tumačenje Ugovora o prijenosu poslova, prava i obveza. Prema sadržaju ugovorne odredbe (članak 3. Ugovora), Općina Višnjan bila je prenositelj, a USLUGA VIŠNJAN d.o.o. primatelj poslova, prava i obveza iz Ugovora o izvođenju radova izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda dok su GP Krk i Almes-eko d.o.o., čiji je pravni sljednik okrivljena pravna osoba, bili druge ugovorne strane u svojstvu izvođača koje su pristale na prijenos. Prvostupanjski sud u točki 11. obrazloženja navodi drukčiji sadržaj i pogrešan datum ugovora, ali ne iznosi jasne razloge iz kojih bi proizlazilo da su predmetnim ugovorom na okrivljenu pravnu osobu prenesene obveze proizvođača otpadnog mulja.

12. Nadalje, okrivljenici su u podnesku, dostavljenom prvostupanjskom sudu, isticali da je uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Višnjan komunalna vodna građevina i njome upravlja USLUGA VIŠNJAN d.o.o. Ukazivali su da je navedena tvrtka, koja ima djelatnost javne odvodnje, čemu prilažu dokaz Izvadak iz sudskog registra, odgovorna, a ne okrivljenici. Pozivajući se na odredbe Zakon o vodnim uslugama, navode da su komunalne vodne građevina javna dobra u javnoj uporabi i vlasništvu javnog isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području te da komunalnim vodnim građevnima u konkretnom slučaju upravlja javni isporučitelj vodnih usluga - USLUGA VIŠNJAN d.o.o. , koja pravna osoba je prijavila početak pokusnog rada i obavljala djelatnost javne odvodnje. Sve to upućivalo je na obvezu prvostupanjskog suda da posebno obrazloži zašto bi izvođač probnog rada bio proizvođač otpadnog mulja, a ne USLUGA VIŠNJAN d.o.o.

13. Osim toga, dokaze koje su okrivljenici dostavili u spis, prvostupanjski sud nije sadržajno ocijenio, niti je objasnio zbog čega ih smatra nevažnima za utvrđivanje osobe obveznika vođenja e-ONTO-a.

14. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud nije postupio u skladu s člankom 88. stavkom 1. Prekršajnog zakona, prema kojem je sud dužan potpuno i točno utvrditi činjenice važne za donošenje zakonite odluke, i to s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist. Sud je zatim dužan na temelju savjesne i slobodne ocjene dokaza obrazložiti postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica.

15. U konkretnom slučaju izvedeni dokazi, promatrani pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, za sada ne pružaju sigurnu osnovu za zaključak da su okrivljenici počinili inkriminirani prekršaj. Ostale su nerazjašnjene okolnosti o tome je li trgovačko društvo USLUGA VIŠNJAN d.o.o. ostalo faktični upravitelj uređaja unatoč probnom radu, koje je konkretne poslove okrivljena pravna osoba obavljala kao izvođač tijekom probnog i kontrolnog rada te jesu li ugovorne obveze okrivljene pravne osobe obuhvaćale samo tehničko vođenje probnog rada i odvoz mulja ili i preuzimanje položaja proizvođača otpadnog mulja. Također, trebalo je na siguran način utvrditi u kojem je svojstvu okrivljena pravna osoba bila navedena na pratećim listovima te dokazuje li navedena dokumentacija proizvodnju otpadnog mulja ili samo njegov posjed, prijevoz odnosno predaju.

16. Kako je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, trebalo je primjenom članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, žalbu okrivljenika prihvatiti osnovanom, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve relevantne i dostupne dokaze, radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Nakon toga prvostupanjski sud će svaki dokaz ocijeniti zasebno i u međusobnoj povezanosti, te donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku, vodeći računa o razlozima iznesenim u ovoj drugostupanjskoj odluci, te žalbenim navodima okrivljenika.

18. Slijedom svega navedenog riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 29. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.