Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-1164/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, dr. sc. Lidije Vojković, predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Galoša Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska c. 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2516/2025-33 od 20. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2516/2025-33 od 20. siječnja 2026.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenoga postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 528-50-3235159 sklopljenom između tužitelja i tuženika dana 20. siječnja 2006. godine u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

- članak 1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Iznos kredita: Kunska protuvrijednost …CHF",

-članak 2. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa: Redovna kamata 5,50%, godišnja, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.",

-članak 7. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:" Način otplate: Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...".

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska c. 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime jednostranog povećanja kamatne stope iznos od 526,19 eur, sa zakonskim zateznim kamatama, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 76/96, 72/02 i 153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koje teku na pojedine iznose po dospijeću pa do isplate, kako slijedi:

- 4.07 € sa zzk od 10.12.2007. pa do isplate

- 4.07 € sa zzk od 10.12.2007. pa do isplate

- 4.12 € sa zzk od 10.01.2008. pa do isplate

- 4.18 € sa zzk od 12.02.2008. pa do isplate

- 4.25 € sa zzk od 11.03.2008. pa do isplate

- 4.20 € sa zzk od 10.04.2008. pa do isplate

- 5.34 € sa zzk od 12.05.2008. pa do isplate

- 5.34 € sa zzk od 10.06.2008. pa do isplate

- 5.29 € sa zzk od 11.07.2008. pa do isplate

- 5.26 € sa zzk od 11.08.2008. pa do isplate

- 5.31 € sa zzk od 11.09.2008. pa do isplate

- 5.57 € sa zzk od 13.10.2008. pa do isplate

- 5.45 € sa zzk od 30.11.2008. pa do isplate

- 5.47 € sa zzk od 11.12.2008. pa do isplate

- 5.79 € sa zzk od 12.01.2009. pa do isplate

- 5.87 € sa zzk od 11.02.2009. pa do isplate

- 9.78 € sa zzk od 11.03.2009. pa do isplate

- 9.44 € sa zzk od 16.04.2009. pa do isplate

- 9.42 € sa zzk od 20.05.2009. pa do isplate

- 9.29 € sa zzk od 17.06.2009. pa do isplate

- 9.33 € sa zzk od 20.07.2009. pa do isplate

- 9.27 € sa zzk od 19.08.2009. pa do isplate

- 9.30 € sa zzk od 22.09.2009. pa do isplate

- 9.30 € sa zzk od 06.10.2009. pa do isplate

- 9.33 € sa zzk od 16.11.2009. pa do isplate

- 9.31 € sa zzk od 09.12.2009. pa do isplate

- 9.55 € sa zzk od 19.01.2010. pa do isplate

- 9.65 € sa zzk od 10.02.2010. pa do isplate

- 9.77 € sa zzk od 23.03.2010. pa do isplate

- 9.80 € sa zzk od 12.04.2010. pa do isplate

- 9.98 € sa zzk od 12.05.2010. pa do isplate

- 10.08 € sa zzk od 08.06.2010. pa do isplate

- 10.35 € sa zzk od 15.07.2010. pa do isplate

- 10.81 € sa zzk od 11.09.2010. pa do isplate

- 10.53 € sa zzk od 12.10.2010. pa do isplate

- 10.53 € sa zzk od 12.10.2010. pa do isplate

- 10.78 € sa zzk od 25.11.2010. pa do isplate

- 10.98 € sa zzk od 13.12.2010. pa do isplate

- 11.06 € sa zzk od 20.01.2011. pa do isplate

- 10.95 € sa zzk od 15.02.2011. pa do isplate

- 11.04 € sa zzk od 28.03.2011. pa do isplate

- 11.66 € sa zzk od 26.05.2011. pa do isplate

- 11.82 € sa zzk od 23.06.2011. pa do isplate

- 11.82 € sa zzk od 23.06.2011. pa do isplate

- 12.06 € sa zzk od 31.07.2011. pa do isplate

- 11.74 € sa zzk od 30.08.2011. pa do isplate

- 11.36 € sa zzk od 30.09.2011. pa do isplate

- 10.95 € sa zzk od 26.10.2011. pa do isplate

- 11.04 € sa zzk od 20.12.2011. pa do isplate

- 5.26 € sa zzk od 31.12.2011. pa do isplate

- 5.31 € sa zzk od 18.01.2012. pa do isplate

- 5.57 € sa zzk od 24.02.2012. pa do isplate

- 5.45 € sa zzk od 22.03.2012. pa do isplate

- 5.47 € sa zzk od 17.04.2012. pa do isplate

- 5.79 € sa zzk od 20.05.2012. pa do isplate

- 5.87 € sa zzk od 18.06.2012. pa do isplate

- 9.78 € sa zzk od 21.08.2012. pa do isplate

- 9.44 € sa zzk od 31.08.2012. pa do isplate

- 9.42 € sa zzk od 18.09.2012. pa do isplate

- 9.29 € sa zzk od 30.10.2012. pa do isplate

- 9.33 € sa zzk od 30.11.2012. pa do isplate

- 9.27 € sa zzk od 31.12.2012. pa do isplate

- 9.30 € sa zzk od 31.01.2013. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska c. 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime porasta tečaja valute iznos od 1.615,83 eur, sa zakonskim zateznim kamatama, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 76/96, 72/02 i 153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koje teku na pojedine iznose po dospijeću pa do isplate, kako slijedi:

- 5.08 € sa zzk od 12.01.2009. pa do isplate

- 7.44 € sa zzk od 11.02.2009. pa do isplate

- 11.59 € sa zzk od 11.03.2009. pa do isplate

- 4.78 € sa zzk od 16.04.2009. pa do isplate

- 4.34 € sa zzk od 20.05.2009. pa do isplate

- 1.81 € sa zzk od 17.06.2009. pa do isplate

- 2.67 € sa zzk od 20.07.2009. pa do isplate

- 1.59 € sa zzk od 19.08.2009. pa do isplate

- 2.01 € sa zzk od 22.09.2009. pa do isplate

- 2.04 € sa zzk od 06.10.2009. pa do isplate

- 2.64 € sa zzk od 16.11.2009. pa do isplate

- 2.33 € sa zzk od 09.12.2009. pa do isplate

- 7.06 € sa zzk od 19.01.2010. pa do isplate

- 8.94 € sa zzk od 10.02.2010. pa do isplate

- 11.33 € sa zzk od 23.03.2010. pa do isplate

- 11.86 € sa zzk od 12.04.2010. pa do isplate

- 15.33 € sa zzk od 12.05.2010. pa do isplate

- 17.31 € sa zzk od 08.06.2010. pa do isplate

- 22.67 € sa zzk od 15.07.2010. pa do isplate

- 31.78 € sa zzk od 11.09.2010. pa do isplate

- 26.22 € sa zzk od 12.10.2010. pa do isplate

- 26.22 € sa zzk od 12.10.2010. pa do isplate

- 31.16 € sa zzk od 25.11.2010. pa do isplate

- 35.05 € sa zzk od 13.12.2010. pa do isplate

- 36.61 € sa zzk od 20.01.2011. pa do isplate

- 34.37 € sa zzk od 15.02.2011. pa do isplate

- 36.23 € sa zzk od 28.03.2011. pa do isplate

- 48.28 € sa zzk od 26.05.2011. pa do isplate

- 51.55 € sa zzk od 23.06.2011. pa do isplate

- 51.55 € sa zzk od 23.06.2011. pa do isplate

- 66.65 € sa zzk od 31.07.2011. pa do isplate

- 60.10 € sa zzk od 30.08.2011. pa do isplate

- 52.44 € sa zzk od 30.09.2011. pa do isplate

- 51.45 € sa zzk od 26.10.2011. pa do isplate

- 53.30 € sa zzk od 20.12.2011. pa do isplate

- 54.61 € sa zzk od 31.12.2011. pa do isplate

- 56.37 € sa zzk od 18.01.2012. pa do isplate

- 58.23 € sa zzk od 24.02.2012. pa do isplate

- 56.41 € sa zzk od 22.03.2012. pa do isplate

- 55.36 € sa zzk od 17.04.2012. pa do isplate

- 57.98 € sa zzk od 20.05.2012. pa do isplate

- 57.99 € sa zzk od 18.06.2012. pa do isplate

- 55.06 € sa zzk od 21.08.2012. pa do isplate

- 55.94 € sa zzk od 31.08.2012. pa do isplate

- 50.78 € sa zzk od 18.09.2012. pa do isplate

- 56.15 € sa zzk od 30.10.2012. pa do isplate

- 57.49 € sa zzk od 30.11.2012. pa do isplate

- 56.53 € sa zzk od 31.12.2012. pa do isplate

- 51.12 € sa zzk od 31.01.2013. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska c. 69, OIB: 53056966535, naknaditi tužiteljici ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.340,76 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koje teku na pojedine iznose po dospijeću pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2.Protiv navedene prvostupanjske presude i rješenja žali se tuženik, pobijajući rješenje u cijelosti i zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen, a podredno predlažući ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba nije utemeljena.

5.Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka je deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim dijela odredaba Ugovora o kreditu br. 528-50-3235159 sklopljenoga između tužiteljice i tuženika dana 20. siječnja 2006., u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak (CHF) i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenljiva jednostranom odlukom tuženika te kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu temeljem stjecanja bez osnove zbog izvršenih tužiteljevih isplata temeljem tih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

6.Među strankama nije sporno kako su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 20. siječnja 2006. godine sklopili ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te kako se radilo o kreditu s ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s tim što je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 5,50% godišnje. Isto tako, nije sporno kako je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja, kao i da je za vrijeme otplate kredita tečaj CHF rastao. Sporno je pitanje jesu li ove promjene bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te jesu li bile u skladu s općim uredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno radi li se o ništetnim odredbama te pripada li tužitelju pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove te je sporna i visina potraživanja.

7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako je tužiteljica u tužbi navelo da je s tuženikom dana 20. siječnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu prema kojemu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.875,00 CHF-a obračunato po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita s ugovorenim rokom otplate od 84 mjeseca, kako je pored iznosa glavnice tužiteljica prema Ugovoru bila dužna tuženiku platiti i redovitu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenljiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 5,50%, za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa je povećavana nekoliko puta zbog čega je tuženiku platila više iznose anuiteta od onih utvrđenih prvotnim otplatnim planom, kako je tuženik kamatnu stopu određivao na temelju ugovorne odredbe koja je ocijenjena ništetnom te da je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzročilo stjecanje bez osnove na strani tuženika, kao i kako je u kolektivnom sporu utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31 .prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu tako što je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti,

-kako je tuženik osporio tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnove i visine, ističući kako je netočno da se u pogledu kamatne stope iz Ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, jer su kriteriji bili jasno definirani, da se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 ne može automatski i izravno primijeniti na predmetni Ugovor o kreditu te kako je tuženik kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu s uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima te ističući i prigovor zastare potraživanja,

-kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je predmetni kredit bio potreban za kupnju osobnog vozila, koji joj je bio potreban za osobne potrebe te je razgovarala isključivo s djelatnikom auto salona koji im je pripremio Ugovor o kreditu, da je došla drugi dan te dobila navedeni Ugovor i prošli su kroz osnovne podatke iz Ugovora kao što je broj godina na koje dobiva kredit, visinu rate, a upućeni su i da moraju otići kod javnog bilježnika te se ne sjeća da bi ih netko upozoravao na neke opasnosti kao niti je li joj netko spomenuo pojam valutne klauzule,

-kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Darka Prpića (za Darfin d.o.o.) proizlazi zaključak da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 778,87 CHF-a, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 4.242,88 kn, ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan zaključenja Ugovora za sve anuitete za koje je nalazom utvrđena preplata iznosi 12.174,46 kn, a ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatnih stopa i s osnove valutne klauzule (točka 1. + točka 2. Zaključka nalaza) iznosi 16.417,34 kn.

8.Polazeći od navedenih utvrđenja, prihvaćajući kao vjerodostojan nalaz i mišljenje sudskog vještaka, prvostupanjski sud je zaključio kako je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos u kunskoj protuvrijednosti od 19.875,00 CHF-a, a tužiteljica je predmetnom tužbom utužila iznose temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi. Kako se u pojedinačnim postupcima tužitelji mogu pozivati na utvrđenja sudova u kolektivnom sporu, a tužiteljičin status potrošača utvrđuje se uvidom u predmetni Ugovor o kreditu iz kojeg je vidljiva namjena za koju je tužiteljica kao fizička osoba s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu, a što u ovom slučaju i nije sporno. Kako je u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenljivoj stopi redovite kamate i o valutnoj klauzuli vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe jer je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO).

9.Nadalje prvostupanjski sud navodi i kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, stekao nepripadnu korist, pa tužiteljici pripada pravo zahtijevati od tuženika vratiti ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora, primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. ZOO-a te je obvezao tuženika na isplatu utuženih iznosa po osnovi ništetne ugovorene valutne klauzule sve sa zateznim kamatama, a koji iznosi su utvrđeni financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

10.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuje žalba, kao niti koja druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.

11.Neutemeljeno tuženik u žalbi ističe da bi mu bilo povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na jednakost stranaka u postupku, kao i da bi bile počinjene takozvane relativno bitne povrede odredaba postupka koje su utjecale na zakonitost odluke jer je prvostupanjski sud pobijanu odluku valjano obrazložio, očitovao se o svim tuženikovim prigovorima i dao potpuno jasne i prihvatljive razloge za sva utvrđenja, kao i razloge za zauzete pravne stavove.

12.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju temelj u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje prihvaća i na koje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

13.U ovom žalbenom stadiju postupka tuženik, pored ostaloga, osporava i pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja, u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticao i tijekom postupka, koje je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima. Sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

14.Člankom 81. ZZP/03 propisano je:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

15.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).

16.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

17.Konačno, člankom 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

18.Prije svega potrebno je navesti kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 81. ZZP/03, smatra se kako se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom nije od utjecaja to što je tužiteljici očito bilo poznato kako je ugovorena valutna klauzula i promjenljiva kamatna stopa po tuženikovoj Odluci, jer se radi zapravo o neodređenoj formulaciji vezanoj za tuženikovu Odluku. Naime, tužiteljici je na temelju takve ugovorne odredbe bila poznata obveza, no nije bila i upoznata s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna obveza u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.

19.S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati s tuženikom, a tuženik tužiteljici nije na valjan i razumljiv način objasnio promjene kamatne stope te postupak formiranja vrijednosti tečaja CHF-a u odnosu na kunu, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi ona kao potrošač mogala spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi, a tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima je ovisila promjena ili kretanje tečaja CHF-a u odnosu na kunu, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te postoji tuženikova obveza vraćanja uplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na ime izvršene preplate kod otplate kredita. Tužiteljici je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi ona mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužiteljica zasigurno nije bila u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.

20.Budući da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice i potrošača, to su ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što rezultira kako je tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je iste nametnuo tužiteljici kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbama članka 1115. ZOO-a, tužiteljica ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja, kako to pravilno drži i prvostupanjski sud.

21.Glede žalbenih navoda valja ponoviti kako je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikove prigovore i za to dao potpuno prihvatljive razloge. U pogledu prigovora kako se na tuženika ne bi odnosila utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu na koje se i tužiteljica u postupku poziva, valja ponoviti kako je i tuženik koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a one uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice i potrošača, a slijedom toga je danas tuženik nepošten stjecatelj, kako je već i obrazloženo.

22.U pogledu prigovora zastare također treba navesti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev- 1404/2018 izrazio pravno shvaćanje prema kojemu pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U konkretnom slučaju utužena je tražbina prema navedenim dospijećima, a u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta 4. travnja 2012. i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 nakon 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018. (Pž-6632/2017), a tužba u ovom predmetu je podnijeta 3. lipnja 2019., pa je jasno kako prigovor zastare nije utemeljen. Žalitelju valja navesti i kako, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovara počinjene teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a što također pravilno prihvaća i prvostupanjski sud jer se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014., za odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi te od 14. lipnja 2018., za valutnu klauzulu, slijedom čega se prigovor zastare ukazuje kao neutemeljen u smislu članka 225. ZOO-a.

23.Neutemeljeno tuženik u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza, odnosno nalaza i mišljenja vještaka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne iskaz tužiteljice i rezultate vještačenja, dok tuženik takva utvrđenja suda i njihove razloge nije utemeljeno doveo u sumnju.

24.Tuženikovi navodi i stavovi u postupku glede ništetnih odredaba ugovora te činjenice kako je tužiteljica bila upoznata kako je dužna platiti predmetne iznose nisu utemeljeni i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužiteljici kao potrošaču je onemogućeno pregovaranje i nije pravilno informirana o tečaju CHF-a, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenoga 2020.

25.Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj nisu osnovani jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornom stadiju sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

26.Svi ostali tuženikovi žalbeni navodi nisu odlučni, a prvostupanjski sud je, kako je već i rečeno, za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao valjane i prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

27.Iz navedenoga proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZZP-a i odredaba ZOO-a kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

28.Prvostupanjska odluka o trošku postupka je donijeta pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje OT). Naime, ovdje valja navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tuženik u konkretnom slučaju neutemeljeno ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrješno priznao tužiteljici trošak sastava jednog podneska, odnosno da bi pogrješno primijenio materijalno pravo u odluci o parničnom trošku u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

29.Zbog navedenoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku odluku o trošku postupka.

30.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenoga postupka odbijen je kao neutemeljen jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

31.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Lidija Vojković