Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-286/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na novčanoj tražbini, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-57/2025-4 od 18. lipnja 2026., 29. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-57/2025-4 od 18. lipnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je, kao nedopušten, prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 1.316,96 eura sa zateznim kamatama, podnesen na temelju presude Općinskog suda u Makarskoj posl. br. P-373/09 od 20. veljače 2013. i presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžsp-42/14 od 5. lipnja 2014., kojim je predložena ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima kod banaka te njihovim prijenosom na račun ovrhovoditelja.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP), koji se u postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. - dalje: OZ). Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz nalog da se ovrha odredi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje:

- da je ovrhovoditelj podnio sudu prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine, pozivajući se na presudu Općinskog suda u Makarskoj posl. br. P-373/09 od 20. veljače 2013. i presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžsp-42/14 od 5. lipnja 2014.,

- da je kao sredstvo i predmet ovrhe predložio pljenidbu novčanih sredstava ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima kod banaka te njihov prijenos na račun ovrhovoditelja,

- da iz dostavljenih isprava proizlazi da je presudom Županijskog suda u Splitu posl. br.Gžsp-42/14 od 5. lipnja 2014. djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj posl. br.P-373/09 od 20. veljače 2013., dok je u dijelu odluke o naknadi štete i troškovima postupka prvostupanjska presuda preinačena te je, između ostaloga, tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.922,65 kn (1.316,96 eura),

- da ovrhovoditelj uz prijedlog nije dostavio potvrdu Financijske agencije (dalje: FINA) da se naplata predmetne tražbine na temelju navedene ovršne isprave nije mogla provesti preko FINA-e.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pozivom na čl. 209. st. 1. i čl. 211. OZ-a, cijeneći pritom da ovrhovoditelj predlaže da sud odredi ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika po računima kod banaka, i to na temelju ovršne sudske odluke koja glasi na ispunjenje određene novčane tražbine, a koja isprava, pod pretpostavkom da je opremljena potvrdom ovršnosti, predstavlja osnovu za izravnu naplatu preko FINA-e u smislu čl. 209. st. 1. OZ-a, prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

7. Ispitujući pobijano rješenje na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, budući da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, prvostupanjski sud nije bio u obvezi istoga pozvati, u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a, na dostavu potvrde FINA-e o stanju u Očevidniku redoslijeda osnove za plaćanje.

9. Naime, u situaciji kada ovrhovoditelj raspolaže ovršnom sudskom odlukom koja glasi na ispunjenje određene novčane tražbine isti može izravno do FINA-e zatražiti provedbu naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu te će Agencija postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud (čl. 209. st. 1. OZ-a).

10. Posljedično navedenom, ovrhovoditelj nema pravni interes za podnošenjem prijedloga za ovrhu kojim od suda traži da odredi ovrhu ''pljenidbom novčanih tražbina ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika u svim bankama…te njihovim prijenosom na IBAN račun ovrhovoditelja…i sve to na način da se ovo rješenje o ovrsi dostavi Financijskoj agenciji koja provodi ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10, 112/12)'', budući da se takva ovrha (na novčanim sredstvima ovršenika) može pokrenuti na temelju isprava kojima ovrhovoditelj već raspolaže (presuda Općinskog suda u Makarskoj posl. br. P-373/09 od 20. veljače 2013. i presuda Županijskog suda u Splitu posl. br.Gžsp-42/14 od 5. lipnja 2014.), a na temelju kojih FINA ima obvezu postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

10.1 Pritom je potrebno navesti da je prijedlog za ovrhu podnesen neodređeno u dijelu u kojem ovrhovoditelj traži da se ovrha odredi pljenidbom novčanih tražbina ovršenika, čime nije udovoljeno niti uvjetima propisanim čl. 39. st. 1 i 3 OZ-a.

11. Nadalje, odredbom čl. 211. OZ-a propisano je da će sud odbaciti, kao nedopušten, prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju, između ostalog, i isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a (pravomoćne i ovršene sudske odluke koja glasi na ispunjenje određene novčane tražbine), a na temelju koje se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

11.1 U konkretnome slučaju, postojanje predmetne potvrde nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari upravo iz razloga što ovrhovoditelj traži provođenje ovrhe istoga sadržaja - na novčanim sredstvima ovršenika, a koja se provodi na identičan način u situaciji kada je određena od strane FINA-e i od strane suda.

11.2 Pritom je potrebno navesti da se navedena potvrda odnosni na slučajeve kada se ovrha ne može provesti na temelju isprava kojima ovrhovoditelj raspolaže, odnosno kada postoje nedostaci koji se tiču same isprave, što u ovome slučaju nije riječ. Naime, ovrhovoditelj uz žalbu dostavlja specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (GŽSP-42/14) iz koje je razvidna primjedba: nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. ZPONS-a. Dakle, nije riječ o tome da ovrhovoditelj raspolaže ispravom na temelju koje se ne bi mogla provesti ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, već je riječ o tome da se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika (čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima "Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20.).

12. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Rijeka, 29. srpnja 2026.

Sudac:

Larisa Gačanin