Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-84/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurice Borojevića i Domagoja Jugovića iz Nove Gradiške, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko- upravni odjel, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 22. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tužene Jelene Sitar Barbarić, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci, objavljene 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime dodatka na plaću za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. isplati ukupan bruto iznos od 4.431,77 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- na iznos od 211,02 eura počev od 15. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 180,86 eura počev od 15. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 299,31 eura počev od 15. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 133,51 eura počev od 15. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 375,16 eura počev od 15. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 341,79 eura počev od 15. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 231,76 eura počev od 15. siječanj 2015. do isplate,

- na iznos od 389,72 eura počev od 15. veljača 2015. do isplate,

- na iznos od 107,96 eura počev od 15. travanj 2015. do isplate,

- na iznos od 314,67 eura počev od 15. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 680,98 eura počev od 15. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 124,31 eura počev od 15. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 180,91 eura počev od 15. kolovoza 2015., do isplate,

- na iznos od 313,09 eura počev od 15. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 283,00 eura počev od 15. studeni 2015. do isplate,

- na iznos od 152,39 eura počev od 15. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 111,33 eura počev od 15. siječnja 2016. do isplate,

u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, iznad iznosa od 4.431,77 eura, a do zatraženog iznosa od 4.721,02 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.015,45 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Primorsko-goranske, Postaja pomorske policije Rijeka, tijekom 2014. i 2015. ostvario kod tuženika plaću. Nadalje navodi da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanima, itd. Prema odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/2000, 41/2008, 76/2009, 34/2011, 130/12, 89/4, 151/14, 33/15) i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 89/12, 104/13, 150/13, 153/13) da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika rad noću uvećava 40% za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% itd. Tijekom 2014. i 2015. tužena da nije tužitelju pravilno obračunavala i isplatila razlike uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinila kako je rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Tužitelj je sukladno odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora 14. veljače 2019. Tužena je dostavila svoj odgovor na zahtjev u kojem odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan. Slijedom svega navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kako slijedi, s time da zadržava pravo da isti precizira nakon što tuženik dostavi točne podatke o plaćama za tužitelja i nakon provedenog financijskog vještačenja, koje će se provesti u ovom postupku.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj u historijatu tužbe u bitnome ističe kako mu tužena za razdoblje 2014. i 2015. nije pravilno obračunavala i isplatila razliku uvećane plaće ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a na koju isplatu tužitelj da ima pravo sukladno odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji, te čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. S navedenog pravnog osnova tužitelj u tužbenom zahtjevu traži isplatu dijela bruto plaće u iznosu od 500,00 kn mjesečno od siječnja 2014. do prosinca 2015., s time da zadržava pravo da isti precizira nakon što tužena dostavi točne podatke o plaćama za tužitelja i nakon provedenog financijskog vještačenja. Uvidom u izvode iz službene evidencije o radnom vremenu tužitelja razvidno je da rad tužitelja, zbog specifičnosti poslova pomorske policije, nije bio niti po logici stvari može biti organiziran kao rad od ponedjeljka do petka po osam sati dnevno, odnosno tj. 40 sati tjedno. Naime, poslovi pomorske policije Rijeka uključuju redovito, tijekom cijele kalendarske godine nadzor državne granice i poslove na moru na području morskog akvatorija Primorsko-goranske županije, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu i zaštitu dijela državne granice na moru, dakle nisu privremenog karaktera već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine, pa da je tako i organiziran sustav rada te su tužitelju prema kriteriju radnog angažmana plaćeni svi dodaci na plaću, što je razvidno iz priloženih obračunskih lista plaća za razdoblje potraživanja. Odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Odredbom čl. 56. st. 7. Kolektivnog ugovora određeno je da pored terenskog dodatka službenici imaju pravo i na dodatke iz čl. 44. Kolektivnog ugovora za svaki stvarno odrađeni sat rada. Dakle, službenik može ostvariti i prekovremene sate rada, ali uz uvjet da su ti rati rada stvarno i odrađeni izvan radnog vremena. Iz tužbe se može zaključiti da tužitelj svoje potraživanje zasniva na shvaćanju da mu se vrijeme dok nije radio (iznad 8 sati ili 12 sati) ne bi trebalo tretirati kao pasivno dežurstvo, već da mu se to vrijeme, dakle, svi sati preko redovnog rada trebaju računati kao prekovremeni rad. Takva situacija nije životno realna, jer bi navedeno značilo da je tužitelj više dana za redom radio neprekidno 24 sata, a niti je pravo dopuštena, obzirom da je izričito propisano da zaposlenik ima pravo na dnevni odmor, da može raditi od 8 do 12 sati, te da može raditi i prekovremeno, uz poštivanje instituta prekovremenog rada. U konkretnom slučaju, slobodno vrijeme tužitelj koji nesporno radi na terenu, a zbog specifičnosti posla ne može napustiti plovilo, vrednovano je kao pasivno dežurstvo, sukladno prethodno citiranoj odredbi čl. 56. st. 7. Kolektivnog ugovora. Tužitelju su uredno isplaćeni pripadajući dodaci na plaću u vidu naknade za terenski rad i naknade za pasivno dežurstvo, time da tužitelju ne pripada naknada za prekovremeni rad za sate koje nije stvarno radio tj. sate svog odmora, a koju potražuje ovom tužbom. Slijedom svega navedenog, predlaže se tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženoj.

3. O tužbenom zahtjevu Općinski sud u Rijeci odlučio je presudom poslovni broj Pr - 166/2024-9 od 21. studenoga 2025. (stranica 512-531 spisa) kojom je u točki I. izreke naloženo tuženoj isplatiti tužitelju na ime dodataka na plaću ukupan bruto iznos od 4.308,21 eura s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća (od svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a u razdoblju dospijeća od 15. svibnja 2014. do 15. siječnja 2016.) do isplate, dok je točkom II. izreke tužena obvezana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.365,45 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. U konačnici, točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu bruto iznosa od 1.399,10 eura na ime dodatka na plaću .

3.1. Odlučujući povodom žalbi tužitelja i tužene, Županijski sud u Bjelovaru rješenjem poslovni broj Gž R-19/2026-2 od 29. travnja 2026. (stranica 669-676 spisa) ukinuo je presudu ovoga suda poslovni broj Pr-166/2024-9 od 21. studenoga 2025. i predmet vratio na ponovno suđenje.

4. U ponovljenom postupku ovaj sud raspravio je sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud te je na taj način postupio na temelju odredbe članka 377. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu: ZPP).

5. U pogledu procesnih pretpostavki za dopustivost podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno traženja sudske zaštite, napominje se kako se tužitelj, sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a, prije podnošenja tužbe, obratio nadležnom državnom odvjetništvu Zahtjevom za mirno rješenje spora od 14. veljače 2019. (stranica 5-7 spisa), koji zahtjev je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci odbilo dopisom broj: N - DO-42/2019 od 8. travnja 2019. (stranica 9 spisa).

6. Obzirom da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek pismenim nalazom stalnog sudskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, osnovano je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186.b ZPP-a, jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagala tužena kao poslodavac. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je nakon što je tužena dostavila tražene isprave i nakon što je provedeno vještačenje, postavio određeni tužbeni zahtjev podneskom od 29. kolovoza 2023. (stranica 298-301 spisa) i to na isplatu iznosa od 4.721,02 eura bruto, a zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.

7. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, čiji nalaz i mišljenje od 15. rujna 2022. spisa prileži na stranici 252-276 spisa, dopuna od 20. prosinca 2023. (stranica 356-357 spisa) i dopuna od 23. svibnja 2025. (stranica 474-475 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka HM (stranica t 104-105 spisa), OM (stranica 105-106 spisa), FM (stranica 126-128 spisa), a u suglasnosti sa strankama korišteni su zapisnici o saslušanju svjedoka VM, OM i IM u istovjetnoj pravnoj stvari u postupku koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Pr-221/19 (stranica 116-123 spisa),

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, koji je zaposlen kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Primorsko- goranske, Postaje pomorske policije Rijeka, za isplatom razlike plaće za vremensko razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015., i to za rad duži od redovnog punog radnog vremena (koje je trajalo 8, 10 ili 12 sati) s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, sve za trajanja višednevne službe

– plovidbe, tj. za vrijeme rada na terenu.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim, ali ne u cijelosti.

10. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen u Policijsku upravu Primorsko-goransku, Postaju pomorske policije Rijeka, na radno mjesto policijskog službenika, s time da im je posao bio organiziran u vidu višednevnih službi na moru, ovisno na koji teren idu, potom da je tužena tijekom utuženog razdoblja tužitelju izdavala višednevne radne naloge, i na temelju izvještaja sastavljenih na osnovu tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je istom za utuženo razdoblje isplatila plaću. U konačnici, nije sporno da tužena nije donijela, a niti tužitelju uručila rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana i o radu u turnusu.

11. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima za utuženo razdoblje, potom je li tužitelj obavljao „pasivno dežurstvo“ tj. pripravnost, kao i činjenica je li tužena tužitelju omogućila korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, te je li tužitelj s iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad, te na koji način, u konkretnom slučaju, organizacija rada tužitelja, temeljem radnih naloga tužene, predstavlja prekovremeni rad.

12. Ovaj sud je tužbeni zahtjev cijenio sukladno članku 42. stavku 1., članku 43. stavku 2. i članku 86. Zakonu o radu ("Narodne novine". broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. – dalje u tekstu: ZR/09) i istovjetnim odredbama sadržanim u članku 60. stavku 1., članku 61. stavku 1. i članku 94. stavku 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14. - dalje u tekstu: ZR/14) prema kojima je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac (članak 60. stavak 1. ZR/14), dok je u članku 61. stavak 2. ZR/14 određeno da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno. Nadalje, prema odredbi članka 94. ZR/14, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

12.1. Odredbom članka 33. stavak 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15. i 121/16.) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati duže od punog radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla. Policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovoga članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

12.2. Uredbom o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“, broj 129/11. – dalje u tekstu: Uredba) utvrđuju se vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona.

12.3. Konačno, odredbom članka 257. ZR/09 propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor (istovjetna odredba sadržana je u članku 194. stavak 1. ZR/14), a člankom 7. stavak 3. istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno (istovjetna odredba sadržana je u članku 9. stavak 3. ZR/14).

12.4. Odredbom članka 44. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13., 150/13. i 153/13. - dalje u tekstu KU/13) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. je propisano da je se dodaci iz stavka 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi članka 41. KU/13 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću , time da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te člankom 87. stavak 1. Zakona o policiji, kao i gore navedeni dodaci temeljem važećih KU.

12.5. Nadalje, prema članku 56. KU/13 za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

13. Dakle, u konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis, dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima, Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika te u utuženom razdoblju KU/13 predstavljaju lex specialis u odnosu na opći propis.

14. Ocjenom provedenih dokaza, napose iskaza svjedoka FM i VM proizlazi da su i nakon završetka redovnog radnog vremena kada bi brodicom pristali uz obalu, svi članovi posade zbog potrebe pravovremenog obavljanja službe objektivno morali ostati na brodu jer su bili obvezni u slučaju poziva na intervenciju odmah isploviti u roku desetak minuta, a nije ih imao tko zamijeniti. Čak se ni na temelju iskaza svjedoka OM, iako je iskazao da je djelatnicima nakon pristajanja plovila, a izvan radnog vremena bilo dopušteno otići na obalu, nije moglo zaključiti da su policijski službenici za vrijeme višednevnih plovidbi mogli slobodno raspolagati vremenom izvan redovnog radnog vremena jer i on potvrđuje da se u slučaju poziva na intervenciju moralo isploviti što prije, dok svjedok HM o radu tužitelja ima samo posredna saznanja.

15. Slijedom navedenog, zaključak je ovoga suda da tužitelju s obzirom da je bio raspoređivan na višednevne službe na moru, tijekom kojeg vremena je cijelo vrijeme morao boraviti na brodu, dakle biti na radnom mjestu i izvršavati ili biti spreman izvršavati radne zadaće koje su obuhvaćale organiziran 24 satni nadzor nad plovilom, pripada naknada za prekovremeni rad izvan radnog vremena, za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje službi na moru, umanjeno za osam sati dnevnog odmora.

15.1. Mišljenje je ovoga suda, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izražen u odlukama Revr-1318/16 od 26. listopada 2016., Rev- 1925/2018 od 21. listopada 2020., Revr-1676/2015 od 11. travnja 2017.) iz činjenično i pravno istih osnova, da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti mjesto rada (brod) tijekom višednevnih službi na moru i otoku ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati. Tako provedeno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada i unatoč tome što djelatnik ne može napustiti mjesto rada, ne može se smatrati prekovremenim radom. Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske izražava pravno shvaćanje da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke i da je odlučna činjenica stvarno odrađeni sati rada tužitelja kroz utuženo razdoblje s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog – zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova.

15.1. Nadalje, vrijeme koje je tužitelj kao policijski službenik proveo za vrijeme trajanja višednevne službe na brodu i moru izvan redovnog radnog vremena, organiziranog na drugačiji način, ali bez razdoblja od osam sati odmora unutar svakih 24 predstavlja prekovremeni rad, sukladno članku 60. i 65. ZR-a, slijedom čega tužitelju pripada pravo na naknadu za rad za vrijeme tzv. „dežurstva na radnom mjestu, a izvan redovnog radnog vremena“ u visini osnovne plaće uključujući i pravo na uvećanja iste temeljem članka 44. stavak 1. KU/13 , odnosno čl. 38. st. 1. KU/17, jer se s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja ne radi o tzv. pasivnom dežurstvu prema članku 57. KU/13 i čl. 51. KU/17. Navedeno iz razloga što je organizacija rada u utuženom razdoblju bila propisana čl. 42. Zakona o policiji prema kojemu je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje, između ostaloga i rad organiziran na drugačiji način.

16. Što se tiče obračuna tužiteljeve plaće na način da se sate koje je tužitelj proveo na brodu, nakon redovnog radnog vremena, ne tretira kao radno vrijeme nego kao pasivno dežurstvo, za koje mu je tužena obračunala naknadu, a ne osnovnu plaću uz uvećanja, nije prihvatljiv ovome sudu jer pasivno dežurstvo podrazumijeva slučajeve u kojima radnik tijekom dežurstva ne mora boraviti na mjestu rada koje odredi poslodavac, već može biti i kod kuće, dostupan za slučaj poziva doći na mjesto rada i samo za to vrijeme može se tvrditi da ne predstavlja radno vrijeme.

17. Slijedom navedenog, razlog vođenja ovog postupka je u tome što je došlo do razlike u broju stvarno odrađenih radnih sati na plovilu i radnih sati koji su obračunati temeljem naprijed opisanih osnova.

18. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković, dipl. oec. iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb koja u nalazu i mišljenju od 15. rujna 2022. (stranica 252-276 spisa), dopunjenog sukladno primjedbama tuženika iz podneska od 10. studenog 2022. i 5. veljače 2023. dopunom od 20. prosinca 2023. (stranica 356-357 spisa) i 23. svibnja 2025. (stranica 470-475 spisa), navodi kako je sukladno postavljenoj zadaći vještačenja, uzimajući u obzir platne liste tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015., izvješće o odrađenim radnim satima na brodu, evidenciju sati rada na brodu - višednevne ophodnje utvrdila da je dnevni raspored rada tužitelja određen u dokumentu "radni nalog" koji se izdaje dnevno za jednodnevnu službu ili za višednevne službe koje kontinuirano traju dva ili više dana s podacima o broju radnih naloga, imenu i prezimenu, vrsti djelatnosti, datumu, vremenu rada, mjestu obavljanja djelatnosti i dnevni odmor u prilogu kojeg prileži "Izvješće o obavljanoj službi." Nadalje navodi da je uvidom u Registar službenih poslova i Izvješća tužitelja utvrdila broj sati rada u svakom pojedinom mjesecu, te je pri obračunu ostvarenih sati uzela u obzir osam sati odmora unutar 24 sata kada je tužitelj bio na višednevnim plovidbama, na koji način je utvrđene sate rada usporedila s plaćenim satima iz obračunskih isprava što je prikazala u prilogu 1. nalaza. Stalni sudski vještak je u pisanom nalazu i mišljenju navela kako je uvidom u Registar službenih poslova i Izvješća, te usporedbom s brojem sati iz Obračunskih isprava za isplatu plaća u razdoblju određenom za izradu nalaza i mišljenja utvrdila da u pojedinim mjesecima tuženik nije iskazao sve sate koji bi predstavljali sate rada iznad mjesečnog fonda radnih sati kao prekovremeni rad tužitelja.

18.1. U nalazu i mišljenju je stalni sudski vještak navela kako je u Tabeli 1. za svaki mjesec prikazala mjesečni fond sati, broj odrađenih sati sukladno podacima iz Registra službenih poslova i izvješćima na način kako joj je naloženo u zadaći vještačenja, te je izvršila usporedbu s isplaćenim satima iz obračunskih isprava, a na dobivene razlike ukoliko se radilo o satima iznad mjesečnog fonda sati izvrši la je obračun potraživanja po osnovi prekovremenog rada, što je sve tabelarno prikazao na stranici 4 nalaza (stranica 256 spisa). Nadalje, u Tabeli 2. prikazala je po mjesecima ostvarene sate noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za koje je usporedbom s obračunskim ispravama utvrđeno da nisu obračunati pripadajući dodaci i koje je iskazala u koloni 13. na način da je utvrdila ukupan iznos neobračunatih dodataka po mjesecima, što je sve tabelarno prikazala na stranici 5 nalaza (stranica 257 spisa). Na temelju tako izvršene analize cjelokupne dokumentacije dostavljene u sudski spis vještak je u svojem mišljenju utvrdila kako u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015., uzimajući u obzir sate iskazane u Registru službenih poslova i Izvješćima, pod pretpostavkom da je tužitelj koristio osam sati dnevnog odmora kada je bio na višednevnim plovidbama, visina potraživanja tužitelja po osnovi prekovremenog rada iznosi 32.165,82 kn/4.269,14 eura ( iskazana u Tabeli 1. stupac 10. nalaza i mišljenja), a po osnovi dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom iznosi 3.404,75 kn/451,89 eura (iskazano u Tabeli 2. stupac 13. nalaza i mišljenja), slijedom čega ukupno potraživanje tužitelja iznosi 35.570,57 kn/4.721,03 eura (konverzija izvršena primjenom fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 7,53450 kn za 1.00 euro). U dopuni nalaza i mišljenja od 20. prosinca 2023., sukladno primjedbama tužene iz podnesaka od 10. studenog 2022. i 5. veljače 2023., stalni sudski vještak je izvršila umanjenje izračunate naknade u nalazu i mišljenju od 15. rujna 2022. za naknadu koja je tužitelju isplaćena kada je radio u smjenama i turnusima. Vještak je navela kako je prekovremene sate obračunavala na mjesečnoj razini sukladno čl. 44. st. 10. KU za državne službenike i namještenike jer je tužena u obračunskim listama navodila razdoblja u kojima je tužitelj radio u smjenama i turnusima, kao i razdoblje kada je isplaćena naknada za pasivno dežurstvo. Također je navela kako je u odnosu na potraživanja za prekovremeni rad i isplaćeni dodatak za rad u smjeni i za rad u turnusu, te naknade za pasivno dežurstvo izvršila prebijanje odnosno umanjila je utvrđenu isplatu te je u Tabeli 1. dopune nalaza i mišljenja od 20. prosinca 2023. sačinila izračun razlike između ukupnog potraživanja utvrđenog u nalazu i isplaćene naknade za smjenski rad i rad u turnusu te naknadu za pasivno dežurstvo, što je tabelarno prikazao na stranici 356-357 spisa. U očitovanju od 28. svibnja 2025. (stranica 474-475 spisa) vještak je navela kako je umanjila utvrđeno potraživanje za isplaćenu naknadu za rad u smjenama i turnusima, te je izračune izvršila na način da je umanjila potraživanje za iznose isplaćenih dodataka za rad u smjeni i rad u turnusu za 2015., na koje umanjenje tužena nije imala primjedbe, te je sukladno primjedbama tužene u odnosu na izračun isplaćenih naknada za pasivno i aktivno dežurstvo, te dodatak za rad u smjenama i turnusima za 2014. uzela u obzir uvećanje na ime minulog rada, te je dodatak za rad u smjenama i turnusima uvećala za postotak minulog rada. Stoga je vještak tabelarno u Tabeli A uze la u obzir postotak minulog rada, te je umanjila ukupan iznos potraživanja za isplaćene naknade za smjenski rad i rad u turnusu uvećano za minuli rad prema podacima dostavljenim od tužene.

19. Naime, umanjenje tražbine tužitelja po osnovu neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u iznosu, nema značaj prijeboja u smislu čl. 96. st. 1. ZR/14 jer je predmet ovog postupka potraživanje tužitelja s osnove manje isplaćene razlike plaće, slijedom čega je bilo potrebno utvrditi točan iznos koji je tužena isplatila tužitelju i iznos koji bi bila dužna isplatiti tužitelju, odnosno razliku manje isplaćene plaće u smislu članka 44. st. 1. KU/13 odnosno čl. 38. st. 1. KU/17. S obzirom na to da djelatnik pomorske policije na brodu ne može biti tzv. pasivno dežuran u vrijeme prekovremenog rada, a dodaci za rad u turnusu i drugoj smjeni isključuju se u slučaju primjene ostalih uvećanja na plaću iz navedenih odredbi KU/13 i KU/17, naknadu razlike plaće po utuženim osnovama utvrđene provedenim vještačenjem, potrebno je umanjiti za isplaćeni dodatak za pasivno dežurstvo i dodatak za rad u turnusima i drugoj smjeni.

20. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković, dipl oec. prihvatio kao stručan i objektivan, te izrađen sukladno pravilima struke i materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu, uz napomenu da je primjedbe tužene na isti otklonila u svojim dopunama.

21. Ovdje se napominje kako tužitelj kao policijski službenik nije isključen iz primjene Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, kojom je u čl. 2. definirano radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definirano je kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme, a Sud Europske unije bavio se tumačenjem navedene Direktive u odlukama C-303/98 i C-151/02. Direktiva 2003/88/EZ ne predviđa „siva razdoblja“ koja bi se nalazila između radnog vremena i vremena odmora. Sud Europske unije usvojio je dvostrani pristup na temelju kojeg ono što ne ulazi u pojam radnog vremena ulazi u pojam vremena odmora i obrnuto.

22. Kako je tužitelj tijekom utuženog razdoblja na temelju radnih naloga bio raspoređivan na višednevne službe na plovilu po nekoliko dana neprekidno tijekom kojeg vremena je u stvarnosti za potrebe pravovremenog obavljanja službe cijelo vrijeme morao boraviti na plovilu na način da je tijekom cijelog razdoblja morao biti na radnom mjestu i izvršavati radne zadaće koje su obuhvaćale aktivno dežurstvo i organiziran 24 satni nadzor nad plovilom, te redovito obavještavanje ovlaštenih osoba o pozicijama na terenu, odnosno da je u svakom trenutku morao biti na plovilu na raspolaganju poslodavcu kad to zahtijevaju potrebe posla i u kojim situacijama tužitelj mora biti spreman odraditi radni zadatak sukladno opisu svojeg radnog mjesta jer mogućnost odlaska s broda na udaljenost s koje se on morao biti spreman vratiti na brod i isploviti u roku od 10-tak minuta od poziva na intervenciju objektivno ne predstavlja mogućnost službenika upravljati vremenom izvan redovnog radnog vremena, tada se vrijeme dežurstva pri kojemu je tužitelj izvan redovnog radnog vremena dežurao u službenom prostoru poslodavca, odnosno na plovilu bez mogućnosti slobodnog udaljavanja, ima smatrati radnim vremenom za koje tužitelju pripada osnovna plaća uključujući i pravo na uvećanja plaće, a ne pasivnim dežurstvom za koje bi mu pripadao samo dodatak za pasivno dežurstvo. Ovakvo shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem Suda Europske unije u predmetu C - 373/24 (R) protiv Republike Hrvatske od 30. listopada 2025. koje, iako je dano u odnosu na pravo državnoodvjetničkih dužnosnika, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda nema razloga ne primijeniti i na pravo policijskog službenika, a prema kojemu čl. 2. Direktive 2003/88 treba tumačiti na način da dežurstvo koje se obavlja izvan redovnog radnog vremena, koje podrazumijeva obvezatnu nazočnost na radnom mjestu, ili dežurstvo u režimu pripravnosti, koje podrazumijeva takvu nazočnost u svojem domu, treba smatrati „radnim vremenom” u smislu tog članka 2. ako su ograničenja koja su tijekom tih dežurstava nametnuta takva da objektivno i u velikoj mjeri utječu na mogućnost potonjih da tijekom navedenih razdoblja slobodno upravljaju vremenom tijekom kojeg njihove profesionalne usluge nisu tražene i da to vrijeme posvete vlastitim interesima.

23. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično usvojiti tužbeni zahtjev, te presuditi kao u točkama I. i II. izreke.

23.1. Na dosuđeni iznos sud je tužitelju dosudio i zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate, počev od dospijeća do isplate, s time da zakonska zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi čl . 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04) dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa na njih ne teče zatezna kamata.

24. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa). Tužitelj je u ovom postupku tražio ukupan iznos od 4.721,02 eura, a uspio je s iznosom od 4.431,77 eura. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako je tužitelj u ovoj parnici uspio s 94%, slijedom čega je tužena dužna naknaditi sve troškove ovog parničnog postupka obzirom da tužitelj samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva nije uspio, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (200,00 eura; Tbr. 28. Tarife), sastav tužbe (200,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 27. svibnja 2019., 5. srpnja 2019., 29. kolovoza 2023. i 16. veljače 2024. (200,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima od 7. lipnja 2019., 13. rujna 2019., 16. siječnja 2020., 15. ožujka 2022., 8. rujna 2023., 27. prosinca 2024., 15. listopada 2025. i 22. srpnja 2026. (200,00 eura x 8; Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 17. rujna 2020. (100,00 eura; Tbr. 9. t. 2. Tarife), troškova sastava žalbe od 12. travnja 2024. (100,00 eura; Tbr. 10. t. 4. Tarife) 3.000,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (750,00 eura) iznosi ukupno 3.700,00 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, odnosno sveukupni iznos od 4.015,45 eura. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj je odbijen kao neosnovanim. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 29. srpnja 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka Županijskom sudu u Bjelovaru, a putem ovog suda.

Dostaviti:

- pun. tužitelja,

- z.z. tužene