REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž -2011/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vesni Kuzmičić kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o., Osijek, Kardinala A. Stepinca 4, protiv ovršenika PAPRENJAK d.o.o., Zagreb, Savica I. 115, OIB: 43405971357, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-30065/2026-2 od 4. svibnja 2026., 29. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-30065/2026-2 od 4. svibnja 2026. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

I". Nalaže se ovršeniku PAPRENJAK d.o.o., Zagreb, Savica I. 115, OIB: 43405971357, naknaditi ovrhovoditelju A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, daljnji trošak postupka u iznosu 93,75 eura (devedeset tri eura i sedamdeset pet centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka u iznosu od 62,50 eura (šezdeset dva eura i pedeset centi)".

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj pobijajući isto u dijelu kojim je odbijen s zahtjevom za naknadu troška pod točkom II. izreke, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/1992, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25 dalje: ZPP), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno navodima žalbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. OZ na koji pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe pokrenutog radi naplate tražbine iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Alena Juroša u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-10873/2026 od dana 19. prosinca 2026.

7. Prvostupanjski je sud ovrhovoditelju temeljem odredbe čl.14. st. 4. OZ priznao trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe sukladno Tbr. 11. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje Tarifa) i trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe prema Tbr. 11. toč. 10. Tarife.

8. Prvostupanjski sud ovrhovoditelju nije priznao trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je dostavljeno Financijskoj agenciji radi izvansudske ovrhe, s obrazloženjem da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka. Naime, odredbom čl. 238. OZ, je propisano da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana ne zaprimi prigovor te će potom rješenje dostaviti ovrhovoditelju.

9. Budući da u konkretnom slučaju ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut postupak izravne naplate predstavlja rješenje o ovrsi javnog bilježnika Alena Juroša u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-10873/2026 od dana 19. prosinca 2026., to prema odredbi čl. 283. st. 1. i 4. OZ ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja, jer je javni bilježnik istu bio dužan izdati, te ju je konkretno i izdao, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, bez zahtjeva ovrhovoditelja.

10. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedeni propis jer ovrhovoditelj, čiji punomoćnik odvjetnik nije obavio radnju izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti (niti odlaskom javnom bilježniku, niti podneskom, niti na drugi način), zbog čega mu ne pripada pravo na naknadu odvjetničke nagrade za taj izvid/pribavu. (Tbr. 36. st. 2. Tarife).

11. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima, u ovom konkretnom slučaju ne primjenjuje se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2023. prema kojemu ovrhovoditelj ima pravo na naknadu pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer ovrhovoditelj nije tražio pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti budući da je tu klauzulu sukladno čl. 283. st. 1. i 4.OZ izdao javni bilježnik koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to bez ikakvog zahtjeva ovrhovoditelja.

12. Nastavno, ovrhovoditelju je za odgovoriti da naprijed izneseno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne daje ovrhovoditelju bezuvjetno pravo na naknadu nagrade za pribavu ili izvid pravomoćnosti ili ovršnosti na temelju Tbr. 36. st. 2. Tarife, već se radi o tome da ovrhovoditel j ima pravo na navedenu naknadu onda kada je radnju izvida ili pribave doista i poduzeo, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

13. Također nije osnovano pozivanje žalitelja na pravno shvaćanje zauzeto u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. u odnosu na naknadu troška pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti s obzirom da se isto odnosi na točno određeno postavljeno pitanje, odnosno da li ovrhovoditelju po punomoćniku pripada trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ukoliko ne dokaže da je ista radnja obavljena od strane punomoćnika ovrhovoditelja, dakle radi se o činjenično sasvim drugačijoj situaciji zbog čega se stav iznesen u istoj revizijskoj odluci ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

14. S obzirom na navedeno, a kako ni preostalim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, na temelju odredbe čl. 380. toč.2. ZPP.

15. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan budući da isti nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP).

U Splitu, 29. srpnja 2026.

Sutkinja

Vesna Kuzmičić