Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-1670/2019-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, u pravnoj stvari tužitelja ĆR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku FR, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Odvjetničko društvo KNEZOVIĆ & Partneri j.t.d.; KR, radi Obvezno - ništetnost, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je odredba čl. 6 Ugovora o kreditu broj 356-36/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog dana 10. travnja 2006. godine između HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb, Dlavonska avenija 6, kao pravnog prednika tuženika ADDIKO BANk d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB14036333877 i ĆR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ništetna.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, da isplati tužiteljici ĆR

RASBERGER zatezne kamate, i to:

-na iznos od 27,34 eura od dana 03.10.2007. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 27,28 eura od dana 05.11.2007. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 27,62 eura od dana 03.12.2007. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 27,47 eura od dana 03.01.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 27,97 eura od dana 04.02.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 28,24 eura od dana 04.03.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 98,19 eura od dana 02.04.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 98,18 eura od dana 05.05.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,87 eura od dana 03.06.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 97,05 eura od dana 01.07.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,29 eura od dana 31.07.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,37 eura od dana 03.09.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 96,40 eura od dana 03.10.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 98,13 eura od dana 04.11.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 98,13 eura od dana 02.12.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,77 eura od dana 02.01.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,76 eura od dana 03.02.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,75 eura od dana 04.03.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,75 eura od dana 03.04.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,73 eura od dana 05.05.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,72 eura od dana 01.06.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,70 eura od dana 03.07.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,69 eura od dana 06.08.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,67 eura od dana 02.09.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,66 eura od dana 05.10.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,64 eura od dana 04.11.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,62 eura od dana 02.12.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,61 eura od dana 04.01.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,59 eura od dana 03.02.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,57 eura od dana 01.03.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,55 eura od dana 31.03.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,53 eura od dana 30.04.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,51 eura od dana 04.06.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,49 eura od dana 30.06.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,46 eura od dana 04.08.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,44 eura od dana 03.09.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,42 eura od dana 04.10.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,39 eura od dana 03.11.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,36 eura od dana 30.11.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,36 eura od dana 10.01.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,34 eura od dana 01.02.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,31 eura od dana 01.03.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,28 eura od dana 01.04.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,25 eura od dana 03.05.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,22 eura od dana 06.06.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,19 eura od dana 29.07.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,15 eura od dana 08.08.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,13 eura od dana 26.09.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,09 eura od dana 25.10.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,56 eura od dana 07.11.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,54 eura od dana 30.11.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,50 eura od dana 31.12.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,47 eura od dana 09.02.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,45 eura od dana 15.03.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,42 eura od dana 04.04.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,39 eura od dana 28.05.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,35 eura od dana 04.06.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,32 eura od dana 04.07.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,29 eura od dana 23.08.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,25 eura od dana 05.09.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,22 eura od dana 26.11.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,18 eura od dana 26.11.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,15 eura od dana 21.12.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,10 eura od dana 21.01.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,07 eura od dana 08.02.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,03 eura od dana 21.03.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,00 eura od dana 18.04.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,96 eura od dana 20.05.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,92 eura od dana 04.06.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,88 eura od dana 19.07.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,84 eura od dana 20.08.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,80 eura od dana 23.09.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,75 eura od dana 03.10.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,72 eura od dana 05.11.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,67 eura od dana 03.12.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,63 eura od dana 10.01.2014. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 82,23 eura od dana 10.01.2014. pa do 30. rujna 2015. ,

sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Utvrđuje se da je odredba čl. 6 Ugovora o kreditu broj 356-25/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog dana 15.3.2007. godine između HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb, Dlavonska avenija 6, kao pravnog prednika tuženika ADDIKO BAND d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB14036333877 i ĆR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ništetna.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, da isplati tužiteljici ĆR

RASBERGER zatezne kamate, i to:

-na iznos od 27,34 eura od dana 03.10.2007. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 27,28 eura od dana 05.11.2007. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 27,62 eura od dana 03.12.2007. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 27,47 eura od dana 03.01.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 27,97 eura od dana 04.02.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 28,24 eura od dana 04.03.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 98,19 eura od dana 02.04.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 98,18 eura od dana 05.05.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,87 eura od dana 03.06.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 97,05 eura od dana 01.07.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,29 eura od dana 31.07.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,37 eura od dana 03.09.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 96,40 eura od dana 03.10.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 98,13 eura od dana 04.11.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 98,13 eura od dana 02.12.2008. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,77 eura od dana 02.01.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,76 eura od dana 03.02.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,75 eura od dana 04.03.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,75 eura od dana 03.04.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,73 eura od dana 05.05.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,72 eura od dana 01.06.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,70 eura od dana 03.07.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,69 eura od dana 06.08.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,67 eura od dana 02.09.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,66 eura od dana 05.10.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,64 eura od dana 04.11.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,62 eura od dana 02.12.2009. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,61 eura od dana 04.01.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,59 eura od dana 03.02.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,57 eura od dana 01.03.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,55 eura od dana 31.03.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,53 eura od dana 30.04.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,51 eura od dana 04.06.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,49 eura od dana 30.06.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,46 eura od dana 04.08.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,44 eura od dana 03.09.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,42 eura od dana 04.10.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,39 eura od dana 03.11.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 112,36 eura od dana 30.11.2010. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,36 eura od dana 10.01.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,34 eura od dana 01.02.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,31 eura od dana 01.03.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,28 eura od dana 01.04.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,25 eura od dana 03.05.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,22 eura od dana 06.06.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,19 eura od dana 29.07.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,15 eura od dana 08.08.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,13 eura od dana 26.09.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,09 eura od dana 25.10.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,56 eura od dana 07.11.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,54 eura od dana 30.11.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,50 eura od dana 31.12.2011. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,47 eura od dana 09.02.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,45 eura od dana 15.03.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,42 eura od dana 04.04.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,39 eura od dana 28.05.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,35 eura od dana 04.06.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,32 eura od dana 04.07.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,29 eura od dana 23.08.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,25 eura od dana 05.09.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,22 eura od dana 26.11.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,18 eura od dana 26.11.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,15 eura od dana 21.12.2012. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,10 eura od dana 21.01.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,07 eura od dana 08.02.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,03 eura od dana 21.03.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 61,00 eura od dana 18.04.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,96 eura od dana 20.05.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,92 eura od dana 04.06.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,88 eura od dana 19.07.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,84 eura od dana 20.08.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,80 eura od dana 23.09.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,75 eura od dana 03.10.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,72 eura od dana 05.11.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,67 eura od dana 03.12.2013. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 60,63 eura od dana 10.01.2014. pa do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 15,33 eura od dana 10.01.2014. pa do 30. rujna 2015. ,

sve u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se dio tužbenog zahtijeva koji glasi "Nalaže s tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb da isplati tužiteljici ĆR iznos u visini 7.039, 71 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. listopada 2015. do isplate i to do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena"

VI. Odbija se dio tužbenog zahtijeva koji glasi "Nalaže s tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb da isplati tužiteljici ĆR iznos u visini 6.359,02 eurasa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. listopada 2015. do isplate i to do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena"

VII. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika, dana 10. 6. 2019. radi utvrđenja pojedinih odredbi ugovora ništetnima i radi isplate. Ovdje sud navodi da je u to vrijeme u Republici Hrvatskoj bila valuta kuna, pa je i tužbeni zahtjev bio postavljen u toj valuti. U tužbi je navela da je sa pravnim prednikom tuženika, Hypo Alpe-Adria_Bank d.d. zaključila Ugovor o kreditu, br. 356-36/2006 od 10. travnja 2006. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je podignula stambeni kredit u iznosu od 97.500 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Sa pravnim prednikom tuženika, Hypo Alpe-Adria_Bank d.d. tužiteljica je dana 14.ožujka 2007. godine zaključila Ugovor o kreditu, br. 356-25/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, te je tužiteljici odobren stambeni kredit u iznosu od 141.750,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

1.1. Odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu broj 356-36/2006 da je utvrđeno da se na odobreni iznos kredita obračunavaju kamate u visini od 3,88%dekurzivno godišnje, te se iste obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Odredbom čl. 4. st. 2. navedenog ugovora da je određeno da se ugovor o kreditu otplaćuje u 300 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 508,20 CHF, obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja. Tako proizlazi i iz otplatnog plana koji je uručen tužiteljici prilikom sklapanja kredita, , dakle da će ona biti u obvezi platiti 300 puta po 508,20 CHF. Odredbom čl. 6. Navedenog Ugovora o kreditu da je propisano da banka ugovorenu kamatnu stopu iz čl. 3. ugovora neće mijenjati do 28.2.2007. godine, ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ugovora, te da je banka ovlaštena za cijelo vrijeme otplate kredita promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora, te ako se korisnik pridržava svih odredbi ugovora da je banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu da se kamatna stopa može promijeniti u kamatnu stopu važeću za mlade, 1.3.2007. Nakon promjene kamatne stope ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke, a da korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promjenjivom kamatnom stopom.

1.2. Odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu broj 356-25/2007 da je utvrđeno da se na odobreni iznos kredita obračunavaju kamate u visini od 4,60% dekurzivno godišnje, te se iste obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Odredbom čl. 4. st. 2. navedenog ugovora da je određeno da se ugovor o kreditu otplaćuje u 360 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 726,68 CHF, obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja. Tako proizlazi i iz otplatnog plana koji je uručen tužiteljici prilikom sklapanja kredita, , dakle da će ona biti u obvezi platiti 336 puta po 726,68 CHF. Odredbom čl. 6. Navedenog Ugovora o kreditu da je propisano da banka ugovorenu kamatnu stopu iz čl. 3. ugovora neće mijenjati do 30.6.2007. godine, ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ugovora, te da je banka ovlaštena za cijelo vrijeme otplate kredita promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora, te ako se korisnik pridržava svih odredbi ugovora da je banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu da se kamatna stopa može promijeniti u kamatnu stopu važeću za mlade 1.7.2007. Nakon promjene kamatne stope ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke, a da korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promjenjivom kamatnom stopom.

1.3. Tužiteljica navodi da je u periodu otplate oba kredita ugovorena kamatna stopa izmijenjena jednostranom i diskrecijskom odlukom tuženika više puta. To je bitno utjecalo na obvezu tužiteljice koje povećanje tužiteljica nije predvidjela, a ni mogla predvidjeti prilikom sklapanja ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju odluke o povećanju kamatne stope tuženik je izvršio po isključivo pukoj diskrecijskoj ocjeni, bez uvažavanja domaćih i inozemnih objektivno tržišno-financijskih parametara.

1.4. Materija o nepoštenim ugovornim odredbama regulirana je pravilima Zakona o zaštiti potrošača, Narodne novine broj 96/2003 koji zakon je bio na snazi u trenutku sklapanja spornog ugovora o kreditu. Promjeni, konkretnije povećanju kamatne stope, došlo je do povrede načela jednake vrijednosti činidaba, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava, čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužiteljice koja je postupala u svojstvu potrošača.

1.5. Odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu suprotne su načelu savjesnosti i poštenja, a uslijed učestalih i jednostranih odluka tuženika o promjeni/povećanju kamatne stope došlo je do povrede načela jednake vrijednosti činidaba, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava, čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužiteljkice koja je postupala u svojstvu potrošača u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03. Ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci i volji jednog ugovaratelja, ovdje tuženika, bez da istovremeno precizno odredi uvjete za koje će se vezati promjena kamatne stope, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik, ovdje tuženik, jednostrano određuje obvezu dužnika, ovdje tužiteljice, koju promjenu nije moguće predvidjeti, a pravilnost promjene nije moguće ni naknadno provjeriti, jer nema egzaktnih kriterija. Oba ugovora, pa i čl. 6. ugovora bila je unaprijed formulirana od strane tuženika, koji je nastupao u svojstvu trgovca, a tužiteljici, kao potrošaču nije imala nikakav utjecaj na njezin sadržaj, u smislu odr. čl. 81.st.2. ZZP/03. Ugovor o kreditu nije zadovoljio kriterij informiranosti potrošača.

1.7. Odredbom čl. 87. ZZP/03 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava. U ovom slučaju odredba čl. 6. Ugovora o kreditu je nepoštena i time i ništetna.

1.8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od dana 5.7. 2013. godine posl. broj P- 1401/12 utvrđeno je da je tuženik u periodu od dana 10. rujan 2003. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva u skaldu s jednostranom odlukom, koja presuda je u tom dijelu i potvrđena Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od dana 13. lipnja 2014. godine poslovni broj PŽ-7129/13-4 te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 9. travnja 2015. godine, poslovni broj Revt-249/14-2 kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13.12.2016. godine, poslovni broj U-III- 2521/2015. Navedenim odlukama je utvrđena nepoštenost ugovornih odredbi kojima je promejna kamatne stope prepuštena jednostranoj odluci financijskih institucija prilikom sklapanja potrošačkih ugovora o kreditiranju. Time je u oba ugovora gdje je tužiteljica korisnik nepštena odredba čl. 6. ugovora, time i ništetna, u smislu odr. čl. 87. st. 1. ZZP/03. Dakle, o predmetnoj pravnoj osnovi već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2023., koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i valutnu klauzulu potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tužiteljica ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema Odluci banke zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate sve do provedene konverzije 30. rujna 2015. s obzirom na to da su odredbe navedenih Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu ništetne.

1.9. U smislu odredbe čl. 502. Zakona o parničnom postupku propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati se na pravna utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa te da ej u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

1.10. Stoga tužiteljica obzirom na iznijeto i u skladu odredbama Ugovora o kreditu broj 356/36-2006 prema kojem je tužiteljica bila obvezna isplatiti tuženiku 300 mjesečnih obroka u iznosu od 508,20 CHV , a slijedom nepoštenih i jednostranih povećanja kamatne stope od strane tuženika tužiteljica je izvršila pretplatu po Ugovoru o kreditu broj 356/36-2006 iznosa od 62.632,46 kuna. Ona potražuje i zateznu kamatu od uplate svakog pojedinog preplaćenog iznosa po navedenom Ugovoru.

1.11. Također tužiteljica obzirom na iznijeto i u skladu odredbama Ugovora o kreditu broj 356/25-2007 prema kojem je tužiteljica bila obvezna isplatiti tuženiku 360 mjesečnih obroka u iznosu od 726,68 CHV , a slijedom nepoštenih i jednostranih povećanja kamatne stope od strane tuženika tužiteljica je izvršila pretplatu po Ugovoru o kreditu broj 356/36-2006 iznosa od 57.704,34 kuna. Ona potražuje i zateznu kamatu od uplate svakog pojedinog preplaćenog iznosa po navedenom Ugovoru.

1.12. Slijedom iznijetog tužiteljica predlaže da sud svojom presudom utvrdi ništetnom odredbu čl. 6. Ugovora o kreditu broj 356-36/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog dana 10. travnja 2006. godine sklopljenog između tužiteljice i pravnog prednika tuženika, da naloži tuženiku isplatu iznosa od 62.632,46 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate.

1.13. Tužiteljica predlaže i da sud svojom presudom utvrdi ništetnom odredbu čl. 6. Ugovora o kreditu broj 356-25/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog dana 15. ožujka 2007. godine sklopljenog između tužiteljice i pravnog prednika tuženika, da naloži tuženiku isplatu iznosa od 57.704,34 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate.

2. Tuženik je u cijelosti osporio tužbu, po osnovu i visini te je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Tužiteljica nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe budući da je s tuženikom zaključila Aneks Ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija osnovnog Ugovora o kreditu. Provedbom konverzije tužiteljica je već obeštećena za iznose koje potražuje tužbom. Sklapanjem Aneksa osnovni ugovor je u potpunosti zamijenjen novim ugovorom, stoga više ne postoje sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi pa se ne mogu niti utvrditi ništetnim niti se na temelju tih odredbi može tražiti plaćanje po osnovi stjecanja bez osnove. Stoga, tužiteljica nema pravni interes za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora koje više nisu na snazi i nemaju nikakav pravni učinak. Tuženik osporava da bi naslovni sud bio vezan za utvrđenja iz Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Tuženik je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu u potpunosti postupao sukladno važećim kogentnim propisima. Tužiteljica je imala pravo izbora između više različitih kreditnih proizvoda tuženika, detaljno je analizirala sve opcije i podnijela zahtjev za odobrenje kredita s valutnom klauzulom u CHF. Tužiteljica nije bila ni na koji način prisiljena sklopiti Ugovor o kreditu s takvom valutnom klauzulom. Tuženik smatra da su tužiteljica i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bila je jasna, lako uočljiva i razumljiva. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Obje stranke potražuju parnični trošak.

4. Tužiteljica nastavno jasno ističe da tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari nije usmjeren na pobijanje valutne klauzule, te da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika o tome da tužiteljica nema pravnog interesa za ovu tužbu. Tužiteljica decidirano tvrdi da konverzijom nije obeštećena u cijelosti, stoga ima pravni interes za vođenje parničnog postupka. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača jasno je utvrđena nepoštenost odredbi koje propisuju ovlast jednostrane izmjene kamatne stope bez unaprijed točno definiranih tržišnih kriterija koji bi na navedeno i utjecali. Konverzija uređuje odnos parničnih stranaka za ubuduće, te ista ne može retroaktivno otkloniti nepoštenost ugovorne odredbe. Konverzija nije predmetom ovog parničnog postupka. Konverzija je uređivala područje valute, denominaciju CHF u EUR, a ista se nije doticala nepoštenih jednostranih izmjena kamatne stope od strane banaka. Odredbama samog anexa nije nikad izmijenjena ili stavljena izvan snage odredba čl. 6 ugovora o kreditu ista je i dalje na snazi. Tužiteljica ima pravni interes da se ista utvrdi nepoštenom pa time i ništetnom. Prigovor zastare se osporava. Tužiteljica se poziva i na Pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020. godine gdje je zauzeto stajalište da zastarijevanje počinje teći od trenutka utvrđenja ništetnosti ugovora, odnosno odredbe ugovora. Tužiteljica smatra da zastarijevanje počinje teći tek nakon što sud utvrdi da je odredba čl. 6. oba ugovora nepoštena, odnosno ništetna.

5. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P-1629/2019-17 od 24. kolovoza 2021. određen je prekid postupka do donošenja odluke Suda Europske unije o tumačenju Direktive 93/13 po zahtjevu za prethodnu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj C-567/20 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi za prekid postupka.

6. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P-1629/2019-19 od 29. lipnja 2022. nastavljen je postupak.

7. Tužiteljica je u podnesku od 9. listopada 2024. specificirala tužbeni zahtjev uskladivši ga s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka sačinjenim u ovom postupku na način pobliže naveden u tom podnesku. Od tuženika po ugovoru o kreditu 356- 25/2007 podražuje iznos glavnice od 6.359,02 eura sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznos od dospijeća pa do isplate. Po ugovoru o kreditu broj 356-36/2006 potražuje iznos od 7.0391, 71 eura, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznos od dospijeća pa do isplate.

8. Tuženik se u podnesku od 22.11. 2024. usprotivio smanjenju visine tužbenog zahtjeva.

9. Budući da je tužiteljica podneskom od 9. listopada 2024. godine u biti izvršila usklađenje tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, sud ocjenjuje da se tuženik pogrešno protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, mada to protivljenje i ne utječe na konačnu odluku u ovom predmetu.

10. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je u postupku proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj: 356-36/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 10. travnja 2006. (str. 20 – 25 spisa), Ugovora o kreditu broj 356-25/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 356-25/2007 od 14. ožujka 2007. godine, (28-34), otplatni plan (41-61), djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra (64), Aneks uz ugovor o kreditu broj 356-36/2006 od 22. siječnja 2016. godine, (433- 437) Aneks uz ugovor o kreditu broj 356-25/2007 od 22. siječnja 2016, popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015. Obavijesti o promjenama kamatne stope specifikacije uplata pregleda prometa za klijenta (str. 83 – 153 spisa), provedeno je financijsko vještačenje, vještak je saslušana na ročištu, te je saslušana svjedokinja ĆRŽ, svjedok MR i tužiteljica.

11. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

12. Među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, zaključili dva, ranije navedena stambena kredita, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a kojim su tužiteljici odobreni stambeni kreditu u iznosu koji je naveden u ranijem dijelu obrazloženja, točnije u navodima tužbe. Nije sporno da su zaključeni aneksi ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

13. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice te je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice.

14. Tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, neovisno o činjenici što je s tuženikom sklopila Aneks uz ugovor o kreditu broj 356-36/2006 od 22. siječnja 2016. godine, Aneks uz ugovor o kreditu broj 356-25/2007 od 22. siječnja 2016 čime se tužiteljica kao potrošač nije odrekla prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu od 10. travnja 2006 godine i 15. ožujka 2007. jer ovaj sud smatra da sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu ne može dovesti potrošača u nepovoljniji položaj od onih koji te dodatke nisu sklapali.

15. Takav stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019.

16. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te valutna klauzula koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak. Utvrđeno je da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja švicarskog franka prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502. a - 502.h Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13) i čl. 131. - 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu.

19. U skladu s tim se tužiteljica, kao korisnica kredita, u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njezini interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope došlo do povećanja početno ugovorene kamatne stope, bez da je tužiteljica mogla na to imati bilokakav utjecaj.

20. Iz iskaza svjedoka FRŽ je utvrđeno da je u Addiko Bank d.d. radila od 2002. do 2013. godine. Radila je kao referent za kredite i voditelj poslovnice u Umagu. Tužiteljica je bila zainteresirana za stambeni kredit zajedno sa svojim sadašnjim suprugom. Ne zna o kojem iznosu se radilo i kada je zaključen ugovor o kreditu. Ne sjeća se da bi se s korisnikom kredita pregovaralo o valuti i ne sjeća se da li je bio nuđen neki drugi kredit. Pretpostavlja da je tužiteljica uzela kredit u CHF zato jer se on tada nudio kao najpovoljniji, postojali su i plakati i reklame za takve vrste kredita, kamata je bila niža nego za kredite u eurima i određeno vrijeme je bila fiksna, a i promjenjiva je bila niža nego za kredite u eurima. Gotovo svi su u to vrijeme uzimali kredit u CHF i definitivno su i obzirom na svoju platežnu moć ljudi i lakše dolazili do kredita u CHF. Osobno nikada nijednom klijentu ne bi preporučila ovakav kredit da je imalo sumnjala da će se desiti ovo što se desilo. Sa klijentom se razgovaralo o tome da može doći do promjene kamatne stope, i to zato jer je u početku kamatna stopa bila fiksna, a kasnije promjenjiva pa se otprilike izračunavalo kolika će biti rata.

21. MR, suprug tužiteljice je iskazao da su on i supruga uzeli dva kredita, oba kredita glasila su na ime supruge i to jedan za kupnju zemljišta za gradnju kuće, a drugi za gradnju i dovršetak gradnje obiteljske kuće, za oba kredita ukupan iznos bio je oko 130.000,00 eura u CHF, prvi kredit uzet je 2006., a drugi 2007. Po oba kredita bio je sudužnik, jer supruga nije bila dovoljno kreditno sposobna da uzme sama kredit bez sudužnika. On i supruga odlučili su se dignuti kredite i ići u gradnju kuće jer su najmovi stana bili visoki i zaključili su da im je bolje uzeti kredit. Pred potpis ugovora o kreditu u CHF su ipak pitali da li postoji mogućnost za podizanje kredita u eurima i rečeno im je da je za takav kredit potreban dodatni jamac koji nigdje nije zadužen, a kao osiguranje otplate kredita. Tako im je bilo rečeno za oba kredita. Niti u jednoj fazi nisu imali mogućnost pregovaranja, imao je dojam da ustvari niti u jednoj fazi prilikom odobravanja kredita nisu niti imali nikakve mogućnosti pregovaranja, a za CHF im je bilo rečeno da je to stabilna valuta. Ugovor nisu niti vidjeli dok nisu došli kod javnog bilježnika koji je onda pročitao ugovor. Za oba kredita ukupno su plaćali oko 5.000,00 kuna na početku, a kredite su uzeli na rok od 30 godina. To je bio iznos od otprilike jedne trećine primanja. Znali su u trenutku kada su podizali kredit da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali nisu očekivali da će dolaziti do takvih skokova u promjeni kamatne stope, također nisu očekivali da će to biti tako brzo. Oni su dobili otplatni plan i očekivali su da će iznos koji plaćaju na početku plaćati i cijelo vrijeme. Bili su spremni na neke manje razlike u plaćanju rata kredita pa i na više. Mogli smo pretpostaviti da će se tečajna razlika malo mijenjati, na to smo pristali. Po oba kredita u najgore vrijeme rate kredita bile su im skoro 12.000,00 kuna. Kredit su konvertirali sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, rata im se nakon toga smanjila. U međuvremenu su kredit refinancirali u kunski kredit, čak su jedan dio uspjeli otplatiti i prijevremeno pa im je danas rata ukupno otprilike oko 700,00 eura. Takva rata bila je otprilike nakon konverzije i imali su prilikom refinanciranja prvih pet godina fiksnu kamatu, a sada je kamata povećana na maksimalni iznos koji ovakav kredit može imati. Nitko ih detaljno nije informirao o kreditu. Nisu bili upoznati sa parametrima promjene kamatne stope. U vrijeme kada je švicarac čak malo i pao ispod tečaja po kojem su zaključili kredit kamata se odmah povećala i kad je zvao u banku rekli su da se kamata povećala zato da bi otprilike uvijek plaćali istu ratu kredita. Međutim, kada je švicarac enormno skočio tada se kamata nije smanjila već se kamata nastavila povećavati, a tada su mu u banci rekli da je sada došlo još i do većeg rizika pa da se mora povećati i kamata. Ugovor nije posebno rastumačen već je samo sadržajno pročitano što piše u ugovoru.

22. Tužiteljica se pridružila iskazu supruga.

23. Dakle, iz iskaza svjedoka i tužiteljice koja se pridružila iskazu svoga supruga utvrđeno je da je tužiteljica nastupala u svojstvu potrošača, sredstva iz Ugovora o kreditu iskorištena su isključivo za kupnju/uređenje nekretnine za stanovanje, to sud zaključuje da je tužiteljica sklopila predmetni Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača. Također, na temelju iskaza utvrđeno je kako tužiteljica nije imala mogućnost pregovaranja o predmetnim odredbama ugovora niti su joj pružene informacije na temelju kojih bi mogla procijeniti rizik sklapanja takvog ugovora, a upravo ovakav ugovor ponuđen joj je kao najpovoljnija opcija.

24. Vještak Goranka Šmer Naraš je u nalazu i mišljenju od 19.srpnja 2024. godine u bitnome utvrdila:

po Ugovoru o kreditu broj 356-36/2006

o razlike koje je tužiteljica stvarno isplatila tuženiku, u odnosu na one koje bi trebala isplatiti u slučaju da je umjesto kamatne stope promjenjive na temelju jednostrane odluke tuženika kod Ugovora o kreditu broj 356-36/2006 primijenjena kamatna stopa od 3,88% godišnje za utuženo razdoblje, i to pozitivne razlike u razdoblju više kamatne stope ukupno iznose *7.039,71 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 4

o manje plaćene kamate po Ugovoru o kreditu broj 356-36/2006 zbog promjene kamatne stope i to u razdoblju niže kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu ukupno iznose *396,91 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5

o razlike kamate u odnosu na početni otplatni plan u kojem je primijenjena kamatna stopa koja je vrijedila na kunske kredite banaka u relevatnom razdoblju (10,12% p.a.) ukupno iznose -45.134,85 CHF, odnosno *- 27.855,52 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6

o u obračunu konverzije kredita na dan 30.09.2015. godine tužiteljici je tuženik utvrdio preplatu u konverziji u iznosu od *857,22 EUR koja je korištena nakon provedene konverzije u poslovnim knjigama tuženika nadalje za namirenje do 50% dospijevajućih anuiteta konvertiranog kredita s vk u EUR.

po Ugovoru o kreditu broj 356-25/2007

o razlike koje je tužiteljica stvarno isplatila tuženiku, u odnosu na one koje bi trebala isplatiti u slučaju da je umjesto kamatne stope promjenjive na temelju jednostrane odluke tuženika kod Ugovora o kreditu broj 356-25/2007 primijenjena kamatna stopa od 4,60% godišnje za utuženo razdoblje, i to pozitivne razlike u razdoblju više kamatne stope ukupno iznose *6.359,02 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 10

o manje plaćene kamate po Ugovoru o kreditu broj 356-25/2007 zbog promjene kamatne stope i to u razdoblju niže kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu ukupno iznose *1.608,24 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 11 o razlike kamate u odnosu na početni otplatni plan u kojem je primijenjena kamatna stopa koja je vrijedila na kunske kredite banaka u relevatnom razdoblju (9,17% p.a.) ukupno iznose -48.094,92 CHF, odnosno *- 29.114,25 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 12.

o u obračunu konverzije kredita na dan 30.09.2015. godine tužiteljici je tuženik utvrdio preplatu u konverziji u iznosu od *2.709,71 EUR koja je korištena nakon provedene konverzije u poslovnim knjigama tuženika nadalje za namirenje do 50% dospijevajućih anuiteta konvertiranog kredita s vk u EUR.

25. Vještak je saslušana ročištu od 24. rujna 2024. godine te odgovorila na primjedbe stranaka, kao i u pisanim podnescima podbroj 50 i 51.

26. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 7. listopada 2024.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje obrazložio na jasan i detaljan način te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita, sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju. Također, vještak je odgovorio na sva postavljena pitanja . Međutim obzirom na navedeno u daljnjem obrazloženju odluke sud je tužiteljici dosudi samo zatezne kamate na svaki pojedini iznos kako je navedeno u izreci i to od dana plaćanja do 30. rujna 2015.

28. Ugovor o kreditu broj: 356-36/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 10. travnja 2006. godine i ugovor o kreditu broj 256-25/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15.ožujka 2007. godine predstavljaju potrošački ugovor te je sklopljen u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na taj ugovor odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

29. U pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da na temelju čl. 502. c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15, dalje: ZZP/14) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl. br. 18/2018 od 26. svibnja 2020. Međutim kako je tužiteljica podnijela zahtjev i na utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi ugovora o kreditu, čl. 6, na način kako je to navedeno u izreci, nije bilo zapreke da sud o tom dijelu tužbenog zahtjeva donese deklaratornu presudu, budući se radi naprijed ranije navedenog radi o ništetnim odredbama ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

30. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužiteljica je postavila kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, čija ništetnost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu. Tužiteljici nije bilo pojašnjeno na koji način će se mijenjati kamatna stopa, te je bilo ugovoreno da se kamata može mijenjati jednostranom odlukom banke. Ovakvo postupanje banke dovelo je do neravnoteže među ugovornim strankama na štetu tužiteljice. Stoga su odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi po odluci banke, ništetne.

31. Sukladno čl. 323. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužiteljica bi imala pravo na povrat u dijelu u kojem je njezina obveza preplaćena, i to razliku plaćenu po osnovi promjene kamatne stope u odnosu na onu koja je određena kao početno ugovorena. Međutim, s obzirom da su stranke 22. siječnja 2016. sklopile Aneks Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/2015), u odnosu na oba kredita, kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u Eur, to je cjelokupan iznos koji je tužiteljica uplatila do dana obračuna konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po kreditu uz valutnu klauzulu u Eur. Kako je cjelokupni iznos svih uplata koje je tužiteljica izvršila do datuma konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po novom eurskom kreditu, to nije preostao nikakav iznos preplate koji bi se u ovome postupku tužiteljici mogao vratiti.

32. Sud ovdje ističe odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-457/2025- 21 od 27. svibnja 2026. godine gdje je u obrazloženju pod 26. rečeno da "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji." Sud je odluku donio u skladu sa stajalištem VSRH u navedenoj odluci.

33. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalno-pravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženika) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c st.1. t 6. ZID ZPK/15, odnosno sklapanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO pri tome ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ Istovjetno pravno 16 Posl. br. P-1906/2019-47 shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojoj odluci poslovni broj Rev 925/2023 od 8. travnja 2025. Slijedom svega navedenog, tužiteljici pripadaju samo zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu i to primjenom članka 1115. ZOO od dana kada su ti iznosi plaćeni pa do dana 30. rujna 2015. godine (konverzije), radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

34. Dakle, sklapanjem Aneksa ugovoru o kreditu od 22. siječnja 2016. godine, stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Aneksom. U konkretnom slučaju konverzija je nesporno provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, što je utvrđeno nalazom financijskog vještaka, dok je preplaćeni iznos uzet u svrhu namirenja budućih obveza pa je sklapanjem Aneksa ugovoru o kreditu od 22. siječnja 2016. godine, postignut restitucijski učinak za tužiteljicu u vezi nepoštenih ugovornih odredaba. To i stoga što su primjenom zakonskih odredbi ZPK tuženici (banke) kod izračuna obveze potrošača bili u obvezi obračunati sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR ili vraćala potrošaču ili je uzeta u ispunjenje budućih obveza.

35. Prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Aneksa ugovoru o kreditu, u skladu s odredbama ZPK tužiteljica je obeštećena s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz (ranijeg) Ugovora o kreditu i to na način da je iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite i na način da je sve što je plaćeno iskorišteno u njezinu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Aneksom ugovoru o kreditu.

36. Zbog toga (utuženi) novčani iznosi, koji su plaćeni s osnova predmetnih ništetnih ugovornih odredbi nisu u imovini tuženika bez pravne osnove, nego temeljem ispunjenja obveze tužiteljice koja proizlazi iz valjane pravne osnove.

37. Odredbe Aneksa ugovoru o kreditu nemaju restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, pa se s obzirom da specijalnim propisom (ZID ZPK) nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO, ima primijeniti opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih odredaba osnovnog Ugovora o kreditu pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njezine obveze ugovorene Anexom ugovoru o kreditu (sa stanjem na dan 30. rujna 2015.). Zatezne kamate pripadaju na iznose preplate od dana plaćanja, odnosno od kada je tuženik primio uplate kao nepošteni stjecatelj (čl. 1111. u vezi s čl. 1115. ZOO/05.) jer je tuženik na temelju navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti. Pritom, stav je ovoga suda da je tuženik nepošten stjecatelj jer je, s obzirom na čl. 96. ZZP/07., već u trenutku sklapanja ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe ništetne te da, sve ono što na temelju njih bude primio, da mu ne pripada.

38. Takva pravna shvaćanja iznijeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022, Rev-925/2023 od 8. travnja 2025., Rev-9/2025 od 15. srpnja 2025. i Rev-278/2025 od 27. siječnja 2026.

39. Visina zateznih kamata se od 15. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 91/04, 35/05) po stopi od 15 % godišnje. U razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08.) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. kamatna stopa se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

40. Stoga tužiteljici pripadaju zatezne kamate na pojedine iznose , na način kako je to navedeno u izeci. Zadatak vještaku nije bio da zbroji (uglaviči zatezne kamate", pa je sud zatezne kamate dodijelio na način kako je to navedeno u izreci, za svaki pojedini iznosi i kamata teče do 30. rujna 2015. godine , kao utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita i to u punom iznosu.

41. Iznos zatražene glavnice je odbijen, zbog ranije obrazloženog, u skladu i sa odlukom Rev-457/2025-21. Također je odbijena i daljina zatražena kamata koja teče od 1. listopada 2015. pa do isplate.

42. Prigovor zatare nije osnovan.

43. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

44. Kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke pravomoćno je okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tužiteljica je tužbu podnijela sudu 10. lipnja 2019. Stoga, sud utvrđuje da do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava potraživanja tužiteljice.

45. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos zateznih kamata na način kako je to navedeno u izreci. U ostalom dijelu, zahtjev za isplatu je odbijen.

46. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

47. Tužiteljica je u sporu uspjela djelomično i to glede deklaratornih zahtjeva u cijelosti, a glede zahtjeva za isplatu u manjem dijelu - samo glede zateznih kamata na pojedinačne iznose pretplate do 30. rujna 2015. Tuženik je analogno tome uspio u većem dijelu u sporu, pa bi primjenom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23; dalje:ZPP tužiteljica očito trebala naknaditi tuženiku razmjerni dio troškova postupka. Međutim, odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo bi pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjeran teret za tužitelja (potrošača). Tužiteljica je ovaj postupak pokrenula kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu jer je trgovac u ugovor o kreditu unio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. U trenutku podnošenja tužbe glede prava na obeštećenje potrošača nakon konverzije kredita nije postojala ustaljena i jedinstvena sudska praksa glede tog pitanja. Također, tužiteljica je bila vezana i rokovima zastare i morala je do određenog datuma podnijeti tužbu, a što je učinilo na tisuće građana u Republici Hrvatskoj koji su bili u istoj ili vrlo sličnoj situaciji kao tužiteljica. Prema tome tužiteljica , kao potrošač nije mogla predvidjeti izglede za uspjeh u sporu jer sudska praksa o spornom pitanje nije bila ustaljena pred drugostupanjskim sudovima, kao ni pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Kada bi tužiteljica bila obvezana na naknadu troškova tuženiku bio bi joj nametnut znatan financijski teret, koji nije spojiv s pravom na pristup sudu.

Sud Europske unije je u spojenim predmetima broj C-224/2019 i C-259/2019 iznio pravno shvaćanje glede troškova postupka povodom tužbi potrošača protiv trgovaca prema kojem čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio troškova postupka snosi potrošač ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti. Takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. Navedena odluka primjenjiva je i u ovom slučaju.

Stoga ne postoji obveza tužitelja da tuženiku naknadi troškove spora razmjerno uspjehu u sporu.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točci IV. izreke).

48. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bujama – Buie 29. srpnja 2026.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.

Dna:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika.