Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-151/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Upravitelj gradnja d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva ulica 25, Zagreb OIB 13582015490, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Gonzi, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa Jasna Matičević odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj: Povrv-61/2025-10 od 1. prosinca 2025., 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj: Povrv-61/2025-10 od 1. prosinca 2025. pod točkom I. izreke.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj: Povrv - 61/2025-10 od 1. prosinca 2025.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj: Povrv-61/2025-10 od 1. prosinca 2025. pod točkom III. izreke.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog stranaka za održavanjem ročišta u ovom predmetu, dok je presudom održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 344,88 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose do isplate, djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 150,00 EUR, naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 413,27 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 01.prosinca 2025. godine, do isplate, sve u roku od 15 dana te je odlučeno da žalba protiv presude odgađa ovrhu.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik kojoj je naveo da žalbu izjavljuje protiv t. I. i III. presude i rješenja. U žalbi je tuženik naveo da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Tuženik je naveo da je presudom počinjena apsolutna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11., obzirom presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi ili razlozima presude, te jer presuda nema uopće razloga, odnosno u njoj nisu uopće navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ti su razlozi nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Da je tuženik podneskom od 12.06.2025. predložio prvostupanjskom sudu održavanje usmene rasprave te predložio da sud pozove tužitelja da dostavi sve isprave u izvorniku i to u skladu s odredbom članka 108. stavka 3. ZPP-a, a na kojim ispravama se temelji tužbeni zahtjev te je predlagao da ga se u tijeku postupka sasluša kao stranku. Sud da je svojim postupanjem, ne prihvativši prijedloge tuženika, onemogućio ga u sudjelovanju u predmetu te da tuženik imao pravo na usmenu i neposrednu i kontradiktornu raspravu što da mu je onemogućeno. Tuženik je naveo da se sud o zahtjevu tuženika nije očitovao u presudi. Naveo je i da sud ne daje valjane razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na usvajanje tužbenog zahtjeva te da tužitelj nije dokazao ni visinu niti osnovu tužbenog zahtjeva. U odnosu na pasivnu i aktivnu legitimaciju tuženik je naveo da je tuženik suvlasnik 29. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom (e - 29), a koja činjenica ne povlači za sobom solidarnost obveze kako to pogrešno navodi tužitelj, već da je predmetna obveza djeljiva zajedno s drugim suvlasnikom predmetnog posebnog dijela nekretnine. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu tuženika, preinači prvostupanjsku presudu te ukine platni nalog i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan. Podredno, tuženik predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti te predmet vratiti sudu na prvostupanjski postupak i to drugom raspravnom sucu. Tuženik potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Prije svega ističe se kako se presuda u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a u svezi s odredbom čl. 467. ZPP-a. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Ni počinjene niti bitne povrede parničnog postupka na koje se poziva tuženik iz čl. 354. st. 2. ZPP-a.

7. U presudi sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:

- da se potraživanje tužitelja odnosi na dospjele nepodmirene obveze plaćanja doprinosa za pričuvu u razdoblju od siječnja 2023. do prosinca 2023., za stan u [adresa] na adresi [adresa],

- da je među strankama sporna aktivna i pasivna legitimacija, zastara potraživanja i visina potraživanja zajedničke pričuve, a o čemu da sud može odlučiti uvidom u dostavljenu dokumentaciju, kao i da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta,

- da je uvidom u čl. 6. Međuvlasničkog ugovora broj 1/2018 od **.**.2018. i u Ugovor o upravljanju stambenom zgradom [adresa] ( dalje Ugovor) vidljivo da su suvlasnici stambene zgrade [adresa] poslove upravljanja zgradom povjerili tužitelju, te da je tužitelj kao upravitelj zgrade temeljem čl.2. Ugovora i odredbi čl.90.st.3. i čl. 93. st. 2. ZV aktivno legitimiran za pokretanje i vođenje postupka protiv tuženika u ime svih suvlasnika i umjesto njih radi naplate doprinosa za zajedničku pričuvu,

- da je tuženik suvlasnik stambene zgrade u [adresa] sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasnik ½ dijela posebnog etažnog dijela (E-29) stana na 4. katu, u površini od 70,09 m2,

- da je tuženik pasivno legitimiran za plaćanje doprinosa za zajedničku pričuvu za cijeli posebni etažni dio ( E-29) u navedenoj zgradi, stan na 4. katu, u površini od 70,09 m2,

- da je tužitelj ovlašten potraživati ispunjenje cijele obveze od tuženika,

- da je Odlukom suvlasnika koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova u predmetnoj stambenoj zgradi (popisna lista) iz 2022. utvrđena visina mjesečne pričuve u iznosu od 3,06 kuna/m2, što sada prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna iznosi 0,41 EUR, a kako je u Međuvlasničkom ugovoru ugovoreno da koeficijent za stambeni prostor iznosi 1,00, to da je tuženik kao suvlasnik stambenog prostora u utuženom razdoblju bio dužan plaćati pričuvu u utuženom mjesečnom iznosu od 28,74 EUR (70,09 m2, površina stana x pričuva 0,41 EUR/m2 x koeficijent 1,00) slijedom čega da je neosnovan prigovor tuženika visini utuženog potraživanja,

- da prigovor zastare nije osnovan, jer da u skladu s odredbom čl. 226. ZOO-a, tražbine po osnovi doprinosa za zajedničku pričuvu zastarijevaju za tri godine od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, najstarija utužena tražbina dospjela je 20. veljače 2023. dok je prijedlog za ovrhu podnesen 02. listopada 2024.

- da su sve isprave dostavljene e-komunikacijom u izvorniku te da je tuženik mogao uvidom u e-komunikaciju izvršiti uvid u originale dostavljenih isprava, čiju vjerodostojnost tuženik ničim nije doveo u pitanje.

8. Također, prvostupanjski sud je rješenjem odbio prijedlog stranaka za održavanjem ročišta, navodeći da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, jer da su među strankama sporna pravna pitanja ( aktivna i pasivna legitimacija i zastara) o čemu da sud odlučuje temeljem dostavljene dokumentacije, a ne provođenjem personalnih dokaza, te da je sporna i visina tužbenog zahtjeva, koja se također ne utvrđuje saslušanjem tuženika i svjedoka, a tužitelj da je i na ovu okolnost priložio isprave.

9. Tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude i rješenja.

10. Presuda prvostupanjskog suda, a budući se radi o sporu male vrijednosti se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjenično stanja te sud nije ovlašten ispitivati činjenice utvrđene u prvostupanjskom postupku.

11. Prije svega se navodi, a u odnosu na žalbu tuženika koju je izjavio protiv rješenja suda kojim je sud odbio prijedlog stranaka za održavanjem ročišta u predmetu, da je odredbom čl. 461. a st. 3. ZPP-a propisano da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok je člankom 461. a st. 4. ZPP-a propisano da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

12. Žalba tuženika je neosnovana, a koju je izjavio protiv rješenja suda od 1.prosinca 2025., budući je sud pravilno ocijenio i obrazložio da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta na temelju isprava koje je dostavio tužitelj i to izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 23.09.2024., međuvlasničkog ugovora broj 1/2018 od **.**.2018., Ugovora o upravljanju stambenom zgradom [adresa] od **.**.2018., zemljišnoknjižnog izvatka, Odluke suvlasnika stambene zgrade [adresa] visini mjesečne pričuve, godišnjeg plana upravljanja za zgradu [adresa] za 2023., obavijesti poslanu tuženiku 14.06.2024. te financijske kartice za tuženika i bez saslušanja tuženika.

13. Nadalje, na utvrđeno činjenično stanje koje ne može biti predmetom žalbenog postupka u sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV ).

14. Odredbom čl. 70. st. 1. ZV -a je propisano da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona.

15. Odredom čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026 ) je propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

16. Dakle, nema spora da je tuženik kao suvlasnik posebnog dijela solidarno odgovoran za obvezu prema tužitelju, a sukladno čl. 70.st. 1. ZV, te je tužitelj mogao zahtijevati ispunjenje duga samo od tuženika.

17. U odnosu na navod tuženika da tužitelj nije isprave na koje se poziva dostavio u izvorniku navodi se da je odredbom čl. 108. st. 3. ZPP-a propisano da ako je isprava priložena u prijepisu, sud će na zahtjev protivne stranke pozvati podnosioca da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dopustiti da je pregleda. Kad je to potrebno, sud će odrediti rok u kojem se isprava ima predati odnosno pregledati.

18. Točno je da je tuženik zatražio da tužitelj isprave koje je dostavio sudu elektroničkom komunikacijom dostavi u izvorniku, međutim, povreda ove odredbe ZPP-a eventualno može predstavljati povredu čl. 354.st.1. ZPP-a ( rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2375/1996-2 od 8.ožujka 2000.), a odluka u sporu male vrijednosti se ne može pobijati iz tih razloga.

19. Nije počinjena niti povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11., na koju se poziva tužitelj, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

20. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

21. Odluku o troškovima parničnog postupka, sud prvog stupnja je pravilno temeljio na odredbi čl. 154.st. 5. ZPP-a, te Tarifi od nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine br. 138/2023, 107/2025; dalje: Tarifa ) , a tuženik u žalbi u odnosu na trošak parničnog postupka nije naveo konkretne žalbene razloge.

22. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, a u svezi s člankom 154. st. 1. ZPP-a.

U Gospiću, 29. srpnja 2026.

Sutkinja

Kristina Pavelić