Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž R-47/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andreji Srednoselec Pintarić, odvjetnici u odvjetničkom društvu Pintarić i Srednoselec d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-41/2025-20 od 28. svibnja 2026., 29. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-41/2025-20 od 28. svibnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice KĆ koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342 da tužitelju KĆ ..., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 1.199,35 eura zajedno sa zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućom:
-na iznos od 24,97 eura od dana 16.01.2020.godine,
-na iznos od 25,64 eura od dana 16.02.2020.godine,
-na iznos od 29,49 eura od dana 16.03.2020.godine,
-na iznos od 24,13 eura od dana 16.04.2020.godine,
-na iznos od 29,49 eura od dana 16.05.2020.godine,
-na iznos od 29,49 eura od dana 16.06.2020.godine,
-na iznos od 29,49 eura od dana 16.07.2020.godine,
-na iznos od 29,59 eura od dana 16.08.2020.godine,
-na iznos od 29,63 eura od dana 16.09.2020.godine,
-na iznos od 25,59 eura od dana 16.10.2020.godine,
-na iznos od 29,63 eura od dana 16.11.2020.godine,
-na iznos od 29,63 eura od dana 16.12.2020.godine,
-na iznos od 29,63 eura od dana 16.01.2021.godine,
-na iznos od 30,83 eura od dana 16.02.2021.godine,
-na iznos od 30,83 eura od dana 16.03.2021.godine,
-na iznos od 30,83 eura od dana 16.04.2021.godine,
-na iznos od 27,96 eura od dana 16.05.2021.godine,
-na iznos od 30,13 eura od dana 16.06.2021.godine,
-na iznos od 26,63 eura od dana 16.07.2021.godine,
-na iznos od 30,94 eura od dana 16.08.2021.godine,
-na iznos od 29,57 eura od dana 16.09.2021.godine,
-na iznos od 15,57 eura od dana 16.10.2021.godine,
-na iznos od 21,12 eura od dana 16.11.2021.godine,
-na iznos od 23,27 eura od dana 16.12.2021.godine,
-na iznos od 24,33 eura od dana 16.01.2022.godine,
-na iznos od 24,89 eura od dana 16.02.2022.godine,
-na iznos od 27,32 eura od dana 16.03.2022.godine,
-na iznos od 29,01 eura od dana 16.04.2022.godine,
-na iznos od 29,38 eura od dana 16.05.2022.godine,
-na iznos od 29,48 eura od dana 16.06.2022.godine,
-na iznos od 29,34 eura od dana 16.07.2022.godine,
-na iznos od 32,71 eura od dana 16.08.2022.godine,
-na iznos od 31,79 eura od dana 16.09.2022.godine,
-na iznos od 31,81 eura od dana 16.10.2022.godine,
-na iznos od 29,41 eura od dana 16.11.2022.godine,
-na iznos od 26,52 eura od dana 16.12.2022.godine,
-na iznos od 28,76 eura od dana 16.01.2023.godine,
-na iznos od 34,31 eura od dana 16.02.2023.godine,
-na iznos od 29,06 eura od dana 16.03.2023.godine,
-na iznos od 29,84 eura od dana 16.04.2023.godine,
-na iznos od 35,54 eura od dana 16.05.2023.godine,
-na iznos od 28,30 eura od dana 16.06.2023.godine,
-na iznos od 3,51 eura od dana 16.09.2023.godine,
pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.“ II. Odbija se zahtjev tužiteljice KĆ za naknadu troška postupka u iznosu od 1.500,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i protiv odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno da pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnih troškova. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 375,00 eura.
3. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP).
6. Temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužiteljica budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama pravno relevantnim za zakonito presuđenje.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom razlike bruto plaće i naknade plaće po osnovi dodatka za posebne uvjete rada od 23%, umjesto isplaćenih 17%, u visini od 1.199,35 eura bruto i to za razdoblje od prosinca 2019. do kolovoza 2023.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice navodeći da tužiteljica nema nikakvu pravnu osnovu za veću plaću, odnosno da je neosnovano potraživanje tužiteljice za isplatu dodatka prema većem koeficijentu.
8. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je u postupku utvrđeno da je ona više od pola radnog vremena obavljala poslove na hitnom prijemu tuženika, slijedom čega bi joj trebao biti obračunat dodatak na plaću od 23 %.
9. Iz stanja spisa i žalbenih navoda tužiteljice proizlazi da u ovom predmetu nije sporno:
- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prvostupnik medicinsko-laboratorijske dijagnostike,
- da je tužiteljica djelatnik Odjela za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika.
10. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica nema pravo na utuženi dodatak prema odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, 29/18, dalje u tekstu: KU) te Dodatka II. KU (Narodne novine br. 92/19) koji definira popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak za radna mjesta I., II., III. i IV. vrste.
11. Odredbom članka 57. KU/13 i čl. 55. KU/18 propisani su dodaci na plaću za pojedina radna mjesta te je tako u dijelu "radna mjesta II., III., i IV. vrste toč. II određen dodatak na plaću od 20% za zdravstvene radnike koji rade u hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, a taj dodatak od 1. rujna 2019. iznosi 23% (Narodne novine br. 92/19).
12. Kako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prvostupnik medicinsko-laboratorijske dijagnostike, u Odjelu za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika, tužiteljica po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nema pravo na isplatu traženih dodataka ni po osnovi obavljanja faktičnog rada.
13 Okolnost da tužiteljica faktički dio vremena radi na hitnom prijemu na daje tužiteljici pravo na isplatu dodatka prema odredbi čl. 57 KU/13 i čl. 55. KU/18.
14. Naime, nužno je praviti razliku između stalne prisutnosti na Odjelu hitnog bolničkog prijema, Hitne službe poslova koji se obavljaju za potrebe Hitne službe, Hitnog bolničkog prijema. Bolnica je složeni kompleks koji funkcionira kao jedno jedinstveno tijelo. U svojoj naravi tužiteljica je obavljala poslove u funkciji dijagnostike, koje poslove obavljaju i drugi zaposlenici bolničkog sustava, ali ni jedan od tih zaposlenika nije zaposlenik i neposredni djelatnik prijema. Nužno je praviti razliku između osobe koje rade neposredno na hitnom prijemu, od onih koji ne rade isključivo na hitnom prijemu nego faktički dio radnog vremena rade u funkciji hitnog prijema, što je sud prvog stupnja pravilno cijenio. Posljedično tome je i odbijanje zahtjeva za isplatu dodatka od 23%, jer taj dodatak pripada samo onim osobama koje su neposredno zaposlene na hitnom prijemu i time izloženi povećanom riziku. Ovaj dodatak ne može pripadati i isplaćivati se osobama koje su u funkciji prijema, jer bi u tom slučaju to bio jako veliki broj i za to ne bi bilo opravdanja niti je to bio smisao i cilj isplate dodatka od 23% utvrđen Uredbom odnosno Kolektivnim ugovorom, što je sud prvog stupnja pravilno cijenio.
15. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju pravilne primjene odredbe članka 154. ZPP-a, time što tužiteljica određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost odluke o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
16. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
17. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 29. srpnja 2026.
Sutkinja:
Tatjana Radaković Bašić
