Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-399/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Snježane Lukač-Keretić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NL, zbog kaznenog djela iz članaka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.. 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 21. srpnja 2026. broj Kov- 240/2026-9, u sjednici održanoj 29. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog NL.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, nakon podizanja optuženice, na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), protiv okrivljenog NL produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, time da se okrivljeniku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 20. svibnja 2026.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni NL, po branitelju, odvjetniku Zoranu Vinkoviću, ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor i okrivljeniku odredi odgovarajuće mjere opreza, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijajući rješenje prvostupanjskog suda okrivljeni NL u žalbi tvrdi da pobijano rješenje ne sadrži dostatne i individualizirane razloge o tome zbog čega prvostupanjski sud mjeru istražnog zatvora nalazi nužnom, tvrdi da nije obrazloženo iz kojih dijelova iskaza žrtve ŠL proizlazi osnovana sumnja o okolnostima zbog kojih ponašanje okrivljenika ima obilježja kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11. te da nije obrazloženo na koji način je utvrđena starost i mehanizam nastanka ozljeda kod žrtve ŠL, ukazujući time očigledno na izostanak razloga o odlučnim činjenicama, odnosno na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.

5.1. Međutim, protivno istaknutim žalbenim tvrdnjama, drugostupanjski sud nalazi da pobijano rješenje sadrži razloge o svim, za odluku o istražnom zatvoru odlučnim činjenicama.

5.2. Naime, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju izložio sadržaj iskaza žrtve ŠL, pa tako i njegov opis psihičkog nasilja okrivljenika koji ga, učestalo se dovodeći u alkoholizirano stanje, psuje, vrijeđa, govori mu da mu nije otac, čime je, iako sumarno, izložio razloge zbog kojih nalazi da postoji osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Ujedno, prvostupanjski je sud, povezujući iskaz žrtve ŠL u dijelu u kojem opisuje kako mu je nanesena tjelesna ozljeda na ruci sa sadržajem medicinske dokumentacije i fotografijama ozljeda, zaključio o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., što je dostatnim razlozima i obrazložio.

5.3. Nadalje, ukazujući na činjenicu ranije osuđivanosti okrivljenog NL zbog kaznenih djela i to djela s elementima nasilja, počinjenih također na štetu bliskih osoba, činjenicu da su kaznena djela zbog počinjenja kojih je okrivljenik ovdje osnovano sumnjiv počinjena unutar roka provjeravanja po prethodnoj osudi, na podatak o prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te kazneni postupak koji se protiv okrivljenika vodi zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. na štetu majke te na rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja, jasnim i dostatnim razlozima obrazložio razloge zbog kojih smatra da na strani okrivljenog NL postoji konkretna i realno predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

5.4. Ujedno, povezujući sve okolnosti, koje u svojoj ukupnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela (što je detaljno obrazloženo u točki 8. obrazloženja), osobito imajući u vidu rezultate psihijatrijskog vještačenja prema kojima kod okrivljenog postoji emocionalno nestabilan poremećaj ličnosti i progresivna alkoholna ovisnost, zbog čega vještak psihijatar na strani okrivljenog NL nalazi povišeni rizik kaznenog recidivizma, kraj činjenice okrivljenika ni ranije izrečene kazne, pa ni činjenica da teče rok provjeravanja iz uvjetovanog djela djelomične uvjetne osude koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu od 20. studenog 2024. broj K-474/24, nisu odvratile od činjenja kaznenih djela, pa je sada (uz postupak koji je u tijeku zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.) okrivljeni NL ponovno osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenih djela nasilnog karaktera na štetu oca, time je prvostupanjski sud izložio dostatne razloge zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a ne može ostvariti drugim, blažim mjerama.

5.5. Stoga, nisu osnovane žalbene tvrdnje kojima okrivljeni NL očigledno ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.

6. Na žalbenu tvrdnju okrivljenog NL da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra ne proizlazi "da je utvrđeni rizik (kaznenog recidivizma) neposredan i takvog intenziteta da ga je moguće otkloniti isključivo istražnim zatvorom" te da " njegov nalaz ne može zamijeniti sudsku analizu konkretno predloženih mjera", treba odgovoriti da ocjenu o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud, osim na rezultatima psihijatrijskog vještačenja, ujedno temelji i na podacima o ranijoj osuđivanosti okrivljenika zbog kaznenih djela počinjenih na štetu bliskih osoba – roditelja s kojima okrivljenik živi, na podacima o kažnjavanosti zbog prekršaja te činjenici postojanja progresivne alkoholne ovisnosti koja očigledno poticajno djeluje na njegovu agresivnost. Stoga, protivno žalbenim tvrdnjama da pojedine okolnosti (ranije osude, postupak u tijeku) ne mogu automatizmom predstavljati temelj za primjenu mjere istražnog zatvora, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da sve utvrđene okolnosti na strani okrivljenika, u svojoj povezanosti i po svom značaju, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i realno predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela i da se upravo radi tih okolnosti svrha istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a u konkretnom slučaju ne može postići ni jednom od zakonom propisanih mjera opreza.

6.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalbene tvrdnje o nakani okrivljenog NL da po puštanju na slobodu odseli od roditelja i spremnosti da se pridržava mjera opreza, ne dovode u sumnju ocjenu prvostupanjskog suda o nužnosti da ljnje primjene mjere istražnog zatvora po naprijed navedenoj zakonskoj osnovi. Prije svega, iz navoda koje je sam okrivljeni NL iznio na ročištu za istražni zatvor 21. srpnja 2026. proizlazi da prima mirovinu od 400 eura mjesečno koja mu nije dostatna za samostalni život. Iako tvrdi da mu se puštanjem na slobodu otvara mogućnost pronalaska zaposlenja, pa time i odvajanja od roditelja, očigledno je da okrivljeni NL nema osiguran alternativni smještaj. Osim toga, naprijed iznijete okolnosti o upornosti u činjenju protupravnih djela s obilježjima nasilja i to isključivo na štetu roditelja, činjenica da okrivljenika ni ranije osude, kao ni rok provjeravanja koji mu teče, nisu odvratili od daljnjeg protupravnog postupanja, to se nameće zaključak da se, čak ni uz mogućnost njegovog preseljenja, opasnost od ponavljanja kaznenog djela u konkretnom slučaju ne može prevenirati mjerama opreza.

7. Iako prvostupanjski sud pogrešno načelo razmjernosti povezuje s najduljim rokom trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 1. točke 2. ZKP-a, na što okrivljenik ukazuje u žalbi, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da daljnjim trajanjem istražnog zatvora protiv okrivljenog NL, koji je uhićen 20. svibnja 2026., s obzirom na težinu počinjenih kaznenih djela, kaznu koja se, prema podacima iz spisa, ovdje može očekivati te s obzirom na potrebu trajanja istražnog zatvora, nije narušeno načelo razmjernosti propisano odredbom članka 122. stavkom 2. ZKP -a.

8. Na ovom mjestu treba navesti da je pogrešna konstatacija prvostupanjskog suda o nedvojbenom utvrđenju da je okrivljeni NL psihički zlostavljao oca dovodeći ga u ponižavajući položaj, da ga je ustrašivao i prouzročio mu osjećaj patnje, na koju konstataciju okrivljenik ukazuje u žalbi. Naime, kod odluke o istražnom zatvoru okolnosti počinjenja djela sud utvrđuje na razini osnovane sumnje, dok ocjenu na razini nedvojbenog utvrđenja može dati jedino raspravni sud i to nakon što svi dokazi, kako dokazi optužbe, tako i dokazi obrane, pred tim sudom budu izvedeni te raspravni sud analizira svaki dokaz pojedinačno i u njihovom međusobnoj povezanosti, iznese ocjenu njihove vjerodostojnosti i izvede zaključak o tome je li neka činjenica dokazana ili nije. Međutim, u konkretnom slučaju ova pogrešna konstatacija prvostupanjskog suda nije dovela u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja, to tim više jer se iz daljnjeg obrazloženja u točki 7.5. može zaključiti da je u pitanju nespretan i neprecizan izričaj prvostupanjskog suda.

9. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud nakon podizanja optužnice osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog NL po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP -a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.

Varaždin, 29. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke