Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-300/2025-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov Trg 2, OIB: 85167032587, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženice VEH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3540/2021-41 od 30. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 29. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3540/2021-41 od 30. srpnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženici s osnova stečenog bez pravne osnove isplatiti tužitelju iznos od 30.332,76 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate kako je pobliže navedeno u točki I. izreke. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.562,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. srpnja 2025. do isplate.

2. Žali se tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima, podredno istu ukine i vrati predmet na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio trošak žalbe.

3. Žali se tuženica pobijajući presudu u dijelu odluke o parničnom trošku preko/iznad dosuđenog iznosa od 4.562,50 eura zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP-a te predlaže da se žalba uvaži te odluka o troškovima sadržana u presudi preinači na način da se u cijelosti prihvati zahtjev za naknadu parničnog troška prema priloženom troškovniku i trošak sastava žalbe s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate.

4. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženica je osporila navode žalbe kao neosnovane, predložila žalbu odbiti te potvrditi presudu suda prvog stupnja uz obvezu tužitelja da tuženici naknadi i trošak ovog odgovora na žalbu.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.332,76 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate. Tužitelj potraživanje temelji na tvrdnji da je tuženica u trenutku zaposlenja kod tužitelja stvarno imala 11 godina radnog staža upisanog u radnu knjižicu, a ne 31 godinu kako je to neistinito prikazala tužitelju, zbog čega da je od lipnja 2010. do siječnja 2021. bez pravne osnove na ime povećanja osnovne plaće za svaku godinu radnog staža primila utuženi iznos.

7. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku zaključio da je tuženica prilikom zasnivanja radnog odnosa dostavila tužitelju potvrdu o radu u Međunarodnoj organizaciji za migracije, Misija u RH, da je tužitelj sa tom činjenicom bio upoznat te da joj je tijekom cijelog razdoblja zaposlenja, od 2010. do 2020., pri obračunu plaće priznavao i to razdoblje kao radni staž, uvećavajući osnovnu plaću za 0,5% za svaku navršenu godinu staža.

8. Prvostupanjski sud je nadalje zaključio da tužitelj nije dokazao tvrdnju da se tuženica obvezala naknadno ishoditi upis predmetnog staža u evidenciju H rvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) niti tvrdnju da je tužitelja prilikom zasnivanja radnog odnosa dovela u zabludu u pogledu svog prethodnog radnog iskustva, koji je taj staž svjesno priznao pri određivanju plaće.

9. Tumačeći odredbu članka 51. Pravilnika o radu tužitelja, prema kojoj se plaća uvećava za 0,5% za staž upisan u radnu knjižicu, prvostupanjski sud zauzeo je stajalište da navedena odredba ne isključuje mogućnost da poslodavac radniku prizna i povoljnija prava od onih izričito propisanih Pravilnikom. Kako je tužitelj tijekom više od deset godina kontinuirano obračunavao plaću uz uvažavanje i staža ostvarenog u Međunarodnoj organizaciji za migracije, iako taj staž nije bio evidentiran u radnoj knjižici, prvostupanjski sud je zaključio da je takvim postupanjem tužitelj priznao tuženici pravo na uvećanje plaće i po toj osnovi, te je odbio zahtjev kao neosnovan.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio potpuno utvrditi odlučne činjenice, zbog čega za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

11. Nije sporno da je tuženica od 1993. do 2010. bila zaposlena u Međunarodnoj organizaciji za migracije niti da joj je tužitelj od zasnivanja radnog odnosa 2010. pa do 2020. pri obračunu plaće uračunavao i navedeno razdoblje rada, povećavajući osnovnu plaću za 0,5% za svaku godinu navršenog staža. Također nije sporno da navedeno razdoblje nije bilo upisano u radnu knjižicu niti u evidenciji HZMO.

12. Sporno je pitanje je li postojala pravna osnova da se navedeno razdoblje uzme u obzir pri obračunu povećanja plaće prema članku 51. Pravilnika o radu tužitelja te, posljedično tome, jesu li ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26. , dalje: ZOO) o stjecanju bez osnove.

13. Prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj tuženici priznao povoljnije pravo od onoga propisanog člankom 51. Pravilnika o radu samom činjenicom što joj je tijekom više od deset godina obračunavao plaću uz uračunavanje predmetnog razdoblja rada, iako navedeni staž nije bio upisan u radnu knjižicu niti u evidenciju HZMO-a. Međutim, za takav zaključak nisu utvrđene sve odlučne činjenice niti su dani dostatni razlozi.

14. Naime, odredbom članka 51. Pravilnika o radu, pravo na povećanje plaće vezano je uz radni staž upisan u radnu knjižicu. Stoga je za pravilnu primjenu navedene odredbe bilo potrebno utvrditi predstavlja li potvrda Međunarodne organizacije za migracije, na koju se tuženica poziva, ispravu koja prema mjerodavnim propisima dokazuje navršeni radni staž na način koji odgovara uvjetima iz Pravilnika o radu, odnosno može li služiti kao odgovarajuća osnova za evidentiranje ili priznavanje toga staža radi ostvarivanja prava koja su prema Pravilniku vezana uz upisani radni staž.

15. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, sama okolnost da HZMO nije nadležan voditi matičnu evidenciju o razdobljima rada ostvarenim u međunarodnim organizacijama ne daje odgovor na navedeno pravno pitanje. Iz toga ne proizlazi ni da potvrda Međunarodne organizacije predstavlja odgovarajuću ispravu za ostvarivanje prava iz članka 51. Pravilnika, niti da je poslodavac bio ovlašten navedeno razdoblje trajno priznati neovisno o uvjetima propisanim vlastitim općim aktom.

16. Osnovano tužitelj ukazuje da prvostupanjski sud nije dao dostatne razloge ni u odnosu na žalbene tvrdnje koje se odnose na provjeru podataka o stažu tijekom 2014./2015., odnosno na elektronički ispis podataka HZMO -a iz 2016. Premda sama navedena isprava ne dokazuje da je tužitelj zahtijevao od tuženice ishođenje odgovarajuće evidencije ili isprave, prvostupanjski sud nije utvrdio zbog čega je navedena provjera izvršena niti je raspravio može li ta okolnost biti od značaja za ocjenu tvrdnji tužitelja da je smatrao kako će pretpostavke za priznanje spornog staža biti naknadno ispunjene.

17. S druge strane, nisu osnovani navodi tuženice iz odgovora na žalbu prema kojima je za odluku odlučna sama činjenica da je tuženica radila u Međunarodnoj organizaciji za migracije te da stoga pravna osnova isplate nije mogla otpasti.

18. Naime, među strankama nije sporno postojanje toga radnog odnosa. Međutim, upravo je predmet spora predstavlja li navedena činjenica, s obzirom na sadržaj članka 51. Pravilnika o radu tužitelja, dostatnu pravnu osnovu za ostvarivanje prava na povećanje plaće. Dok se to pitanje ne razjasni, nije moguće donijeti pravilan zaključak o pravnoj osnovi u smislu članka 1111. stavak 1. i 3. ZOO, prema kojem obveza vraćanja postoji kada dio imovine prijeđe u imovinu druge osobe bez pravne osnove ili na temelju osnove koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

19. Stoga, polazeći od pravnog shvaćanja da je sama činjenica dugogodišnjeg obračuna plaće dostatna za zaključak da je poslodavac priznao tuženici povoljnije pravo od onoga propisanog Pravilnikom o radu, prvostupanjski sud nije utvrđivao odlučne činjenice o pravnoj naravi potvrde Međunarodne organizacije za migracije niti o tome predstavlja li ona odgovarajuću ispravu u smislu članka 51. Pravilnika.

20. Slijedom navedenoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa odlučne činjenice ostale su nepotpuno utvrđene pa za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava. Stoga je, na temelju članka 370. ZPP-a, valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ocijeniti sadržaj potvrde Međunarodne organizacije za migracije, odnosno ispunjava li ova potvrda, s obzirom na sadržaj članka 51. Pravilnika o radu tužitelja, uvjete za priznavanje prethodnog radnog staža radi uvećanja osnovne plaće, odnosno je li tužitelj bio ovlašten navedeno razdoblje rada priznati kao radni staž u smislu navedene odredbe Pravilnika . Pri tome će posebno razjasniti je li tužitelj predmetni staž smatrao trajno priznatim neovisno o njegovoj evidenciji ili je obračun plaće bio uvjetovan naknadnim ispunjenjem pretpostavki propisanih Pravilnikom o radu. Ovisno o tom utvrđenju ponovno će ocijeniti postoji li pravna osnova za predmetne isplate te jesu li ispunjene pretpostavke za primjenu članka 1111. ZOO.

22. S obzirom da se ukida odluka o glavnoj stvari, ukida se i odluka o troškovima postupka pa žalba tuženice protiv odluke o troškovima kojima pobija odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadu svih zatraženih troškova, za sada ne može biti predmet meritorne ocjene. O tim će troškovima, kao i o troškovima žalbenog postupka, prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci, vodeći računa o ukupnom uspjehu stranaka u sporu (članak 154., članak 155. i članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Splitu 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić