Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž Ob-157/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja DN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Volić, Ružička i Cabadaj Cafuta, u Garešnici, protiv tuženica: 1. TN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. SN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. CN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. DNI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 5. ON, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćnici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici u Bjelovaru, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-153/2023-47 od 4. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-153/2023-47 od 4. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je između tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pokojne BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], postojala izvanbračna zajednica koja je trajala od 2009. godine sve do njene smrti.

2. Nalaže se tuženicima da tužitelju podmire trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana“.

II. Nalaže se tužitelju da tuženicama naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.325,00 EUR, sve u roku od 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

3.Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice između tužitelja i sada pokojne BN.

6. Prema odredbi članka 11. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, u daljnjem tekstu: ObZ), izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Izvanbračna zajednica je zajednica izvanbračnih drugova različitog spola u kojoj postoji emocionalna povezanost i ekonomskoj zajednici koja ukazuje na volju i namjeru izvanbračnih drugova da žive zajedno kao da su u braku.

7. Prvostupanjski sud je kroz JRO sustava Ministarstva unutarnjih poslova izvršio uvid u evidenciju prebivališta i boravišta za tužitelja i pok. BN iz kojih proizlazi da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 27.03.2006., te da je imao prijavljeno boravište na adresi [adresa] u periodu od 15.12.2017. – 15.12.2018., dok je pok. BN imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u periodu od 05.03.1987. - 20.07.2021.

8. Nadalje, uvidom u ostavinski spis Općinskog suda u Virovitici broj:O- 919/2021 utvrđeno je da je doneseno rješenje broj:O-919/2021-4 od 10.03.2023. kojim je ostavinski postupak iza pok. BN prekinut te je ŠN kao stranka postupka upućen da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi utvrđenja činjenice o kojima ovisi njegovo nasljedno pravo u tom ostavinskom postupku.

9. Prvostupanjski sud je iskaze svjedoka i stranaka cijenio relevantnim za donošenje odluke u ovom postupku i analizirajući iste zaključio da je vidljivo da u bitnome slično iskazuju svjedoci IN, JN, FN, ČN iz čijih iskaza proizlazi da pok. BN i tužitelj nisu živjeli cijelo vrijeme zajedno, da je tužitelj dolazio i odlazio prije smrti Sanjine majke, a da je zapravo stanovao u [adresa], da nikad nisu stanovali zajedno u [adresa], te iz iskaza I., III. – V. – tuženih proizlazi da se tužitelj u kuću pok. BN doselio tek po smrti Sanjine majke 2020. godine. Nitko osim tužitelja nije govorio o tome da bi tužitelj i pok BN bili zaručeni. Prvostupanjski sud nalazi da na strani tužitelja i pok. BN nije postojala volja da žive u izvanbračnoj zajednici što proizlazi na temelju izjava pojedinih svjedoka IN, AN, FN, te ČN i svih tuženih kojima je sud povjerovao jer su iskazivali kategorički, uvjerljivo, na temelju neposrednih saznanja i opažanja kao dugogodišnji susjedi, najbliža obitelj i prijatelji pok BN. Svjedok HN viđao ih je tri do četiri puta tjedno, išao je raditi, a oni su išli u nadnice, te su mu djelovali kao par, znali su sjediti u gradu, a on kod njih nije bio više od dva puta godišnje svjedok LN nije siguran koje godine je točno došao tužitelj živjeti kod BN, da je to bilo pred dosta godina, nije mu poznato da li je povremeno tužitelj dolazio kod pok.BN.Svjedok PN naveo je kako oni nisu bili kućni prijatelji, i nije njima dolazio u posjete i druženja. Svjedok VN je naveo da ih je on njih viđao u prilikama kada su došli kod ujaka, D i BN su popile kavu, a ŠN je pošpricao okućnicu recimo možda jednom do dvaput mjesečno. Svjedok EN ne može reći točan period od kada tužitelj živi u [adresa], te nema saznanja i da li su BN i ŠN živjeli negdje drugdje prije [adresa]. Po mišljenju prvostupanjskog suda analizarajući iskaze tih pobrojanih svjedoka dolazi se do zaključka da isti nisu niti imali neposrednih saznanja o načinu života između tužitelja i pok. BN, isti ne znaju otkada tužitelj živi u [adresa] niti znaju da bi tužitelj i pok. BN bili zaručeni kao niti o okolnostima da bi njihova životna zajednica imala elemente izvanbračne zajednice. Sud je stajališta da je tijekom postupka utvrđeno i da sam tužitelj i pok. BN nisu imali i stekli nikakvu zajedničku pokretnu i nepokretnu imovinu, niti da je između njih postojala ikakva ekonomska zajednica. Iz nijednog dokaza provedenog tijekom postupka ne proizlazi da bi tužitelj i pok. BN živjeli u izvanbračnoj zajednici, niti da su imali namjeru sklapanja braka. U prilog navedenom govori i činjenica da je tužitelj kako i sam navodi u iskazu prijavio boravište na adresi pok. BN u periodu od godine dana samo kako bi ostvario poticaje, obzirom da je imao prebivalište u drugoj općini o tome da tužitelj nije imao namjeru stvarnog življenja sa pok. BN i to u izvanbračnoj zajednici. Sud je stajališta da činjenica da se pri dovoženju pok. BN u bolnicu tužitelj očito predstavljao nekad kao partner a nekad kao zaručnik, nije dovoljna da bi se utvrdilo postojanje izvanbračne zajednice. Nije od značaja niti eventualno sudjelovanje u troškovima pogreba pok. BN jer se time ne dokazuje postojanje izvanbračne zajednice. Kvaliteta odnosa izvanbračne zajednice bi trebala biti takva da se radi o intimnoj zajednici muškarca i žene u kojoj se zadovoljavaju njihove složene životne potrebe: psihičke, emotivne, seksualne i druge, kao i visok stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa na takvu vrstu zajedništva a što tužitelj tijekom postupka nije uspio dokazati, odnosno svi izvedeni dokazi tijekom postupka nisu ukazali na postojanje takvog intenziteta njihove međusobne povezanosti koji bi upućivao na ekonomsku i emotivnu zajednicu između tužitelja i pok. BN. Po utvrđenju da nije bilo zajedničkog računa, zajedničkih putovanja, druženja s prijateljima, ušteđevine, niti drugih obilježja posebne bliskosti - sud je utvrdio da nije postojala izvanbračna zajednica između pok. BN i tužitelja. Isto tako, u postupku nije sporno da je u početku između tužitelja i pok. BN postojala emotivna i intimna veza kakva postoji između dečka i djevojke, te čak i da je nakon smrti Sanjine majke 2020. tužitelj živio na Sanjinoj adresi i da su taj period i živjeli zajedno, ali njihova zajednica nije imala karakter izvanbračne zajednice. Po provedenim dokazima također proizlazi da tužitelj i pok. BN nisu uspostavljali sve te godine kontakte sa širom obitelji osim što su se povremeno viđali sa užom rodbinom, ali niti jedan svjedok saslušan tijekom postupka nije naveo da se privatno družio, putovao i dolazio u posjete sa pok. BN i tužiteljem, osim IN i AN s kojima su pili kavu. Nadalje, između pokojne BN i tužitelja nije egzistirala ekonomska zajednica života jer je utvrđeno da za vrijeme zajedničkog življenja, a niti za trajanje veze nisu stjecali zajedničku imovinu niti su imali bilo kakve zajedničke investicije, njihovi eventualni zajednički odlasci u nadnice nisu značili da pritom imaju zajedničke financije, budžet i sl. Saslušani svjedoci i prijatelji te najbliža obitelj, te sva bližnja rodbina odnosno I. tužena, te III. – V. tužena ustvrdili su da tužitelj i pok. BN nisu spominjali sklapanje braka niti da bi bili evenutalno zaručeni, pa u tom smislu se ne može prihvatiti navod tužitelja da bi oni bili zaručeni, a da pri tome takvu informaciju ne zna nitko od najbliže obitelji i rodbine. Sud smatra da se između tužitelja i pokojne BN radilo o vezi u smislu provođenja zajedničkog vremena, sa zajedničkim življenjem u periodu od 2020. do srpnja 2021., čime, s obzirom na odredbu članka 11. ObZ-a, nije između njih postojala izvanbračna zajednica.

10. Polazeći od svega naprijed navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio kako između pok. BN i tužitelja nije bilo zajedničkog računa, zajedničkih putovanja, ušteđevine, zajedničke imovine, investicija, bliskih zajedničkih prijatelja koji bi potvrđivali njihovu izvanbračnu zajednicu niti su imali prijavljena prebivališta na istoj adresi. Radi toga, između njih nije postojala izvanbračna zajednica. Izvanbračna zajednica koju je moguće izjednačiti i pravno tretirati kao bračnu zajednicu podrazumijeva osim postojanja emocionalne veze, međusobne ljubavi, podrške, ekonomske i intimne povezanosti, treba sadržavati i volju da se takva zajednica prema svima prezentira kao takva, dok iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka sud nalazi da se kod tužitelja i pok. BN radilo o vezi, ali nije dokazano da bi ta veza imala karakter izvanbračne zajednice, što je proizašlo temeljem iskaza svjedoka koji su detaljno analizirani, a koje je prvostupanjski prihvatio jer su iskazivali kategorički, uvjerljivo, na temelju neposrednih saznanja i opažanja kao dugogodišnji prijatelji, susjedi ili najbliža rodbina pok. BN.

11. S obzirom na navedeno između tužitelja i pokojne BN nije postojala životna zajednica koja bi proizvodila pravne učinke uzdržavanja, imovinskih odnosa i nasljeđivanja odnosno nije postojala izvanbračna zajednica koja bi po svom sadržaju bila slična bračnoj zajednici Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice.

12. Što se tiče odluke o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno, temeljem odredbe članka 366. ObZ-a u vezi s odredbom člankom 154. stavkom 1. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tuženicama dosudio parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.325,00 eura.

13. Žalbeni navodi i razlozi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a, a posebno ne bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio iskaze saslušanih svjedoka bez obzira na njihovu eventualnu srodnosti s tuženicama je su svjedoci upozoreni da su dužni govoriti istinu. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u pogledu parničnog troška koji je dosuđen tuženicama jer je prvostupanjski sud parnični trošak tuženicama dosudio, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, uzimajući u obzir ranje poduzete u postupku i vrijednost predmeta spora koja je u tužbi označena u iznosu od 1.327,36 eura što opravdava dosudu parničnog troška po 100 bodova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnica ("Narodne novine" broj 138/23).

14. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 29. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić