Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-829/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
-
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, predsjednice vijeća te Marjane Rajić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe OPĆINA SMOKVICA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe IT, koje brani Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, zbog prekršaja iz članka 264. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti okoliša („Narodne novine“, br. 80/13., 153/13., 78/15., 12/18. i 118/18.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, broj: Pp-2694/2022 od 21. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenoj pravnoj osobi OPĆINA SMOKVICA na temelju članka 264. stavka 1. Zakona o zaštiti okoliša, izriče novčana kazna u iznosu od 1.990,84 eura (tisuću devetsto devedeset eura i osamdeset četiri centa), a okrivljenoj odgovornoj osobi IT, na temelju članka 264. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Zakona o zaštiti okoliša izriče novčana kazna u iznosu od 663,61 eura (šesto šezdese tri eura i šezdesetjedan cent) eura.
II Okrivljenici su dužni izrečene novčane kazne platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, time da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima, zbog prekršaj iz članka 264. stavka 1. i stavka 3. Zakona o zaštiti okoliša te su na temelju tog propisa, a primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanim kaznama, i to okrivljena pravna osoba OPĆINA SMOKVICA, novčanom kaznom u iznosu od 1.200,00 eura, a okrivljena odgovorna osoba FT, novčanom kaznom u iznosu od 400,00 eura.
2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 15,00 eura, svaki okrivljenik.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o novčanim kaznama. U žalbi u bitnome navodi da okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio na strani okrivljenika ne opravdavaju primjenu članka 37. Prekršajnog zakona i izricanje novčanih kazni ispod posebnih zakonskih minimuma. Tužitelj ističe da je prvostupanjski sud okrivljenoj pravnoj osobi kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju prekršajnu neosuđivanost i loše financijsko stanje, a okrivljenoj odgovornoj osobi dosadašnju prekršajnu neosuđivanost, izraženo kajanje i skromna mjesečna primanja. Smatra da navedene okolnosti nisu takve naravi i značenja da bi predstavljale naročito olakotne okolnosti potrebne za ublažavanje kazne. Razumijevajući sve odredbe članka 33. i 37. Prekršajnog zakona, žalitelj smatra da su se u ovom slučaju, bez obzira na razloge utjecajnih okolnosti kojima se prvostupanjski sud vodio kao osnovom za ublažavanje okrivljenicima novčane kazne ispod minimalnog iznosa kojeg za ovu vrstu prekršaja propisuje članak 264. Zakona o zaštiti okoliša, u stavcima 1. i 3., pogrešno, primijenile odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, te bi stoga izrečene kazne trebale biti barem u visini zakonskom minimuma za tu vrstu prekršaja.
4. Tužitelj predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno navodima žalbe.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: ovaj Sud) utvrdio je da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenicima izrekao novčane kazne ispod posebnih zakonskih minimuma smatrajući da se i tako ublaženim kaznama može ostvariti svrha kažnjavanja. Kao olakotne okolnosti na strani okrivljene pravne osobe cijenio je dosadašnju prekršajnu neosuđivanost i loše financijsko stanje, a na strani okrivljene odgovorne osobe dosadašnju prekršajnu neosuđivanost, izraženo kajanje i skromna mjesečna primanja.
8. Prema članku 37. stavku 2. Prekršajnog zakona blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom. Za primjenu navedene odredbe nije dovoljno samo utvrditi postojanje olakotnih okolnosti koje se redovito cijene pri odmjeravanju kazne. Potrebno je utvrditi da te okolnosti, pojedinačno ili u svojoj ukupnosti, po svojoj kvaliteti i značenju predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju izricanje kazne ispod posebnog zakonskog minimuma.
9. U pravu je tužitelj kada navodi da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona. Dosadašnja prekršajna neosuđivanost predstavlja olakotnu okolnost koja se cijeni pri odmjeravanju kazne, ali sama po sebi nije naročito olakotna okolnost. Loše financijsko stanje okrivljene pravne osobe i skromna primanja okrivljene odgovorne osobe nisu u pobijanoj presudi obrazloženi niti potkrijepljeni konkretnim podacima koji bi opravdavali izricanje kazni ispod zakonskog minimuma. Ni izraženo kajanje okrivljene odgovorne osobe, osobito imajući u vidu da je uslijedilo tek nakon što nije pribavljen dokaz kojim bi se opravdalo napuštanje mjesta inspekcijskog nadzora, nema takvu težinu da bi predstavljalo naročito olakotnu okolnost.
10. Pri odmjeravanju kazne potrebno je uzeti u obzir i način počinjenja prekršaja. Okrivljenici su napustili mjesto inspekcijskog nadzora unatoč zahtjevu inspektora da mu omoguće nastavak nadzora u prostorijama okrivljene pravne osobe te su time onemogućili njegovo daljnje provođenje. Imajući u vidu takav način postupanja, utvrđene olakotne okolnosti ne opravdavaju izricanje novčanih kazni ispod posebnih zakonskih minimuma.
11. Slijedom navedenog, ovaj Sud je prihvatio žalbu tužitelja i preinačio pobijanu presudu u odluci o novčanim kaznama tako da je okrivljenoj pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.990,84 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 663,61 eura, odnosno novčane kazne u visini posebnih zakonskih minimuma propisanih člankom 264. stavcima 1. i 3. Zakona o zaštiti okoliša.
12. Po ocjeni ovog Suda, tako odmjerene novčane kazne primjerene su težini počinjenog prekršaja, načinu njegova počinjenja, stupnju odgovornosti okrivljenika te utvrđenim olakotnim okolnostima. Njima će se ostvariti svrha kažnjavanja, kako u smislu utjecaja na okrivljenike da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, tako i u smislu utjecaja na druge da se suzdrže od takvog protupravnog postupanja.
13. U skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrat će se plaćenima u cijelosti ako okrivljenici u roku od trideset dana od primitka ove presude plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.
14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 29. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.
