REPUBLIKA HRVATSKA

P-2543/2021-19

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, na prijedlog sudske savjetnice Josipe Belamarić, u pravnoj stvari tužitelja: BIRO STAN-UPRAVLJANJE d.o.o. Šibenik, Obala hrvatske ratne mornarice 2, OIB: 02636451071, kao ovlašteni upravitelj stambene zgrade, u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Borivoj Mitrić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice: ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 29. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženice, 31. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i sudi:

Nalaže se tuženici ZD OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju BIRO STAN-UPRAVLJANJE d.o.o. Šibenik, Obala hrvatske ratne mornarice br. 2, OIB:02636451071, kao ovlaštenom upravitelju stambene zgrade, u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade [adresa], plati iznos od 38,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća odnosno od dana 15. listopada 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

II. Odbija se u preostalom dijelu, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženici ZD OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju BIRO STAN-UPRAVLJANJE d.o.o. Šibenik, Obala hrvatske ratne mornarice br. 2, OIB:02636451071, kao ovlaštenom upravitelju stambene zgrade, u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade [adresa], plati iznos od 3.591,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća - 15. listopada 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja BIRO STAN-UPRAVLJANJE d.o.o. Šibenik, Obala hrvatske ratne mornarice br.2, OIB:02636451071, za nadoknadom parničnog troška u iznosu od 1.332,74 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 3. prosinca 2021. navodi da je upravitelj stambene zgrade položene u [adresa] na adresi [adresa], te da je ovlašten u ime i za račun suvlasnika iste zgrade pokretati postupke pred sudom radi naplate neplaćene zajedničke pričuve od suvlasnika iste zgrade. Nadalje, tuženik da je suvlasnik posebnog dijela - stana položenog u predmetnoj zgradi te da isti do 15. listopada 2021. nije uplatio dužne iznose zajedničke pričuve u ukupnom iznosu od 27.345,30 kuna slijedom čega je predložio nakon izvedenih dokaza donijeti odluku kojom će se u cijelosti usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 12. listopada 2022. naveo da je tužbeni zahtjev neosnovan, te da je potraživanje u zastari u skladu sa čl. 226. ZOO-a.

3. U ovom postupku pregledane su sljedeće isprave: kartica prostora ST-2821

– stan, površine 56 m2, Zgrada br. 957, vlasnika ZD od 8.8.2022., te Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] na adresi [adresa] od 4.5.2000.; stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva.

6. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva i to stoga jer se tuženik opire navodima iz tužbe ističući prigovor zastare od 3 godine, propisan čl. 226. ZOO- a.

7. Savjesnom i brižljivom ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio odlučne činjenice koje su potkrijepile tužbenu tezu tužitelja o obvezi tuženika platiti mu utuženi iznos s pripadajućim kamatama, pa je stoga tužbeni zahtjev ocijenjen djelomično osnovanim, te je presuđeno kao pod t. I. i II. izreke ove presude.

6. Iz supstrata izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice, od odlučne važnosti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari:

- da je tužitelj bio upravitelj stambene zgrade na adresi u [adresa] na adresi [adresa],

- da je Ugovorom o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] na adresi [adresa] od 4.5.2000. kojeg je u ime suvlasnika potpisao predstavnik suvlasnika ND te je ugovoreno sa ovdje tužiteljem u čl. 6. Ugovora da će suvlasnici godišnjim programom (iz čl. 5. Ugovora) utvrđivati visinu sredstava koja će se uplaćivati u zajedničku pričuvu, potrebnih za izvršenje programa, razmjerno svom suvlasničkom udjelu, uplaćivati do 15. dana u mjesecu,

- da iz kartice prostora koju tužitelj vodi za predmetnu zgradu, odnosno stan u vlasništvu tuženice šifra vlasnika 3053, proizlazi da tuženica na dan 15. listopada 2021. duguje tužitelju ukupno 27.345,30 kuna odnosno 3.629,35 eura, te da nije izvršila ni jednu uplatu u iskazanom razdoblju.

- da iz kartice prostora proizlazi da je na dan 16. veljače 2021. sačinjen objedinjeni obračun dugovanja u ukupnom iznosu od 26.574,18 kuna, bez posebne specifikacije po mjesecima (za prethodno razdoblje), izuzev siječnja i veljače 2021., koji mjeseci su ujedno najstarija pojedinačno specificirana razdoblja,

- da je mjesečni iznos zajedničke pričuve za tuženicu 85,68 kuna,

- da je tužitelj na ročištu 23. ožujka 2023. priznao zastaru dijela potraživanja, te da ustrajava u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na 36 mjesečnih rata zajedničke pričuve, a do dana podnošenja tužbe,

- da je tuženica na ročištu 23. ožujka 2023. priznala dio dugovanja i to onaj koji nije obuhvaćen trogodišnjim zastarnim rokom,

- da je na raspravi 29. lipnja 2026. tužitelj izričito priznao da je tuženica uplatila iznos od 360,00 eura na ime predmetnog dugovanja.

7. Člankom 85. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) određeno je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, te odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok je odredbom članka 89. stavka 1. ZVDSP-a propisano da troškove održavanja i poboljšavanja nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

7.1. Člankom 90. stavkom 1. ZVDSP propisano je da je zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. ZVDSP-a namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je stavkom 2. navedenog članka određeno da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

7.2. U skladu s člankom 93. stavkom 1. ZVDSP-a propisano je da upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom, dok je stavkom 2. citiranog članka ZVDSP-a određeno da je u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

7.3. U skladu s člankom čl.226. st.1. ZOO-a tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

7.4. U skladu s čl. 9. ZOO sudionik je u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

8. Slijedom navedenog, uzevši u obzir da je tužba podnesena 3. prosinca 2021., da je propisani zastarni rok za tražbinu zajedničke pričuve 3 godine, to su potraživanja tužitelja na ime zajedničke pričuve koja su dospjela do 3. prosinca 2018., prema ocjeni ovog suda, u zastari, zbog čega je zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao pod lI. izreke ove presude.

9. Iako je tužitelj tijekom postupka priznao da je dio utuženog potraživanja obuhvaćen zastarom, u skladu sa istaknutim prigovorom tuženice, nije ni uredio niti smanjio tužbeni zahtjev, zbog čega je sud o tužbenom zahtjevu odlučio u granicama kako je postavljen te je zahtjev u zastarjelom dijelu odbio kao neosnovan.

10. Tuženica je priznala postojanje dijela dugovanja koji nije u zastari.

11. Sud je utvrdio da mjesečna obveza zajedničke pričuve za stan tuženice iznosi 85,68 kn te da dospijeva svakog 15-og u mjesecu. Budući da je tužba podnesena 3. prosinca 2021., sud je ocijenio osnovanim prigovor zastare za tražbine dospjele prije 3. prosinca 2018., dok se osnovanim smatra tužbeni zahtjev za naplatu zajedničke pričuve dospjele od 15. prosinca 2018. do 15. listopada 2021. (zaključno utuženo), odnosno za ukupno 35 mjesečnih obroka u ukupnom iznosu od 2.998,80 kn odnosno 398,01 eura po fiksnom konverzijskom tečaju od 7,53450 kuna za 1,00 euro (koji je utvrdilo Vijeće Europske unije i primjenjuje se kao fiksni tečaj po kojem se kuna zamjenjuje eurom).

12. Iako iz knjigovodstvene kartice proizlazi samo ukupno stanje duga, a ne razrada po pojedinim mjesečnim obrocima, iz utvrđene visine mjesečne pričuve i razdoblja za koje tražbina nije zastarjela, bilo je moguće pouzdano utvrditi visinu nezastarjelog dijela potraživanja, a tome u prilog i činjenica da tuženica nije osporavala da u navedenom razdoblju nije podmirivala zajedničku pričuvu, već je priznala postojanje nezastarjelog dijela duga.

13. Nadalje, na ročištu 29. lipnja 2026. su parnične stranke suglasno navele da je tuženica uplatila iznos od 360,00 eura, a s tim u vezi tužitelj je naveo da zbog promjene upravitelja predmetne zgrade ne raspolaže dokazom o datumu uplate niti o razdoblju za koje je ista izvršena, ali je navedenu uplatu izričito priznao.

13.1. Budući da se nepostojanje evidencije o izvršenim uplatama ne može staviti na teret tuženici, te da je na tužitelju teret dokaza vlastitih navoda, pri čemu je sud posebno cijenio činjenicu da tužitelj nije sporio da bi se predmetna uplata odnosila na utuženo dugovanje, a već je ranije izričito priznao i istaknuti prigovor zastare, to je sud od ukupno utvrđenog, nezastarjelog, dijela potraživanja, u iznosu od 398,01 eura, odbio iznos nesporno izvršene uplate od 360,00 eura od strane tuženice, slijedom čega je tuženici po ocjeni ovog suda preostalo za platiti 38,01 euro.

14. Odredba o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate tekuće od dospijeća.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 3. ZPP

-a, cijeneći uspjeh stranaka u parnici, odnosno činjenicu da je tužitelj u ovom postupku uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, odnosno od ukupno utuženog iznosa od 3.629,35 eura je uspio u neznatnom dijelu od 38,01 eura, odnosno s približno 1% uspjeha.

15.1. Tužitelj je neosnovano potraživao trošak za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima 24.1.2023., 23.3.2023., 27.3.2026 i 29.6.2026. svaka radnja po 100 bodova plus PDV, te trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu, svaka u iznosu 41,37 eura, odnosno sveukupno 1.332,74 eura na ime parničnog troška.

15.2. Sud je pritom uzeo u obzir da je tuženica svojim dugotrajnim neispunjavanjem obveze plaćanja zajedničke pričuve dala povod za pokretanje ovog sudskog postupka, ipak navedena okolnost sama za sebe nije odlučna za priznanje parničnog troška tužitelju, osobito imajući u vidu da je tužitelj u postupku uspio u neznatnom dijelu od 1%, da je sam određivao visinu tužbenog zahtjeva te da je pretežni dio (99 %) tužbenog zahtjeva odbijen radi osnovanog prigovora zastare.

15.3. Slijedom navedenog, imajući u vidu neznatan uspjeh tužitelja u parnici, odlučeno je kao u točki lII. izreke ove presude.

Šibenik, 31. srpnja 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- u skladu sa zapisnikom o objavi odluke