Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-83/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurice Borojevića i Domagoja Jugovića iz Nove Gradiške, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 22. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tužene Jelene Sitar Barbarić, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci , objavljene 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tužena Republika Hrvatska (OIB52634238587) Ministarstvo unutarnjih poslova dužna je tužitelju BO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplatiti na ime dodatka na plaću za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. bruto iznos od 1.399,10 EUR-a specificirano po mjesecima sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 15. veljače 2014. do 30. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana do isplate."

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.506,08 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Primorsko-goranske, Postaja pomorske policije Rijeka, tijekom 2014. i 2015. ostvario kod tuženika plaću. Nadalje navodi da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanima, itd. Prema odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/2000, 41/2008, 76/2009, 34/2011, 130/12, 89/4, 151/14, 33/15) i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 89/12, 104/13, 150/13, 153/13) da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika rad noću uvećava 40% za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% itd. Tijekom 2014. i 2015. tužena da nije tužitelju pravilno obračunavala i isplatila razlike uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinila kako je rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Tužitelj je sukladno odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora 12. veljače 2019. Tužena je dostavila svoj odgovor na zahtjev u kojem odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan. Slijedom svega navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kako slijedi, s time da zadržava pravo da isti precizira nakon što tuženik dostavi točne podatke o plaćama za tužitelja i nakon provedenog financijskog vještačenja, koje će se provesti u ovom postupku.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj u historijatu tužbe u bitnome ističe kako mu tužena za razdoblje 2014. i 2015. nije pravilno obračunavala i isplatila razliku uvećane plaće ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a na koju isplatu tužitelj da ima pravo sukladno odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji, te čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. S navedenog pravnog osnova tužitelj u tužbenom zahtjevu traži isplatu dijela bruto plaće mjesečno od siječnja 2014. do prosinca 2015., s time da ne navodi točnu visinu tužbenog zahtjeva već zadržava pravo da isti precizira nakon što tužena dostavi točne podatke o plaćama za tužitelja i nakon provedenog financijskog vještačenja. Uvidom u izvode iz službene evidencije o radnom vremenu tužitelja razvidno je da rad tužitelja, zbog specifičnosti poslova pomorske policije, nije bio niti po logici stvari može biti organiziran kao rad od ponedjeljka do petka po osam sati dnevno, odnosno tj. 40 sati tjedno. Naime, poslovi pomorske policije Rijeka uključuju redovito, tijekom cijele kalendarske godine nadzor državne granice i poslove na moru na području morskog akvatorija Primorsko-goranske županije, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu i zaštitu dijela državne granice na moru, dakle nisu privremenog karaktera već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine, pa da je tako i organiziran sustav rada te su tužitelju prema kriteriju radnog angažmana plaćeni svi dodaci na plaću, što je razvidno iz priloženih obračunskih lista plaća za razdoblje potraživanja. Odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Odredbom čl. 56. st. 7. Kolektivnog ugovora određeno je da pored terenskog dodatka službenici imaju pravo i na dodatke iz čl. 44. Kolektivnog ugovora za svaki stvarno odrađeni sat rada. Dakle, službenik može ostvariti i prekovremene sate rada, ali uz uvjet da su ti rati rada stvarno i odrađeni izvan radnog vremena. Iz tužbe se može zaključiti da tužitelj svoje potraživanje zasniva na shvaćanju da mu se vrijeme dok nije radio (iznad 8 sati ili 12 sati) ne bi trebalo tretirati kao pasivno dežurstvo, već da mu se to vrijeme, dakle, svi sati preko redovnog rada trebaju računati kao prekovremeni rad. Takva situacija nije životno realna, jer bi navedeno značilo da je tužitelj više dana za redom radio neprekidno 24 sata, a niti je pravo dopuštena, obzirom da je izričito propisano da zaposlenik ima pravo na dnevni odmor, da može raditi od 8 do 12 sati, te da može raditi i prekovremeno, uz poštivanje instituta prekovremenog rada. U konkretnom slučaju, slobodno vrijeme tužitelj koji nesporno radi na terenu, a zbog specifičnosti posla ne može napustiti plovilo, vrednovano je kao pasivno dežurstvo, sukladno prethodno citiranoj odredbi čl. 56. st. 7. Kolektivnog ugovora. Tužitelju su uredno isplaćeni pripadajući dodaci na plaću u vidu naknade za terenski rad i naknade za pasivno dežurstvo, time da tužitelju ne pripada naknada za prekovremeni rad za sate koje nije stvarno radio tj. sate svog odmora, a koju potražuje ovom tužbom. Slijedom svega navedenog, predlaže se tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženoj.

3. O tužbenom zahtjevu Općinski sud u Rijeci odlučio je presudom poslovni broj Pr - 168/2024-9 od 21. studenoga 2025. (stranica 512-531 spisa) kojom je u točki I. izreke naloženo tuženoj isplatiti tužitelju na ime dodataka na plaću ukupan bruto iznos od 7.756,40 eura s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća (od svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a u razdoblju dospijeća od 15. svibnja 2014. do 15. siječnja 2016.) do isplate, dok je točkom II. izreke tužena obvezana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.365,45 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. U konačnici, točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu bruto iznosa od 1.399,10 eura na ime dodatka na plaću .

3.1. Odlučujući povodom žalbi tužitelja i tužene, Županijski sud u Velikoj Gorici je presudom poslovni broj Gž R-14/2026-2 od 30. travnja 2026. (stranica 697-702 spisa) odbio žalbu tužene i potvrdio presudu ovoga suda poslovni broj Pr-168/2024-9 od 21. studenoga 2025. pod stavkom I. izreke presude, dok je rješenjem istog poslovnog broja ukinuo navedenu presudu pod stavkom II. i III. izreke i u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje.

4. U ponovljenom postupku ovaj sud raspravio je sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud te je na taj način postupio na temelju odredbe članka 377. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu: ZPP).

5. U pogledu procesnih pretpostavki za dopustivost podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno traženja sudske zaštite, napominje se kako se tužitelj, sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a, prije podnošenja tužbe, obratio nadležnom državnom odvjetništvu Zahtjevom za mirno rješenje spora od 12. veljače 2019. (stranica 5-7 spisa), koji zahtjev je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci odbilo dopisom broj: N - DO-36/19 od 4. travnja 2019. (stranica 9 spisa).

6. Obzirom da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek pismenim nalazom stalnog sudskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, osnovano je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186.b ZPP-a, jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagala tužena kao poslodavac. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je nakon što je tužena dostavila tražene isprave i nakon što je provedeno vještačenje, postavio određeni tužbeni zahtjev podneskom od 21. lipnja 2023. (stranica 324-327 spisa) i to na isplatu iznosa od 9.155,50 eura bruto, a zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.

7. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb čiji nalaz i mišljenje od 2. rujna 2022. prileži na stranici 289-292 spisa, dopuna istog od 20. prosinca 2023. na stranici 389-390 spisa, a očitovanje od 28. svibnja 2025. na stranici 503-504 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 90-91 spisa), svjedoka ĐO (stranica 89-90 spisa), PO (stranica 90 spisa), a u suglasnosti sa strankama korišteni su zapisnici o saslušanju svjedoka EO, PO i DO u istovjetnoj pravnoj stvari u postupku koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Pr-221/19 (stranica 108-114 spisa).

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu isplaćenih iznosa dodataka za pasivno dežurstvo, smjenski rad i rad u turnusu u ukupnom bruto iznosu od 1.399,10 eura.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

10. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen u Policijsku upravu Primorsko-goransku, Postaju pomorske policije Rijeka, na radno mjesto policijskog službenika, s time da im je posao bio organiziran u vidu višednevnih službi na moru, ovisno na koji teren idu, potom da je tužena tijekom utuženog razdoblja tužitelju izdavala višednevne radne naloge, i na temelju izvještaja sastavljenih na osnovu tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je istom za utuženo razdoblje isplatila plaću. U konačnici, nije sporno da tužena nije donijela, a niti tužitelju uručila rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana i o radu u turnusu, kao ni da je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj Pr-168/2024-9 od 21. studenoga 2025. naloženo tuženoj isplatiti tužitelju ukupan bruto iznos od 7.756,40 eura na ime dodataka na plaću za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015.

11. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu isplaćenih iznosa dodataka za pasivno dežurstvo, smjenski rad i rad u turnusu u ukupnom bruto iznosu od 1.399,10 eura obzirom na činjenicu da tužena tijekom prethodnog postupka nije stavila eventualno kumulirani prigovor prijeboja, odnosno eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev.

12. Ovaj sud je tužbeni zahtjev cijenio sukladno članku 42. stavku 1., članku 43. stavku 2. i članku 86. Zakonu o radu ("Narodne novine". broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. – dalje u tekstu: ZR/09) i istovjetnim odredbama sadržanim u članku 60. stavku 1., članku 61. stavku 1. i članku 94. stavku 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14. - dalje u tekstu: ZR/14) prema kojima je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac (članak 60. stavak 1. ZR/14), dok je u članku 61. stavak 2. ZR/14 određeno da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno. Nadalje, prema odredbi članka 94. ZR/14, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

12.1. Odredbom članka 33. stavak 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15. i 121/16.) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati duže od punog radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla. Policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovoga članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

12.2. Uredbom o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“, broj 129/11. – dalje u tekstu: Uredba) utvrđuju se vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona.

12.3. Konačno, odredbom članka 257. ZR/09 propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor (istovjetna odredba sadržana je u članku 194. stavak 1. ZR/14), a člankom 7. stavak 3. istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno (istovjetna odredba sadržana je u članku 9. stavak 3. ZR/14).

12.4. Odredbom članka 44. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13., 150/13. i 153/13. - dalje u tekstu KU/13) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. je propisano da je se dodaci iz stavka 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi članka 41. KU/13 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću , time da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te člankom 87. stavak 1. Zakona o policiji, kao i gore navedeni dodaci temeljem važećih KU.

12.5. Nadalje, prema članku 56. KU/13 za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

13. Dakle, u konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis, dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima, Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika te u utuženom razdoblju KU/13 predstavljaju lex specialis u odnosu na opći propis.

14. Ovdje se ponavlja da je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-14/2026-2 od 30. travnja 2026. potvrđena presuda ovoga suda poslovni broj Pr-168/2024-9 od 21. studenoga 2025. pod stavkom I. izreke presude kojom je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju na ime dodataka na plaću ukupan bruto iznos od 7.756,40 eura s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća (od svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a u razdoblju dospijeća od 15. svibnja 2014. do 15. siječnja 2016.) do isplate, a koji iznosi se odnose na razliku pripadajuće plaće, dok je u odnosu na utuženi iznos od 1.399,10 eura bruto odluka ukinuta i vraćena na ponovni postupak.

15. Naime, tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodu da tužena za utuženi iznos nije stavila protutužbeni zahtjev ili istakla prigovor radi prebijanja ili materijalno pravni prigovor prijeboja, slijedom čega da nema pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tužitelja.

16. Ovdje se ističe kako umanjenje tražbine tužitelja po osnovu neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u utuženom iznosu nema značaj prijeboja u smislu čl. 96. st. 1. ZR/14 jer je predmetom prethodnog postupka bilo potraživanje tužitelja s osnove manje isplaćene razlike plaće, slijedom čega je bilo potrebno utvrditi točan iznos koji je tužena isplatila tužitelju (1.399,10 eura bruto) i iznos koji je bila dužna isplatiti tužitelju (7.756,40 eura bruto), odnosno razliku manje isplaćene plaće u smislu članka 44. st. 1. KU/13 odnosno čl. 38. st. 1. KU/17.

16.1. S obzirom na to da djelatnik pomorske policije na brodu ne može biti tzv. pasivno dežuran u vrijeme prekovremenog rada, a dodaci za rad u turnusu i drugoj smjeni isključuju se u slučaju primjene ostalih uvećanja na plaću iz navedenih odredbi KU/13 i KU/17, naknadu razlike plaće po utuženim osnovama utvrđene provedenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković, dipl. oec. iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, bilo je potrebno umanjiti za isplaćeni dodatak za pasivno dežurstvo i dodatak za rad u turnusima i drugoj smjeni (ovaj stav izražen je i u odluci Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-19/2026-2 od 29. travnja 2026.).

17. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan i presuditi kao u izreci.

18. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa). Tužitelj je u ovom postupku tražio ukupan iznos od 9.155,50 eura bruto, a uspio je s iznosom od 7.756,40 eura bruto. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako je tužitelj u ovoj parnici uspio sa 85%, jer je u odnosu na osnovu potraživanja usp io sa 100%, dok je u odnosu na visinu potraživanja uspio sa 92,5% (100% + 85% = 185% : 2 = 92,5%). Sukladno tome, tužena je uspjela sa 7,5% (100% - 92,5% = 7,5%). Kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tužene proizlazi kako je tužena u obvezi naknadi parnični trošak tužitelja u dijelu od 85% (92,5% - 7,5% = 85%).

18.1. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, sastava tužbe (200,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 19. kolovoza 2019., 5. listopada 2022., 21. lipnja 2023. i 10. veljače 2024. (200,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima od 13. rujna 2019., 16. siječnja 2020., 15. ožujka 2022., 23. studenog 2023., 27. studenog 2024., 15. listopada 2025. i 22. srpnja 2026. (200,00 eura x 7; Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 17. rujna 2020. (100,00 eura; Tbr. 9. t. 2. Tarife), kao i trošak sastava žalbi od 12. travnja 2024. i 12. prosinca 2025. (100,00 eura + 250,00 eura; Tbr. 10. t. 4. i 1. Tarife) 3.050,00 eura, a što uvećano za trošak PDV-a od 25% (762,50 eura) daje iznos od 3.812,50 eura, koji iznos je valjalo umanjiti za omjer uspjeha u sporu (85%), slijedom čega tužitelju na ime parničnog troška pripada iznos od 3.240,63 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka, slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 3.506,08 eura. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj je odbijen kao neosnovanim. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 29. srpnja 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Velikoj Gorici.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- z.z. tužene