Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice MD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Petri Kosanović Vrbat, odvjetnici u Umagu-Umago, protiv tuženika ISTARSKIH DOMOVA ZDRAVLJA – CASE DELLA SALUTE DELL´ ISTRIA, OIB 99092064857, iz Pule-Pola, Flanatička 27, zastupanog p.p. Josipu Valiću, odvjetniku u Puli-Pola, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i dr., nakon glavne rasprave zaključene dana 21. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 29. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da nije dopušten Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu KLASA: 112-02/26-01/01 URBROJ: 2168/01-59-49-02/874-26-7 od dana 23. siječnja 2026. godine kojim se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme Klasa:112 – 02/24 – 01/05 Ur broj: 2168 / 01 – 59 – 49 – 02 / 841 – 24 – 32, sklopljen dana 1. ožujka 2024. godine između tužitelja i tuženika.
II Nalaže se tuženiku ISTARSKI DOMOVI ZDRAVLJA-CASE DELLA SALUTE DELL'ISTRIA, FLANATIČKA 27 PULA OIB:99092064857, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti na rad tužiteljicu MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na radno mjesto magistra sestrinstva, diplomirana medicinska sestra, sukladno otkazanom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme Klasa:112 – 02/24 – 01/05 Ur broj: 2168 / 01 – 59 – 49 – 02 / 841 – 24 – 32, od dana 1. ožujka 2024. godine, odnosno, na drugo odgovarajuće radno mjesto i poslove sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužiteljice, a koji u najvećoj mjeri odgovaraju radnom mjestu-poslovima, plaći i uvjetima iz nezakonito otkazanog ugovora o radu.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 625,00 eur, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 05. ožujka 2026. tužitelj tvrdi da se kao radnik nalazio u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 1. ožujka 2024. godine i to na radnom mjestu magistra sestrinstva, diplomirana medicinska sestra. Ugovor da se vodio pod oznakom Klasa:112 – 02/24 – 01/05 Ur broj: 2168 / 01 – 59 – 49 – 02 / 841 – 24 – 32. Tužitelju da je dana 23. siječnja 2026. godine uručen Otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora, a kojim Otkazom da je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 1.3.2024. godine. U navedenom Otkazu da je utvrđeno kako radnik u roku od 8 dana od dana dostave Otkaza može prihvatiti sklapanje Ugovora o radu koji se dostavlja u privitku pod izmijenjenim uvjetima. Tužitelj da je sklopio predloženi izmijenjeni Ugovor o radu (KLASA: 112-02/26-01/01, URBROJ: 2168/01-59-49-02/876-26-8 od 23.01.2026. godine) s tuženikom pod izmijenjenim okolnostima, ali da je zadržao pravo podnijeti ovu tužbu smatrajući da je otkaz ugovora o radu u cijelosti nezakonit. Sukladno odredbama iz čl. 123. i 133. st. 1. Zakona o radu tužitelj, nakon što da je potpisao Ugovor o radu s izmijenjenim uvjetima, u zakonskom roku podnio da je tuženiku Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava radnika, tražeći stavljanje van snage Otkaza Ugovora s ponudom izmijenjenog Ugovora od dana 23. siječnja 2026. godine. No, na zahtjev za zaštitu prava tuženik da je odgovorio kako smatra da je isti neosnovan. Naime, tužitelj ističe kako tuženik nije pri donošenju otkaza poštovao proceduru propisanu Zakonom o radu. Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora da predstavlja oblik otkaza ugovora o radu na koji da se primjenjuju odredbe Zakona o radu o otkazu (članak 114. Zakona o radu) i posebno članak 123. Zakona o radu. Prema članku 123. Zakona o radu, radnik da se mora izjasniti o ponudi sklapanja ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima u roku koji odredi poslodavac, a koji da ne smije biti kraći od osam dana. Otkazni rok u slučaju takvog otkaza da teče od dana kada se radnik izjasnio o odbijanju ponude za sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima ili od dana isteka roka za izjašnjavanje ako se radnik nije izjasnio ili je to učinio nakon isteka roka (članak 123. Zakona o radu). Duljina otkaznog roka određuje da se prema članku 122. Zakona o radu, ovisno o trajanju radnog odnosa kod istog poslodavca, s posebnim odredbama za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika i mogućim povećanjima za starije radnike. Navedenu odredbu Zakona o radu tuženik da je u cijelosti povrijedio donošenjem sporne
Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Navedeni otkaz ugovora o radu i u tom smislu da nije sukladan zakonu. Naime, istim da su odredbe o rokovima u cijelosti pogrešno navedene. U samom uručenom otkazu navedeno da je kako otkazni rok radniku teče od trenutka dostave samog otkaza i iznosi 30 dana, što da je u potpunosti suprotno navedenoj odredbi Zakona o radu. Iz sudske prakse (npr. U-III/2178/2019, U-III/3388/2016, Gžr 1428/2012-3) da proizlazi da se na odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora primjenjuju
pravila o redovitom otkazu, uključujući rok za izjašnjavanje radnika i početak tečenja otkaznog roka od dana odbijanja ponude ili isteka roka za izjašnjavanje. Tuženik da u odgovoru na zahtjev za zaštitu prava koji da je tužiteljica zaprimila 18. veljače 2026. godine u bitnome navodi kako je donesen novi Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, kako da se radi o organizacijskoj promijeni te da je postupao u okviru svoje zakonske ovlasti da samostalno organizira proces rada i prilagođava unutarnju organizaciju procesu rada. Međutim, sam čin donošenja novog pravilnika o sistematizaciji ranih mjesta da nije opravdani razlog za otkaz ako nije prestala stvarna potreba za radom radnika (VSRH Revr 2167/2015-2, Revd 3940/2023-2). Opravdanost otkaza da ovisi o konkretnim okolnostima i da mora biti individualizirana (Gž R-527/2024-2). Poslodavac da mora poštovati stečena prava radnika, što da znači da ne može jednostrano smanjivati prava koja su radniku zajamčena zakonom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu. Zaključno, donošenje novog pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta da može biti opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, ali samo ako je stvarno prestala potreba za radom radnika na prethodnom radnom mjestu, dakle moraju da se uvažavati individualno stečena prava radnika, a ne manipulacijom općim aktima ugroziti pojedinačna prava pojedinca. Naime aneksom od 2019. godine tužiteljici da je priznato radno mjesto magistre sestrinstva te da je nastavno na navedeno 1.3.2024. sklopljen ugovor o radu u kojem da je tužitelju priznat navedeni status slijedom čega i pripadajući mu koeficijent plaće sukladno pozitivnim propisima.
Sukladno odredbi članka 115. st. 1. točka 1. Zakona o radu poslodavac da može otkazati ugovor o radu ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Međutim, poslodavac da je radnicu novim izmijenjenim ugovorom za jednak opis poslova degradirao na radno mjesto medicinska sestra prvostupnik u patronaži čime da joj je smanjen koeficijent plaće, unatoč činjenici da joj je u prethodno sklopljenom ugovoru o radu za jednak opis poslova priznato radno mjesto magistre sestrinstva i pripadajući veći koeficijent plaće. Sama formalna promjena naziva radnog mjesta da ne može predstavljati valjan organizacijski razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu. (Gž R-114/2024-4). Poslodavac da je sa jednakim razlogom otkazao i ostalim magistrama sestrinstva sklopljene ugovore o radu na neodređeno vrijeme te da je ponuđenim ugovorima iste degradirao na radno mjesto prvostupnica. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da poslodavac nije imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, pa zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "I/ Utvrđuje se da nije dopušten Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu KLASA: 112-02/26-01/01 URBROJ: 2168/01-59-49-02/874-26-7 od dana 23. siječnja 2026. godine kojim se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme Klasa:112 – 02/24 – 01/05 Ur broj: 2168 / 01 – 59 – 49 – 02 / 841 – 24 – 32, sklopljen dana 1. ožujka 2024. godine između tužitelja i tuženika. II/. Nalaže se tuženiku ISTARSKI DOMOVI ZDRAVLJA-CASE DELLA SALUTE DELL'ISTRIA, FLANATIČKA 27 PULA OIB:99092064857, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti na rad tužiteljicu MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na radno mjesto magistra sestrinstva, diplomirana medicinska sestra, sukladno otkazanom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme Klasa:112 – 02/24 – 01/05 Ur broj: 2168 / 01 – 59 – 49 – 02 / 841 – 24 – 32, od dana 1. ožujka 2024. godine, odnosno, na drugo odgovarajuće radno mjesto i poslove sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužiteljice, a koji u najvećoj mjeri odgovaraju radnom mjestu-poslovima, plaći i uvjetima iz nezakonito otkazanog ugovora o radu."
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj da u tužbi navodi da je otkazni rok u otkazu netočno naznačen te da je time postupak suprotan odredbama Zakona o radu. Međutim, prema dosadašnjoj sudskoj praksi, netočno navedeni otkazni rok sam po sebi da ne čini otkaz nezakonitim niti predstavlja povredu prava radnika. Zakonske odredbe da jasno određuju minimalne otkazne rokove koji da se primjenjuju neovisno o eventualnoj pogrešci u samom dokumentu otkaza. Stoga, iako da je u otkazu došlo do tehničke pogreške u naznačavanju roka, zakonitost otkaza da se time ne dovodi u pitanje, a radni odnos da prestaje u skladu sa zakonom i propisanim otkaznim rokom. U prilog navodu da netočno naznačen otkazni rok ne narušava bitno zakonitost otkaza, ukazuje da se na sudsku praksu prema kojoj da se sadržaj otkaza i zakonski propisani otkazni rok primjenjuju sukladno odredbama Zakona o radu, a ne formalnim pogreškama u tekstu dokumenta, te da sam prestanak radnog odnosa nastupa prema zakonski propisanom tekućem otkaznom roku koji je primjenjiv za konkretan slučaj. Navodi tužitelja o navodnoj degradaciji da nisu osnovani jer da je postupanje tuženika rezultat nužnog usklađivanja unutarnjih akata s važećim zakonskim i podzakonskim propisima, a osobito s Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (''Narodne novine'' broj 22/2024). Naime tužiteljica da je 2019. godine sklopila aneks ugovora o radu za radno mjesto magistre sestrinstva s koeficijentom 1,445 (današnji ekvivalent 2,40) koji da zapravo pripada radnom mjestu nezdravstvenog radnika koji sudjeluje u procesu liječenja. U predmetnom postupku došlo da je do ispravljanja ranije nepravilno dodijeljenog koeficijenta koji da nije bio utemeljen na važećim propisima. Konkretno, prema ranije važećoj Uredbi, dodijeljeni koeficijent odnosio da se na radno mjesto nezdravstvenog radnika koji sudjeluju u procesu liječenja, a magistre i prvostupnice sestrinstva da su zdravstvene radnice. Tek Uredbom o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (''Narodne novine'' broj 82/2022) uvedeno da je radno mjesto magistra sestrinstva s koeficijentom 1,571 (današnji ekvivalent 2,45), na poslovima sprječavanja, suzbijanja i kontrole bolničkih infekcija, osiguranja i unaprjeđenja kvalitete zdravstvene zaštite, invazivnih i specifičnih dijagnostičko terapijskih postupaka, voditelja tima operacijskog bloka ili koordinatora palijativne skrbi, no patronažna djelatnost da ni tada nije obuhvaćena. Nadalje, nakon donošenja trenutno važeće Uredbe (''Narodne novine'' broj 22/2024) dana 01. ožujka 2024. godine, u kojoj da je u članku 16. stavku 7. točci 16.7.2. preveden koeficijent za radno mjesto nezdravstvenog radnika koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja 2,40, dok da je u istom članku stavku 10. točci 16.10.1. preveden koeficijent za radno mjesto magistre sestrinstva/diplomirana medicinska sestra na poslovima: sprječavanja, suzbijanja i kontrole bolničkih infekcija, osiguranja i unaprjeđenja kvalitete zdravstvene zaštite, invazivnih i specifičnih dijagnostičko terapijskih postupaka, voditelja tima operacijskog bloka, koordinatora palijativne skrbi 2,45. Slijedom navedenog, izmjena Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta bila da je tehničke i usklađujuće naravi, s ciljem dovođenja internog akta u suglasnost s važećim zakonskim i podzakonskim propisima. Također, ističe se da su jedino Istarski domovi zdravlja u Republici Hrvatskoj davali takvu povlasticu svojim radnicama što da je dovodilo do neujednačenog postupanja koji da je protivan važećim propisima. Stoga, ukidanje radnog mjesta magistre sestrinstva u patronaži te ponuda sklapanja ugovora za radno mjesto prvostupnice sestrinstva da predstavlja zakonito i jedino ispravno rješenje. Sama činjenica da tužitelj obavlja iste ili slične poslove da ne znači da je došlo do degradacije, već da predstavlja zakonito preraspoređivanje radnih zadataka u okviru organizacijskih ovlasti poslodavca. Posebno se ističe da tuženik od donošenja Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (''Narodne novine'' broj 22/2024), nakon uočenog propusta iz ranijeg razdoblja, novozaposlene radnice u patronažnoj djelatnosti zapošljava isključivo na radno mjesto prvostupnice sestrinstva te im, iako imaju završen magisteriji sestrinstva, ne priznaje veće koeficijente od onog propisanog važećom Uredbom. U takvoj situaciji zadržavanje ranije pogrešno dodijeljenih, viših koeficijenata kod dijela radnika dovelo da bi do očite neujednačenosti i nejednakog postupanja prema zaposlenicima u istovrsnom položaju. Slijedom toga, usklađivanje statusa postojećih radnika s načinom zapošljavanja koji da se primjenjuje od 2024. godine bilo da je nužno radi osiguranja zakonitosti, dosljedne primjene propisa i jednakog tretmana svih zaposlenika. Upravo iz tog razloga ukidanje radnog mjesta magistre sestrinstva u patronaži i raspored na radno mjesto prvostupnice sestrinstva da ne predstavlja degradaciju, već jedino moguće zakonito rješenje. Na navode tužitelja kako je za prethodno radno mjesto bio određen veći koeficijent plaće, tuženik se poziva na ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u kojoj da se navodi kako je poslodavac, u slučaju nove organizacije rada, slobodan odlučiti s kim će sklopiti ugovor o radu prema novoj sistematizaciji, pri čemu da nije vezan ranijim platnim razredom radnika. To da proizlazi iz presuda Vrhovnog suda Rev-1840/10 od dana 17. veljače 2011. godine te Rev-806/10 od dana 20. listopada 2010. godine, u kojima da je jasno istaknuto da reorganizacija rada predstavlja autonomno pravo poslodavca. Ističe se nadalje da Odluka o otkazu nije donesena proizvoljno, već kao rezultat primjene općih kriterija na određeni broj radnika. Takvo postupanje bilo da je dodatno uvjetovano potrebom osiguranja zakonitog i financijski održivog poslovanja, budući da se patronažna djelatnost financira prema koeficijentu radnog mjesta prvostupnice sestrinstva, dok da razlika nastala primjenom neodgovarajućeg, višeg koeficijenta nije bila pokrivena sredstvima iz ugovora s HZZO-om, već da se isplaćivala iz vlastitih sredstava ustanove, što da je dugoročno predstavljalo značajno i neopravdano financijsko opterećenje. U tom kontekstu, uz potrebu usklađivanja s propisima, jedan od razloga za provedene izmjene bio da je i osiguravanje financijske održivosti poslovanja ustanove te odgovorno upravljanje javnim sredstvima. Slijedom navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja
u cijelosti kao neosnovan.
3. U svojoj replici tužiteljica navodi da joj nikada nije dostavljena odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora u kojoj bi bio naznačen točan otkazni rok, već da joj je isključivo dostavljen e-mail u kojem da je bilo naznačeno da je došlo do omaške u roku radi čega da je tužiteljica bila dovedena u zabludu oko tijeka otkaznog roka.
4. U svojoj replici tuženik navodi da se protivi izvođenju svih dokaza saslušanjem predloženih svjedoka, budući da smatra kako okolnosti na koje su ti dokazi usmjereni nisu pravno odlučne za rješavanje ovog spora. Naime, utvrđivanje zakonitosti postupka donošenja Pravilnika da nije predmet ovog postupka. Pravilnik da je donesen sukladno važećim propisima te njegova zakonitost da ne može biti predmet dokazivanja u ovom sporu, slijedom čega da su predloženi dokazi saslušanjem svjedoka u tom dijelu neosnovani i nepotrebni. Nadalje, tuženik ističe da su navodi koji se odnose na pogrešno navođenje trajanja otkaznog roka također pravno irelevantni. Naime, tužiteljica da je prihvatila ponudu za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu uz zadržavanje prava na sudsku zaštitu, slijedom čega da se otkazni rok uopće nije primjenjivao. Stoga, eventualna omaška u navođenju njegova trajanja da nije mogla imati nikakav utjecaj na prava tužiteljice niti da je riječ o okolnosti koja je odlučna za donošenje odluke u ovom predmetu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije izvođenje svih predloženih dokaza saslušanjem svjedoka, budući da se njima nastoje dokazivati činjenice koje nisu pravno odlučne za rješavanje ovog spora.
5. U dokaznom postupku je izvršen uvid u: aneks ugovora o radu od 19. rujna 2019. (29), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. ožujka 2024. (17-18), otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 23. siječnja 2026. (19-20), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23. siječnja 2026. (klasa: 112-02/26-01/01, ur.broj: 2168/01-59-49-02/876-26-8) (33-34), zahtjev za zaštitu prava od 02. veljače 2026. (35-37) i odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika od 16. veljače 2026. (41-43). Odbijeni su prijedlozi za izvođenjem drugih dokaza, jer su već izvedeni dokazi bili dostatni za utvrđenje odlučnih činjenica.
6. Uvidom u aneks ugovora o radu od 19. rujna 2019. utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika, kao poslodavca i tužiteljice, kao radnika. Aneksom je utvrđeno da je između stranaka sklopljen ugovor o radu od 03. listopada 2017., za radno mjesto zdravstvenog djelatnika u patronaži: sveučilišna / stručna prvostupnica sestrinstva, u Ispostavi Poreč. Aneksom je tužiteljici izmijenjen naziv radnog mjesta, tako da glasi: zdravstveni djelatnik u patronaži – magistra sestrinstva – diplomirana medicinska sestra.
Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. ožujka 2024. utvrđeno je da su taj ugovor sklopili tuženik, kao poslodavac i tužiteljica, kao radnik. Ugovorom o radu je ugovoreno da će tužiteljica obavljati poslove pod nazivom: magistar sestrinstva / diplomirana medicinska sestra. Ugovor se vodio pod oznakom klasa: 112-02/24-01/5, ur.broj: 2168/01-59-49-02/841-24-32. To među strankama ni nije sporno.
Uvidom u otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 23. siječnja 2026. (dalje: otkaz) utvrđeno je da je otkazom tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. ožujka 2024. U otkazu se navodi da se navedeni ugovor o radu otkazuje zbog poslovno uvjetovanih razloga nastalih uslijed promjena u sistematizaciji radnih mjesta, odnosno, stupanja na snagu novog Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika zbog koje tuženik nije više u mogućnosti zadržati postojeće ugovorne uvjete. Istodobno tuženik tužiteljici nudi sklapanje izmijenjenog ugovora o radu pod sljedećim uvjetima: radno mjesto: medicinska sestra prvostupnik u patronaži 2, opis poslova: sukladno važećem Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, mjesto rada: Ispostava Poreč, radno vrijeme: puno radno vrijeme, plaća: prema koeficijentu 1,87, ugovor se sklapa od: 03.02.2026., ostala prava i obveze: nepromijenjena, sukladno važećim internim aktima i propisima. Tužiteljica se moli da se o prihvaćanju izmijenjenog ugovora o radu izjasni u roku od 8 dana od dana primitka ovog otkaza, pisanim putem, da, ukoliko prihvati ponuđeni izmijenjeni ugovor o radu, isti potpiše u navedenom roku od 8 dana, u kom slučaju se radni odnos nastavlja bez prekida, a izmijenjeni uvjeti rada će se primjenjivati od 03. veljače 2026., kao i da, u slučaju da tužiteljica ne prihvati izmijenjeni ugovor o radu, radni odnos prestaje istekom otkaznog roka koji iznosi 30 dana računajući od dana dostave ove odluke, te da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu otpremnine temeljem čl. 126. Zakona o radu. Navodi se i da se prihvaćanjem ponuđenog izmijenjenog ugovora o radu tužiteljica ne odriče prava na sudsku zaštitu u skladu sa Zakonom o radu, te da ima pravo osporavati ovaj otkaz sukladno važećim propisima o radu.
Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23. siječnja 2026. (klasa: 112-02/26-01/01, ur.broj: 2168/01-59-49-02/876-26-8) utvrđeno je da je tužiteljica sklopila predloženi izmijenjeni ugovor o radu s tuženikom pod izmijenjenim okolnostima.
Uvidom u zahtjev za zaštitu prava od 02. veljače 2026. utvrđeno je da je tužiteljica istog dana podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava, tražeći stavljanje van snage otkaza.
Uvidom u odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika od 16. veljače 2026. utvrđeno je da je tuženik na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava odgovorio da smatra da je isti neosnovan.
Prema čl. 114. Zakona o radu (dalje: ZR) poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu.
Prema čl. 115. st. 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), 2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), 3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili 4) ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu). Prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Prema st. 3. istog članka odredbe st. 2. ovog članka se ne primjenjuju na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od 20 radnika. Prema st. 5. istog članka poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije 6 mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku, na istim poslovima zaposliti drugog radnika. Prema st. 6. istog članka, ako u roku iz st. 1. ovog članka nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga.
Prema čl. 120. st. 1. ZR-a otkaz mora biti u pisanom obliku. Prema st. 2. istog članka, poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Prema st. 3. istog članka, otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.
Sudska zaštita prava povrijeđenog otkazom ostvaruje se tužbom na utvrđenje da otkaz poslodavca nije dopušten i osuđujućim (kondemnatornim) zahtjevom za vraćanjem radnika na rad (čl. 124. st. 1. ZR-a).
Prema čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, kao što je to aktualno slučaj. Dakle, poslodavac mora dokazati postojanje opravdanih razloga za otkaz, pri čemu se može pozivati samo na ono što sadržava obrazloženje odluke o otkazu. Sud ocjenjuje samo da li su razlozi za otkaz izneseni u obrazloženju odluke o otkazu opravdani.
Prema čl. 123. st. 1. ZR-a odredbe ovog zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).
Kako je tužiteljica prihvatila ponudu tuženika za sklapanjem izmijenjenog ugovora, to sud ispituje opravdanost razloga za otkaz iz čl. 115. st. 1. ZR-a.
Kao što je rečeno, otkaz mora biti u pisanom obliku i mora biti obrazložen.
Sporni otkaz je dan u pisanom obliku (formi), ali po ocjeni ovog suda nije obrazložen. Naime, da bi otkaz ispunjavao i taj uvjet, poslodavac mora navesti činjenice koje u svakom konkretnom slučaju mogu poslužiti kao osnova za ocjenu je li otkaz bio dopušten. Nije valjano obrazložen otkaz ugovora o radu u kojem se poslodavac samo pozvao na uopćene formulacije kao osnovu za otkaz, kao što je to konkretno slučaj.
U konkretnom slučaju tuženik se u otkazu pozvao tek na to da se ugovor o radu otkazuje zbog poslovno uvjetovanih razloga nastalih uslijed promjena u sistematizaciji radnih mjesta, odnosno, stupanja na snagu novog Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta zbog koje nije više u mogućnosti zadržati postojeće ugovorne uvjete, bez konkretiziranja koje su to točno promjene nastale u sistematizaciji radnih mjesta, pa onda ni koji su to poslovno uvjetovani razlozi nastali uslijed tih promjena, odnosno, zašto tuženik više nije u mogućnosti zadržati postojeće ugovorne uvjete s obzirom na novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. Dakle, radi se o uopćenim formulacijama kao osnovi za otkaz, a radnika se ne smije dovoditi u situaciju da sam istražuje koji su konkretni razlozi za otkaz.
Kraj iznijetog, otkaz ugovora o radu je nedopušten, pa postoji osnova za takvo utvrđenje, te nalaganje tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto sukladno radnom mjestu iz otkazanog ugovora o radu, odnosno, na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužiteljice. Zbog toga je odlučeno kao u t. I i II dispozitiva.
7. Obje su stranke zatražile naknadu parničnih troškova.
Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
Tužiteljica je uspjela u ovoj parnici, pa joj je tuženik dužan naknaditi parnične troškove.
Tužiteljici su priznati sljedeći parnični troškovi: za zastupanje u ovom postupku 500,00 eur (Tbr.7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) i za PDV na ovu stavku 125,00 eur (Tbr. 46.), ili ukupno 625,00 eur.
Tužiteljici, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, pripadaju zatražene zatezne kamate na priznate troškove, tekuće od dana donošenja odluke, po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III dispozitiva.
Tuženik nije uspio u ovoj parnici, pa mu tužiteljica nije dužna naknaditi parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. IV dispozitiva.
U Poreču-Parenzo, 29. srpnja 2026.
S u d a c:
Alen Barbić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. tužiteljici p.p.
2. tuženiku p.p.
S u d a c: v.r.
