Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. Povrv-205/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VODOOPRSKA I ODVODNJA d.o.o., OIB: 83416546499, iz Zagreba, Ulica Frana Folnegovića 1, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Kišu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ANTON d.o.o., OIB: 44526548169, iz Poreča, Mihe Županića 6, zastupanog po punomoćnicima Igoru Saviću i dr., odvjetnicima u Zagrebu, radi naplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 13. srpnja 2026., 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Branka Terkovića iz Labina posl. br. Ovrv-877/2025 (UPP/OS-Ovrv-80/2025) od 23. svibnja 2025. kojim je naloženo tuženiku da namiri tužitelju novčanu tražbinu u iznosu 803,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos 811,00 eura teku od 05. svibnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%-ih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8%-ih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu 212,50 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 23. svibnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8%-ih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 8 dana, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti.

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 227,32 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbija.

III Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Branka Terkovića iz Labina posl. br. Ovrv-877/2025 (UPP/OS-Ovrv-80/2025) od 23. svibnja 2025., naloženo je tuženiku (ovršeniku) da tužitelju (ranije ovrhovoditelju) isplati novčanu tražbinu u visini ukupno 856,00 eura, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos 811,00 eura od 05. svibnja 2023.,

- na iznos 7,50 eura od 30. ožujka 2024.,

- na iznos 7,50 eura od 25. travnja 2024.,

- na iznos 7,50 eura od 24. svibnja 2024.,

- na iznos 7,50 eura od 05. srpnja 2024.,

- na iznos 7,50 eura od 30. srpnja 2024.,

- na iznos 7,50 eura od 27. kolovoza 2024., te da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u visini 212,50 eura.

2. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-106/2025-12 od 28. srpnja 2025. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, budući da je tuženik izjavio pravovremeni prigovor na predmetno rješenje javnog bilježnika.

3. U svom prigovoru tuženik je naveo da osporava u potpunosti osnovu i visinu postavljenog zahtjeva, te postojanje bilo kakvog duga prema tužitelju, kao i nastale troškove postupka u cijelosti. Navodi da je nejasno na kojoj pravnoj osnovi se temelji tražbina tužitelja i osporava da bi postojao dospjeli dug tuženika prema tužitelju u visini postavljenog zahtjeva. Napominje da je tuženik pravovremeno tužitelju izjavio reklamaciju na račun broj 44942248 i račun broj 45085323 za isporuku vode koja je tuženiku uvažena na način da je izvršeno knjiženje na temelju obavijesti 425/23 od 17. kolovoza 2023., s obzirom na činjenicu da je utvrđeno da tuženik nije boravio u nekretnini u spornom periodu 2023., te da je potrošnja vode za sporni period netočno utvrđena. Ujedno ističe i prigovor zastare.

4. U svom podnesku od 27. kolovoza 2025. tužitelj tvrdi da tuženik nije u cijelosti podmirio tužiteljevo potraživanje s osnova pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ali da je uplatama od 26. svibnja 2025. i 04. lipnja 2025. podmirio 52,50 eura glavnice potraživanja od ukupno 856,00 eura, pa da tužitelj djelomično povlači u navedenom iznosu 52,50 eura tužbeni zahtjev, te potražuje:

- 803,50 eura glavnice, od ukupno 856,00 eura, od kojih je 52,50 eura plaćeno,

- zatezne kamate na neplaćeni dio glavnice i to od dana nakon dospijeća 05. svibnja 2023. pa do isplate, te 5,78 eura uglavničene zatezne kamate kao zbroj iznosa kamata na nepodmirenu glavnicu, te zatezne kamate na uglavničene zatezne kamate od 27. kolovoza 2025. do isplate, sve uvećano za ovršni parnični trošak. Mjerodavno pravo za ovaj podnos da čini Zakon o vodnim uslugama (NN 66/19, dalje: ZVU), te na temelju čl. 40. ZVU i čl. 295. ZOO i Opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. Citira odredbe čl. 3. st. 1. t. 6. i čl. 42. st. 1. ZVU, te odredbe čl. 3. t. 14., čl. 11. st. 1., 3. i 4. Općih uvjeta, te nadalje navodi kako je tuženik kao korisnik usluga tužitelja za mjerno mjesto 0964957 uz šifru kupca 2254740 evidentiran od 20. rujna 2010. na adresi [adresa]. Dakle, tuženik da je zaveden kao korisnik usluga tužitelja, odnosno da je ušao u ugovorni odnos kao korisnik usluga tužitelja, pa da je jasna njegova pasivna legitimacija. Visina tužbenog zahtjeva da proizlazi iz računa tužitelja broj 44481475, 47469048, 47657264, 47890368, 48404045, 48645326, te 48789700, pa da je tuženik obveznik plaćanja potrošnje vode u iznosima kako je to naznačeno u ovršnom prijedlogu. Račun broj 44481475 da glasi na iznos 837,51 eura, ali tuženik da je 15. prosinca 2024. podmirio 26,51 eura, tako da konačni iznos utuženja za taj račun iznosi 811,00 eura. Uplatom od 04. lipnja 2025. tuženik da je podmirio dodatnih 7,50 eura, pa tužitelj potražuje još preostali iznos 803,50 eura, uz zatezne kamate na utuženi iznos računa. Preostale utužene račune tuženik da je podmirio uplatama od 26. svibnja 2025., pa da tužitelj za te račune potražuje uglavničene kamate, te procesne zatezne kamate. To sve da se treba smatrati priznanjem duga. Vezano za tuženikovu izjavu o reklamaciji ista da se odnosi na račune 44942248, te 45085323 koji nisu utuženi u ovom postupku, pa da je isto irelevantno. Reklamacija tuženika od 07. lipnja 2023. da se odnosi na sporni račun 44481475, međutim tužitelj da od tuženika nije zaprimio zahtjev za izvanredno ispitivanje vodomjera, a bez istog da nije moguće dobiti Izvješće o rezultatima baždarenja, koji bi eventualno pokazao neispravnost vodomjera, te u konačnici rezultirali ispravkom računa (čl. 14. i 84. Općih uvjeta). Tuženik da nije dostavio nikakvu dokumentaciju koja bi ukazivala na neispravnost vodomjera ili otpis spornog računa, već samo Zahtjev za izvanredno ispitivanje vodomjera a bez ikakve nastavne dokumentacije. Također napominje da je odgovoran za distribuciju kvalitete vode do vodomjera, a sve ostalo što se događa poslije istog da se smatra internim dijelom instalacija nad kojima tužitelj nema nadležnosti, već se korisnik istima služi na vlastitu odgovornost, održava ih i popravlja o svom trošku (čl. 58. Općih uvjeta). Vezano za tuženikov prigovor zastare ističe da za tri godine zastarijevaju međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu roba i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga, te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima (čl. 228. ZOO). Budući da je najraniji datum dospijeća za utužene račune 04. svibnja 2023., a prijedlog za ovrhu je podnesen 18. veljače 2025. tužiteljevo potraživanje da nije u zastari. Predlaže da sukladno odredbama čl. 461., te 461.a st. 3., 4. i 9. ZPP-a sud po tuženikovom odgovoru na taj podnesak donese presudu na temelju iznesenih činjenica i predloženih dokaza bez određivanja ročišta. Obzirom na sve navedeno, predlaže održati na snazi platni nalog iz pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi tražbinu u iznosu glavnice 803,50 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na iznos 811,00 eura teku od 05. svibnja 2023. pa do isplate, te na ime neisplaćenih zakonskih zateznih kamata 5,78 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 27. kolovoza 2025. do isplate. Potražuje i parnični trošak.

5. Ovaj je podnesak tužitelja dostavljen tuženiku 03. rujna 2025. i na isti tuženik nije odgovorio, iako je ranije opisanim rješenjem posl. br. Povrv-106/2025-12 od 28. srpnja 2025. upozoren da je dužan najkasnije u roku 15 dana iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica i predložiti održavanje usmene rasprave.

6. Odredbom čl. 461.a st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, te je propisano da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

7. U ranijem tijeku postupka u premetu je bila donesena presuda posl. br. Povrv- 106/2025-16 od 30. rujna 2025. i to u pisanom postupku bez održavanja ročišta i tom je presudom ukinut u cijelosti platni nalog opisan u točki I izreke ove presude, te je tužbeni zahtjev odbijen za iznos 809,28 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos 811,00 eura teku od 05. svibnja 2023., a na iznos 5,78 eura od 27. kolovoza 2025. do isplate, dok je u dijelu za iznos 52,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u točki I b) utvrđeno da je tužba povučena. Također je suđeno da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 227,32 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak odbijen. Ta je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-972/2025-2 od 22. prosinca 2025., osim u dijelu pod točkom I b) izreke koji se odnosi na iznos od 52,50 eura i pripadajuće zatezne kamate za koji je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena.

8. U ponovljenom postupku tužitelj je dostavio podnesak od 18. travnja 2026. (str. 108-110), u kojem ističe, a vezano za prigovor zastare istaknut po tuženiku, da je tuženik ukoliko je doista ustupio stan na korištenje trećima, bio u obvezi prijaviti promjenu korisnika sukladno Općim uvjetima tužitelja, pa da bi se tek tada moglo govoriti o promjeni pravne naravi ugovornog odnosa između tužitelja i eventualno novog korisnika. Kako tuženik nije tako postupio na njega da se ne može primjenjivati jednogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a. Glede visine tužbenog zahtjeva ističe da računi broj 44942248 i 45085323 nisu predmetom ovog postupka, već da je predmetom ovog postupka tražbina po računu tužitelja broj 44481475 koji se temelji na očitanju potrošnje vode od 232 m[2] od 03. travnja 2023., a koji račun da nije osporen, već da je sam tuženik dostavio dokaz o vidljivom stanju brojila 236 m[2] . Vezano za povećano očitanje potrošnje u mjesecu travnju sustav da je automatski povećao procjenu očitanja za naredne mjesece, ali po prijavi tuženika omaška da je ispravljena, dok ispravno ispostavljeni račun 44481475, odnosno tražbinu iz istog i dalje potražuje.

9. Tuženik je predložio održavanje ročišta i saslušanje z.z. tuženika.

10. Na ročištu koje je održano dana 13. srpnja 2026. tužitelj je naveo da se njegovo potraživanje u iznosu 809,28 eura odnosi na račun broj 44481475 koji je u vrijeme izdavanja iznosio 837,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća 04. svibnja 2023. Dio tog računa tuženik da je platio i to u iznosu 52,50 eura, pa da je za taj iznos umanjio dio glavnice, radi čega njegova tražbina sada da iznosi 803,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 05. svibnja 2023. do isplate, a na taj iznos da je dodao i uglavničene kamate za razdoblje od dana dospijeća do dana djelomične uplate u iznosu 5,78 eura, pa da njegovo potraživanje sada iznosi 809,28 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. svibnja 2025. do isplate. Istaknuo je i da tužitelj nije odlučio o reklamaciji tuženika na račun broj 44481475 koji je tuženik izjavio dana 07. lipnja 2023. Naime, tužitelj da odgovara za distribuciju i kvalitetu vode samo do vodomjera, a poslije istog da je riječ o internim instalacijama za koje tužitelj nema nadležnost i da ne zna tko bi bio odgovaran za ispravnost vodomjera, niti zapravo tko ga je postavio.

11. U dokaznom postupku, u ponovljenom postupku, pročitano je: izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan 15. prosinca 2024. (str. 11), potvrde o uplatama (str. 31-36), dopis tuženika tužitelju od 07. lipnja 2023. (str. 38-42), mail korespondencija (str. 43-45), uvid u kupca (str. 62-66), računi (str. 67-80), obračun kamate (str. 81), obavijest o knjiženju broj 425/2023 (str. 111), stanje vodomjera u razdoblju od 01.01.2020. do 01.01.2024. (str. 112), te je proveden dokaz saslušanjem z.z. tužitelja sukladno odredbi čl. 265. st. 2. ZPP.

12. Prigovor tuženika je osnovan, o razlozima nastavno.

13. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik stana na adresi [adresa], te da tražbina tužitelja potječe vezano za uslugu isporuke vode tužitelja, za mjerno mjesto 0964957, šifra kupca 2254740, za taj stan, odnosno nije sporno da je tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem kao korisnik usluge tužitelja vezano za isporuku vode.

13.1. Tužitelj tvrdi da njegova tražbina potječe iz računa broj 44481475, vezano za koji račun je tuženik izjavio reklamaciju, nastavno na koju tužitelj nije odgovorio.

14. Čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan 15. prosinca 2024. (str. 11), utvrđeno je da je račun broj 44481475 s iznosom 837,51 eura dospio dana 04. svibnja 2023. Kao korisnik u poslovnim knjigama tužitelja naveden je tuženik na adresi [adresa].

14.1. Čitanjem dopisa tuženika tužitelju od 07. lipnja 2023. (str. 38-42), utvrđeno je da je tuženik tužitelju 07. lipnja 2023. dostavio reklamaciju na sporni račun broj 44481475 za potrošnju vode u 3. i 4. mjesecu 2023., u kojem navodi da je vlasnik stana na adresi [adresa], koji se koristi za potrebe tuženika kada zakonska zastupnica ima poslovne obveze u Zagrebu pa mora prenoćiti ili ostati koji dan zbog poslovnih sastanaka, a koliko često se stan koristi da je vidljivo iz svih računa koje je tuženik uredno podmirivao. Za 3. mjesec 2023. tuženik da je dobio račun broj 44481475 na iznos 837,51 eura, na kojem stoji da je potrošio 232 m3 (232.000 litara – op.a.) vode, ali da to jednostavno nije moguće i da je zakonska zastupnica tuženika već bila poslala mail tužitelju u tom pravcu, odnosno da je došlo do greške, pa da je dobila odgovor da negdje curi voda i da tuženik mora sanirati kvar. Tu kubikažu vode veliko domaćinstvo da ne potroši u godinu dana, a ne u jednom mjesecu i nikakvog kvara na instalacijama stana tuženika da nema i da ga nije bilo, a u periodu na koji se račun odnosi da nitko u stanu nije boravio. Da je doista pukla cijev ili da je bio neki drugi incident da bi to tuženiku javio upravitelj zgrade, a kako je stan na četvrtom katu da bi se vidjelo da je toliko vode isteklo. Osim toga, zakonska zastupnica da je pregledala sve račune za zadnje tri godine, pa da je ustanovila da je tužitelj promijenio vodomjer 2020., a što da je vidljivo na računu za 7. mjesec 2020., ali da nije dobila nikakvu pisanu obavijest o toj promjeni brojila, niti zapisnik o zamjeni sa eventualnim stvarnim stanjem na samom vodomjeru, odnosno s početnim stanjem novog vodomjera. Možda da je na novom vodomjeru bila neka kubikaža ili stvarno stanje da se nije uzimalo u obzir. Da ju je tužitelj obavijestio o promjeni vodomjera, netko da bi bio došao na zamjenu ili da je trebao prisustvovati upravitelj zgrade ako ona ne bi bila u mogućnosti doći. Takva zamjena brojila da je neobična i da je dvojbeno je li u skladu s propisima. U međuvremenu da je dobila novi račun broj 44679463, u kojem da stoji da je za 4. mjesec 2023. potrošeno 36 m3 (36.000 litara) vode, te da je stanje na vodomjeru 271 m3, pa da je zamolila svoga sina da ode do stana i provjeri brojilo, pa da je on fotografirao brojilo 04. lipnja 2023. i stanje na brojilu da je bilo 236 m3, to da znači da je potrošen 1 m3 (1.000 litara) vode, a to da je realno, jer da je u 5. mjesecu 2023. boravila u stanu tjedan dana. Obzirom na sve navedeno, stanja na računu i na brojilu da se ne poklapaju, jer nisu ista. Moli tužitelja da sagleda stvarnu potrošnju vode u stanu kroz sve godine, jer da je u razdoblju od 2008. do sredine 2020., prema računima izdanim od tužitelja potrošeno 177 m3 (177.000 litara) vode. U tom periodu u stanu da je živio njezin sin tri godine kao stipendist tuženika. Sada, od 2020. do 4. mjeseca 2023. prema računima tužitelja da je potrošeno 271 m3 (271.000 litara) vode, iako u stanu nitko ne boravi. To da se može utvrditi i pregledom stanja računa HEP-a za 4. mjesec 2023. koji iznosi 6,10 eura. Svojoj reklamaciji prilaže tablicu s ubačenim računima i iznosima koji su plaćeni, pa je iz iste razvidno da je vodomjer zamijenjen u 7. mjesecu 2020. i da je stanje brojila u lipnju 2020. (stari vodomjer) bilo 177 m3; da je stanje brojila za 7., 8., 9., 10., 11. i 12. mjesec 2020. bilo 0 m3 po novom vodomjeru. Isto tako da je stanje bilo 0 m3 po novom vodomjeru i za 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. mjesec 2021., da bi zatim stanje za 8., 9. i 10. mjesec 2021. bilo 1 m3, zatim za 2. i 3. mjesec 2021. 2 m2, za 7., 8., 9., 10., 11. i 12. mjesec 2022., te 1. mjesec 2023. 3 m3, da bi zatim za 3. mjesec 2023. stanje bilo 235 m3, te za 4. mjesec 2023. 271 m3. Reklamaciji je priložena fotografija brojila sa stanjem na dan 04. lipnja 2023. i na istoj stoji 236 m3 kako to tuženik i tvrdi. Predlaže tužitelju provjeriti način očitanja vodomjera jer da tu količinu vode nije potrošio.

14.2. Čitanjem mail korespondencije (str. 43-45), utvrđeno je da je 17. kolovoza 2023. tužitelj tuženiku odaslao mail u kojem navodi da će izvršiti korekciju obračuna nakon što mu tuženik povratno vrati ovjereno odobrenje koje dostavlja u privitku. Prethodno je tuženik 09. kolovoza 2023. tužitelju dostavio reklamaciju na račun broj 44942248 i račun 45085323 (ovi računi u postupku nisu sporni – op.a.), te tvrdi da u 5. mjesecu 2023. nije potrošeno 44 m3 vode, a u 6. mjesecu 2023. da nije potrošeno 39 m3 vode, jer da u stanu nije boravio nitko, budući da je zakonska zastupnica tuženika dulje vrijeme u stanu boravila u 11. mjesecu 2022., a 18.srpnja 2023. da je stanje na vodomjeru bilo 236 m3, pa da je već ranije bila potpisala zahtjev za provjeru vodomjera, jer da dvoji je li on uredno baždaren. U mailu od 08. lipnja 2023. tužitelj je bio dostavio mail tuženiku da je zaprimio tuženikovu reklamaciju. Obzirom na ranije opisanu reklamaciju tuženika od 07. lipnja 2023. (odnosi se na ovdje sporni račun 44481475), stajalište je suda da je tužitelj zaprimio tu reklamaciju (odgovor od 08. lipnja 2023. – op.a.), te kasnije još i reklamaciju od 09. kolovoza 2023. (koja se odnosi na račune 44942248 i 45085323, koji ovdje nisu predmetom postupka).

14.3. Čitanjem uvida u kupca (str. 62), uvida u mjerno mjesto (str. 63), stanje kupca (str. 64-66), računa br. 47469048, 47657264, 47890368, 48404045, 48645326, 48789700 (str. 67-80) i obračuna kamate (str. 81), nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku, obavijesti o knjiženju broj 425/2023 (str. 111I, iz razloga kako slijedi nastavno.

15. Kako je tuženik u svom prigovoru istaknuo prigovor zastare i među strankama je sporno koji se zastarni rok u konkretnom slučaju ima primijeniti, stajalište je suda da je u ovom postupku odlučno, a sporno je li isporuka vode od strane tužitelja obavljena za potrebe kućanstva ili je riječ o tražbini iz ugovora kojeg su sklopili trgovac i osoba javnog prava o prometu roba i usluga. Kako tuženik nije postupio sukladno odredbama čl. 39. st. 1. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/2019), odnosno nije u roku od 15 dana od dana promjene korisnika prijavio promjenu isporučitelju vodnih usluga, da je riječ o isporuci za potrebe kućanstva, s vjerodostojnim dokazom, stajalište je suda da je riječ o tražbini iz ugovora kojeg su sklopili trgovac i osoba javnog prava o prometu roba i usluga, te da nije primjenjiva odredba čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da se u konkretnom slučaju ima primijeniti trogodišnji zastarni rok, pa kako je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 17. veljače 2025., a sporni račun je dospio 04. svibnja 2023., nije nastupila zastara, te je taj prigovor tuženika neosnovan.

16. Sporno među strankama je zapravo je li tuženik u mjesecu ožujku i to za razdoblje od 01. ožujka 2023. do 03. travnja 2023. potrošio ukupno 232 m3 vode, a vezano za koju količinu isporučene vode je tužitelj tuženiku izdao sporni račun.

17. U svom iskazu z.z. tuženika zapravo tvrdi da ova količina vode tuženiku nije isporučena. Naime, iz iskaza z.z. tuženika proizlazi da stan u vlasništvu tuženika u razdoblju na koji se sporni račun odnosi, nije koristio kontinuirano nitko, jer se predmetni stan koristi deset dana godišnje za potrebe z.z. tuženika kada ista zbog poslovnih obveza dođe u Zagreb, a u razdoblju kada je kontinuirano jedna osoba i to sin z.z. tuženika boravio u tom stanu, je mjesečna potrošnja bila najviše do 6 m3 (6.000 litara) mjesečno, za koju potrošnju z.z. tuženika tvrdi da je realna. Osim toga svi računi koje je tuženik dobivao do ovog spornog računa iz ožujka 2023. da su bili s potrošnjom do najviše 3 m3 mjesečno i ti svi računi da su uredno i plaćeni. Problem sa spornim računom da je zapravo što je isti izdan nesukladno potrošenoj vodi, jer da tužitelj ne izlazi na lice mjesta, ne vrši očitanja vodomjera, a vodomjer da je bio zamijenjen 2020. godine i nakon te zamjene do izdavanja ovog spornog računa da je sve bilo u redu. Nakon izdavanja spornog računa u idućem mjesecu, tuženik da je tužitelju dostavio fotografiju brojila iz kojeg je razvidno da je potrošnja bila 1 m3. Obzirom da je nastao spor oko ovog računa, tuženik da je predao tužitelju u lipnju 2023. zahtjev za izvanredno ispitivanje vodomjera (str. 121 spisa) po kojem zahtjevu tužitelj da nije postupio. Iz priloženog stanja vodomjera u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 01. siječnja 2024. (str. 112), a kojeg je dostavio upravo tužitelj, da je razvidno kako je unatoč potrošnji 0 vodomjer od ožujka na travanj od 3 potrošena kubika skočio na 235, pa da je zapravo nejasno na koji način tužitelj ispostavlja račune u tako visokom iznosu kada stanje vodomjera ne odgovara stvarnoj potrošnji.

18. Suprotno tvrdnji tužitelja da je vodomjer interna instalacija tuženika, za što tužitelj nema nikakve nadležnosti, stajalište je suda da je sukladno odredbama čl. 16., 20. do 28. Zakona o mjeriteljstvu (NN 74/2014, 111/2018, 114/2022, dalje ZoM), odnosno ispravnost vodomjera u nadležnosti tužitelja, te da je teret dokaza ispravnosti predmetnog vodomjera koji je trebao biti ovjeren i u utuženom razdoblju (ožujka 2023.) na tužitelju.

18.1. Odredbom čl. 20. ZoM određeno je da se u prometu roba i usluga koriste zakonita mjerila i ona podliježu mjeriteljskom nadzoru, prvoj i redovnoj ovjeri (čl. 21. tog Zakona). Nadalje, tim je zakonom određeno i kakvo mora biti zakonito mjerilo, pa je tako određeno da isto ima biti ispitano, ovjereno, označeno propisanim oznakama odnosno imati valjanu potvrdu o ovjeravanju, kao i to da pravne osobe u obavljanju djelatnosti moraju postavljati i rabiti zakonita mjerila na način kojim se osigurava potrebna točnost mjerenja i odgovorni su za tehničku ispravnost mjerila i točnost mjernih rezultata (čl. 22. st. 3. ZoM). Također navedeni zakon propisuje da su za redovno ovjeravanje vodomjera obvezne brinuti pravne osobe koje prodaju vodu (čl. 28. st. 3. ZoM).

19. Polazeći od sadržaja navedene zakonske odredbe, te iskaza z.z. tuženika, koji sud cijeni vjerodostojnim budući drugim u postupku provedenim dokazima nije doveden u pitanje, za zaključiti je da u konkretnom slučaju tužitelj kao pravna osoba koja prodaje vodu nije dokazao da je kroz utuženo razdoblje mjerio potrošnju vode mjerilom za koju je utvrđeno da je ispitano, ovjereno i da osigurava točnost mjerenja, jer je doista nevjerojatno da bi u mjesec dana u stanu tuženika u kojem povremeno boravi jedna osoba, bilo potrošeno 232.000 litara vode. Nije utemeljena tvrdnja tužitelja, s obzirom na navedene odredbe zakona, te konkretno i odredbu u čl. 28. st. 3 ZoM, da bi isti odgovarao za funkcionalnost mreže do vodomjera, jer je tužitelj kao pravna osoba koja prodaje vodu obvezan brinuti za redovno provjeravanje vodomjera (zakonito mjerilo u prometu vodom). Naime, redovno ovjeravanje mjerila provodi se u propisanim ovjernim razdobljima za određenu vrstu mjerila, a za redovno ovjeravanje mjerila toplinske energije, plinomjera, korektora, vodomjera i brojila električne energije

- obvezne su se brinuti pravne i fizičke osobe koje prodaju toplinsku energiju, električnu energiju, vodu ili plin (čl. 28. st. 1. i 3. ZoM).

20. Osim toga, u razdoblju od 2020. do izdavanja spornog računa u travnju 2023., prema priloženom stanju vodomjera na str. 112 spisa, nisu zabilježena nikakva veća odstupanja u potrošnji vode u stanu tuženika.

21. Obzirom na sve navedeno stajalište je suda da tužitelj u postupku nije dokazao da je tuženik za utuženo razdoblje potrošio količinu vode za koju je izdan sporni račun, odnosno da je tuženik u postupku dokazao da je količina vode koja je prikazana na spornom računu nevjerodostojna te da zapravo tužitelj nije postupio sukladno svojim zakonom i ugovorom preuzetim obvezama te tuženiku nije isporučio količinu vode za koju traži naknadu kako je naznačeno u sponom računu, pa je slijedom svega navedenog i sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točkama I izreke ove presude.

22. Budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka, pa je iz tog razloga ukinut platni nalog i u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupaka.

23. Odluka o trošku (točka II i III izreke presude) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tako je tuženiku priznat i dosuđen trošak za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s PDV u iznosu 187,50 eura (tbr. 11/1 i 46 Tarife), uvećano za sudsku pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu 39,82 eura, odnosno sveukupno 227,32 eura.

23.1. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 13. srpnja 2026., jer taj trošak tuženik nije imao, budući na predmetno ročište punomoćnik tuženika nije pristupio.

U Poreču, 29. srpnja 2026.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud, kao drugostupanjski sud. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP.

DNA:

1. Tužitelj p.p.,

2. Tuženik p.p.