Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1242/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društva Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-962/2025-7 od 7. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika OTP bake d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-962/2025-7 od 7. listopada 2025. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos:
- 2,21 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2005. do 30.09.2015.,
- 4,49 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2005. do 30.09.2015.,
- 2,29 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2006. do 30.09.2015.,
- 7,09 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2008. do 30.09.2015.,
- 3,43 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2008. do 30.09.2015.,
- 23,80 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.01.2009. do 30.09.2015.,
- 54,24 eura počevši od dana koji slijedi danu: 20.02.2009. do 30.09.2015.,
- 64,25 eura počevši od dana koji slijedi danu: 19.03.2009. do 30.09.2015.,
- 46,67 eura počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2009. do 30.09.2015.,
- 43,54 eura počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2009. do 30.09.2015.,
- 41,78 eura počevši od dana koji slijedi danu: 06.07.2009. do 30.09.2015.,
- 45,32 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2009. do 30.09.2015.,
- 38,24 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2009. do 30.09.2015.,
- 41,46 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2009. do 30.09.2015.,
- 35,94 eura počevši od dana koji slijedi danu: 23.10.2009. do 30.09.2015.,
- 40,85 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do 30.09.2015.,
- 38,03 eura počevši od dana koji slijedi danu: 21.12.2009. do 30.09.2015.,
- 65,12 eura počevši od dana koji slijedi danu: 11.01.2010. do 30.09.2015.,
- 72,87 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2010. do 30.09.2015.,
- 71,23 eura počevši od dana koji slijedi danu: 25.03.2010. do 30.09.2015.,
- 77,82 eura počevši od dana koji slijedi danu: 26.04.2010. do 30.09.2015.,
- 87,30 eura počevši od dana koji slijedi danu: 24.05.2010. do 30.09.2015.,
- 95,75 eura počevši od dana koji slijedi danu: 19.07.2010. do 30.09.2015.,
- 111,95 eura počevši od dana koji slijedi danu: 19.07.2010. do 30.09.2015.,
- 96,10 eura počevši od dana koji slijedi danu: 27.08.2010. do 30.09.2015.,
- 136,35 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2010. do 30.09.2015.,
- 115,23 eura počevši od dana koji slijedi danu: 19.11.2010. do 30.09.2015.,
- 119,32 eura počevši od dana koji slijedi danu: 06.12.2010. do 30.09.2015.,
- 136,84 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.12.2010. do 30.09.2015.,
- 159,99 eura počevši od dana koji slijedi danu: 25.01.2011. do 30.09.2015.,
- 120,01 eura počevši od dana koji slijedi danu: 25.02.2011. do 30.09.2015.,
- 127,88 eura počevši od dana koji slijedi danu: 18.03.2011. do 30.09.2015.,
- 116,74 eura počevši od dana koji slijedi danu: 26.04.2011. do 30.09.2015.,
- 141,94 eura počevši od dana koji slijedi danu: 23.05.2011. do 30.09.2015.,
- 159,22 eura počevši od dana koji slijedi danu: 24.06.2011. do 30.09.2015.,
- 167,06 eura počevši od dana koji slijedi danu: 26.07.2011. do 30.09.2015.,
- 254,17 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2011. do 30.09.2015.,
- 171,54 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2011. do 30.09.2015.,
- 159,22 eura počevši od dana koji slijedi danu: 26.10.2011. do 30.09.2015.,
- 162,25 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.11.2011. do 30.09.2015.,
- 161,13 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2011. do 30.09.2015.,
- 171,88 eura počevši od dana koji slijedi danu: 18.01.2012. do 30.09.2015.,
- 179,40 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.02.2012. do 30.09.2015.,
- 181,72 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2012. do 30.09.2015.,
- 176,25 eura počevši od dana koji slijedi danu: 19.04.2012. do 30.09.2015.,
- 179,17 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2012. do 30.09.2015.,
- 182,18 eura počevši od dana koji slijedi danu: 21.06.2012. do 30.09.2015.,
- 177,67 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.07.2012. do 30.09.2015.,
- 178,44 eura počevši od dana koji slijedi danu: 20.08.2012. do 30.09.2015.,
- 168,76 eura počevši od dana koji slijedi danu: 27.09.2012. do 30.09.2015.,
- 171,65 eura počevši od dana koji slijedi danu: 29.10.2012. do 30.09.2015.,
- 177,96 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2012. do 30.09.2015.,
- 175,96 eura počevši od dana koji slijedi danu: 18.12.2012. do 30.09.2015.,
- 178,86 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2013. do 30.09.2015.,
- 170,62 eura počevši od dana koji slijedi danu: 19.02.2013. do 30.09.2015.,
- 167,44 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2013. do 30.09.2015.,
- 176,52 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2013. do 30.09.2015.,
- 167,64 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.06.2013. do 30.09.2015.,
- 162,95 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.06.2013. do 30.09.2015.,
- 157,67 eura počevši od dana koji slijedi danu: 23.07.2013. do 30.09.2015.,
- 164,14 eura počevši od dana koji slijedi danu: 19.08.2013. do 30.09.2015.,
- 167,68 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2013. do 30.09.2015.,
- 171,05 eura počevši od dana koji slijedi danu: 21.11.2013. do 30.09.2015.,
- 171,79 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.12.2013. do 30.09.2015.,
- 176,24 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.12.2013. do 30.09.2015.,
- 145,98 eura počevši od dana koji slijedi danu: 21.01.2014. do 30.09.2015.,
- 95,13 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.02.2014. do 30.09.2015.,
- 97,53 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.03.2014. do 30.09.2015.,
- 97,09 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2014. do 30.09.2015.,
- 93,23 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2014. do 30.09.2015.,
- 92,67 eura počevši od dana koji slijedi danu: 24.06.2014. do 30.09.2015.,
- 96,03 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.07.2014. do 30.09.2015.,
- 99,44 eura počevši od dana koji slijedi danu: 18.08.2014. do 30.09.2015.,
- 101,21 eura počevši od dana koji slijedi danu: 23.09.2014. do 30.09.2015.,
- 101,42 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2014. do 30.09.2015.,
- 104,68 eura počevši od dana koji slijedi danu: 14.11.2014. do 30.09.2015.,
- 105,69 eura počevši od dana koji slijedi danu: 14.01.2015. do 30.09.2015.,
- 107,02 eura počevši od dana koji slijedi danu: 11.02.2015. do 30.09.2015.,
- 98,23 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.03.2015. do 30.09.2015.,
- 98,23 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.04.2015. do 30.09.2015.,
- 98,23 eura počevši od dana koji slijedi danu: 14.05.2015. do 30.09.2015.,
- 98,23 eura počevši od dana koji slijedi danu: 23.07.2015. do 30.09.2015.,
- 98,23 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.07.2015. do 30.09.2015.,
- 98,23 eura počevši od dana koji slijedi danu: 21.08.2015. do 30.09.2015.,
- 98,23 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.09.2015. do 30.09.2015.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-962/2025-7 od 7. listopada 2025. u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku da isplati tužitelju preplaćene anuitete u iznosu 9.897,26 era sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate te pod točkom II. izreke i za navedeno sudi:
1. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u iznosu 9.897,26 eura i zahtjev za isplatom zateznih kamata tekućih na iznos:
- 2,21 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 4,49 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,29 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 7,09 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 3,43 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 23,80 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 54,24 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 64,25 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 46,67 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 43,54 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 41,78 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 45,32 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 38,24 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 41,46 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 35,94 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 40,85 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 38,03 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 65,12 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 72,87 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 71,23 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 77,82 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 87,30 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 95,75 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 111,95 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 96,10 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 136,35 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 115,23 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 119,32 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 136,84 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 159,99 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 120,01 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 127,88 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 116,74 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 141,94 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 159,22 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 167,06 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 254,17 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 171,54 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 159,22 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 162,25 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 161,13 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 171,88 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 179,40 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 181,72 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 176,25 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 179,17 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 182,18 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 177,67 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 178,44 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 168,76 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 171,65 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 177,96 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 175,96 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 178,86 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 170,62 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 167,44 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 176,52 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 167,64 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 162,95 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 157,67 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 164,14 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 167,68 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 171,05 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 171,79 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 176,24 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 145,98 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 95,13 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 97,53 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 97,09 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 93,23 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 92,67 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 96,03 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 99,44 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 101,21 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 101,42 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 104,68 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 105,69 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 107,02 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 98,23 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 98,23 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 98,23 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 98,23 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 98,23 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 98,23 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 98,23 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 98,23 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.10.2015. do isplate.
2. Svaka stranka snosi svoje troškove.
III. Odbija se zahtjev tuženika OTP banke d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćene anuitete s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u iznosu 9.897,26 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 2.453,06 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate (točka II. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka preko dosuđenog iznosa, odnosno za iznos od 761,58 eura (točka III. izreke)
2. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I. i II. izreke navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer da dokazi nisu ocijenjeni savjesno i brižljivo što je utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude te da su mu povrijeđena njegova prava zajamčena člankom 19. i članom 29. stavak 1. u vezi članka 5. Ustava Republike Hrvatske te člankom 1. Protokola broj 1. Konvencije za zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da mu nadoknadi troškove postupka, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 eura i trošak sudske pristojbe za žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Prije razmatranja žalbenih navoda ističe se da je odlukom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-974/2024-2 od 23. travnja 2025. potvrđena ranija prvostupanjska presuda poslovni broj P-2401/2022 od 16. srpnja 2024. pod točkom I. izreke kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 14.454,93 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate, dok su ukinute točke II., III. i IV. izreke kojima je prihvaćen eventualno kumulirani zahtjev za isplatom iznosa od 9.897,26 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate i kojima je odlučeno o troškovima postupka u bitnome jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir i ocijenio učinke provedene konverzije kredita.
6. Nisu osnovani žalbeni navodi da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka u vezi članka 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze savjesno i brižljivo, a okolnost što tuženik nije zadovoljan ocjenom dokaza odlučnim za odluku i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove ništavosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF sadržanih u Ugovoru o kreditu.
9. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su prednik tuženika HVB Splitska banka d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 6. listopada 2005. sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 97.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke na dan korištenja kredita, s redovnom kamatom u visini od 4,89 % godišnje koja je promjenjiva u i utvrđuje se odlukom banke i da će se sva plaćanja novčanih obveza izvršiti u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema tečaju banke,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je Ugovor unaprijed formuliran od stranke tuženika, da tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj Ugovora, da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o spornim odredbama Ugovora o kreditu, niti je tuženik objasnio tužitelju rizik uzimanja kredita u valuti CHF te mu nije objasnio o čemu ovisi rast kamate, već mu je kredit u CHF ponuđen kao povoljniji od kredita u EUR što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja,
- da se tužitelj poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenu u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, a kojom je utvrđeno da su tužene banke, između ostalih i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (u tom dijelu presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018.) te je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača (u tom dijelu presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.),
- da je u skladu s člankom 502.c ZPP-a u ovoj parnici u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača,
- da iz nalaza i mišljenja vještakinje Sandre Došen proizlazi da je tužitelj s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i s osnove ništave odredbe o valutnoj klauzuli preplatio iznos od 9.897,26 eura.
10. Osnovano u žalbi navodi tuženik da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je provedena konverzija kredita u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15. – dalje: ZID ZPK/15).
11. U odnosu na činjenicu provedene konverzije prvostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje (točka 9. obrazloženja) da, kako niti jedna od stranaka do zaključenja prethodnog postupka 10. siječnja 2023. nije priložila ili predložila pribavljanje dodatka (isprave) o sklopljenoj konverziji, tada nije na adekvatan način dokazano da je između stranaka postignuta konverzija sukladno odredbama ZID ZPK/15.
12. Pravilno prvostupanjski sud interpretira članak 299. stavak 2. i 3. ZPP-a kojima je propisano da sud neće uzeti u obzir nove činjenice i nove dokaze koje stranke nisu iznijele ili predložile prije zaključenja prethodnog postupka. Međutim, prvostupanjski sud je zanemario da je prije zaključenja prethodnog postupka tužitelj uz podnesak od 19. veljače 2020. dostavio nalaz i mišljenje vještakinje Martine Maté u kojem se navodi da je provedena konverzija kredita kao i da je tuženik na pripremnom ročištu 10. siječnja 2023. predložio da vještak prilikom izračuna uzme u obzir iznos preplate koja je priznata konverzijom. Dakle, obje stranke su prije zaključenja prethodnog postupka iznijele činjenicu da je provedena konverzija, a koju činjenicu je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir i to kao nespornu činjenicu. Osim toga, sam prvostupanjski sud je prije zaključenja prethodnog postupka rješenjem poslovni broj P-1931/2019-18 od 7. travnja 2022. (stranice 96-98 spisa) odredio prekid postupa iz razloga što je pred Sudom Europske unije podnesen zahtjev Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojim se traži tumačenje usklađenosti ZID ZPK/15 s pravom EU, a sve iz razloga što je u ovom postupku predmet spora zahtjev potrošača (tužitelja) za isplatu nakon što je između stranaka sklopljen dodatak ugovora o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/15.
13. Dakle, imajući na umu da su obje stranke prije zaključenja prethodnog postupka iznijele činjenicu da je provedena konverzija kredita, da je ta činjenica uzeta u obzir kada je određen prekid postupka, tada valja zaključiti da je između stranka sklopljen pravni posao kojim je u skladu s odredbama ZID ZPK/15 provedena konverzija iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015.
14. U žalbenoj fazi postupka prvenstveno je sporno tumačenje učinka provedene konverzije na pravo tužitelja da zahtijeva isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništavosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog Ugovora o kreditu, jer tuženik u bitnome tvrdi da je konverzijom uspostavljena ravnoteža između prava i obveza stranaka i ispravljena nepoštenost odredba ugovora o kreditu te konverzija proizvodi učinke na ugovorni odnos tužitelja i tuženika ex tunc.
15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. odgovarajući na pitanje koje je sporno i u ovom postupku zauzeo pravo shvaćanje: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".
16. Dakle, bez obzira što je tužitelj pristao na konverziju kredita koja je valjana i ima pravne učinke na ugovorni odnos stranaka, to ne znači da je time otklonjena nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog Ugovora o kreditu. Pravilno je prvostupanjski sud polazeći od ocjene iskaza tužitelja, zatim da je riječ o unaprijed formuliranim standardnim (tipskim) odredbama ugovora trgovca za koje se prema članka 81. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje: ZZP/03) smatra da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da je sud u smislu članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, utvrdio da su ništave odredbe osnovnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula sve u smislu članka 103. stavak 1. ZOO/91 u vezi članka 87. stavak 1 ZZP/03.
17. U odnosu na pravo tužitelja na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a polazeći od pravnog shvaćanja VSRH zauzetog u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., valja zaključiti da tužitelj nema pravo na isplatu preplaćenih anuiteta u iznosu 9.897,26 eura, kao i isplatu zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta teku od 1. listopada 2015. Naime, ZID ZPK/15 je u člancima 19.d i 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila konverziji, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici proučiti ponuđene uvjete konverzije i odlučiti hoće li pristati na konverziju. Sklapanjem isprave o konverziji na temelju odredbi ZID ZPK/15 stranke su iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, čime je prestala obveza tuženika na povrat više plaćenih iznosa anuiteta, jer primjena ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništavosti, kao i pravo na zatezne kamate koje na preplaćene iznose anuiteta teku nakon konverzije, tj. od 1. listopada 2015. do isplate. Stoga je u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen.
18. U odnosu na preplaćeni anuitet u iznosu 98,23 eura kojeg je tužitelj platio 16. listopada 2015. (posljednji dosuđeni anuitet) ističe se da je isti plaćen nakon konverzije koja je prema članku 19.c ZID ZPK/15 određena s datumom 30. rujna 2015., dakle tužitelj u skladu s naprijed navedenim pravnim shvaćanjem VSRH nema pravo na zatezne kamate na preplaćeni iznos tog anuiteta pa je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 98,23 eura teku od dana koji slijedi danu
16. listopada 2015. do isplate.
19. Nasuprot tome, tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništave odredbe o valutnoj klauzuli teku od plaćanja anuiteta do dana konverzije 30. rujna 2015. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelj nema pravo na zatezne kamate budući da je u postupku utvrđeno da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava nepoštene i ništave odredbe osnovom kojih je tužitelj preplatio anuitete kredita pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 214. ZOO/91 mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a te je u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.
20. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare jer je neosnovanost ovog prigovora utemeljena na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništavost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO/91, a koji rok nije protekao budući da je tužba podnesena 12. lipnja 2019.
21. Nisu osnovani žalbeni navodi da je tuženiku povrijeđeno pravo na neovisan i nepristrani sud te pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 19. i člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i da je povrijeđeno pravo zajamčeno člankom 1. Protokola br. 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda budući da tuženik nije točno i određeno argumentirao u čemu se sastoji povreda tih prava u okolnostima konkretnog slučaja, već paušalno navodi da prvostupanjski sud nije propisano ispitao njegove navode i prigovore iznesene u tijeku postupka i da je propustio primijeniti valjani izvor prava. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je dao dostatne i relevantne razloge koji isključuju sumnju da bi presuda bila izraz sudske samovolje ili arbitrarnosti te je ovaj drugostupanjski sud uzeo u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su u konkretnom slučaju mjerodavni zbog čega ovaj sud ne nalazi da je tuženiku povrijeđeno ustavno pravo na pristup sudu, niti mu je povrijeđeno konvencijsko pravo kao aspektu prava na pravično suđenje.
22. U odnosu na odluku o troškovima postupka koje je prvostupanjski sud dosudio na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a, valja istaknuti da pravila o naknadi parničnih troškova iz članka 154. ZPP-a (načelo causae) imaju legitiman cilj osigurati uredno funkcioniranje pravosudnog sustava i odvratiti tužitelje od podnošenja neutemeljenih i pretjerano visokih zahtjeva. Kako bi se pravo na pristup sudu doista i ostvarilo, odnosno kako ono ne bi ostalo teoretskim i iluzornim, nužno je voditi se okolnostima konkretnog slučaja uzimajući u obzir da stranke ne smiju snositi financijski teret nerazmjeran legitimnu cilju odredaba o troškovima postupka. Dakle, sud ne smije odredbe primjenjivati mehanički ne vodeći računa o nužnosti da se pravo na pristup sudu stvarno i ostvari u svakom slučaju. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, odlučujući o troškovima u konkretnom predmetu, iskoristio diskrecijsku ovlast koju ima na temelju članka 154. stavak 2. ZPP, te uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu. Valja dodati da, u trenutku podnošenja tužbe, tužba nije bila lišena sadržaja niti je bila očito nerazumna jer u tom trenutku domaća sudska praksa nije bila ustanovljena. U specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, niti se pouzdati u sudsku praksu koja pred sudovima nije bila utvrđena, a revizijski sud se o tome još nije izjašnjavao. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh niti je visina zahtjeva bila nerealno postavljena (naprotiv, temeljila se na nalazu i mišljenju sudskog vještaka), te je u konačnici i uspio s djelom zahtjeva (za isplatu zateznih kamata) u skladu s kasnije izraženim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u učincima provedene konverzije (Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026.). Nadalje, u odnosu u kojem je tužitelj kao potrošač slabija ugovorna strana, njegova težnja da se ostvari pravo na isplatu, pa makar i dijela iznosa po osnovi ništavosti neke ugovorne odredbe, sustav raspodjele troškova postupka ne smije imati odvraćajući učinak na tužitelja kao potrošača od ostvarenje tog prava. U konkretnom slučaju, ako bi se doslovno gramatički i aritmetički primijenio članak 154. stavak 2. ZPP, tužitelj bi bio doveden u situaciju da je dužan nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu većem od iznosa koji mu je dosuđen po osnovi utvrđenog stjecanja bez pravne osnove, čime bi tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na mirno uživanje vlasništva.
23. Uvažavajući i praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice Čolić protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10, presuda od 18. studenoga 2021.), ovaj sud smatra da je u skladu sa sadržajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pravičan postupak i u njemu sadržanog prava na pristup sudu, kao i prava na mirno uživanje imovine, uz rezultat cjelokupnog postupka i činjenicu da je tužitelj djelomično uspio u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
24. Slijedom navedenoga, iako prvostupanjski sud nije utvrdio činjenicu provedene konverzije, ista se mogla utvrditi kao nesporna na temelju onoga što su tužitelj i tuženik naveli do zaključenja prethodnog postupka, pa je na temelju članka 373.a stavak 1. točka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda djelomično pod točkom I. izreke, te je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda djelomično pod točkom I. izreke i u cijelosti pod točkom II. izreke.
25. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka odnose se i na troškove žalbe pa je stoga odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
26. Točka III. izreke prvostupanjske presude nije ispitivana, jer nije pobijana žalbom (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
U Velikoj Gorici 29. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
