Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1466/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. VD, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 23. listopada 2023., broj Pp-1123/2023-5, u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. VD kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. VD je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura), u roku osam dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okr. VD da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna 663,61 eura / 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova toksikološkog vještačenja 112,81 eura / 849,97 kuna te je izrečena mjera oduzimanja predmeta koji su bili privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 17. prosinca 2022.

2. Protiv navedene presude, okrivljenik osobno pravodobno je podnio žalbu, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se podnosi zbog izrečene novčane kazne te troškova prekršajnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi navodi da u prvostupanjskoj presudi nije adekvatno vrednovano njegovo iskreno kajanje zbog počinjenog prekršaja, potpuna svijest o ozbiljnosti takvog postupka i teške osobne i imovinske prilike te ističe da će, s obzirom na njegovu financijsku situaciju, izricanje novčane kazne 663,61 euro i obveza naknade troškova toksikološkog vještačenja 112,81 eura imati značajan negativan utjecaj na njegovo uzdržavanje i financijsku stabilnost.

6. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Okrivljenik ni tijekom prvostupanjskog postupka niti sada u žalbi nije podnio dokaze o činjenici na kojoj temelji svoju žalbu, da je njegovo imovno stanje toliko loše da pruža osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne, zbog čega se žalbeni navodi smatraju paušalno iznesenim a time i neosnovanim. Osim toga, treba naglasiti da je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Okolnost priznanja počinjenja prekršaja, koja se također ističe u žalbi, ne opravdava primjenu instituta ublažavanja kazne, nego može utjecati (a u ovom postupku je očito i imala takav značaj) da se okrivljeniku ne izrekne novčana kazna u visini iznad zakonom propisanog posebnog minimuma.

7. Cijeneći da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi.

8. Iz navoda žalbe proizlazi da okrivljenik ne osporava visinu troškova toksikološkog vještačenja na koju je obvezan, već smatra da njegove imovinske prilike ne omogućuju plaćanje istih. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud obvezao okrivljenika na naknadu troškova toksikološkog vještačenja jer se radi o trošku koji je prouzročio okrivljenik (ne bi ga bilo da okrivljenik nije počinio prekršaj) pa ga je i dužan nadoknaditi. Kao što je već ranije rečeno, u spisu nema dokaza da je okrivljenik lošeg imovnog stanja, a uz navedeno treba dodati da u spisu nema ni podataka da bi okrivljenik bio nesposoban za rad, niti da bi bio u obvezi uzdržavati još neke osobe pa kako se radi o mladoj i zdravoj osobi, sposobnoj za rad, ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

9. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe.

10. Iz razloga navedenih u obrazloženju odluke o troškovima, ovaj sud je okrivljenika obvezao i na plaćanje troškova žalbenog postupka 30,00 eura. Navedena odluka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka. S obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, niti da bi bio nesposoban za rad, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.