Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11978/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. VJ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. ,42/20. 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) odlučujući o prigovoru okrivljenice, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg od 13. prosinca 2025., klasa: 211-07/25-1/22725 u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okr. VJ kao osnovanog preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, na način da se na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. i 114/22.) određuje obročna otplata izrečene novčane kazne u iznosu 1.320,00,00 EUR (tisuću tristo dvadeset eura) u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka, s time da je prvi obrok dužna platiti u roku od petnaest dana od primitka ove presude, dok svaki slijedeći obrok dospijeva u razmaku od trideset dana od prethodne uplate, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cjelini.

II. U ostalom dijelu, odbija je prigovor okr. VJ kao neosnovan te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prekršajni nalog potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. VJ je dužna platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura) u roku petnaest dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okr. VJ proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl.199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je izrečen novčana kazna 1.320,00 eura, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 76,98 eura.

1.1. Istim nalogom, okrivljenici je izrečena i zaštitna mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca, s time da će joj se u izrečenu mjeru uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole mjerom opreza, po policiji.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškova postupka. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati, da se izrekne blaža kazna, odredi obročna otplata kazne, da se zaštitna mjera ukine. U odnosu na troškove ističe da nije razvidno na temelju čega su određeni i da su previsoki.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog na temelju čl. 238. stavka 11. i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmatrajući prekršajni nalog u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona ovaj sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počiniteljice, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud kaznu odmjerio u minimalno propisanom iznosu, budući da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama za predmetno djelo propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura (ili do 60 dana zatvora). Tako izrečenu kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini, opasnosti i pogibeljnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenice. Podnositeljica prigovora ne ističe nikakve naročito olakotne okolnosti niti doprinosi takve dokaze o materijalnim i životnim prilikama postojanje kojih bi učinilo osnovanim preinačenje izrečene najniže mjere novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.

5.1. Međutim, uvažavajući navode prigovora kojima upire na nemogućnost plaćanja kazne odjednom, ovaj sud je imajući na umu visinu izrečene kazne i mjesečna primanja žaliteljice, koje je dokumentirala uz prigovor, preinačio odluku o kazni na način da je na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenici odobrio otplatu izrečene novčane kazne u pet jednakih mjesečnih obroka, smatrajući da će se na taj način omogućiti lakše plaćanje kazne.

6. Treba istaknuti da će se, u smislu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba u određenom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

7. Ispitujući dalje odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca u pogledu navoda okrivljenice kojima ističe okolnosti počinjenja djela i potrebu za upravljanje vozilom zbog prirode posla koji obavlja i odlaska na posao, ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko prekršajno tijelo opravdano i zakonito (u smislu čl. 58. Prekršajnog zakona) izrekao tu zaštitnu mjeru, s obzirom na težinu i opasnost počinjenog prekršaja, koja proizlazi iz znatnog stupnja koncentracije alkohola i u potpunosti opravdava izricanje zaštitne mjere. Pogrešno okrivljenica ističe da zaštitna mjera nije u razmjeru s počinjenim prekršajem, budući da po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od 1,91 g/kg nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost (što bitno doprinosi pogibeljnosti djela) a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je suprotno tvrdnji okrivljenice, primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere u okviru je zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, bliže minimalno zakonom propisanom trajanju i po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti od ponavljanja istog, u skladu s naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona , s time da se u zaštitnu mjeru uračunava i vrijeme trajanja mjere opreza, po policiji. Navodi prigovora kojima predlaže preinačenje zaštitne mjere zbog putovanja na posao i obavljanja posla, prilažući ugovor o radu na neodređeno vrijeme iz kojega je vidljivo da je zaposlena kao voditeljica odjela fizikalne terapije u fzi u fzk, a da stanuje u [adresa], nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela, jer je za te okolnosti znala i prije inkriminirane prilike i to je prema mišljenju ovog suda bio i razlog više da se pridržava prometnih propisa.

8. Odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga pravilna je i zakonita te sukladna Rješenju o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine broj“ 55/11, 58/11-ispravak, 100/12, 10/14 i 45/16.) prema kojem je naknada paušalne svote troškova za izdavanje prekršajnog naloga iznosi 500,00 kuna, preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 66,36 eura, kao i troškovi upotrebe alkotesta 10,62 eura, što ukupno iznosi upravo 76,98 eura, kako je to i navedeno pobijanim prekršajnim nalogom. Budući da je okrivljenica zaposlena i nije doprinijela nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazala da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužna uzdržavati, u smislu odredbe čl. 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, to nema uvjeta za preinačenje odluke o troškovima postupaka.

9. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota je, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije),s obzirom na složenost i trajanje postupka. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška postupka u iznosu 30,00 eura, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Ludbreg u 3 otpravka: za spis i okrivljenicu.