Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-1292/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Lejli Rašidkadić, uz sudjelovanje Ivane Džafić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆĐ, zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. i 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, (NN 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje: ZSPC) temeljem optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko goranske, Policijske postaje Vrbovsko, klasa: 211-07/26-5/8062, urbroj: 511-09-33-26- 1 od 01. travnja 2026. godine, u žurnom postupku, dana 29. srpnja 2026. godine, objavivši u odsutnosti stranaka i sudionika,

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenik ĆĐ, sin Ć i J rođ. JĐ, rođ. **.**.1997. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], po zanimanju sjekač u šumi, 8 razreda OŠ, zaposlen kod EĐ – vlasnik obrta, srednjeg imovnog stanja, s mjesečnim primanjima od cca 1.100,00 eura, izvanbračna zajednica, bez djece, prekršajno kažnjavan, kazneno osuđivan, protiv kojeg se vode drugi prekršajni i kazneni postupci.

na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ)

kriv je

što je

1.) dana 31. ožujka 2026. godine u 20:45 sati, u mjestu Moravice, ulicom Goranska upravljao osobnim automobilom marke „Citroen Xara HDI 90" reg. oznake [registarska oznaka] i kretao se od smjera zapada u smjeru istoka, odnosno u smjeru mjesta Moravice, te u ul. Goranska kod kbr. 33, na dobro pogodnom i osvjetljenom mjestu iz službenog obilježenog vozila „Policija" davanjem zahtjeva izraženim pomoću svjetleće tablice „Stop Policija" i na vozilu bili uključeni svjetlosno-signalni znaci (plava trepteća svjetla) zaustavljen po policijskim službenicima PP Vrbovsko po kojima je odmah bio i prepoznat od ranije po učestalom činjenju prekršaja iz domene ZSPC-a te je odmah po zaustavljanju iz automobila sa vozačevog mjesta istrčao van na ulicu i dao se u bijeg ulicom Goranska u pravcu zapada, te na jasne i glasne izdane naredbe policijskog službenika da stane, isti se oglušio i nije postupio već je sa ulice osvjetljene rasvjetom bježeći skrenuo u mračnu stranu na livadu,

dakle, da kao sudionik u prometu nije postupao po zahtjevima izraženim pomoću znakova i po naredbi policijskih službenika koji na temelju ovlaštenja iz ZSPC-a, nadziru i upravljaju prometom na cestama

2.) istoga dana i u isto vrijeme na istome mjestu, sudjelovao u prometu na cesti automobilom prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilima, budući nema položen vozački ispit niti jedne kategorije za upravljanje motornim vozilima,

dakle, kao vozač u prometu na cesti upravljao motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje

čime je

djelom pod 1) počinio prekršaj iz članka 32. st. 4. ZSPC-a,

djelom pod 2) prekršaj iz članka 216. stavak 1. točke 3. i stavka 3. ZSPC-a,

pa mu se za prekršaj pod točkom 1.) na temelju odredbi članka 32. stavka 4. ZSPC-a uz primjenu članka 33. stavak 3. PZ

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 390,00 eura (tristo devedeset eura i nula centi)

Na temelju članka 33. stavka 11. PZ okrivljenik je obvezan platiti ukupnu novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Ako ukupna novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. PZ okrivljenik se upozorava da ako u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne smatrat će se da je ukupna novčana kazna u cjelini uplaćena. Za prekršaj pod točkama 2.) okrivljeniku se na temelju članka 216. stavka 3. ZSPC-a,

i z r i č e

kazna zatvora u trajanju od 60 (šezdeset) dana

Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju po službenicima Policijske postaje Vrbovsko od dana 31. ožujka 2026. u 21:30 sati do dana 01. travnja 2026. u 09:30 sati kada je doveden na sud, i to kao 2 (dva) dana zatvora, pa okrivljenik ima još za izdržati

58 (pedeset i osam) dana zatvora

II Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavka 2. točke 1. i 3. PZ okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura i nula centi) u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Ako troškovi prekršajnog postupka ne budu u cijelosti ili djelomično plaćeni u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Obrazloženje

1. Policijska uprava Primorsko-goranska, Policijska postaja Vrbovsko, dostavila je sudu optužni prijedlog kojim se okrivljenik tereti zbog prekršaja opisanih u izreci.

2. Okrivljenik ĆĐ je ispitan na ročištu dana 01. travnja 2026., nakon što je uhićen i doveden na ročište, naveo je da se za prekršaje koji mu se u ovom postupku stavljaju na teret ne smatra krivim.

2.1. U svojoj obrani je naveo sudu da ne smatra krivim za prekršaje za koje ga se tereti. Navodi kako nije inkriminiranog dana bio u mjestu Moravice i upravljao osobnim automobilom kako ga se optužuje jer da je bio kod svojeg ujaka JĐ, a navedeno vozilo vozio je vozač SĐ. S obzirom da ujak JĐ živi pored ceste, vidjeli su kako prolazi auto. U jednom trenutku je zazvonio mobitel ujaku JĐ, a zvala ga je TĐ (ili ČĐ prezimena) da dođe po njezino dijete jer je SĐ koji je vozio auto izašao iz automobila i počeo bježati. Majka djeteta, TĐ, je mislila ostati kod automobila, bez djeteta, i sa PĐ pričekati SĐ za kojeg su mislili da će se vratiti. Nakon toga okrivljenik je krenuo prema automobilu sa ujakom JĐ, snahom OĐ i suprugom KĐ koja je trudna, i to pješice. Kada je došao do automobila ispod ruke ga je uhvatio policijski službenik i rekao mu "da li ste Vi vozili?", na što je okrivljenik odgovorio da nije on vozio i otišao u postaju sa njima. Naveo je sudu kako nije istrčao sa vozačevog mjesta i dao se u bijeg. SĐ je nakon toga zvao policijsku postaju i priznao da je on vozio automobil, a nije uhićen zbog toga. Na poseban upit sutkinje da li mu je poznato da bi netko tvrdio da je on vozio automobil, okrivljenik je naveo da mu nije poznato da bi njega netko vidio da je vozio automobil, a koliko je okrivljeniku poznato SĐ je priznao preko mobitela da je on počinio navedeni prekršaj. Također, okrivljenik je sudu naveo da je dok se vozio u policijskom automobilu, čuo razgovor policijskih službenika te je jedan rekao drugome "nije to bio ĆĐ, ovaj je viši". To je sve što ima za iskazati. Na poseban upit branitelja okrivljenik je sudu naveo kako je cijelu večer bio sa JĐ, OĐ i KĐ, a sa njima zajedno je došao i do automobila gdje je trebao preuzeti dijete. Tada ga je policijski službenik primio ispod ruke i rekao da je on počinio prekršaj, a njegova supruga KĐ je počela plakati i govoriti da nije kriv i da je cijelo večer sa njima. U razgovoru između JĐ i TĐ ili ČĐ, okrivljenik nije sudjelovao jer je to bio razgovor između njih dvoje te nije također ulazio u automobil. U odnosu na obiteljsku situaciju i imovinsko stanje okrivljenik je svojem branitelju naveo kako živi sa trudnom suprugom koja ne radi te je on jedina osoba koja ostvaruje redovna primanja. Na poseban upit tužitelja okrivljeniku, okrivljenik je iskazao kako je automobil udaljen od kuće u kojoj se on nalazio otprilike pola kilometra do kilometar, a išao je zajedno sa JĐ, njegovom suprugom i svojom suprugom do auta da ne bude sam u kući. Naime, već je vani bio mrak, a na upit koliko godina ima JĐ okrivljenik je odgovorio 40. Svi četvero su izašli van iz kuće jer je u kući bilo zima tj. nije radio agregat, međutim ne zna reći sudu zašto bi trudna supruga iz hladne kuće izašla na još hladniju ulicu po mraku. Također, iskazao je sudu kako mu je osobno poznat policajac koji ga je uhitio.

2.2. U dokaznom postupku je saslušan MĐ, policijski službenik PP Vrbovsko koji je sudu iskazao kako se cijeli događaj odvio na cesti koja ima jedan trak, vozilo [registarska oznaka] mu je vozilo ususret te je radi kontrole upalio svjetleće signale i kroz prozor pokazao znak Stop crvenom svjetlećom palicom na što je vozilo stalo. Policijsko vozilo je stajalo nasred ceste, a ovo vozilo je krenulo u desno i nakon toga stalo. Udaljenost između dva vozila je bila oko 5 centimetara i svjedok je vidio okrivljenika kroz prozor na mjestu vozača tj. on je vozio. Imao je dovoljno vremena da ga vidi, a poznat mu je i od prije kroz rad. Njegov kolega RĐ je krenuo van iz auta, međutim okrivljenik je sa vozačevog mjesta, gurnuo ruku kroz prozor i izvana otvorio vrata auta te počeo trčati u suprotnom smjeru od onog kojim je dolazio automobilom. Kolega RĐ je vikao za njim da stane, a svjedok je morao osigurati njihovo policijsko vozilo i zaključati ga te je ostao kod automobila. U automobilu [registarska oznaka] su još bile dvije osobe i to na mjestu suvozača ČĐ, a na stražnjem sjedištu PĐ. U odnosu na uvjete vidljivosti na mjestu zaustavljanja svjedok je rekao sudu kako je mjesto bilo rasvijetljeno tj. postojala je ulična rasvjeta, a i oni su upalili duga svjetla policijskog vozila baš zato da bi vidjeli tko vozi i tko se nalazi u vozilu. Vozač je bio visok oko 170 cm, suh i mršav, sa crnom bradom i crnom kosom te je mogao trčati za razliku od SĐ za kojeg tvrdi da je bio vozač, a koji je visok i korpulentne građe. Nisu ni u jednom trenutku posumnjali u identitet vozača. Svjedok je krenuo u šumu potražiti ĆĐ, RĐ je ostao ovog puta uz vozilo sa ČĐ i PĐ, a nakon nekih 20 minuta ĆĐ se krenuo vraćati prema automobilu sa JĐ, OĐ i LĐ i to iz smjera iz kojeg je prvotno došao sa autom. Kada se svjedoka pita kakva je bila naredba okrivljeniku i da li ju je mogao čuti, svjedok je sudu iskazao kako je okrivljenik čuo naredbu "stani" koja je bila jasno i glasno izrečena još kada je pokušao izaći iz auta, a ponavljana je i kada je počeo trčati. U odnosu na telefonski poziv kojim se netko predstavio kao SĐ, svjedok je sudu iskazao da je neka osoba nazvala i predstavila se kao SĐ te nije htio doći u postaju kako bi potvrdio izjavu da je on vozač automobila, a policijski službenici koji su bili na intervenciji su već iz samog razgovora shvatili da ta osoba nikako nije mogla biti vozač, ne samo zato što su oni vidjeli okrivljenika već i kada je opisivao cijeli događaj jer nije imao nikakve detalje samog zaustavljanja pa tako npr. nije znao da su vozilo zaustavili sa Stop palicom. SĐ isto poznaje kroz posao koji obavlja te je siguran zbog njegove građe da nije mogao biti to on čak i da nije vidio direktno lice okrivljenika nego samo osobu koja trči.

2.3. Također je kao svjedok saslušan i RĐ, policijski službenik PP Vrbovsko koji je sudu iskazao kako te je isti iskazao sudu da je navedenog dana bio suvozač u službenom vozilu koje se kretalo od Moravica prema romskom naselju, a to je područje gdje građani često prijavljuju da se vozi vrlo brzo i da vozači često nemaju vozačku te voze neregistrirane automobile. Ususret im je krenuo dolaziti vozilo [registarska oznaka] koje je nasumično zaustavljeno radi kontrole te su oni na osvjetljenom mjestu upalili svjetleće lampe, a njegov kolega MĐ je kroz prozor izbacio palicu sa svjetlećim znakom Stop. Vozač se zaustavio i on je tada vidio ĆĐ na mjestu vozača, a koji mu je od prije poznat jer su bili udaljeni možda dva – tri metra. Nije očekivao da će vozač početi bježati, a kada je počeo trčati, svjedok je odmah krenuo za njim i jako i glasno mu vikao da stane, a što je okrivljenik morao čuti. Vozač je bio mršav, slabije građe, mršav i crn, a osoba za koju tvrdi da je vozio automobil SĐ je veće i jače građe, viši. Niti u jednom trenutku niti on niti kolega nisu imali dilemu tko vozi automobil, te nisu niti u jednom trenutku raspravljali o tome da to možda nije ĆĐ i da je neki vozač bio viši od njega. Okrivljenik je izašao sa vozačeva mjesta te počeo trčati niz ulicu iz smjera iz kojeg je došao automobilom i nakon nekih 10 metara je skrenuo van ceste u neku šikaru. Kada je vidio da je otišao u šikaru vratio se do kolege koji je ostao sam jer je vidio da su u automobilu još dvije osobe i to ČĐ i PĐ sigurno. Nakon nekih 25-30 minuta okrivljenik se vraćao prema mjestu gdje je zaustavljen i to u društvu JĐ, OĐ i KĐ i opet je prepoznao da je to ista osoba koja je vozila automobil. Kada su došli u stanicu i obavijestili obitelj o uhićenju primili su poziv od osobe koja se predstavila kao SĐ koja je rekla da je on vozač. Čim je ta osoba nazvala, odmah joj je rekao da ne vjeruje da je bila vozač automobila jer je na svoje oči vidio ĆĐ. Kroz provjeru su utvrdili da je vozilo [registarska oznaka] u nečijem tuđem vlasništvu, a ne vlasništvu okrivljenika.

2.4. U dokaznom postupku su pročitani i sljedeći dokazi: službena bilješka (list 5 spisa u odnosu na neposredna zapažanja policijskih službenika), službena zabilješka o zaticanju (list 6-7 spisa u odnosu na neposredna zapažanja policijskih službenika), izvješće o uhićenju (list 9-10 spisa), izvod iz PE Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenika od dana 01. travnja 2026. (list 11-14 spisa).

2.5. Okrivljenik je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ČĐ, PĐ, JĐ, KĐ i OĐ. Navedeni svjedoci, kao i okrivljenik, bili su uredno pozvani na ročište zakazano za dana 14. svibnja 2026. godine, na kojemu su ispitani policijski službenici MĐ i RĐ. Na ročište nisu pristupili niti okrivljenik niti ikom od predloženih svjedoka obrane, pri čemu nijedan izostanak nije bio ispričan niti opravdan. Urednim pozivanjem na ročište okrivljeniku je bila osigurana stvarna i djelotvorna mogućnost ostvarenja konfrontacijskog prava, prava da neposredno bude nazočan ispitivanju svjedoka optužbe, da im postavi pitanja i da se u kontradiktornom postupku očituje o svim dokazima koji ga terete, sukladno odredbi članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona. To pravo okrivljenik svojim neopravdanim nedolaskom nije iskoristio, čime se smatra da je od njega odustao jer je bio uredno pozvan na ročište na kojemu se izvode dokazi, a propustio je to pravo iskoristiti vlastitom odlukom o nedolasku. Sud je sukladno odredbi članka 167. stavka 3. i 4. Prekršajnog zakona postupak nastavio bez nazočnosti uredno pozvanih osoba te, pošto je ocijeni da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno provedenim dokazima, rješenjem odlučio da se neće izvoditi dokaz saslušanjem svjedoka JĐ, OĐ, KĐ, ČĐ i PĐ.

2.6. Iz službene bilješke (list 5 spisa u odnosu na neposredna zapažanja policijskih službenika) proizlazi da je identitet okrivljenika utvrđen dana 01. travnja 2026. godine uvidom u IS MUP RH i evidenciju fotografija s obzirom da okrivljenik kod sebe nije imao osobnu iskaznicu.

2.7. Iz službene zabilješke o zaticanju (list 6-7 spisa u odnosu na neposredna zapažanja policijskih službenika) proizlazi da su inkriminiranog dana policijski službenici neposrednim opažanjem vidjeli okrivljenika koji im je poznat po učestalom činjenju težih prekršaja po ZSPC-a kako bježi iz automobila, a kroz informacijski sustav MUP-a utvrdili da nema vozačku dozvolu.

2.8. Iz izvješća o uhićenju (list 9-10 spisa) proizlazi kako je okrivljeniku oduzeta sloboda uhićenjem po službenicima Policijske postaje Vrbovsko dana 31. ožujka 2026. u 21:30 sati do dana 01. travnja 2026. u 09:30 sati kada je doveden na sud i pušten na slobodu.

2.9. Iz izvoda iz Prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenika od dana 01. travnja 2026. (list 11-14 spisa) proizlazi kako je okrivljenik sedam puta pravomoćno osuđen zbog istovrsnog prekršaja iz čl. 216. st. 3. ZSPC-a.

3. Iz članka 32. st. 1. ZSPC-a slijedi da sudionici u prometu moraju postupati po zahtjevima izraženim pomoću znakova ili po naredbama policijskih službenika ili drugih osoba koje, na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona, nadziru i upravljaju prometom na cestama da sudionici u prometu moraju postupati po zahtjevima izraženim pomoću znakova ili po naredbama policijskih službenika ili drugih osoba koje, na temelju ovlaštenja iz ZSPC-a, nadziru i upravljaju prometom na cestama. Stavkom 4. istog članka je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kazniti za prekršaj vozač motornog vozila ako postupi suprotno zahtjevu izraženom pomoću znaka ili po naredbi policijskog službenika ili druge ovlaštene osobe.

3.1. Iz članka 216. stavka 1. točka 3. ZSPC-a slijedi da Osoba može steći pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije ako je položila vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije, a stavak 3. popisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana kazniti za prekršaj osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.

4. Na temelju cjelokupnog postupka i provedenih dokaza, sud smatra utvrđenim da je okrivljenik inkriminiranog dana vozio vozilo prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom tj. da nema položen vozački ispit niti jedne kategorije, da nije postupio po naredbi policijskih službenika.

4.1. Sud je iskaz svjedoka MĐ i UĐ, policijskih službenika Policijske postaje Vrbovsko, cijenio u cijelosti vjerodostojnim i prihvatio ga kao dokaznu osnovu za utvrđenje činjeničnog stanja. Oba policijska službenika iskazivala su pred sudom o činjenicama koje su utvrdili neposrednim opažanjem na licu mjesta u obavljanju kontrole prometa na cesti, sukladno odredbi čl. 158. st. 5. Prekršajnog zakona. Njihovi iskazi su jasni, dosljedni, međusobno podudarni i lišeni svake usmjerenosti na neutemeljeno terećenje okrivljenika. Svjedok MĐ iskazao je da je okrivljenika, kojeg osobno poznaje kroz obavljanje policijskog posla, neposredno uočio kroz prozor vozila kao vozača automobila marke Citroën Xara HDI 90, registarske oznake [registarska oznaka], pri čemu je između dva vozila bila udaljenost svega oko 5 centimetara, a vidljivost je bila osigurana uličnom rasvjetom i upaljenim dugim svjetlima policijskog vozila. Svjedok RĐ iskazao je da je okrivljenika, kojeg također osobno poznaje, prepoznao na vozačevom sjedištu s udaljenosti od dva do tri metra u trenutku zaustavljanja, a po bijegu je odmah trčao za njim glasno i jasno naređujući mu da stane. Oba svjedoka kategorički su iskazala da ni u jednom trenutku nisu imali dilemu tko vozi automobil niti su međusobno raspravljali o tome da bi vozač možda bio netko drugi.

4.1.1. Okrivljenik je u obrani naveo da automobil nije vozio on, već SĐ, te da se u trenutku intervencije nalazio u kući svojeg ujaka JĐ udaljenog pola kilometra do kilometar od mjesta zaustavljanja. Sud ne prihvaća ovu obranu kao vjerodostojnu iz sljedećih razloga. Prvo, fizički opis vozača koji su oba policajca neposredno opazila, osoba visoka oko 170 cm, mršava, crne brade i crne kose, odgovara osobi okrivljenika, a ne osobi SĐ, za kojeg su oba svjedoka navela da je krupne i jače građe i viši od osobe koja je vozila. Sama ta okolnost izravno isključuje SĐ kao vozača. Drugo, osoba koja se telefonski predstavila kao SĐ i navela da je ona bila vozač nije bila u stanju opisati temeljne okolnosti vlastitog zaustavljanja, konkretno, nije znala da je vozilo zaustavljeno Stop palicom te je odbila doći u policijsku postaju radi davanja izjave. Ove okolnosti, po ocjeni suda, upućuju na to da telefonski poziv nije bio iskren ni vjerodostojan iskaz o počinjenom prekršaju. Treće, obrana okrivljenika sadržava unutarnju nelogičnost koju sam okrivljenik nije bio u stanju razjasniti, nije znao objasniti zašto bi trudna supruga, zajedno s njim i još dvoje odraslih osoba, izlazila iz tople kuće po mraku i hodala do pola kilometra do kilometar, da bi preuzela dijete iz zaustavljenog vozila. Ova okolnost dodatno umanjuje vjerodostojnost obrane. Četvrto, obrana okrivljenika da je u policijskom automobilu čuo razgovor policajaca u kojemu je jedan rekao drugome "nije to bio ĆĐ, ovaj je viši", kategorički je opovrgnuta iskazom svjedoka UĐ koji je izričito naveo da niti on niti kolega nisu ni u jednom trenutku imali dilemu niti raspravljali o identitetu vozača. Peto, provjerom u evidencijama Ministarstva pravosuđa utvrđeno je da okrivljenik ne posjeduje vozačku dozvolu niti jedne kategorije, a da je u posljednjih nekoliko godina sedam puta pravomoćno osuđen za prekršaj istovrsnog karaktera iz čl. 216. st. 3. ZSPC-a. Ova okolnost čini njegovu prisutnost na vozačevom sjedištu procesno i životno uvjerljivom.

4.2. Sukladno čl. 88. Prekršajnog zakona, sud slobodno cijeni dokaze i nije ograničen nikakvim dokaznim pravilima. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud utvrđuje da su iskazi svjedoka MĐ i UĐ, kao osoba koje su okrivljenika neposredno opazile na vozačevom sjedištu i prepoznale ga od ranije, u potpunosti vjerodostojni i jednosmjerni, a da obrana okrivljenika ne počiva ni na jednom dokaznom temelju koji bi doveo u razumnu sumnju zaključak o krivnji. Sukladno čl. 179. st. 5. Prekršajnog zakona, sud svoju presudu temelji isključivo na činjenicama i dokazima iznesenima na glavnoj raspravi, na temelju kojih je izveo zaključak da je okrivljenik kriv za oba prekršaja koji su mu stavljeni na teret.

4.3. Okrivljenik je kriv za prekršaj jer je kao i svaka prosječna osoba bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno.

5. Odabirući mjeru kazne sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja, imovinske prilike okrivljenika te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.

5.1. Sud je uvidom u prekršajnu evidenciju utvrdio da je okrivljenik sedam puta kažnjavan za prekršaj po čl. 216. st. 3. ZSPC-a, i to presudom Općinskog suda u Rijeci od 24. listopada 2023. pod poslovnim brojem Pp-1570/2022, a koja je postala pravomoćna dana 15. studenoga 2023., presudom Općinskog suda u Crikvenici od 11. kolovoza 2023. pod poslovnim brojem Pp-804/2023, a koja je postala pravomoćna dana 15. rujna 2023., presudom Općinskog suda u Rijeci od 19. travnja 2024. pod poslovnim brojem Pp-1578/2024, a koja je postala pravomoćna dana 3. svibnja 2024., presudom Općinskog suda u Rijeci od 3. srpnja 2024. pod poslovnim brojem Pp- 2410/2023, a koja je postala pravomoćna dana 5. kolovoza 2024., presudom Općinskog suda u Rijeci od 5. svibnja 2025. pod poslovnim brojem Pp-3575/2021, a koja je postala pravomoćna dana 23. svibnja 2025., presudom Općinskog suda u Rijeci od 3. rujna 2025. pod poslovnim brojem Pp-3332/2025, a koja je postala pravomoćna dana 3. rujna 2025. i presudom Općinskog suda u Rijeci od 2. prosinca 2025. pod poslovnim brojem Pp-4893/2025, a koja je postala pravomoćna dana 16. prosinca 2025.

5.2. Dakle okrivljenik je specijalni recidivist i to zbog istovrsnog prekršaja iz članka 216. st. 3. ZSPC, a pored toga, navedeni prekršaji su počinjeni u vrlo kratkom razdoblju. Stoga sud zaključuje kako se ovdje radi recidivistu koji kontinuirano ustraje u protupravnom postupanju na način da upravlja vozilom bez vozačke dozvole te novčane kazne i kazna zatvora u trajanju od 20 dana ili 45 dana nije imala utjecaja na okrivljenika da ne čini prekršaje.

5.3. Stoga kada se ima u vidu težina ovdje optuženih prekršaja i njihov broj, okolnosti počinjenja i činjenicu da je za istovrsni prekršaj već pravomoćno oglašavan krivim u više navrata te da dosada izricane novčane kazne nisu postigle efekt prevencije i u konačnici, ustrajnost u kršenju pravila i propisa, sud je okrivljeniku za prekršaj pod točkom 2.) izrekao kaznu zatvora u cilju postizanja svrhe kažnjavanja.

5.4. Sukladno članka 40. PZ vrijeme provedeno u uhićenju, zadržavanju i svako oduzimanje slobode u vezi s prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu. Prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode s jednim danom zatvora.

5.5. Iz podataka u spisu odnosno Izvješća o uhićenju slijedi da je okrivljeniku bila oduzeta sloboda uhićenjem od dana od dana 31. ožujka 2026. u 21:30 sati do dana 01. travnja 2026. u 09:30 sati, odnosno u trajanju od 2 (dva) dana, pa mu se u izrečenu kaznu zatvora uračunalo to vrijeme.

5.6. Okrivljeniku je izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 (šezdeset) dana. S obzirom da mu je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u uhićenju u trajanju od 2 (dva) dana, okrivljenik ima još za izdržati 58 (pedeset i osam) dana zatvora.

5.7. Sud je pri odabiru mjere kazne za prekršaj pod točkama 1.) u smislu članka 36. PZ smatrao da se upravo izrečenom kaznom može postići svrha kažnjavanja, prvenstveno da se okrivljenika odvrati od daljnjeg činjena prekršaja te je stoga izrekao okrivljeniku najnižu propisanu novčanu kaznu.

5.8. Okrivljenik ima mogućnost platiti dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom čime će se smatrati da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

6. Tužitelj je predložio izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije. Sud tu mjeru nije izrekao, i to iz sljedećih razloga.

6.1. Okrivljenik ĆĐ nije stekao pravo na upravljanje motornim vozilima nijedne kategorije tj. nema položen vozački ispit niti je ikad bio u posjedu vozačke dozvole, što je nesporno utvrđeno provjerom u evidencijama nadležnih tijela. Odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 85/22), koji je stupio na snagu 30. srpnja 2022. godine, brisan je čl. 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je dotad bilo propisano da se pravomoćno izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinitelju koji nije stekao pravo na upravljanje motornim vozilom izvršava nakon stjecanja tog prava, odnosno izdavanja vozačke dozvole. Kako ta odredba više nije na snazi, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima osobi koja nikad nije stekla pravo na upravljanje motornim vozilom nije izvršiva te bi njezino izricanje bilo bez pravnog učinka. Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima se ne može izricati osobi koja nije stekla pravo na upravljanje motornim vozilima bilo koje kategorije jer se radi o budućoj i neizvjesnoj činjenici, a okrivljenik koji nema vozačku dozvolu po samom zakonu ne smije upravljati motornim vozilima pa se svrha mjere ne može time postići.

6.2. Sud ocjenjuje da će se svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona, a posebno svrha specijalne i generalne prevencije, u cijelosti ostvariti izrečenom kaznom zatvora, koja je primjerena stupnju krivnje i upornosti okrivljenika u

činjenju istovrsnog prekršaja, bez potrebe za izricanjem zaštitne mjere koja nije izvršiva.

7. Odluka o troškovima donesena je primjereno dužini i složenosti trajanja prekršajnog postupka te imovnom stanju okrivljenika, a sastoji se od troška dva ročišta.

8. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Rijeci 29. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Džafić

Lejla Rašidkadić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud.

DNA:

1. ovlašteni tužitelj

2. okrivljenik ĆĐ

3. u spis