REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-152/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice IG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po opunomoćeniku Dariu Beniću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 213, 10000 Zagreb, protiv tuženika RG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, v.r. p. s. 22.785,36 EUR, dana 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici IG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati

iznos

od

22.785,36

EUR

(dvadesetdvijetisućesedamstoosamdesetpeteuratridesetšestcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 3. prosinca 2025. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnja banke, (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), a u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici IG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 830,73 EUR (osamstotrideseteurasedamdesettricenti), sa zateznom kamatom počev od 29. srpnja 2026. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Podnoseći tužbu protiv tuženika RG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljica IG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], je u tužbi istakla da su ona i tuženik živjeli su u stabilnoj izvanbračnoj zajednici u razdoblju od 2009. do 2014., za vrijeme koje su vodili zajedničko kućanstvo i zajednički snosili troškove života. Tijekom tog razdoblja bili su u emocionalnoj i ekonomskoj zajednici kao što je to uobičajeno za bračne i izvanbračne zajednice. Zajedno su organizirali svakodnevni život i zajednički planirali budućnost. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužiteljica je većinski dio tog perioda bila 1 jedina zaposlena u njihovoj zajednici te samostalno podmirivala sve obveze iz zajedničkog kućanstva. Tužiteljica je također, jer je s time u vidu jedina bila kreditno sposobna, za svrhu otvaranja i napredovanja obrta u isključivom vlasništvu tuženika preuzimala financijske obveze na vlastiti teret, a za obrt za promidžbu „Wellness i prehrana“, vl. RG. Upravo je iz poslovanja tuženikovog obrta „ [obrt]“ nastao najveći dio novčane obveze koji je u konačnici pao na teret tužiteljice. Između ostaloga je ugovorila namjenski kredit, financirala službena putovanja, poslovne mobitele i pretplate, troškove poslovanja… Naime, kako sam tuženik nije imao stalni priljev novčanih sredstava, za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, u potpunosti se oslanjao i ovisio o novčanim sredstvima tužiteljice. Stoga je cjelokupno poslovanje, financiranje i ulaganje u obrt tuženika omogućavala tužiteljica svojom novčanom potporom. U skladu sa Obiteljskim zakonom, izvanbračna zajednica stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe o imovinskim i osobnim odnosima bračnih drugova. S time u vidu, bračna stečevina predstavlja imovinu koju su bračni drugovi, u ovom predmetu izvanbračni drugovi, stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Na temelju čl. 44. Obiteljskog zakona za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno. Nadalje, ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkog dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednog bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu toga iznosa iz njegovog dijela bračne stečevine ili vlastite imovine. Slijedom navedenog, imovina koja je nastala tijekom trajanja izvanbračne zajednice, uključujući i novčane obveze preuzete radi zajedničkih životnih potreba, smatra se zajedničkom te tereti obje strane u jednakim dijelovima kao solidarne dužnike. Stoga se predmetna potraživanja tužiteljice ne mogu smatrati njezinim vlastitim, osobnim obvezama, već zajedničkim obvezama koje su izravno proizašle iz izvanbračne zajednice. Nakon što je izvanbračna zajednica prestala, dijelom zbog ozbiljnih financijskih problema, tuženik se preselio u Njemačku te je zanemario sve nastale zajedničke obveze tijekom trajanja izvanbračne zajednice. Zbog toga tužiteljica do danas pokušava samostalno podmiriti sva potraživanja koja su nastala za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice iako je polovicu tih obveza dužan podmiriti sam tuženik. Tužiteljica je više puta pokušavala stupiti u kontakt s tuženikom i postići izvansudsku nagodbu, odnosno mirnim putem riješiti spor, no, tuženik se unatoč obećanjima, oglušio na sve prijedloge tužiteljice. Međutim, iz tuženikovih odgovora proizlazi priznanje postojanja dospjelih dugova. Tužiteljica je posljednji put uputila upozorenje tuženiku s nadom konačnog rješenja predmetnog potraživanja dana 29. listopada 2025. pri čemu je ostavila razuman rok od 8 dana za očitovanje tuženika i ulazak u postupak mirnog rješenja spora, no tuženik se oglušio na predmetno upozorenje, stoga tužiteljica, kao zadnje i krajnje sredstvo, podnosi ovu tužbu kako bi tuženik u konačnici podmirio svoje dugo izbjegavane i dospjele obveze. Tužiteljica je do današnjeg dana podmirila iznos veći od 45.570.72 EUR što predstavlja znatna novčana sredstva te je zadnjih 15 godina dovedena u velike financijske poteškoće pokušavajući samostalno podmiriti dospjele obveze koja nisu samo njezine. Pri tome je dio sredstava prisilno zaplijenjen i direktno skidan s računa tužiteljice kroz godine, dok je u drugom znatnom dijelu tužiteljica s ovrhovoditeljima sklopila nagodbe te je mirnim putem podmirila taj dio duga. S obzirom da je tužiteljica zadnja dugovanja u većem iznosu podmirila dana 2.12.2025. od toga dana potražuje i zakonske zatezne kamate na ukupni iznos, a ovom sudu je predložila da presudom naloži tuženiku isplatu 22.785,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 3. prosinca 2025. pa do isplate te da joj tuženik nadoknadi i prouzročene troškove parničnog postupka.

2. Kako je sud u smislu odredbe članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio da se na temelju tužbe tužiteljice može dalje postupati, primjerak tužbe tužiteljice, zajedno s prilozima, kao pisanim dokazima na koje se tužiteljica poziva, sud je 19. svibnja 2026. otpravio na adresu tuženika, a uz tužbu i priloge dostavljen je tuženiku i poziv da na tužbu tužiteljice odgovori u roku od 30 dana. Sud je u pozivu upućenom tuženiku istog upozorio da je dužan iznijeti sve bitne činjenice i predložiti sve dokaze kojima pobija navode i dokaze protivnika, a jer se nakon zaključenja prethodnog postupka ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz članka 299. stavak 2. ZPP-a. Tuženik je upozoren da ako ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana da će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) sukladno odredbi članka 331.b ZPP-a. Također je tuženiku omogućeno da može izvršiti uvid u prilog kroz sustav elektroničke komunikacije ili Informacijskog sustava koji je u primjeni u sudu, s time da je tuženik upozoren da ako u odgovoru na tužbu prizna odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev, može se bez zakazivanja ročišta donijeti presuda, ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje, sukladno članku 332.a ZPP-a.

3. Zaposlenik Hrvatske pošte d.d. je 2. lipnja 2026. navedena pismena uručio majci tuženika JG, budući da tuženik RG nije zatečen na mjestu gdje treba dostaviti otpravak, ni nakon ostavljene pismene obavijesti da radi dostavljanja bude u određeno vrijeme u svom stanu odnosno na svom radnom mjestu. Radi toga je dostava obavljena predajom tužbe i priloga njegovoj majci JG kao poslovno sposobnom članu domaćinstva primatelja preporučene pošiljke, a time je dostavljač postupio sukladno odredbi članka 142. stavak 2. ZPP-a i članka 141. stavak 1. ZPP- a, a zbog čega sud utvrđuje da tuženik u smislu odredbe članka 331.b ZPP-a nije u roku od 30 dana podnio odgovor na tužbu tužiteljice, a što znači da je sud donio presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) jer je utvrdio da su tužba, prilozi uz tužbu i poziv za davanje odgovora na tužbu, tuženiku uredno dostavljeni, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora (22.785,36 EUR) sud je tužiteljici priznao trošak koji se sastoji od izdatka radi plaćanja nagrade opunomoćeniku – odvjetniku temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - u daljnjem tekstu: OT), za sastav tužbe temeljem Tbr. 7. točka 1. OT u iznosu od 250 bodova odnosno 500,00 EUR jer je vrijednost boda 2,00 EUR. Opunomoćenik tužiteljice je kao odvjetnik obveznik plaćanja PDV-a po stopi od 25 % (Tbr. 46. OT) pa na osnovicu od 500,00 EUR plaća PDV u iznosu od 125,00 EUR tako da je sud odvjetnički trošak utvrdio iznosom od 625,00 EUR.

Tužiteljica je koristila mogućnost platiti sudsku pristojbu na tužbu u smislu odredbe članka 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23 – dalje u tekstu: ZSP/18), a u vezi s Tbr. 1. stavak 1. Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23) u honoriranom iznosu od 137,15 EUR, budući da je tužba podnesena u elektroničnom obliku. U smislu odredbe članka 3. stavak 2. ZSP/18 tužiteljica je obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe, a koja obveza će nastati kada se opunomoćeniku tužiteljice dostavi presuda zbog ogluhe putem e-komunikacije (članak 4. točka 4. ZSP/18) i s obzirom na to, a sukladno članku 7. stavak 2. ZSP /18 tužiteljica ima obvezu platiti sudsku pristojbu i to u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od 3 dna od dana elektroničke dostave odluke. To znači da prema Tbr. 2. stavak 2. Tarife tužiteljica pristojbu za donesenu presudu zbog ogluhe plaća u polovici onog iznosa koji je predviđen za plaćanje pristojbe za podnesenu tužbu, a to je iznos od 137,15 EUR. Kako sud presudu zbog ogluhe dostavlja tužiteljici putem opunomoćenika u elektroničkom obliku, putem Informacijskog sustava tada ako tužiteljica u roku od 3 dana plati pristojbu u iznosu od 68,58 EUR, sud neće tužiteljicu posebno pozivati na plaćanje pristojbe na presudu zbog ogluhe. Dakle, izdatak tužiteljice za plaćanje sudskih pristojbi sud utvrđuje iznosom od 205,73 EUR, a izdatak za plaćanje nagrade opunomoćeniku – odvjetniku u iznosu od 625,00 EUR pa je ukupan trošak parničnog postupka utvrđen iznosom od 830,73 EUR i taj novčani iznos po osnovi troška parničnog postupka tuženik je dužan tužiteljici naknaditi zajedno sa zateznom kamatom, a jer je tužiteljica zateznu kamatu zahtijevala i na trošak parničnog postupka, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a.

5. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi, 29. srpnja 2026.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, računajući od dana pismenog primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. ZPP-a).

Dna:

1. Odvjetnik Dario Benić, Ilica 213, [adresa] Zagreb

2. RG, [adresa]