Poslovni broj: Povrv-3061/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista ŽĆ, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika DELUSO d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 80883822533, zastupanog po punomoćnici Rajki Jagmarević, odvjetnici u Zagrebu, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 29. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Viktorije Nikolić iz Zagreba, Milivoja Matošeca 3A, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 376/2023 od 24. lipnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 67,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- iznos od 7,50 EUR od 27.10.2020. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR od 02.12.2020. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR od 30.12.2020. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR od 29.01.2021. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR od 27.02.2021. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR od 27.03.2021. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR od 29.04.2021. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR od 27.05.2021. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR od 30.06.2021. godine do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o javne bilježnice Viktorije Nikolić iz Zagreba, Milivoja Matošeca 3A, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-376/2023 od 24. lipnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2024. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 154,81 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR za period od 24.06.2024.g. do 29.07.2026.g., zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, kao i zahtjev tuženika za naknadu troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 28. rujna 2023.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 67,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Viktorija Nikolić donijela rješenje o ovrsi poslovni broj: poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-376/2023 dana 24. lipnja 2024.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje rješenja o ovrsi budući da niti tuženik niti stečajni upravitelj tuženika nisu zaprimili obavijest javnog bilježnika. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je nekretnina prodana u ovršnom postupku te je sud donio rješenje o dosudi i zaključak o predaji u posjed, te stoga on nije vlasnik nekretnine koja je predmet potraživanja. Ističe prigovor zastare. Predlaže da sud odbaci rješenje o ovrsi, a podredno da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv- 3061/2024 od 31. ožujka 2026.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-376/2023 od 24. lipnja 2024.g.u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješenju ovog suda od 31.03.2026.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke te imajući u vidu da su stranke prekludirane u daljnjim dokaznim prijedlozima u smislu čl. 461A st. 8 ZPP-a.

6. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 11 spisa), rješenje ovog suda broj Ovr-707/19 od 08.03.2021.g. (list 44-47 spisa), z.k. izvadak za nekretninu koja je predmet ovog postupka (list 60 spisa), uvid u mjerno mjesto (list 79 spisa), prijepise utuženih računa (list 61-78 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 67,50 eura odnosi na fiksnu naknadu za poslovni prostor na adresi u [adresa], za period od mjeseca listopada 2020.g. do mjeseca lipnja 2021.g. u mjesečnim iznosima od 67,50 eura. Daljnjim uvidom u isti sud je također utvrdio činjenicu da je tuženik naznačen kao obveznik plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom za utuženo razdoblje za predmetni prostor pod šifrom kupca 3748063.

8. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

9. Odredbom čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), propisano je da je opskrba vodom komunalna djelatnost, dok je odredbom čl. 20.st.2. istoga zakona propisano da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge, a odredbom čl.5. istog članka propisano je da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge za pruženu komunalnu uslugu vlasnik nekretnine ili korisnik nekretnine.

10. Odredbom čl.9.st.1. Odluke o plaćanju komunalnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 5/92 i 3/93), utvrđena je obveza vlasnika odnosno korisnika komunalne usluge obavještavati davatelja usluge o promjeni korisnika.

11. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO),u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenik, odnosno pažnja dobrog domaćina).

12. Korisnik komunalne usluge dužan je isplatiti naknadu za izvršenu komunalnu uslugu sukladno Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik grada Zagreba broj 17/13; u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), koji su donijeti na temelju članka 215. Zakona o vodama (Narodne novine, br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13), članka 14. Izjave o osnivanju trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. (potpuni tekst od 29.06.2013. godine) i Odluke o davanju ovlaštenja posl. broj ZGH-6-1-11-163/1 od 02.02.2011. godine.

13. Člankom 3.st.14. Općih uvjeta korisnik vodne usluge svaka je fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s Isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Uvjeta izjednačena s tim osobama. Nadalje, članak 11. Općih uvjeta propisuje da za slučaj promjene korisnika usluge (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma ili drugog razloga) dotadašnji korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodnih usluga sve do početka novoga obračunskoga razdoblja u kojem je kopijom ugovora, odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio isporučitelja o promjeni korisnika, isto tako stavak 4.istog članka određuje da korisnik usluge i novi korisnik iz odredbe stavka 3. ovog članka dužni su o nastaloj promjeni obavijestiti isporučitelja usluge u roku od 8 dana, te solidarno odgovaraju za plaćanje vodne usluge do trenutka dostavljanja vjerodostojne dokumentacije o promjeni korisnika. Ako korisnik usluge, kojeg isporučitelj usluge vodi u evidenciji korisnika odnosno s kojim isporučitelj usluge sklopio Ugovor o korištenju vodne usluge, pravodobno ne dostavi isporučitelju vjerodostojnu dokumentaciju o promjeni iz stavka 3.ovog članka ostaje u obvezi podmiriti pružene usluge za sve vrijeme dok ne dostavi dokumentaciju kojom dokazuje prijavu promjene.

14. Kako je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i utužene račune neprijeporno utvrdio da je tuženik bio evidentiran kao prijavljeni korisnik komunalne usluge opskrbe vodom za poslovni prostor na adresi u [adresa] za utuženo razdoblje, a imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik kao prijavljeni korisnik pravovremeno uputio tužitelju pismenu odjavu s vjerodostojnom dokumentacijom kojom bi tužitelja obavijestio o promjeni korisnika komunalne naknade za isporučenu vodu za predmetni prostor u smislu čl. 11. Općih uvjeta (a niti se je pozvao na navedenu okolnost), to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika, a time i obvezu tuženika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnosi na utuženo razdoblje za koji ga tereti tužitelj u ovom postupku, neovisno o činjenici da je predmetna nekretnina prodana u ovršnom postupku.

15. Nastavno, sud ističe da iako je točan navod tuženika kako je u postupku posl.br. Ovr-707/19 dana 8.3.2021. doneseno rješenje o dosudi nekretnine kupcu, tuženik nije prestao biti vlasnikom navedenog dana nego tek uknjižbom prava vlasništva na ime druge osobe, odnosno uknjižbom brisanja svoga prava vlasništva. Uvidom u z.k. izvadak sud je utvrdio kako je kupac nekretnine GĆ postao knjižni vlasnik predmetnog prostora tek tijekom 2023.g., dakle nakon utuženog razdoblja koji se odnosi na 2020.g. i 2021.g., budući je iz citiranog izvatka razvidno da je kupac stekao vlasništvo nad stanom temeljem zapisnika br. Z-150/2023/6068, dakle tek 2023.g., slijedom čega je utvrđeno da je tuženik tijekom 2020.g. i 2021.g. u utuženom razdoblju i nadalje bio upisan kao knjižni vlasnik predmetnog prostora.

16. Slijedom iznijetoga, utvrđeno je da je tuženik korisnik komunalne usluge isporuke vode na predmetnom mjernom mjestu kao vlasnik poslovnog prostora te je temeljem odredaba članaka 3. i 4. ZKG, članka 2. Odluke i članka 3. Uvjeta utvrđena njegova obveza plaćanja pružene usluge tužitelja po utuženim računima , slijedom čega je sud ocijenio kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika te je utvrđen osnov tužbenog zahtjeva.

17. Predmetna komunalna usluga smatra se javnom uslugom prema odredbi članka 24. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 79/09, 78/12) pa se prodaja takve usluge potrošačima mora obračunavati prema stvarnoj potrošnji kada to priroda javne usluge dopušta, dok bi drugačije tumačenje i naplata tuženici usluge tužitelja bez obračuna stvarne potrošnje bilo protivno načelu jednake vrijednosti davanja iz članka 15. ZOO-a, kao i načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe članka 12. istog zakona.

18. Razmatranjem utuženih računa utvrđeno je da se isti ne odnose na potrošnju vode već predstavljaju fiksni dio cijene za vodne usluge, koji su dužni podmirivati svi korisnici usluga tužitelja neovisno o stvarnoj potrošnji, sukladno Zaključku o davanju prethodne suglasnosti trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. na odluku o cijeni vodnih usluga od 28. veljače 2012. ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 4/12.) te Odluci o cijenama vodnih usluga od 13. veljače 2012., shodno čemu je tuženik dužan platiti mjesečni iznos od 113,52 kuna, odnosno 15,07 eura na ime predmetne fiksne naknade.

19. Temelj za plaćanje utuženog potraživanja ovaj sud nalazi u odredbi čl. 6 Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsta troškova koje cijena vodnih usluga pokriva kojom je propisano da se najniža cijena vodnih usluga sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, pri čemu fiksni dio najniže osnovne cijene usluga služi pokrića troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine i to troškova očitanja vodomjera, obrade učitanih podataka, izrade i dostave računa korisnicama vodnih usluga, usmjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, tekućeg i investicijskog održavanja priključka na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga, ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće te se fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga obračunava mjesečno i ne može biti veći od fiksnog dijela najniže osnovne cijene vodnih usluga, dok varijabilni dio ovisi o količini isporučenih vodnih usluga. Visina obračunate fiksne naknade je određena čl. 3 Odluke o cijenama vodnih usluga a kojom je fiksni dio cijene za kućanstva određen u iznosu od 2,51 eura na koji se sukladno čl. 5 obračunava porez na dodatnu vrijednost, a za ostale kategorije korisnika (a u koji su uključeni i poslovni prostori) 7,50 eura mjesečno s uključenim PDV-om. Tužitelj kao javni isporučitelj na području Grada Zagreba obračunava iznose fiksne naknade na način da se svi troškovi navedeni u čl. 6 uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni na godišnjoj razini zbroje u odnosu na sve korisnike računa u istoj kategoriji (a koja kategorija ovisi i promjeru priključka, radi li se o fizičkoj ili pravnoj osobi), a zatim se dobiveni iznos podijeli prema broju korisnika računa te se na taj način dobiva fiksni iznos koji za svakog korisnika u pojedinoj kategoriji iznosi jednako.

20. Također se ističe da iz odredbi Zakona o vodama proizlazi da ovlaštenje za donošenje podzakonskog akta kojim se regulira cijena vodnih usluga odnosno za donošenje mjerila za izračun najniže osnovne cijene vode i vrste troškova koje ona pokriva, pa kako je Zakon o vodama poseban propis kojim se uređuje predmetna materija pravnog statusa vode i vodnog dobra i građevina, to se na konkretan slučaj ima primijeniti Zakon o vodama i podzakonski akti koji su donijeti temeljem ovlaštenja sadržanih u samom tom zakonu i koji su ujedno sukladni Zakonu o vodama.

21. Slijedom iznijetoga, a u smislu odredbe čl. 20 st. 5 ZKG -a postoji obveza korisnika usluge plaćati isporučitelju usluge naknadu za isporučenu uslugu, time da je vlasnik građevine dužan priključiti svoju građevinu na komunalnu infrastrukturu za opskrbu pitkom vodom i na odvodnju otpadnih voda te u smislu čl. 36 st. 1 i čl. 34 st. 1 istog zakona takva obveza postoji za svaki posebni dio zgrade koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, dok prema odredbama Odluke o cijeni vodnih usluga korisnik usluge plaća takvu potrošnju (mogućnost potrošnje) u svakoj stambenoj, odnosno poslovnoj jedinici. Sud stoga nalazi da se tuženik kao vlasnik stambenog prostora nalazi u obvezi plaćanja fiksne naknade neovisno o tome da li ima potrošnje vode u njegovom prostoru, i da li se taj prostor koristi.

22. Zastarni prigovor tuženika sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, kako se u konkretnom slučaju utužena komunalna usluga koristi za potrebe obavljanja poslovne djelatnosti, to se u konkretnim slučaju primjenjuje odredba čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razdobljima i koja zastarijevaju u roku od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinoga davanja. Kako se utuženi računi odnose na period od mjeseca listopada 2020.g. do mjeseca lipnja 2021.g., dok je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu dana 28.09.2023.g., slijedom čega je najraniji račun dospio na naplatu dana 26.10.2020.g., to sud nalazi da je potraživanje tužitelja za utužene račune nije zastarjelo.

23. Također je ocijenjen kao irelevantan za meritum spora prigovor tuženika da niti on niti stečajni upravitelj nisu zaprimili obavijest javnog bilježnika o pokretanju ovrhe jer podnošenje navedene obavijesti nije zakonski preduvjet za donošenje rješenja o ovrsi.

24. Nadalje, obzirom na nedvojbeno utvrđenje da je mjesečna visina fiksne naknade za prostor tuženika iznosila 7,50 eura, a kako tuženik tijekom postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za fiksnu naknadu za utuženo razdoblje, bilo u cijelosti ili djelomično, to je sud utvrdio da je tuženik sukladno odredbi čl. 20. ZKG-a u obvezi platiti iznos od 67,50 eura a na što ga također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod točkom I od 24.06.2024.g. za navedeni iznos i odlučiti kao u točci I izreke presude sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22., dalje: Zakon).

25. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec, to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate počev od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog iznosa kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Visina stope zatezne kamate određena je po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu temeljem Tbr 11 toč.1 u iznosu od 29,85 EUR uvećan za 25% PDV-a, predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 62,31 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom.

27. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a obzirom je u cijelosti uspio u sporu, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 08.04.2026.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega uz dodijeljen ovršni trošak od 62,31 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 154,81 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

28. Kako tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 eura za period od 24.06.2024.g. do 29.07.2026.g. Tužitelju također nije priznat trošak jednokratne nagrade za cjelokupni parnični postupak budući je tužitelj imao samo trošak jedne parnične radnje, i to za sastav podneska od 08.04.2026.g. koji mu je sud dosudio, slijedom čega ne bi bilo pravično dosuditi jednokratnu nagradu samo za jednu parničnu radnju, pa je stoga odlučeno kao u točci IV izreke presude.

29. Kako je tuženik izgubio spor u smislu odredbe čl. 154 st. 1 ZPP -a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 29. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 EUR

2. tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, 29. srpnja 2026. godine